REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-2/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici HDŠ, dipl.iur., predstavnici [obrt], [adresa] protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ... [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 25. studenog 2024., poslovni broj: Pr-2293/2022-12, 26. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja HD iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 25. studenog 2024., poslovni broj: Pr-2293/2022-12.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženiku ......, [adresa], naknaditi štetu tužitelju HD, [adresa], u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eur sa zateznom kamatom tekućom 2. prosinca 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tužitelju da umješaču nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 203,13 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 25. studenog 2024. do isplate, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Troškove žalbenog postupka ne traži.
2.1. U žalbi navodi da od tuženika kao poslodavca potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog pretrpljene ozljede na radu i da je prema Zakonu o radu takvu štetu poslodavac dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, zatim da tuženik u ovom slučaju odgovora za štetu na temelju Zakona o obveznim odnosima, po načelu objektivne odgovornosti te da se tuženik takve odgovornosti ne može osloboditi sklapanjem police osiguranja pa u tom smislu niti odredba članka 60. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d. ne može tuženika osloboditi od odgovornosti za štetu pretrpljenu na radu. Tužitelj tvrdi da se na navedeni članak Kolektivnog ugovora pozvao u smislu visine potraživanja, a da odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi iz zakonskih odredbi, a ne iz Kolektivnog ugovora, čije su odredbe ništave ako su suprotne zakonskim odredbama i da tuženik ujedno nije postupio sukladno članku 60. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d. i nije osigurao radnike za slučaj ugriza psa u smislu navedenog članka Kolektivnog ugovora te da je i iz tog razloga prvostupanjska presuda neosnovana.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda ima jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi presude o sadržaju isprava i provedenih dokaza nisu u suprotnosti s tim ispravama i dokazima pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 265,45 eura, na temelju članka 60. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d. (dalje Kolektivni ugovor)
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužitelj 11. srpnja 2022. prilikom obavljanja redovnih poslova poštonoše, pretrpio ozljedu na radu na način da ga je prilikom izlaska iz službenog vozila ugrizao pas za potkoljenicu desne noge,
- da se tužitelj u tužbi poziva na članak 60. Kolektivnog ugovora, kojim je propisano da u slučaju psećeg ugriza prilikom obavljanja poslova radnog mjesta radnik ima pravo na naknadu u iznosu od najmanje 2.000,00 kn i da tužbenim zahtjevom na ime naknade štete traži iznos od 2.000,00 kn,
- da su tuženik i Euroherc osiguranje sklopili policu osiguranja od opće odgovornosti broj: 804328780, koja je vrijedila u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 1. svibnja 2023. i da je polica obuhvaća osiguranje od opće odgovornosti prema trećim osobama i radnicima na radu ili u svezi s radom te da osiguranje od opće odgovornosti pokriva građanskopravnu izvanugovornu odgovornost naručitelja koja proizlazi iz obavljanja registriranih djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te iz pravnog odnosa, za štetu zbog smrti, povreda tijela ili narušenja zdravlja, kao i oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući radnike),
- da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 15. veljače 2024. dopustio osiguravajućem društvu miješanje u postupak na strani tuženika,
- da je tužitelj iskazao da se prije podnošenja tužbe obratio osiguravajućem društvu s odštetnim zahtjevom i da je s istim odbijen, nakon čega je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u smislu članka 60. Kolektivnog ugovora u primjeni kod tuženika.
8. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu uslijed ugriza psa, u svezi koje ozljede potražuje paušalnu naknadu predviđenu odredbom članka 60. stavka 2. važećeg Kolektivnog ugovora kod tuženika, međutim, da je člankom 60. stavkom 4. predmetnog Kolektivnog ugovora određeno da se stavak 2. Kolektivnog ugovora ne primjenjuje u slučaju da je tuženik sklopio odgovarajuću policu osiguranja s osiguravajućim društvom, u konkretnom slučaju s umješačem, slijedom čega se cijeli postupak naknade štete prenosi na osiguratelja pa tuženik nije pasivno legitimiran za ovakvu vrstu zahtjeva, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno prvostupanjski sud navodi da iz navedenih razloga nije bilo potrebno provoditi vještačenje koje je predložio umješač i da se u smislu odredbe članka 60. Kolektivnog ugovora odustalo od izvođenja navedenog dokaza.
