Poslovni broj:P-2755/2019-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužiteljice TI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2025., a u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Nedića, odvjetnika iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika MI, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 4. Ugovora o kreditu broj 9012190006, zaključenog dana 22. prosinca 2006., a kojom se tužiteljica TI, Vrtna 27, 32100 Vinkovci, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita obvezala tuženiku Privrednoj banci d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno Izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, te stoga isti članak ne proizvodi pravni učinak za ugovorne stranke.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 7. Ugovora o kreditu broj 9012190006, zaključenog dana 22. prosinca 2006., prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 167,76 CHF, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju banke za devize, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

III/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita, temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplati iznos od 464,27 eura (slovima: četiristošezdesetčetirieuraidvadesetsedamcenti), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-na iznos od 4,53 Eura od 01.08.2007 do isplate,

-na iznos od 4,53 Eura od 05.09.2007 do isplate,

-na iznos od 4,53 Eura od 02.10.2007. do isplate,

-na iznos od 4,53 Eura od 05.11.2007. do isplate,

-na iznos od 4,53 Eura od 03.12.2007. do isplate,

-na iznos od 4,53 Eura od 03.01.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 05.02.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 04.03.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 02.04.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 05.05.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 04.06.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 02.07.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 01.08.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 03.09.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 03.10.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 03.11.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 03.12.2008. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 02.01.2009. do isplate,

-na iznos od 7,85 Eura od 03.02.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.03.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.04.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 04.05.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.06.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.07.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 04.08.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 02.09.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.11.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.12.2009. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 07.01.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.02.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.03.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 02.04.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 04.05.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 08.06.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 05.07.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.08.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 03.09.2010. do isplate,

-na iznos od 7,82 Eura od 07.10.2010. do isplate,

-na iznos od 6,33 Eura od 08.11.2010. do isplate,

-na iznos od 6,33 Eura od 09.12.2010. do isplate,

-na iznos od 6,33 Eura od 13.01.2011. do isplate,

-na iznos od 6,33 Eura od 08.02.2011. do isplate,

-na iznos od 6,33 Eura od 11.03.2011. do isplate

-na iznos od 6,33 Eura od 11.04.2011. do isplate,

-na iznos od 5,32 Eura od 09.05.2011. do isplate,

-na iznos od 5,32 Eura od 14.06.2011. do isplate,

-na iznos od 5,32 Eura od 11.07.2011. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 04.08.2011. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 09.09.2011. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 06.10.2011. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 07.11.2011. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 05.12.2011. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 09.01.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 06.02.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 08.03.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 05.04.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 07.05.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 11.06.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 04.07.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 07.08.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 05.09.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 04.10.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 09.11.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 06.12.2012. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 07.01.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 04.02.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 05.03.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 02.04.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 06.05.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 04.06.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 03.07.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 01.08.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 03.09.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 03.10.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 04.11.2013. do isplate,

-na iznos od 4,30 Eura od 03.12.2013. do isplate,

po kamatnoj stopi od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015., do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci d.d. Zagreb, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita isplati iznos od 1.005,46 eura (slovima: tisućupeteuraičetrdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom i to :

-na iznos od 5,20 Eura od 02.01.2009. do isplate,

-na iznos od 5,20 Eura od 03.02.2009. do isplate,

-na iznos od 80,74 Eura od 23.03.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.04.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 04.05.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.06.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.07.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 04.08.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 02.09.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.11.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.12.2009. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 07.01.2010. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.02.2010. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 03.03.2010. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 02.04.2010. do isplate,

