Poslovni broj: P-1063/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ireni Šafar kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice, u pravnoj stvari tužitelja MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Sofia Petković, odvjetnica Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 26. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 262,21 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22.8.2007. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati parnični trošak od 660,45 EUR, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u tužbi od 17.2.2025. u bitnome navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio pravomoćnu presudu u predmetu koji se vodio pod poslovni brojem P-7138/2021-7 od 31. ožujka 2022., a kojom je između istih parničnih stranaka presuđeno da se „utvrđuje da je odredba članka 3 (treće) Naknada Ugovora o kreditu broj 718-50-4319540 od 17.8.2007., zaključenog između parničnih stranaka, kojom je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, ništetna.“. Tužitelj, nadalje, navodi da je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita ili ulaznu naknadu u iznosu do 1.975,61 kn ili 262,21 EUR., u spis dostavlja presliku presude ŽS u Sisku broj Gž-488/2022-4 od 6.9.2024., kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-7139/2021 (list 4-8 spisa), presliku potvrde izdane od strane tuženika od 23.11.2021. (list 10 spisa).
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporio zahtjev tužitelja jer je sporna odredba ugovora o kreditu točno i jasno određena te da stoga ta odredba nije mogla uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka suprotno načelu savjesnosti i poštenja, navodi da je tužitelj naknadu platio i na istu nije imao prigovora, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Tuženik ističe da je tražbina tužitelja za zastarjela. Tuženik ne prigovara visini, ali prigovara osnovi tužbenog zahtjeva, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Dostavlja u spis presliku presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gž-4/2017-2 od 21.3.2017. (list 17-21 spisa).
3. Sud je tijekom postupka pročitao presliku presude ŽS u Sisku broj Gž-488/2022-4 od 6.9.2024., kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-7139/2021 (list 4-8 spisa) i presliku potvrde izdane od strane tuženika od 23.11.2021. (list 10 spisa). Svi su dokazi ocijenjeni po čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) i sud smatra da je tužiteljev zahtjev osnovan u cijelosti.
4. Predmet ovoga postupka zahtjev je tužitelja za isplatu zbog ništetnosti odredbe kojom je ugovorena njegova obveza da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, koja je naplaćena u iznosu od 262,21 EUR, što među strankama nije sporno. Među strankama nije sporno da se ranije između njih pred ovim sudom vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-7139/2021.
5.1. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za obradu kredita nakon što je pravomoćnom presudom ovog suda utvrđena ništetnost odrede članka 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna.
6. Iz sadržaja presude ŽS u Sisku broj Gž-488/2022-4 od 6.9.2024. proizlazi da je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-7139/2021-7 od 31.3.2022. kojom je predmetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4319540 od 17.8.2007., zaključenog između parničnih stranaka, kojom je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna i koja je naplaćena prilikom prvog korištenja kredita, utvrđena ništetnom.
7. Sukladno odredbi članka 464.a ZPP-a, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora (262,21 EUR) te ranije pravomoćno utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada 3,30% od iznosa kredita, i koja je naplaćena prilikom prvog korištenja kredita, sud je o postojanju činjenica koje su bitne za donošenje meritorne odluke u ovom sporu zaključio po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile. Nadalje, sukladno članku 10. ZPP-a, sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.
8. Slijedom navedenog, tužitelju na temelju čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje ZOO) kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinio na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu o naknadi za obradu i odobravanje kredita i to u nespornom, utuženom iznosu.
9. presliku potvrde izdane od strane tuženika od 23.11.2021. (list 10 spisa), sud je utvrdio da je prilikom isplate/korištenja kredita 21.8.2007. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.975,61 kn to jest 262,21 EUR. Kako je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, a što je nesporno utvrđeno u ranijem parničnom postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-7139/2021, to je tužitelju sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ima ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekuća od prvog idućeg dana nakon plaćanja (neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate. Sukladno navedenoj odredbi, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
10. Prigovor zastare u odnosu na isplatu naknade za obradu kredita neosnovan je. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je odluka o ništetnosti ove odredbe postala pravomoćna 6.9.2024., to je tužitelju tek tada počeo teći petogodišnji zastarni rok, a tužba je u ovom predmetu podnesena 17.2.2025. pa stoga neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu po ovoj osnovi zastario.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to prema vrijednosti predmeta 262,21 UER. Dosuđen mu je trošak za sastav tužbe i podneska od 9.4.2025., svaki u iznosu od 50,00 eura (tbr 7/1, 8/1), za zastupanje na ročištu 17.12.2025. iznos od 50,00 eura (tbr 9/1), što uvećano za PDV 25% čini ukupno 187,50 eura, zatim mu je priznat trošak za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura. Tužitelju je priznat i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja 17.12.2025. u trajanju od 3 sata u iznosu od 187,50 EUR (uključen PDV 25%) te naknada troška prijevoza (2x68km) u iznosu od 71,40 EUR (uključen PDV 25%). Sud je, dakle, tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 660,45 EUR.
Zagreb, 26. siječnja 2026.
Sudac:
Irena Šafar
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje ovom sudu, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- punomoćniku tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu
- punomoćniku tuženika