9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice u ovom postupku te pravilno primijenio materijalno pravo, zaključivši da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 60. stavka 2. Kolektivnog ugovora, budući da je njezina primjena isključena odredbom članka 60. stavka 4. istog Kolektivnog Ugovora.
9.1. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik, sukladno navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora, sklopio policu osiguranja kojom je osigurana građanskopravna odgovornost za štetu koju radnici mogu pretrpjeti na radu ili u svezi s radom, čime su ispunjene pretpostavke za isključenje prava na paušalnu naknadu iz članka 60. stavka 2. Kolektivnog ugovora.
9.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije osigurao radnike od ugriza psa budući da odredba članka 60. stavka 4. Kolektivnog ugovora ne propisuje obvezu poslodavca da sklopi policu osiguranja koja bi se odnosila isključivo na pojedini štetni događaj, već zahtijeva postojanje osiguranja koje pokriva građanskopravnu odgovornost poslodavca za štetu nastalu zbog ozljede tijela ili narušenog zdravlja radnika na radu ili u svezi s radom (stvarna šteta, izmakla korist, povreda prava osobnosti).
9.3. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik takvu policu osiguranja sklopio, slijedom čega je ispunjena svrha navedene odredbe Kolektivnog ugovora, a pravo na paušalnu naknadu iz članka 60. stavka 2. istog Kolektivnog ugovora pravilno je isključeno.
10. U odnosu na daljnje žalbene navode valja istaknuti da je točno kako je poslodavac, sukladno Zakonu o radu i općim propisima obveznog prava, dužan radniku naknaditi štetu koju pretrpi na radu ili u svezi s radom te da za takvu štetu odgovara na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, po načelu objektivne odgovornosti. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je tužbu izričito i neposredno utemeljio na odredbi članka 60. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d., postavivši tužbeni zahtjev kao zahtjev za paušalnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 kn, kako je to propisano navedenom odredbom Kolektivnog ugovora, a koju je obvezu poslodavac ispunio sklapanjem police osiguranja s osiguravajućim društvom.
10.1. Iako sud, sukladno odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a, nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, vezan je činjeničnom osnovom tužbe. U ovom postupku činjenična osnova tužbe temelji se isključivo na postojanju prava tužitelja na paušalnu naknadu štete propisanu predmetnim Kolektivnim ugovorom, bez iznošenja činjenica koje bi činile supstrat izvanugovorne odgovornosti poslodavca prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije mogao bez povrede dispozitivnog načela i prava tuženika na raspravljanje, izmijeniti činjenični supstrat spora te podvesti predmetni zahtjev pod izvanugovornu odgovornost poslodavca prema općim propisima obveznog prava jer bi time prekoračio granice postavljenog tužbenog zahtjeva i doveo do promjene identiteta spora.
10.3. Prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da nije bilo potrebe provoditi dokaz medicinskim vještačenjem, koje je predložio umješač, jer utvrđivanje opsega i intenziteta pretrpljene štete ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u okolnostima u kojima je, uvažavajući činjenični supstrat tužbe i pravnu osnovu tužbe, primjena Zakona o obveznim odnosima isključena, kao i uvažavajući sklopljenu policu osiguranja, primjena odredbe članka 60.stavka 2. Kolektivnog ugovora.
11. Stoga je, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
12. Odluka o parničnom trošku nije osporavana žalbom, a o primjeni materijalnog prava u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.
13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 26. siječnja 2026.
Sutkinja
Lidija Klašnja-Petrović