-na iznos od 5,74 Eura od 04.05.2010. do isplate,

-na iznos od 9,06 Eura od 08.06.2010. do isplate,

-na iznos od 9,06 Eura od 05.07.2010. do isplate,

-na iznos od 9,06 Eura od 03.08.2010. do isplate,

-na iznos od 9,06 Eura od 03.09.2010. do isplate,

-na iznos od 9,06 Eura od 07.10.2010. do isplate,

-na iznos od 11,21 Eura od 08.11.2010. do isplate,

-na iznos od 11,21 Eura od 09.12.2010. do isplate,

-na iznos od 11,21 Eura od 13.01.2011. do isplate,

-na iznos od 11,21 Eura od 08.02.2011. do isplate,

-na iznos od 18,51 Eura od 11.03.2011. do isplate,

-na iznos od 18,51 Eura od 11.04.2011. do isplate,

-na iznos od 19,55 Eura od 09.05.2011. do isplate,

-na iznos od 24,85 Eura od 14.06.2011. do isplate,

-na iznos od 24,85 Eura od 11.07.2011. do isplate,

-na iznos od 29,17 Eura od 04.08.2011. do isplate,

-na iznos od 21,87 Eura od 09.09.2011. do isplate,

-na iznos od 21,87 Eura od 06.10.2011. do isplate,

-na iznos od 21,87 Eura od 07.11.2011. do isplate,

-na iznos od 20,54 Eura od 05.12.2011. do isplate,

-na iznos od 20,91 Eura od 09.01.2012. do isplate,

-na iznos od 22,32 Eura od 06.02.2012. do isplate,

-na iznos od 22,15 Eura od 08.03.2012. do isplate,

-na iznos od 21,51 Eura od 05.04.2012. do isplate,

-na iznos od 21,77 Eura od 07.05.2012. do isplate,

-na iznos od 22,34 Eura od 11.06.2012. do isplate,

-na iznos od 21,94 Eura od 04.07.2012. do isplate,

-na iznos od 21,98 Eura od 07.08.2012. do isplate,

-na iznos od 21,47 Eura od 05.09.2012. do isplate,

-na iznos od 20,51 Eura od 04.10.2012. do isplate,

-na iznos od 21,84 Eura od 09.11.2012. do isplate,

-na iznos od 21,26 Eura od 06.12.2012. do isplate,

-na iznos od 6,23 Eura od 04.01.2013. do isplate,

-na iznos od 21,45 Eura od 04.03.2013. , 15.03.2013.do isplate,

-na iznos od 29,88 Eura od 06.05.2013. , 08.05.2013. do isplate,

-na iznos od 8,97 Eura od 03.09.2013. , 04.09.2013. do isplate,

-na iznos od 11,92 Eura od 07.01.2014. do isplate,

-na iznos od 10,51 Eura od 04.02.2014. do isplate,

-na iznos od 9,32 Eura od 05.03.2014. do isplate,

-na iznos od 10,20 Eura od 02.04.2014. do isplate,

-na iznos od 11,03 Eura od 06.05.2014. do isplate,

-na iznos od 11,90 Eura od 04.06.2014. do isplate,

-na iznos od 10,85 Eura od 03.07.2014. do isplate,

-na iznos od 10,31 Eura od 01.08.2014. do isplate,

-na iznos od 10,45 Eura od 03.09.2014. do isplate,

-na iznos od 10,01 Eura od 03.10.2014. do isplate,

-na iznos od 9,23 Eura od 04.11.2014. do isplate,

-na iznos od 8,95 Eura od 03.12.2014. do isplate,

-na iznos od 10,14 Eura od 12.01.2015. do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 10.02.2015 do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 10.03.2015. do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 03.04.2015. do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 08.05.2015. do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 09.06.2015. do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 02.07.2015. do isplate,

-na iznos od 10,10 Eura od 03.08.2015. do isplate,

-na iznos od 10,98 Eura od 04.09.2015. do isplate,

po kamatnoj stopi od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015., do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.400,00 eura sa zakonskom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku dana 13. lipnja 2019., i tijekom postupka navodi je 22. prosinca 2006., s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9012190006, kojim joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate na 120 mjesečnih anuiteta, a mjesečni anuitet iznosi 167,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća i kamatnom stopom od 4,75% godišnje, a koja kamata je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana. Tuženik je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbe članka 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, a koje se odnose na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe članka 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03). Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu vezanog za ugovaranje kamatne stope kojom je utvrđeno da su banke, uključujući ovdje tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u Ugovorima o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su u svoje ugovore o kreditu unosile ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima, promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja Ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope, te su time postupili suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača/03. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, povodom revizije na gore navedene presude, je da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjan način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi i unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Sukladno članku 502. a. tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužitelj se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđene iz navedenih presuda. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile su nerazumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, kao i o tome da je rast tečaja CHF-a u kontekstu skorog uvođenja Euro zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanju rizika koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Temeljem takve ništetne i nepoštene odredbe, tužitelj ima pravo potraživati novčani iznos preplaćen na ime tečajne razlike, odnosno valutne klauzule, a što će se utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule. Tužitelj smatra kako je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, te je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, o stjecanju bez osnove. Tužitelj je podnio tužbu sukladno članku 186. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor zastare. Naime, iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda RH jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Završno, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe. Slijedom svega iznesenoga, s obzirom da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja otpao pravni interes za ishođenje pravne zaštite kakvu je potraživao predmetnim tužbenim zahtjevom budući da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje te obuhvaća i utuženo razdoblje, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj 9012190006, zaključenog dana 22. prosinca 2006.; Dodatak I. Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2009.; planove otplate; Izvadak iz računa po kreditu za 2009.; dopise Privredne banke Zagreb d.d. tužitelju, od 9. travnja 2011., 13. listopada 2010., 4. veljače 2010., 24. prosinca 2013., 25. kolovoza 2016.; otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope od 14. rujna 2009.; otkaz Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2015.; opomenu za dugovanje po kreditu od 26. srpnja 2014.; upozorenje o otkazu Ugovora o kreditu od 26. siječnja 2015.; Izvadak računa po kreditu za 2010.; Sporazum o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u eur; sudsku praksu; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 15. travnja 2025., i očitovanje vještaka od 19. rujna 2025., te saslušao tužiteljicu na ročištu od 17. prosinca 2025., a tuženik je odustao od saslušanja svjedoka djelatnika banke i javnog bilježnika.

