REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U JASTREBARSKOM

Šetalište braće Kazić 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, po sucu toga suda Silvani Godrijan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Marku Smoleku, odvjetniku Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Gleinstätten – Leutschach – Wildon eGen iz Republike Austrije, Gleinstätten 168, 8443 Gleinstätten, OIB: 63515166110, (prije Raiffeisenbank Groß St. Florian-Wettmannstäten eGen, Markstraße 3, 8522 Groß St. Florian, Republika Austrija, OIB: 39846186666, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Majda Damjanović, Srećko Golenko, Romana Belovari Zlatarek i Jelena Damjanić Barić u Čakovcu, radi utvrđenja ugovora ništetnim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 434.522 od 4. srpnja 2008. godine sklopljen između FM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK GROß ST. FLORIAN-WETTMANNSTATTEN registrirano društvo s ograničenom odgovornošću (sada RAIFFEISENBANK GROß) ST. FLORIAN-WETTMANNSTÄTTEN EGEN, MARKSTRAßE 3, 8522 (GROß ST. FLORIAN-WETTMANNSTÄTTEN, REPUBLIKA AUSTRIJA, OIB: 39846186666), kao davatelja kredita

II. Utvrđuje se da je ništetan javnobilježnički akt- Očitovanje javnog bilježnika GM u [adresa] pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008. godine

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom da uspostavi zemljišnoknjižno sranje kakvo je bilo prije sklapanja:

