Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-562/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. (OIB:02371889218) Varaždin, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri j.t.d. iz Varaždina protiv ovršenice NR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi ovrhe na novčanoj tražbini, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Ovr-1866/2025-2 od 15. srpnja 2025., dana 26.siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I/ Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Ovr-1866/2025-2 od 15. srpnja 2025.

II/ Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Nepobijanim dijelom izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 143,28 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja pobijanog rješenja do isplate, dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka ovrhovoditelj odbijen.

2. Obrazlažući zauzeto stajalište o dijelu troškova koje je odbio – nagrade za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 Eur i naknade za provedbu osnove u iznosu od 9,29 Eur, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je ovrhovoditelj u postupku izvansudske naplate svog potraživanja pred Financijskom agencijom podnio zahtjev za naplatu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave pa imajući u vidu da sukladno odredbi čl.283.stav.1. i 4. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje te da rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, to prvostupanjski sud zaključuje da zatraženi trošak ovrhovoditelju nije ni nastao pa je njegov zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu ocijenio neosnovanim i odbio. Njegov zahtjev radi naknade za provedbu osnove u iznosu od 9,29 Eur prvostupanjski sud je odbio nalazeći da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je takav trošak nastao jer nije dostavio dokaz o uplati takvog iznosa.

3. Pravovremenom žalbom ovrhovoditelj pobija opisani odbijajući dio prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da ga preinači, i dosudi mu zatraženi trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i naknade za provedbu osnove za plaćanje. Zahtijeva i naknadu troškova predmetnog žalbenog postupka u iznosu od 69,14 Eur.

3.1. Ovrhovoditelj se u žalbi - u bitnome - poziva na odredbu čl. 14. stav. 4. OZ prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu i na Tbr. 36/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) koja propisuje da mu pripada pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a poziva se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenjima broj Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023., Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023., Rev-229/2023- 2 od 19. prosinca 2023., smatrajući da mu takav trošak pripada bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti.

3.2. Ističe i da je naknada za provedbu osnove za plaćanje propisana odredbom čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS - "Narodne novine" broj 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020) prema kojoj je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Iz navedenog da proizlazi da je naknada za provedbu osnove za plaćanje zakonska kategorija te se kao takva ne mora dokazivati jer nastaje u trenutku kada ovrhovoditelj dostavi Agenciji Zahtjev za naplatu, a u slučaju da ovrhovoditelj ne predujmi naknadu za provedbu osnove za plaćanje Agencija ne bi zavela osnovu u Očevidnik te bi osnovu za plaćanje zajedno sa Zahtjevom za naplatu vratila ovrhovoditelju.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

4.1. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

5. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da ovrhovoditelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se prvostupanjsko rješenje pobijalo iz tog žalbenog razloga slijedom čega se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23) koji svoju primjenu u postupcima ovrhe nalazi osnovom odredbe čl. 21. stav.1. OZ-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu od navedenih.

6. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP valja navesti da prema Tbr. 36/2 Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. (i ostalim u žalbi ovrhovoditelja citiranih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske) vezanog uz tumačenje Tbr. 32/2 (ranije važeće) Tarife/12 (objavljene u "Narodnim novinama" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) no koji je istovjetan današnjem Tbr. 36/2 Tarife/23 – ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a da pritom ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti time da je išao na sud ili na drugi način podneskom zatražio dostavu te potvrde. Navedeno obzirom da je u revizijskoj fazi tih postupaka bilo sporno treba li ovrhovoditelj koji jest pribavio tu potvrdu (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdana mu je na njegov zahtjev) radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu i takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj ne osporava da je javni bilježnik na rješenje o ovrsi stavio potvrdu pravomoćnosti sukladno odredbi čl. 283. stav. 1. i 4. OZ-a.

6.1. Naime, prema odredbi čl. 283. stav. 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor dok je sukladno stav. 4. istog javni bilježnik dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

7. S obzirom da je u predmetnom postupku rješenje sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavljeno ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u ispunjenju njegove dužnosti propisane odredbom čl. 283. stav.1. i 4. OZ-a, dakle bez inicijative i bez zahtjeva ovrhovoditelja, to je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja postavljen pozivom na odredbu čl. 36/2 Tarife obzirom da njegov punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (ni odlaskom javnom bilježniku, ni podneskom ni na drugi način) pa mu niti ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za izvid/pribavu. Slijedom toga na predmetnu pravnu situaciju nije primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u revizijskim odlukama na koje se poziva ovrhovoditelj jer predmetni trošak ovrhovoditelju nije uopće nastao pa je neutemeljeno i žalbeno stajalište ovrhovoditelja da mu nagrada za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti prema Tbr. 36/2 Tarife pripada bezuvjetno čak i u situaciji kada je utvrđeno da nikakva pribava ili izvid za koje je tim propisom predviđena nagrada nisu poduzeti, kao u predmetnom postupku.