4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 12. travnja 2022., slijedi da je tužiteljica kao Korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom dana 22. prosinca 2006., zaključila Ugovor o kreditu broj: 9012190006, na iznos u visini od 16.000,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Banke važećem na dan korištenja kredita. Visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 4,75% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Visina anuiteta 167,76 CHF. Dodatkom Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2009., je produžen rok otplate kredita na 214 mjeseci (prije 120 mjeseci), pa je konačni rok otplate sada 31. prosinca 2026. Nakon ovog Dodatka je visina anuiteta 104,96 CHF mjesečno, prema podacima u predmetu spisa. Međutim, u članku 2. Dodatka Ugovoru je utvrđeno da je nedospjela glavnica 13.279,15 CHF, a ovako iskazani anuitet je izračunat primjenom kamatne stope u visini od 6,50% godišnje. lz navedenih razloga vještak je sačinio Simulaciju otplatnog plana sa preostalim iznosom glavnice od 13.279, 15 CHF, i krajnjim rokom otplate 31. prosinca 2026., i utvrdio da je sa kamatnom stopom iz osnovnog ugovora, visina anuiteta 92,12 CHF mjesečno. Visina kamatne stope se mijenjala na slijedeći način i to od 08/2007. iznosila je 5,75% godišnje, od 02/2008. iznosila je 6,50% godišnje, od 11/2010. iznosila je 6,15 godišnje, od 05/11. iznosila je 5,90% godišnje, od 08/2011., iznosila je 5,65 % godišnje, od 01/2014., iznosila je 3,23% godišnje. Izračun razlike kamate do 1. siječnja 2014., i razlika kamata do 1. siječnja 2014. (kada je kamatna stopa niža od početno ugovorene) iznosi 464,27 EUR-a. Izračun tečajne razlike u razdoblju od 1. siječnja 2009., do 30. rujna 2015., iznosi 1.005,46 EUR-a, te napominje da je u 01/2009 i 02/2009., tečajna razlika negativna u visini od 5,20 EUR svaki mjesec. To znači da je samo pozitivna tečajna razlika 1.015,86 EUR-a, negativna 10,40 EUR-a, a razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike 1.005,46 EUR-a. Zatezna kamata do 30. rujna 2015., iznosi 654,13 EUR-a, iz Sporazuma o utvrđivanju visine obveze, nakon postupka Konverzije od dana 19. siječnja 2016., je vidljivo da je Ugovor o kreditu otkazan dana 5. ožujka 2015., te je tražbina u visini od 10.684,79 CHF dospjela na naplatu u cijelosti. Također je utvrđena nova glavnica u valuti EUR u visini od 6.055,87 EUR-a. Iznos duga po zz kamati iznosi 40,53 EUR-a. Nije utvrđena preplata. Prema simuliranom otplatnom planu na dan 30. rujna 2015., je stanje nedospjele glavnice 9.673,00 CHF x 4,589816 kn=44.397,29 kn. Prema Sporazumu je iznos glavnice 6.055,87 EUR-a x 7,630=46.206,29 kn, dakle utvrđena je viša glavnica za iznos u visini od 1.809,00 kn/240,10 EUR-a (tečaj konverzije 7,53450). Razlika kamata 464,27 EUR. Tečajna razlika 1.005,46 EUR. Zz kamata 654,13 EUR. Razlika glavnice 240,10 EUR. Ukupno 2.363,99 EUR.