-ugovora o jednokratnom kreditu, broj računa 434,522 od 4. srpnja godine sklopljen između FM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK GROß ST. FLORIAN-WETTMANNSTATTEN registrirano društvo s ograničenom odgovornošću (sada RAIFFEISENBANK GROß) ST. FLORIAN-WETTMANNSTÄTTEN EGEN, MARKSTRAßE 3, 8522 (GROß ST. FLORIAN-WETTMANNSTÄTTEN, REPUBLIKA AUSTRIJA, OIB: 39846186666), kao davatelja kredita, kao i Javnobilježničkog akta - Očitovanja javnog bilježnika GM u [adresa], LG. [adresa] pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008. godine.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Gleinstätten – Leutschach – Wildon eGen iz Republike Austrije, Gleinstätten 168, 8443 Gleinstätten, OIB: 63515166110, da naknadi 1. tužitelju FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.228,61 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj navode da se nadležnost suda temelji na odredbi članka 8. Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/2017) prema kojem dužnik iz kreditnog odnosa, ovdje tužitelji, mogu pokrenuti postupak protiv neovlaštenog vjerovnika, ovdje tuženika, pred sudovima mjesta gdje tužitelj ima prebivalište. Tužitelji su s tuženikom sklopili ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 434.522 od 4. srpnja 2008. godine na iznos od 62.536,EUR-a s redovnom kamatom od 8,25 % godišnje, u slučaju kašnjenja dodanom zateznom kamatom od 5% godišnje, te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati temeljem navedenog ugovora, s rokom otplate u 240 mjesečnih paušalnih obroka, svaki po 651,54 EUR, počevši s 20.11.2008. godine, zajedno sa Založnicom i Ugovorom o jamstvu čiji sadržaj je inkorporiran u Javnobilježničkom aktu. U sklopu istog ugovora sastavljen je i javnobilježnički akt - Očitovanje javnog bilježnika GM u [adresa], LG. [adresa] pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008 godine, kojim su FM i PM dozvolili uknjižbu prava zaloga (Založnica) uz zabilježbu ovršivosti tražbine te zabranu otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 62/2 kuća br.23, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa] od 760 m2. ujedno, člankom V. predmetnog Očitovanja HM, kao jamac, prihvaća sve obveze korisnika kredita i odgovara za njihove obveze neograničeno i solidarno (Ugovor o jamstvu) Tuženik je radi naplate potraživanja pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Jastrebarskom, posl. br. Ovr-309/13 od 26.06.2013. godine, a koji je nakon donošenja Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 128/14) prenesen na Općinski sud u Novom Zagrebu gdje se vodi pod posl. brojem Ovr-4318/2015. Dana 21. srpnja 2017. godine objavljen je, a dana 29. srpnja 2017. godine, je stupio na snagu Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" br. 72/2017, u daljnjem dijelu teksta: Zakon o ništetnosti ugovora). Člankom 3. stavak 1. Zakona o ništetnosti propisano je da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika ništetni, dok ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjem označava ugovor o kreditu, ugovor o zajmu ili drugi ugovor kojim je neovlašteni vjerovnik odobrio dužniku određeni iznos novčanih sredstava, a dužnik se obvezao plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (Članak 2. Zakona o ništetnosti ugovora). Ugovor o jednokratnom kreditu, iako je prividno sklopljen u Austriji jasno je kako se konzumira u Republici Hrvatskoj, a pritom valja napomenuti kako nije niti solemniziran po javnom bilježniku u Austriji, niti je potpis dužnika ovjeren. Ujedno, ugovor je sklopljen s državljanima Republike Hrvatske koji imaju prebivalište u [adresa] iz Čega je vidljivo da je tuženik neovlašteni vjerovnik. Naime, u članku 2. Zakona o ništetnosti ugovora propisano je čl.: »neovlašteni vjerovnik« označava pravnu osobu koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem Ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske. Da se radi o ugovoru s međunarodnim obilježjem vidljivo je i što je uz taj ugovor, istog dana pred javnim bilježnikom Jasnom Crnčec iz [adresa], LG. [adresa] pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008. godine nekretnina u suvlasništvu tužitelja, opterećena zabilježbama i zalogom a vezano upravo uz spomenuti ugovor o jednokratnom kreditu temeljem danog očitovanja. Također, iz same založnice koja je zaključena između strana ugovora o kreditu, ovdje stranaka, je neistinito navedeno pod točkom B „Instrumenti osiguranja” : „U svrhu osiguranja svih potraživanja s osnova glavnih i sporedni/o obveza do maksimalnog iznosa 87.550,00 EUR-a, koja su davatelju kreditu naslala ili će prema korisniku kreditu nastati temeljem u zemlji solemniziranog, već odobrenog zajma, novčanog kredita, jamstvenog kredita ili garancijskog kredita ili će se isti ubuduće odobriti, vlasnik nekretnine daje davatelju kredita u zalog nekretnine ... '', kada predmetni ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 434.522 od 4. srpnja 2008. godine nikad nije solemnizłran, niti bi mogao biti, već je temeljem istog ugovora sastavljen javnobilježnički akt kojim ovdje tužitelji zalažu svoju nekretninu, a sve kako bi predmetni ugovor mogao ostvariti svoje učinke na teritoriju RH i kako bi se tim „manevrom” naizgled izbjegla nemogućnost ispunjenja ugovora. Pri tome valja opetovano istaknuti zanimljivu činjenicu, a ta je da javnobilježnički akt sastavljen i potpisan istog dana kao i predmetni ugovor o kreditu, što ozbiljno dovodi u sumnju motiv i samo mjesto sklapanja kao i pravnu valjanost ugovora o kreditu. Nadalje, postavlja se pitanje čemu dano Očitovanje pred javnim bilježnikom u RH, kojim tuženici kao vjerovnici osiguravaju svoj predmet kredita, kada su stranke već sklopile ugovor o jednokratnom kreditu zajedno s ugovorom o jamstvu i danom založnicom. Iz navedenog je i više nego razvidno kako ti ugovori i založnica nemaju pravnu valjanost u Republici Hrvatskoj, te je zbog toga i sastavljeno Očitovanje u svrhu izigravanja pravnih propisa. Za spomenuti je kako tuženi već dugi niz godina obavlja bankarsku djelatnost putem mreže posrednika, sklapajući ugovore, njihovu ovjeru i odobrenje kredita, prikazujući se kao podružnica strane banke. S druge strane, Zakon o bankama, kao posebni propis, u članku 4. i 5. točno propisuje tko i pod kojim uvjetima može obavljati bankarsku djelatnost na teritoriju R H: banka koja dobije suglasnost za obavljanje tih usluga od HNB-a, banka države članice EU koja osnuje podružnicu na području RH uz suglasnost HNB štedna banka uz prethodno odobrenje HNB-a. Banka je financijska institucija koja posluje uz odobrenje HNB-a i ima sjedište u [adresa] posluje putem podružnica i pruža financijske usluge kreditiranja i financiranja komercijalnih poslova. Ako navedene propise usporedimo s ugovorom medu strankama, nedvojbeno se može zaključiti da je tuženik stupio na tržište RH kao banka, no bez prethodne suglasnosti HNB-a za obavljanje poslova kreditiranja, te je usprkos tome vršio sve radnje koje iz takvog poslovanja proizlaze. Odobrenje kredita, isplate novčanih iznosa, ovjere isprava, upis osiguranja u zemljišnim knjigama, provođenje postupka radi prisilne naplate, sve navedeno je obavljano na teritoriju RH. Te predlaže po potrebi pribaviti od HNB-a podatak da li tuženik posjeduje odobrenje za obavljanje kreditorskih usluga na području RH. Članak 322. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je ništetan ugovor onaj koji je protivan Ustavu RH prisilnim pravnim propisima i moralu društva. Na ništetnost iz članka 322 ZOO-a sud pazi po službenoj dužnosti, kako je u ovom slučaju nesporno da su se ostvarili svI razlozi ništetnosti, to je provedena ovrha nedopuštena jer se temelji na ništetnom pravnom poslu i na ništetnoj javnobilježničkoj ispravi. Javni bilježnik pred kojim se sklapao ništetni pravni posao, bio je u obvezi provjeriti aktivnu legitimaciju tuženika za sklapanjem pravnog posla (postojanje prethodne suglasnosti HNB-a za obavljanje bankarskog posla), a sud je propustio po službenoj dužnosti utvrditi manjkavost isprave na temelju koje se ovrha dozvoljava. U podnesku 07.12.2017. (list 26) navodi da su ugovori sklopljeni u RH, da su tužitelje dočekali potpisani i pripremljeni primjerci dokumentacije koju su tužitelji trebali tamo potpisati a nakon toga ići u Austriju po isplatu kredita, poziva se na čl. 292 st. 1 i 1022 ZOO, te da ugovor nije sklopljen u Gros St. Florianu, već u [adresa], te da je prema čl. 4 ZNUK ništetan, te je predložio usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz trošak postupak.