7.1. Podredno valja navesti da su novele u čl. 283. OZ (izmjenom stav. 1. i 4. istog) uvedene čl. 16. stav. 1. ZID OZ/20 ("Narodne novine“ broj 131/20) te da iz obrazloženja Konačnog prijedloga ZID OZ/20 proizlazi da se takvim izmjenama u postupku izvansudske ovrhe smanjuju troškovi postupka na način da (...) potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao dotad - na prijedlog ovrhovoditelja.

8. Obzirom na prethodno izneseno valjalo je žalbu ovrhovoditelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi odbijajući dio pobijanog rješenja u odnos na iznos od 62,50 Eur koji se odnosi na trošak pribave potvrde pravomoćnosti/ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP.

9. U odnosu na naknadu za provedbu osnove za plaćanje valja navesti da je prema odredbi čl. 22. stav. 1. ZPONS ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Obzirom da iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da se predmetna ovrha nije provodila radi naplate kojeg od potraživanja iz odredbe čl. 22. stav. 3. ZPONS-a to je ovrhovoditelj bio dužan - u skladu sa stav. 1. cit. odredbe - predujmiti Financijskog agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje. Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma (stav. 2. cit. odredbe čl. 22. ZPONS).

9.1. Naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je ovrhovoditelj predujmio sukladno Zakonu (čl. 22. stav. 1. ZPONS), Agencija upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao troškom provedbe ovrhe – sukladno odredbi čl. 8. stav. 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: Pravilnik o vrstama naknada – "Narodne novine" broj 71/18, 155/22 i 54/24). Prema odredbi čl. 8. stav. 3. Pravilnika o vrstama naknade ovrhovoditelj je dužan uz osnovu za plaćanje dostaviti i dokaz o izvršenom plaćanju predujma predmetne naknade, osim ako je Zakonom propisano da nije dužan predujmiti naknadu. Dokaz o izvršenom plaćanju predujma naknade treba obvezno sadržavati podatke iz stav. 1. čl. 8. Pravilnika, kao i podatak o uplatitelju predujma, datumu izvršenja plaćanja te podatak o nazivu banke odnosno pružatelju platnih usluga putem kojih je nalog za plaćanje predujma naknade proveden.

9.2. Prema odredbu čl.14. stav. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 71/18, 46/22 i 155/22) naknadu predujmljenu za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vratit će se ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

10. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dana 20. rujna 2024. Agenciji podnio Zahtjev za naplatu tražbine po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa broj Ovrv-461/2024 od 23. svibnja 2024., no iz činjeničnih navoda ovrhovoditeljevog zahtjeva za naknadu troškova proizlazi da naplata navedenog rješenja o ovrsi nije provedena putem Agencije, pa je ovrhovoditelj dana 2. travnja 2025. navedeno rješenje o ovrsi dostavio isplatitelju mirovine koji je ovrhu proveo dana 12. lipnja 2025. Ovrhovoditelj pri tom ne navodi razloge zbog kojih ovrha putem Agencije nije provedena.

11. Imajući u vidu da prema navodima ovrhovoditelja ovrha putem Agencije nije provedena, to prema odredbi čl. 14. stav. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ima pravo zahtjevom Agenciji potraživati njezin povrat, ukoliko je ista plaćena slijedom čega ovrhovoditelju ne pripada pravo potraživanja takvog izdatka od ovršenice.

11.1. U slučaju da je ovrha provedena, navedena naknada se namiruje od ovršenika sukladno odredbi čl.22.stav.1. ZPONS pa niti u tom slučaju ovrhovoditelju ne pripada pravo potraživati istu od ovršenika u nastavnom postupku kakav je predmetni.

11.2. Imajući u vidu izloženo pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev ovrhovoditelja radi naknade mu troška naknade za provedbu osnove (propisane odredbom čl. 3. stav. 1. toč. 1. Pravilnika o vrstama naknade iako pogrešno smatra da je ovrhovoditelj dužan dokazati takav izdatak.

12. Obzirom da žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi isto u žalbom pobijanom dijelu pozivom na odredbu čl. 380. toč 2. ZPP u vezi sa čl. 21. stav. 1. OZ.

13. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da sa žalbom nije uspio (analogna primjena odredbe čl. 154. stav. 1. ZPP).

U Varaždinu 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Dijana Hofer