Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-51/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik iz Zaprešića, protiv tuženika ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik iz Zaprešića, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 30. siječnja 2025. poslovni broj: P-137/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: P-137/2024-7 od 30. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.725,36 EUR uvećano za zatezne kamate na pojedine iznose od dana dospijeća do isplate i po stopi, sve pobliže određeno u toj točki izreke. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 691,36 EUR sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2025. do isplate, a pod točkom 3. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (odluka o troškovima nije žalbeni razlog). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje uz obvezu da se utvrde kao neprijeporne sve činjenice relevantne za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste primjenom članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe tuženik budući protivno navodima žalbe, izreka presude nije nerazumljiva niti su razlozi na kojima se temelji pobijana presuda proturječni dokazima iz spisa. Pobijana presuda ne sadrži niti druge nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
6. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da joj tuženik vrati 1.725,36 EUR (ranije 13.000,00 kn) koji iznos mu je isplatila na temelju pisanog ugovora o kupoprodaji dva mobilna kontejnera za stanovanje od 10. svibnja 2022. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da su usmeno raskinuli taj ugovor u ožujku 2023. uz obvezu tuženika da joj vrati uplaćeni iznos od 13.000,00 kn/1.725,36 EUR do studenog 2023.
7. Osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na sljedećim, između stranaka nespornim te ocjenom dokaza utvrđenim činjenicama:
- da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji dva mobilna kontejnera za stanovanje kojim tuženik prodaje tužiteljici dva mobilna kontejnera za stanovanje, a tužiteljica se s druge strane obvezala da će tuženiku platiti cijenu u iznosu od 2.787,18 EUR (21.000,00 kn) u jednakim mjesečnim ratama od po 132,72 EUR/1.000,00 kn
- da nije sporno da je tužiteljica tuženiku isplatila dio kupoprodajnu cijene u iznosu od 1.725,36 EUR/13.000,00 kn prema datumima uplata navedenima u popisu primljenih uplata i kartici osobe na listu 5-8 spisa
- da je tužiteljica dopisom od 12. prosinca 2023. i odvjetničkom opomenom od 26. siječnja 2024. pozvala tuženika na povrat onoga što mu je isplatila na temelju naprijed navedenog ugovora pozivajući se na sporazumni raskid ugovora
- da je tuženik u svom iskazu iskazao da je tužiteljici ponudio da će kontejnere koje joj je prodao ponovno prodati i nakon prodaje da će joj vratiti dio isplaćene cijene jer je u kontejnere naknadno dosta uložio i da bi ih mogao prodati za višu cijenu te da i iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tuženik obvezao vratiti joj isplaćenu cijenu
- da su se stranke usmeno sporazumjele o raskidu ugovora pri čemu se nisu sporazumjele o drugačijim učincima raskinutog ugovora od onih određenim člankom 368. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO),
te na temelju tih utvrđenih činjenica nastavno zaključuje da je sukladno članku 368. stavku 2. ZOO kojim je propisano da u slučaju raskida ugovora, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, obvezuje tuženika da tužiteljici isplati iznos od 1.725,36 EUR. Obvezu tuženika da tužiteljici na pojedine plaćene iznose od po 132,72 EUR plati zateznu kamatu od dana kada su tuženiku plaćeni prvostupanjski sud temelji na članku 368. stavku 5. ZOO, a visinu stope zatezne kamate na odredbama članka 29. stavka 2. i 8. ZOO. Odluku o obvezi tuženika naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1. u svezi članka 155., visinu troškova zastupanja na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) a visinu troškova s osnova pristojbi na tužbu i presudu na odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23).
8. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima utemeljeno materijalno pravo ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnim budući su posljedica ocjene provedenih dokaza na način kako to određuje članak 8. ZPP te je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama opravdao određenim, jasnim i logičnim razlozima koji imaju činjenično i pravno uporište u procesnoj građi.
9. Odlučna činjenica da su stranke usmeno i sporazumno raskinule ugovor o kupoprodaji dva mobilna kontejnera za stanovanje nije dovedena u sumnju navodima žalbe u kojoj tuženik dovodi u pitanje ocjenu iskaza tuženika po sudu prvog stupnja ukazujući da je iznosio i objektivne razloge zbog kojih nije kontejnere isporučio, a to je da je tijekom trajanja ugovora proveo punih osam mjeseci u istražnom zatvoru i da su kontejneri za to vrijeme bili nezaštićeni i izloženi vremenskim neprilikama, a najviše kiši što je izazvalo proces korozije i potrebu dodatnih popravaka i sanacije prije samog preuređenja za isporuku. Tuženik, međutim ispušta iz vida da je iskazao i da je nakon što je izašao iz penalne ustanove kontaktirao tužiteljicu i rekao joj da su kontejneri u međuvremenu propali u smislu da su zahrđali te joj ponudio da će prodati kontejnere i nakon prodaje istih refundirati jedan dio te je upozorio i da je u kontejnere potrebno uložiti dodatan novac kako bi se mogla postići povoljna cijena s čime se tužiteljica složila. Stoga, a uz iskaz tužiteljice u kojem uz ostalo navodi da su se nakon što je tuženik izašao iz penalne ustanove sporazumjeli da raskinu kupoprodajni ugovor navodeći iste razloge kao i tužitelj te o dogovoru da joj tuženik vrati uplaćeni novac, to njihovi stranački iskazi uz pisani dopis tužiteljice iz prosinca 2023. u kojem poziva tuženika na vraćanje plaćenog dijela kupovnine jer to nije učinio do kraja studenog 2023. kako je dogovoreno, utvrđenje prvostupanjskog suda o toj odlučnoj činjenici otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja.
10. U takvim utvrđenim okolnostima raskida ugovora tužiteljica nije trebala postupati na način propisan člankom 360. do 367. ZOO kako to navodi tuženik u žalbi aludirajući da je tužiteljici bila zakonska obveza da raskid ugovora provede u pisanoj formi i dodijeli tuženiku naknadni rok za ispunjenje ujedno ukazujući pri tome, u tim okolnostima na nebitnu činjenicu, da ugovorom nije ugovoren rok isporuke i da je ugovor trebalo raskinuti u pisanoj formi u kakvoj i sklopljen. U svezi potonjih navoda valja reči da se prema članku 288. ZOO i ugovori propisanog oblika mogu raskinuti sporazumom u bilo kojem obliku, osim ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj radi kojega je oblik propisan zahtijeva da se ugovor raskine u istom obliku, a što konkretno nije slučaj.
11. Obvezavši tuženika da tužiteljici vrati ono što je primio na temelju ugovora o kupoprodaji dva kontejnera za stanovanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo i to konkretno odredbu članka 368. stavak 2. ZOO kojim je propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a obvezu da plati na svaki pojedini primljeni iznos kupoprodajne cijene zateznu kamatu na članku 368. stavku 5. ZOO prema kojem je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.
12. Zbog naprijed navedenih razloga žalba tuženika ocijenjena je neosnovanom pa je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP istu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki 2. i 3. izreke budući tuženik ne iznose konkretne razloge pobijanja te odluke osporavajući je očito posljedično osporavanja odluke o glavnoj stvari, a da u odluci o troškovima ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 26. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