2. U odgovoru na tužbu (list 31) tuženik ističe da je isti strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa], slijedom čega su mu tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, sukladno odredbi čl. 136. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), trebali biti dostavljeni diplomatskim putem. Sukladno Zakonu o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima, kojim je regulirano postupanje suda prilikom dostave u inozemstvo, kad je u građanskim ili trgovačkim stvarima potrebno poslati sudski izvansudski dokument svaka država ugovornica odredit će središnje tijelo koje će Preuzeti zaprimanje zamolnica za dostavu koje se upućuju iz drugih država ugovornica. U slučaju kada središnje tijelo zamoljene države samo izvršava dostavu dokumenata na način propisan njenim unutarnjim pravom za dostavu dokumenata u domaćim postupcima osobama koje se nalaze na imenom državnom području;kada središnje tijelo može zahtijevati da dokument bude sastavljen na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika zamoljene države, odnosno da bude preveden na taj jezik. Tužba i tužbeni zahtjev tuženiku nisu dostavljeni diplomatskim putem, te su mu dostavljeni samo na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, iako je nesporno daje tuženik strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa], koja kao takva hrvatski jezik ne poznaje. Tuženik smatra da je opisanom dostavom tužbe povrijeđena odredba čl. 136. ZPP-a, u svezi čl. 102. istog Zakona, što sukladno odredbi čl. 354.st.I. ZPP-a, predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući sud u tijeku postupka nije primijenio naprijed citirane odredbe čl. 136. u svezi čl. 102. ZPP-a. Osim toga, navedenim postupanjem tuženiku je povrijeđen i pristup sudu, kakav pravni Stav je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci broj: U-111-6064/2011 od 28.112012. godine, koja se dostavlja u prilogu. Prema navedenoj odluci, nepridržavanje utvrđenih procesnih pravila tijekom sudskog postupka dovodi u pitanje poštivanje i drugih načela, kao što su jednakost stranaka pred sudom i zakonom te pravna sigurnost, čime se također ugrožava i vladavina prava kao jedno od osnovnih vrednota pravnog poretka zajamčenog Ustavom. Tuženik nadalje ističe, da tužitelji u tužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora, što su bili dužni učiniti sukladno odredbi čl. 186.st.2. ZPP-a. Kako tužitelji u svom tužbenom zahtjevu traže utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu broj računa 434.522 u iznosu od 62.536,00 EUR, odnosno uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, tuženik predlaže da sud vrijednost predmeta spora odredi upravo u iznosu kunske protuvrijednosti novčanog iznosa od 62.536,00 EUR-a odnosno u iznosu od 466.000,00 kn, te se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik je istaknuo da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile primjenu austrijskog materijalnog prava temeljem točke 20. Općih uvjeta poslovanja tuženika, koji su sastavni dio ugovora o kreditu. Pozivanje tužitelja na odredbe ZNUKMO-a je irelevantno, jer se isti u konkretnom slučaju ne primjenjuju. Smatra da je jasno da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, te da tuženik nema svojstvo neovlaštenog vjerovnika, a obzirom na činjenicu da je među strankama ugovorena primjena austrijskog prava na ugovore o kreditu, nedvojbeno je da su isti doista i sklopljeni u Republici Austriji. Tuženik nije bio obvezan od Hrvatske narodne banke zatražiti odobrenje za obavljanje svoje djelatnosti iz razloga što istu nije obavljao na području Republike Hrvatske, već je istu obavljao na području Republike Austrije, te je kao financijska institucija imao sva potrebna odobrenja i dozvole za rad nadležnog tijela Republike Austrije, te je bio ovlašten davati kredite fizičkim i pravnim osobama, bez obzira na pravni oblik pod kojim obavlja svoje poslove. Osporava navode tužitelja kako je tuženik niz godina obavljao bankarsku djelatnost putem mreže posrednika, obzirom da nikakav posrednik nije bio ovlašten zastupati tuženika na području Republike Hrvatske, niti je bio zaposlenik tuženika. U Ugovoru o kreditu koji je potpisan od strane tužitelja jasno je naznačeno vrijeme, mjesto i sklapanje ugovora, u Republici Austriji u sjedištu prednika tuženika. Ako bi sud i smatrao dokazanom činjenicu da su korisnici kredita isti potpisali na području Republike Hrvatske, to nipošto ne znači ni da je isti i sklopljen u Republici Hrvatskoj, budući da sklapanje ugovora i potpis ugovora nisu istoznačni pojmovi. Navodi tužitelja da bi ugovor o kreditu bio sklopljen u Republici Hrvatskoj je neutemeljeno, paušalno i netočno, te nije jasno iz kojeg bi razloga ugovor o kreditu bio sklopljen u drugom mjestu od onoga koje je navedeno u samom tekstu ugovora. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u sjedištu tuženika u Republici Austriji, obveza je nastala u Republici Austriji i novac je isplaćen u Republici Austriji. Javnobilježnička isprava solemnizirana je, odnosno ovjera potpisa, izvršena je pred javnim bilježnikom u Republici Hrvatskoj, jer se u Republici Hrvatskoj nalazi nekretnina koja je dana u zalog radi osiguranja tražbine iz osnovno pravnog posla iz ugovora o kreditu. stiče da nema mjesta primjeni odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15- dalje ZIDZPK), iz razloga što korisnici kredita nisu dokazali da imaju status potrošača u smislu ZIDZPK-a. Na predmetni slučaj ne može se primijeniti niti čl. 19.j. ZIDZPK-a. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 04.04.2017., posl. br. U-I-4455/15, utvrđeno je kako čl. 19j. ZIDZPK-a nema neustavne učinke, te Ustavni sud " ocjenjuje da je Vlada imala legitimni cilj kod predlaganja donošenja čl. 19.j. st. 1. ZPKA, a to je zaštita potrošača iz ugovora o potrošačkom kreditiranju od sklapanja ugovora s osobama koje nemaju odgovarajuće odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja". Netočni su navodi tužitelja da bi Ustavni sud zauzeo stav kako bi se navedeni članak trebao retroaktivno primjenjivati. Posljedica ništetnosti iz ZIDZPK-a može se primijeniti na ugovore sklopljene nakon 30.09.2015..Poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti. Predložio je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova sa kamatom.