5. Očitujući se na primjedbe tužiteljice da je u nalazu i mišljenju na strani 5. vještačkog nalaza navedeno da je u godini 2009., datum uplate 3. ožujka 2009., i 23. ožujka 2009., i da se vještak izjasni koji je točno datum uplate, vještak navodi da je u konkretnom mjesecu tužitelj izvršio dvije uplate i to 3. ožujka 2009., i 23. ožujka 2009., a uplate su točno označene. S obzirom da 3. ožujka 2009., nije podmirio obvezu u cijelosti preostali je iznos namirio 23. ožujka 2009., pa je slijedom navedenog preplata nastala 23. ožujka 2009. Kada tužitelj nije odjednom izvršio obvezu plaćanja već je isto učinio u nekoliko navrata svi datumi su u izračunu navedeni, a preplata je nastala prilikom posljednje uplate dakle u ovom slučaju 23. ožujka 2009.

6. Tužiteljica po punomoćniku nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 30. svibnja 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi traži isplatu iznosa od 464,27 eura, a na ime preplaćenog iznosa zbog povećanja tečaja CHF tijekom otplate kredita traži isplatu iznosa od 1.005,46 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pobliže opisan pod III i IV/izreke presude.

7. Tuženik po punomoćniku u cijelosti osporava predmetni nalaz i mišljenje ističući kako je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik ističe kako tužitelj sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je u članku 19. e. stavak 6. propisano slijedeće: „…Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19. c. stavka 1. točke 6. ovog Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima…“. Iz citirane odredbe proizlazi zaključak da, ukoliko je klijent, kao što je ovdje slučaj, prihvatio konverziju kredita i potpisao Dodatak tada isti više nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev za isplatu u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Nastavno, budući da je potpisom Dodatka nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Iz navedenoga Sporazuma nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati sa osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije.

8. Očitujući se na primjedbe tuženika tužiteljica navodi da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF (IV a - čl. 19. a - čl. 19. i) odnosno citiranim zakonskim odredbama uređen je predmet konverzije, načelo konverzije kredita, način izračuna konverzije kredita, informiranje, konverzija kredita, prijelazno razdoblje, prava osobe koja je ispunila obvezu iz kredita, porezni tretman učinka konverzije i izvješće o provedbi konverzije kredita. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valutne klauzule u kreditu u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje naplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja banaka te se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZ PK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose između stranaka. U odnosu na prigovor tuženika u kojem navodi da tužiteljica nema pravnog interesa za vođenje ove parnice, jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu dana 30.9.2015. konvertiran u eurski kredit , sijedom čega da su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor s važenjem ex tunc, pa je tako u cijelosti izmijenjena i sporna ugovorna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, za koju tužiteljica tvrdi da je ništetna, za istaknuti je da činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Naime, i iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Tužiteljica smatra kako je navedenim sklapanjem dodatka Ugovoru preostala kreditna obveza nije umanjena radi nepoštene promjene kamatne stope od strane tuženika nego je kreditna obveza umanjena uslijed konverzije kredita iz valute CHF u valutu Euro što je vezano uz različite tečajeve ovih dviju valuta i nema nikakve veze s predmetnim tužbenim zahtjevom. Prema tome, tuženikova odgovornost na ime obveze vraćanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem dodatka Ugovoru kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka. Ni u Dodatku ugovora ni u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22- dalje ZPK), nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate (kako je ranije utvrđeno) obuhvaća predmetnom konverzijom već se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Naime, tuženik polazi od toga da je Konverzija rađena s pretpostavkom da je činidba (koja je predmet konkretnog Ugovora o kreditu) bila i određena i odrediva, za što je u ovom postupku utvrđeno da nije bio slučaj. Osim toga, između stranaka nije sporno da tuženik nije u bilo kojem dijelu udovoljio tužbenom zahtjevu već je ponudom predmetnog Dodatka jedino postupio po obvezi iz ZPK-a. Zaključenim Dodatkom Ugovora o kreditu , a kojim je izvršena konverzija tužitelj nije u potpunosti obeštećen temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu . Stoga tužiteljica ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku od 30. svibnja 2025.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tužitelja, a primjedbe punomoćnika tuženika su pravne prirode i isti nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

10. Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke slijedi da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopila 2006., na iznos od oko 17.000,00 CHF, za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj živi, na rok otplate od 10 godina, a nakon nekoliko godina, budući su podigli još jedan kredit za adaptaciju obiteljske kuće no međutim nisu bili u mogućnosti otplaćivati i prvi i drugi kredit jer su se značajno povećavale rate, a oba kredita su bila u CHF-u, tužiteljica je tražila produljenje roka za otplatu ovog kredita i otplata je produljena na rok od 20 godina. U to vrijeme nije bila vlasnik/suvlasnik firme ili obrta. Pročitala je predmetni kredit prije potpisivanja no nije u cijelosti razumjela sve ugovorne odredbe, osim onih koje se odnose na visinu kredita, rate i vremenski rok trajanja otplate. Nitko joj nije objašnjavao što znači valutna klauzula, odnosno nitko ju nije upozorio da bi tečaj CHF-a mogao toliko porasti u odnosu na kunu, niti ju je itko upozoravao da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu. U banci joj nisu čitali predmetni ugovor o kreditu, niti su joj objašnjavali pojedine ugovorne odredbe, niti na koji se način mijenjala kamatna stopa, niti o kojim parametrima ovise, niti je o njima mogla posebno pregovarati. Mogla je podići kredit i u kunama, no međutim u banci su joj rekli kako je kredit u CHF-u za nju najpovoljniji. Nije u cijelosti shvaćala što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. 2015. godine je dobila poziv od banke da mora doći konvertirati predmetni kredit iz valute CHF u valutu EUR, te je potpisala Dodatak Ugovora i misli da nije bilo preplate, a taj Dodatak ugovora nije čitala već je mislila da to mora potpisati. Javni bilježnik joj nije čitao odredbe predmetnog ugovora o kredita, već je samo ovjerio potpis. Kada su se rate kredita počele povećavati odlazila je u banku prigovarati zbog povećanja rata, no međutim neuredno je otplaćivala rate i u banci joj nisu ništa objašnjavali zašto se to dešava. Rate kredita je uplaćivala ona osobno. Svojevoljno je potpisala Ugovor o konverziji budući je bila neuredan platiša kredita, no u tom trenutku nije znala što je konverzija.

11. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice budući je isti dan logično, okolnosno, uvjerljivo i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

12. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što je predmetni Dodatak samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom ugovoreno korištenje kredita u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZIDZPK/15 na temelju kojih je zaključen Dodatak nije regulirana pravna sudbina onih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog sud smatra da tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenom Sporazumu o izvršenoj konverziji potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, ako ona postoji, unatoč zaključenom Sporazumu, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena. Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., također je zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

13. Konverzijom kredita nije prestao važiti osnovni Ugovor o kreditu kojeg su stranke sklopile, a tek utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za tužitelja kao potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku do kojih je došlo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora.

14. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

15. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. Člankom 87. istog Zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

18. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

19. Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

20. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

21. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

22. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina jer je tužba podnesena 13.lipnja 2019. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014. godine, u t. II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih II-tuženik PBZ d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015. godine, a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018. godine, svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine, kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. godine, u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i II-tuženik u razdoblju od 1. studeni 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

24. Člankom 191. stavak 3. ZPP-a, propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, a tužitelj je svoj zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka o istoj činjeničnoj osnovi kao u tužbi.

25. Odredbama ZIDZPK/15, a niti dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF-u ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja s potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle Dodatkom ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti eura izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvan ugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

26. Konverzija kredita izvršena je na temelju ZIDZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19. c. točka 6. ZIDZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura.

27. U konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj Dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju, spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. U odnosu na preplatu ili manjak utvrđen konverzijom, za napomenuti je da postojanje preplate nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje preplate posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka).

28. Slijedom navedenog, sud smatra da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji, te da korisnicima kredita unatoč sklopljenim Dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

29. Prema tome, u konkretnom slučaju, konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužitelju nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatio, čime tužitelj nije obeštećen u cijelosti. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod III i IV/izreke presude, a temeljem odredbi članka 323. i članka 1111. ZOO-a, koji iznos se odnosi na preplatu po osnovi preplaćenih kamata u iznosu 464,27 eura i preplatu po osnovi preplaćenog tečaja u iznosu 1.005,46 eura, na dan konverzije 30. rujna 2015., budući tužitelj zaključenjem Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija nije u potpunosti obeštećen temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Tuženikova odgovornost na ime obveze vraćanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem dodatka Ugovoru kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka. Ni u Dodatku ugovora ni u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22- dalje ZPK), nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate obuhvaća predmetnom konverzijom već se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

30. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja sud smatra osnovanim za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 9012190006, zaključenog dana 22. prosinca 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve pobliže opisano pod I i II/izreke presude stoga odluka kao pod I i II/izreke.

31. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

34. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 10. rujna 2020., 29. srpnja 2022., 30. svibnja 2025., i 2. lipnja 2025., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 11. rujna 2020., 17. prosinca 2024., i 17. prosinca 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 400,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. siječnja 2025., u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod VI/izreke presude.

Osijek, 26. siječnja 2026.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika