Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-50/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužiteljice MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 19. studenog 2025., poslovni broj P-394/2023- 6, 26. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 19. studenog 2025, poslovni broj P-394/2023-6, potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 19. studenog 2025., poslovni broj P-394/2023-6 odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da uopće nije utvrđeno činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ZPP-a i Zakona o potrošačkom kreditiranju. U bitnome navodi da prvostupanjski sud svoju nadležnost temelji na primjeni odredbe članka 59. ZPP-a, obzirom da je predmetni ugovor zaključen u poslovnici tuženika u Čakovcu. Tuženik smatra da predmetni spor ne proizlazi iz djelatnosti poslovne jedinice u smislu odredbe članka 59. ZPP-a obzirom da tužitelj osporava promjenu kamatne stope i tečaja CHF, a niti jedno od navedenog nije u djelokrugu poslovne jedinice. Sjedište tuženika je u Zagrebu, stoga je čak i neovisno o sporazumu o mjesnoj nadležnosti, za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu i preinači pobijano rješenje na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje te da tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak sastava ove žalbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke člankom 12. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu kreditora, odnosno mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu na području kojeg se nalazi sjedište tuženika. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, te se sukladno odredbi članka 70. ZPP-a pozivao na prorogacijsku klauzulu, i isticao da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

5. Prvostupanjski sud je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ocijenio neosnovanim, pozivajući se na odredbu članka 59. ZPP-a koja odredba propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi. Prvostupanjski sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrdio da je isti zaključen u poslovnoj jedinici (podružnici) tuženika u Slavonskom Brodu pa je slijedom tih utvrđenja te primjenom citirane zakonske odredbe tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

6. Tuženik u žalbi, ustraje kod navoda iz prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, te suprotno zaključcima prvostupanjskog suda smatra da u konkretnom slučaju u primjenu ne dolazi odredba članka 59. ZPP-a.

7. Pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o kreditu zaključen u tuženikovoj podružnici (poslovnoj jedinici) u Čakovcu, a što i proizlazi iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu.

8. Za odlučivanje o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti valja primijeniti odredbu članka 59. ZPP-a.

9. Odredbom članka 59. ZPP-a propisana je izberiva mjesna nadležnost, što znači da tužitelj, kao stranka u postupku ima pravo izbora kojem će mjesno nadležnom sudu podnijeti tužbu, a to je ili sudu općemjesne nadležnosti ili sudu na čijem se području poslovna jedinica tuženika nalazi.

10. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa te stavkom 5. da isprave o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

11. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014., 110/2015. - dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu te je posebno stipulirano člankom 1. a) da taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i sa aktom Europske unije i to baš Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. –dalje Direktiva, o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).

12. Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav i dijelom ZZP-a. Tako je odredbom članka 49. stavak 1. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 49. stavak 2. ZZP). Pravna posljedica takvih odredbi propisana je i samim zakonom i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (članak 50. stavak 1. ZZP).

13. Prema praksi suda Europske unije, presuda Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka.

3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. I odredba članka 55. ZZP-a normira da bi pravna posljedica nepoštene odredbe potrošačkog ugovora bila njena ništetnost, ovaj sud je stava cijeneći okolnost da je tuženik kao kreditor označen sa sjedištem u [adresa], te cijeneći okolnost da se radilo o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, jer nesporno da se radi o ugovoru koji je unaprijed pripremio tuženik, to je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna, budući je prebivalište korisnika kredita u [adresa], što bi za tužitelja uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, obzirom na cijenu putovanja tužitelja u Zagreb i natrag, kao i na za to potrebno vrijeme.

15. Odredbom članka 19.l. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 09/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016.) u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

16. Ovaj drugostupanjski sud zauzeo je stav da je sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu banke, sadržan u Ugovoru o kreditu, suprotan načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da obzirom tužitelj ima prebivalište u mjestu [adresa] nadležan je Općinski sud u Čakovcu, pa je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda pravilno odbijen kao neosnovan.

17. Napominje se da je odredba Ugovora koja se odnosi na mjesnu nadležnost za slučaj spora bila unaprijed formulirana od strane tuženika, pa tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

18. Tužitelj je podnoseći tužbu izabrao mjesnu nadležnost Općinskog suda u Čakovcu, na čijem području se nalazila u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu podružnica (poslovna jedinica) tuženika, pa je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda odbio kao neosnovan, a odredba članka 70. ZPP-a za određivanje mjesne nadležnosti u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu.

19. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika protiv pobijanog rješenja odbiti kao neosnovanu u temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ovoga rješenja.

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe na temelju članka 166.

ZPP-a, u svezi sa člankom154.ZPP-a.

U Karlovcu 26. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Britvec