3. Podneskom 11.10.2024. tuženik je obavijestio o promjeni naziva ( list 380).

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o jednokratnom kreditu broj 434.522 od 04.07.2008. između PM i FM, kao korisnika kredita, i tuženika kao davatelja kredita; očitovanje broj-11-292/08-2 od 4.7.2008., ugovor o jamstvu od 04.07.2008., založnicu od 04.07.2008., zk izvadak nekretnine tužitelja, uvid u spis ovog suda Ovr - 4138/15, zahtjev za kredit, osobne iskaznice tužitelja, obračune plaća tužitelja, građevinsku dozvolu od 29.03.1982., troškovnik o adaptaciji obiteljske kuće tužitelja, dopis Saveznog Ministarstva za ustav, reforme, deregulaciju i pravosuđe od 16. prosinca 2019., potvrdu u vezi s koncesijom od 29.05.2019., ovjereni prijevod odredbi ABGB-a od 18.04.2006., ovjereni prijevod odredbi ABGB-a od 21.05.2014., ovjereni prijevod odredbi Zakona o bankama od 17.10.2013., saslušao svjedoka GM zamolnicom putem Općinskog suda u Čakovcu, te tužitelja FM i tuženika.

5. Nije saslušan 2. tužitelj PM i nije provedeno financijsko vještačenje jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno ostalim provedenim dokazima.

6. Rješenjem, posl. br. P-964/17-8 od 11.05.2020.,(list 253) utvrđen je prekid postupka, obzirom je došlo do promjene naziva tuženika, te je istim rješenjem postupak nastavljen.

7. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog posebno tako i svih zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je odlučeno kao u izreci.

8. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je ništetan Ugovor o jednokratnom kreditu broj 434.522 od 04.07.2008. između PM i FM, kao korisnika kredita, i tuženika kao davatelja kredita, javnobilježnički akt- Očitovanje javnog bilježnika GM u [adresa], LG. [adresa] pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008. Godine te nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom da uspostavi zemljišnoknjižno sranje kakvo je bilo prije sklapanja: ugovora o jednokratnom kreditu, broj računa 434,522 od 4. srpnja 2008., i Javnobilježničkog akta - Očitovanja javnog bilježnika GM u [adresa], LG. [adresa] pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008. godine.

9. Nije sporno:

- da su stranke sklopile Ugovor o jednokratnom kreditu broj 434.522 od 04.07.2008. između PM i FM, kao korisnika kredita, i tuženika kao davatelja kredita (list 15 spisa),

- da je u ugovoru pod točkom A navedeno da za međusobne obveze ugovorenih stranaka vrijedi austrijsko pravo,

- da tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u Republici Hrvatskoj,

- da su korisnici kredita, tužitelji, založni dužnici i jamci kod Javnog bilježnika iz [adresa], sastavili javnobilježnički akt – javnobilježničko očitovanje od 04. srpnja 2008. pod brojem ovjere OU-292/08-2, te da je založno pravo upisano u zemljišnim knjigama.

10. Sporno je gdje je ugovor sklopljen, radi li se o ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenim u RH te je li tužitelj neovlašteni vjerovnik.

11. Iz sadržaja ugovora proizlazi da su stranke ugovorile izaberivu nadležnost Prvostupanjskog suda u Deutschlandsberg ili u Republici Hrvatskoj koji je nadležan po mjestu stanovanja korisnika kredita a kako tužitelji FM I PM kao korisnici kredita imaju prebivalište u [adresa], dakle na području ovoga suda, to je ovaj sud nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

12. Tužitelji tvrde da Ugovor o jednokratnom kreditu nije potpisan od strane dužnika niti je solemniziran kod bilježnika.

13. Odredba čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"br. , , , , , , , , ,  – dalje ZOO) propisuje da, kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane.

14. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa od 16. prosinca 2019.( list 326) koji se odnosi na predmet AM protiv Raiffaisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen utvrđeno je da taj dopis nije upućen tuženiku .

15. Tužitelji se pozivaju na činjenicu da je tuženik strani vjerovnik bez ovlaštenja za obavljanje kreditnih poslova koje je obavljao na području Republike Hrvatske, pa da su Ugovor o jednokratnom kreditu broj 434.522 od 04.07.2008. i javnobilježnički akt – javnobilježničko očitovanje od 04. Srpnja 2008. pod brojem ovjere OU-292/08-2 sastavljeno od strane javnog bilježnika GM u [adresa] ništetni odnosno ne predstavljaju valjane ovršne isprave, tako da se ne može ni voditi ovršni postupak te je ovrha nedopuštena te traže brisanje upisanih tereta temeljem Ugovora o kreditu i javnobilježničkog očitovanja.

16. Svjedokinja GM (list 417) iskazala je, nakon što joj je predočen ugovor o jednokratnom kreditu od 04.07.2008. i ovjereno očitovanje od 04.07.2008., da nema nikakvih saznanja vezano za sklapanje i ovjeru tog ugovora, jer je na predmetu radila prisjednica ŠM, što je vidljivo iz očitovanja. Osobno ne poznaje stranke, ali očitovanje je bilo sastavljeno u njenom javnobilježničkom uredu. Ne sjeća se da su takvi ugovori do određenog trenutka u cijelosti čitali strankama, te je nakon toga promijenjen zakon, i svi prilozi su se morali čitati. To je navedeno u očitovanju gdje piše da li su ugovorne odredbe strankama u cijelosti pročitane, odnosno da li su stranke suglasne da se odredbe nisu čitale. Ugovorne odredbe vezano za kamatnu stopu, kao i ostale ugovorne odredbe, bile su strankama objašnjene. Očitovanje kao javnobilježnički akt u cijelosti je pročitan i objašnjen strankama. Imala je razgovore sa predstavnicima inozemnih banaka, te je utvrdila da je to u redu, i imala je u radu nekoliko takvih ugovora. Ne sjeća se da li je ima razgovore s predstavnicima tuženika, jer zna da je bilo više takvih inozemnih banaka. Očitovanje tuženika je jednostrana izjava dužnika.

17. Sud je iskaz svjedoka JM u cijelosti prihvatio, jer je jasno, uvjerljivo i profesionalno iskazivala o svim činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja a odnose se način i tijek potpisivanja i ovjeravanja predmetnog ugovora i očitovanja.

18. Tužitelj FM iskazala je da su blokirani od 2011., jer nisu mogli plaćati kredit, pa su slali dopise da im odgode. EM im je ponudila soluciju da joj daju 3.000,00 eura da će ona nama srediti kredit od 100.000,00 eura iz Europske unije, i da će 50% vratiti, a da 50% ne treba, i da će time isplatiti RF banku. Dali su 3.000,00 eura EM; ona se do danas nije ništa javila niti išta poduzela i ostali su bez tih 3.000,00 eura. Ovaj kredit od Rf bank dobila je od svoje šogorice KM. Gđa. EM je bila kod nje i njoj je napravila kredit. Ona je im je ponudila kredit i pristali su, prikupili su dokumente koje je trebalo prikupiti i dali su ih EM koja ih je odnijela u Austriju. Onda je došao g. direktor, prisutan na ročištu, u njihovu kuću. On im je odobrio kredit i rekao da čekaju da će im poslati ugovor. Gđa. EM je donesla ugovore, i dali su ih prevesti, i otišli su u [adresa] kod j.b. Jasminke Črncec potpisati Ugovor, i to nona sa mužem PM i sinom HM. Onda su im rekli da čekaju kad će doći po novce. Išli su po novce u Austriju s gđom. EM, ona je vozila. Ona je kad su došli, otišla kod direktora koji ih je nakon 15 minuta zvao. Direktor ih je pitao da li se slažu da 2% ide EM u ime posredništva, i tim su se složili. Dobila je 62.500,00 eura, a na ruke je dobila 60.000,00 era, jer je 2.500,00 eura ostalo za četiri rate kredita. Sa novcima su išli preko granice. Skrivali su se i bojali su se, ali je EM uvijek na granici imala nekog policajca da bi ih pustio. Novce su uplaćivali i EM je nosila novce gore. Novce bi uplaćivali u Brežicama u banki, po 650,00 eura, kako su mogli. Nekada je novce nosila i njena šogorica i EM. Dobili bi potvrdu. EM i KM bi nosile novce u banku i dobili bi uvijek potvrdu. Otplatili su oko 29.000,00 eura, i to po njihovoj evidenciji i uplatnicama. Od 2011. do danas je iz FINE izvadila sve potvrde koliko su im uzimali. Oni im to uzimaju iz računa, jer su svi tri blokirani. Po tom obračunu uplatili su oko 75.000,00- 76.000,00 eura. Kad su bili blokirani, onda su direktor i EM došli k njima u kuću, snimili su kuću i rekli su mu da ih odblokira da će mu uplaćivati po 300,00 eura mjesečno, jer nisu bili u stanju više. Onda je rekao da dođu prvi mjesec u [adresa] kod gđe. UM i došli su, tamo je bio prisutan direktor (koji je bio i na raspravi) i još jedan odvjetnik iz njihove banke. I ništa se nisu dogovorili. Zvali su ih drugi i treći puta i ništa se nisu dogovorili. Rekao je da im ne vjeruje, i njena kći je onda rekla da ona garantira da će mi davati ratu svaki mjesec 300,00 eura, a kad se situacija popravi da će se davati i više. I dan danas su blokirani. Mole da im se računi odblokiraju. Sin ima 38 godina i nema auta, ne može si ništa kupiti, dignuti kredit da bi si nešto kupio. Nema niti karticu,jer je ne može dobiti zbog blokade. Muž sa 74 godine još uvijek mora raditi da bi imali od čega živjeti. Da je znala da to nisu banke,nego zadruge, nikada ne bi digli kredit, jer nisu kuću napravili sa jednom kunom kredita. Gđa. EM se preziva EM. Ona se njima predstavila kao posrednik. Nitko joj iz banke nije osporavao status posrednika. Ugovor su potpisivali u [adresa] kod Jasminke Črnčec. Od banka kod potpisivanja ugovora nije nitko bio prisutan. Ne sjeća se da bi ugovor bio potpisan od strane banke u trenutku kad su potpisivali. Kad smo ugovor potpisivali kod jb Jasminke Črnčec bio je na hrvatskom jeziku jer su ga dali prevesti jer ga je gđa. EM donijela dali su ga prevesti, i onda su ugovor nosili u [adresa]. Uglavnom su u [adresa] došli potpisati ugovor, to je bilo pred 15 godina i više se ne sjeća. Ne sjeća se tko je donio ugovor kod j.b. Misli da ga je donijela gđa. EM i da su odnijeli tamo. Ne govori njemački jezik. Misli da je kamata bila 9%. Ukupno su im isplatili 75.000,00 eura i ono dobrovoljno što su dali i sa uplatama iz FINE. Smatra da smo otplatili kredit. Ne zna koliko su trebali otplatiti kredit da su redovito plaćali kredit. Na predočeni iznos iz ugovora od 131.469,97 eura, da je to iznos koji bi trebali plaćati da su svaku ratu platili bez zakašnjenja, iskazala je da ne zna. To im tamo u Austriji nisu pročitali. Gđa. EM im je tamo prevađala. Ugovor su preveli na hrvatski i platili su prijevod, te su imali kod sebe verziju ugovora na hrvatski. Ima taj ugovor kod sebe doma. Nije čitala da bi to bila cifra koju trebaju vratiti.

19. Sud je iskaz tužitelja FM u cijelosti prihvatio, jer je jasno i uvjerljivo iskazivala o svim činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja a odnose se način, uvijete, mjesto i tijek događaja vezan uz sklapanje ugovora.

20. Tuženik, zz i direktor SM, iskazao je da poznaje gospođu koju je vidio na raspravi, da je to bio zahtjev za kredit od obitelji. Kredit je provjeren prema austrijskim zakonima, kao i kod svakih ostalih kredita. Provjerava se tko ima kakve prihode, može li se priuštiti taj kredit, trebali su bili uručeni određeni dokumenti. Dogovoreno je kako se može osigurati taj kredit. U Austriji moraju procijeniti vrijednost koji će prikazati u računovodstvu. Točno je da je bio kod obitelji na licu mjesta Cilj putovanja je bila procjena nekretnine, odgovaraju li vrijednosti i prema toj spoznaji prema zakonitostima u Austriji, obradili su podatke o toj nekretnini i utvrdili da je moguće kredit odobriti. Nakon što je provjera u Austriji uspješno okončana, kredit se mogao odobriti. Točno se moralo znati tko je uzimatelj kredita, koji su prihodi, kakve su sigurnosti. Dokumenti dolaze do kontrolora i na principu četiri oka se sve provjerava da li se kredit može odobriti. Manje-više onda se vraća, tj. prikazuje podnositeljima zahtjeva za kredit. Onda može doći do ponude, u kojoj se dogovori koliko dugo će se otplaćivati, koliko visoka će biti otplatna rata. Tada se prvi puta govori o tim uvjetima, i onda se klijent izjašnjava o svojim mogućnostima, možda može doći do korekcije rata i iznosa visine kredita. Kada je to sve jasno, ugovor će biti sastavljen od odgovarajućih odjela. Kada je gotov ugovor o kreditu,obavijeste klijenta, dolazi do ugovaranja termina i klijent dolazi kod njih u Austriju i potpisuje ugovor o kreditu kod njih, konkretno kod njega u uredu. To je standardni proces kredita nastalih kod njih. Ugovor o hipoteci se potpisuje kod jb u Hrvatskoj. Prošlo je 16 godina od tada, i to je dugi period. To sa Europskom unijom je danas prvi puta čuo. Oni su pravna osoba i ugovor se potpisuje od direktora, dva direktora, jedan je bio on a drugi je ĆM. Nemoguće je da jedan direktor sam zastupa banku prilikom potpisivanja ugovora. Svaki ugovor je uvijek potpisan od oba. Kredit ne može odobriti samo jedan direktor, uvijek imaju princip četiri oka za sve kredite izvan Austrije, to npr. kredite koje daju F, P, Z, te G koje žive u [adresa] i Švicarskoj. Na upit je li banka ikada za područje RH imala posrednike za pružanje usluga kreditiranja, iskazao je da njegova RF banka nije nikad imala posrednika u RH. Imali su jako malo klijenata iz Hrvatske. Neke klijente su imali u [adresa]. Gđu. EM je upoznao u tijeku razgovora od prije; ona je pomagala kod prevođenje, pratila je gospođu i osobno ju je upoznao. Ne poznaje je inače niti privatno niti poslovno. Ona je govorila njemački. Kad su imali savjetodavni razgovor bili su klijenti, i bila je koliko se sjeća gđa. EM. Ne zna hrvatski i nema saznanja što je gđa. EM govorila obitelji. To mu je potpuno strano i novo, ako je to stvarno bilo tako. Zna da na sudu mora govoriti istinu i da radi davanja lažnog iskaza može završiti u zatvoru. Gđa. EM bila je na procjeni kuće koja je trebala biti sredstvo vraćanja kredita, ali ne zna kako je došla u [adresa] iti zna po čijem pozivu je tamo došla gđa. EM. Ne zna tko je dostavio dokumente za kredit u banku, jer je prošlo 16 godina. Kredit je isplaćen u gotovini. Kod njega nije bilo govora o naknadi za gđu. EM. Nikada nisu imali posrednike za kredite u RH. U Hrvatskoj ih pravno zastupa odvjetnica koja je prisutna na raspravi. U RH, je u hrvatskim medijima ništetnost već 10-15 godina prisutna na način da ti krediti neće biti trebati vraćeni. Po tim kreditima ova banka ima deset tužbi, od toga veći dio u [adresa]. Ta dva direktora potpisali su ugovor u njegovom uredu u Južno zapadnoj Štajerskoj u Groß. H. Kod potpisivanja je bio prisutan on i uzimatelji kredita i ja. Ugovori su uvijek kod njega potpisani, uvijek sve u uredu kod njega u banci u Austriji. I gđa. i gospodin FM i sin sigurno su kod njega u uredu potpisali ugovor. On osobno nije bio nikada kod jb u Hrvatskoj. Na predočene preslike ugovora na preslika Ugovora o jednokratnom kreditu (list 15-17 spisa) i preslika Ugovora o jamstvu, oba od 04.07.2008. (list 20-21 spisa), ina istima u potpisu RF banka, dva puta naveden nečitljiv potpis, dakle na preslici izvornika navedenih Ugovora vidljivi su parafi potpisa, na listu 19. i 23 spisa, i tuženik je pokazao da je prvi paraf njegov, a drugi paraf direktora BM.

21. Sud je iskaz tuženik prihvatio u dijelu u kojem nije suprotan navodima tužitelja.

22. Uvidom u spis ovog suda Ovr-4318/2015, ovrhovoditelja RF banka protiv ovršenika FM i PM, utvrđeno je da je ovdje tuženik radi naplate tražbine koja je proizašla iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima i to glavnice kredita od 62.536,00 eur pokrenuo 16.rujna 2013. pod brojem Ovr.309/213 postupak radi prisilne naplate iznosa glavnice 60.634,00 eur i ugovorene kamate 8.471,01 eur, da je na prijedlog tužitelj donijeto rješenje kojim se odgađa ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka P-964/2017 sada P-98/2021, te je u između ostalog sporna i činjenica visine potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika i to činjenica koliko iznosi stvarno potraživanje tuženika (ovrhovoditelja) prema tužiteljima (ovršenicima).

23. Temeljem ocjene iskaza 1. tužiteljice FM, uvida u spis Ovr-4318/2015, u kojem predmetu je između ostalog sporna i činjenica visine potraživanja ovrhovoditelja , ovdje tuženika i to i činjenica koliko iznosi stvarno potraživanje tuženika (ovrhovoditelja ) prema tužiteljima (ovršenicima) utvrđeno je da su tužitelji isplatili veći dio potraživanja iznosa po predmetnom kreditu te da kredit i dalje otplaćuju.

24. Odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05. - dalje: ZOO) je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25. Prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Uvidom u predmetne ugovore utvrđeno je da su obveze i činidbe iz ugovora neodređene i neodredive, a što je suprotno odredbi članka 269. stavak 2. ZOO kojom je propisano da činidba mora biti određena odnosno odrediva.

27. Člankom 270. stavak 1. ZOO –a je propisano da kad je činidba neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

28. Tužitelji su osnovano ustali tužbom da se utvrde ništetnim ugovor o kreditu, ugovor o zajmu i sporazumi o osiguranju novčane tražbine, kako u odnosu na cijele ugovore, tako i u odnosu na odredbe koje se odnose na kamatne.

29. Obzirom da su tužitelji ustali tužbom da se predmetni ugovori i sporazumi proglase ništetnim, to je sud po službenoj dužnosti dužan paziti i na ništetnost odredaba o kamati.

30. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 22.5.2023. kod ugovora o kreditu i ugovora o zajmu davatelj kredita odnosno zajmodavac ima pravo obračunati ugovorne kamate samo na novčani iznos koji je korisniku kredita odnosno zajmodavcu stavljen na raspolaganje.

31. U predmetnom ugovoru o zajmu tako i u ugovoru o kreditu nerazumljive su odredbe o ugovornim kamatama, zateznim kamatama i sredstvima osiguranja.

32. U ugovoru o jednokratnom kreditu (list 15) u rubrici: A Predmet kredita i uvjeti, na iznos kredita EUR 62.536,00 ugovorena je kamata: “…Redovna kamata 8,25% godišnje, vezana za euribor 6 mjeseci, datum usklađivanja s dodatkom od 3,25 %... Zatezna 5% godišnje…" iz čega proizlazi da je fiksna kamata neodređena i nedefinirana te nije jasno naznačena kamatna stopa koja se obračunava u slučaju zakašnjenja. U rubrici B stavak 3. ugovora je navedeno je da se redovne obračunavaju naknadno prema saldu kreditnog računa a u slučaju kašnjenja plus zatezne kamate dospjelog iznosa, u slučaju kratkoročnog proširenja okvira kredita uračunavaju se kamate na prekoračenje na povišeni iznos.

33. Navedene ugovorne odredbe koje se odnose na kamate su nerazumljive i nejasan je pojam kratkoročnog proširenja okvira ugovora i činidba je neodređena, a obzirom da ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti niti su stranke ostavile trećoj osobi da ih odredi ona je sukladno članku 272. stavak 1. ZOO i neodrediva. Iz navedenog je očito je da je tuženik nezakonito obračunavao kamate na odobreni iznos kredita slijedom čega je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

34. Slijedom navedenog predmetni ugovor o jednokratnom kreditu je protivan prisilnom propisu ZOO i stoga je i ništetan.

35. Sud je utvrdio da se radilo o potrošačkim kreditima, te da su tužitelji bili u svojstvu potrošača glede sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te je valjalo primijeniti odrede Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te da tužitelji uživaju zaštitu s aspekta potrošačkog prava koja potrošačima garantira zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, a koje za sobom povlače ništetnost kao posljedicu.

36. Odlučujući o utvrđivanju nepoštenih ugovornih odredbi sud je uzeo u obzir činjenicu da je ugovor o kreditu bio sastavljen unaprijed na njemačkom jeziku, da prilikom potpisivanja ugovora, kao i sporazuma, tužiteljima nisu bile rastumačene odredbe istih a informiranje potrošača o svim bitnim elementima ugovora od važnosti je za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama.

37. Prilikom ocijene navedenih ugovora u pogledu zaštite potrošača sud je imao u vidu Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o potrošačkom kreditiranju, te presude suda Europske unije.

38. Člankom 56. st. 1. t. 2. ZKI propisano je da bankovne usluge na području Republike Hrvatske može pružati kreditna institucija države članice koja u skladu s ovim Zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske. Prema tome, da bi tuženik mogao poslovati na području Republike Hrvatske potrebno je da pribavi odobrenje Hrvatske narodne banke. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da tuženik nije imao potrebno odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u Republici Hrvatskoj. Nije sporno da tuženik nije imao odobrenje za obavljanje poslova kreditiranja u Republici Hrvatskoj, koja činjenica je jedna od okolnosti koja dovodi do ništetnosti navedenih ugovora.

39. U ovom postupku sporno je gdje su isprave potpisane te gdje su ugovori o jednokratnim kreditima sklopljeni.

40. Sud je utvrdio da su ugovori zaključeni u Republici Hrvatskoj, budući da se radi o konsenzualnim ugovorima, a sporazum o svim bitnim elementima ugovora stranke su postigle u Republici Hrvatskoj. U odnosu na ništetnost Očitovanja na temelju kojega je upisano založno pravo na nekretninama, utvrđeno je da je temeljem Očitovanja kao tabularne isprave izvršen upis založnog prava.

41. Iz javnobilježničkog akata, vidljivo je, da stranke, potpisuju predmetne isprave i ovjeravaju prijevode istih u [adresa] slijedom čega je utvrđeno da su isti sklopljeni u [adresa] javnobilježničkom uredu gdje su tužitelji i parafirali svako stranicu predmetnih ugovora i ovjerenih prijevoda, slijedom čega je nesporno da su isti sklopljeni na teritoriju RH.

42. Temeljem iskaza 1. tužiteljice FM utvrđeno je da ih je dočekala potpisana i pripremljena sva dokumentacija koju su tužitelji trebali samo potpisati i nakon toga otići u Austriju po isplatu kredita sa potpisanim primjercima ugovora i očitovanja. Sastavljanje isprava propisano je člankom 292.Zakona o obveznim odnosima prema kojem je, kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane a člankom 1022. da govor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku. Obzirom na navedeno zaključak je suda da ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 434.522 od 4. srpnja 2008. godine nije sklopljen u Grob St. Florianu već 04.07.2008. u [adresa].

43. Članak 322. Zakona o obveznim odnosima propisuje, da je, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

44. Obzirom da je na temelju članka 322. stavak 1. ZOO i članka 270. stavak 1. ZOO utvrđeno da su tužitelji dokazali da su predmetni ugovori protivni načelu savjesnosti i poštenja te da su ništetni valjalo je odlučiti kao pod tč. I izreke presude.

45. Člankom 323. stavak 1. ZOO je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a što podrazumijeva u konkretnom slučaju i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a isto tako i utvrđenje ništetnim javnobilježničkog očitovanja **.**.2008., IM u [adresa], IG. [adresa] ovjerenog pod brojem ovjere OU: 292/08-2 od 4. srpnja 2008. godine kojim zajmoprimatelji dozvoljavaju upis založnog prava na nekretnini, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 23, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], ukupne površine 760 m2, te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije sklapanja ugovora na način kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

46. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a , te su tužitelju sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika priznati troškovi za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 18.10.2017., sastav podneska od 02.07.2025., zastupanje na ročištu 22.02.2019., 13.10.2021., 26.03.2024., 02.10.2024., 17.12.2024., 21.10.2025., 23.12.2025., 9 x 200,00 eura, što iznosi 1.800,00 eura, zastupanje više osoba 10%, što iznosi 180,00 eura, odnosno ukupno 1.980,00 eura, uvećano za pdv 25% u iznosu od 495,00 eura, što ukupno iznosi 2.475,00 eura, predujam za sudskog tumača u iznosu od 90,25 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, što sveukupno iznosi 3.228,61 eura.

47. Slijedom navedenog odlučeno je o troškovima postupka na način kako je navedeno pod točkom IV. izreke.

U Jastrebarskom, 23. siječnja 2026.

Sudac:

Silvana Godrijan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog otpravka, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, a o kojoj će odlučiti Županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika