REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3239/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OK, OIB [osobni identifikacijski broj], 126. Brigade Hrvatske Vojske 20, Sinj, zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupan po Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 9.prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 23.siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I – Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 8.216,84 EUR sve sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
-13,01 EUR od 10.2.2009.
-19,29 EUR od 10.3.2009.
-9,51 EUR od 10.4.2009.
-0,09 EUR od 28.5.2009.
-5,74 EUR od 10.6.2009.
-8,60 EUR od 10.7.2009.
-6,34 EUR od 24.8.2009.
-6,41 EUR od 10.9.2009.
-6,23 EUR od 9.10.2009.
-3,31 EUR od 12.11.2009.
-5,21 EUR od 10.12.2009.
-4,56 EUR od 8.1.2010.
-3,15 EUR od 11.1.2010.
-15,06 EUR od 10.2.2010.
-19,38 EUR od 10.3.2010.
-20,36 EUR od 9.4.2010.
-23,52 EUR od 14.4.2010.
-28,78 EUR od 10.5.2010.
-33,43 EUR od 10.6.2010.
-42,35 EUR od 12.7.2010.
-33,63 EUR od 10.8.2010.
-55,77 EUR od 10.9.2010.
-44,15 EUR od 11.10.2010.
-46,92 EUR od 15.11.2010.
-59,50 EUR od 17.12.2010.
-69,31 EUR od 10.1.2011.
-49,64 EUR od 10.2.2011.
-53,84 EUR od 10.3.2011.
-47,66 EUR od 11.4.2011.
-61,65 EUR od 10.5.2011.
-176,75 EUR od 14.7.2011.
-123,95 EUR od 10.8.2011.
-78,08 EUR od 12.9.2011.
-71,24 EUR od 10.10.2011.
-72,92 EUR od 10.11.2011.
-72,30 EUR od 12.12.2011.
-78,27 EUR od 10.1.2012.
-82,44 EUR od 10.2.2012.
-83,73 EUR od 12.3.2012.
-80,70 EUR od 10.4.2012.
-82,32 EUR od 10.5.2012.
-83,99 EUR od 11.6.2012.
-81,48 EUR od 10.7.2012.
-81,25 EUR od 10.8.2012.
-76,53 EUR od 10.9.2012.
-78,14 EUR od 10.10.2012.
-81,65 EUR od 12.11.2012.
-80,53 EUR od 10.12.2012.
-82,14 EUR od 10.1.2013.
-77,57 EUR od 11.2.2013.
-75,80 EUR od 11.3.2013.
-80,85 EUR od 10.4.2013.
-75,91 EUR od 10.5.2013.
-73,31 EUR od 10.6.2013.
-72,40 EUR od 22.7.2013.
-73,97 EUR od 12.8.2013.
-75,94 EUR od 10.9.2013.
-77,81 EUR od 10.10.2013.
-78,22 EUR od 11.11.2013.
-80,69 EUR od 10.12.2013.
-70,11 EUR od 10.1.2014.
-56,30 EUR od 10.2.2014.
-57,72 EUR od 10.3.2014.
-57,46 EUR od 10.4.2014.
-55,14 EUR od 12.5.2014.
-54,81 EUR od 10.6.2014.
-56,96 EUR od 21.7.2014.
-58,84 EUR od 11.8.2014.
-44,58 EUR od 10.9.2014.
-15,33 EUR od 19.9.2014.
-60,02 EUR od 10.10.2014.
-61,97 EUR od 10.11.2014.
-62,57 EUR od 10.12.2014.
-63,36 EUR od 12.1.2015.
-58,13 EUR od 10.2.2015.
-25,03 EUR od 10.3.2015.
-33,10 EUR od 11.3.2015.
-17,63 EUR od 10.4.2015.
-40,50 EUR od 13.4.2015.
-15,01 EUR od 11.5.2015.
-40,79 EUR od 12.5.2015.
-15,35 EUR od 10.6.2015.
-38,55 EUR od 12.6.2015.
-12,64 EUR od 10.7.2015.
-41,23 EUR od 13.7.2015.
-21,74 EUR od 10.8.2015.
-32,08 EUR od 11.8.2015.
-29,76 EUR od 10.9.2015.
-28,36 EUR od 11.9.2015.
-26,29 EUR od 12.10.2015.
-31,81 EUR od 13.10.2015.
-25,87 EUR od 10.11.2015.
-32,24 EUR od 11.11.2015.
-24,92 EUR od 10.12.2015.
-33,19 EUR od 11.12.2015.
-29,61 EUR od 5.2.2016.
-43,71 EUR od 8.2.2016.
-55,09 EUR od 10.2.2016.
-3,04 EUR od 11.2.2016.
-57,24 EUR od 10.3.2016.
-0,88 EUR od 11.3.2016.
-56,38 EUR od 11.4.2016.
-1,75 EUR od 12.4.2016.
-58,13 EUR od 10.5.2016.
-55,73 EUR od 10.6.2016.
-2,40 EUR od 13.6.2016.
-56,50 EUR od 2.8.2016.
-1,63 EUR od 3.8.2016.
-56,38 EUR od 10.8.2016.
-1,75 EUR od 11.8.2016.
-87,50 EUR od 12.9.2016.
-58,49 EUR od 10.10.2016.
-57,89 EUR od 10.11.2016.
-68,68 EUR od 12.12.2016.
-97,60 EUR od 10.1.2017.
-97,25 EUR od 7.2.2017.
-96,29 EUR od 10.2.2017.
-92,23 EUR od 10.3.2017.
-94,29 EUR od 10.4.2017.
-85,23 EUR od 10.5.2017.
-167,87 EUR od 10.7.2017.
-74,10 EUR od 10.8.2017.
-72,51 EUR od 11.9.2017.
-72,29 EUR od 16.10.2017.
-71,91 EUR od 10.11.2017.
-70,04 EUR od 18.12.2017.
-64,45 EUR od 10.1.2018.
-69,76 EUR od 22.2.2018.
-65,09 EUR od 13.3.2018.
-61,08 EUR od 27.4.2018.
-57,30 EUR od 10.5.2018.
-64,98 EUR od 11.6.2018.
-65,18 EUR od 10.7.2018.
-70,24 EUR od 10.8.2018.
-78,25 EUR od 10.9.2018.
-72,66 EUR od 31.10.2018.
-71,91 EUR od 12.11.2018.
-73,70 EUR od 10.12.2018.
-77,69 EUR od 10.1.2019.
-72,71 EUR od 12.2.2019.
-57,18 EUR od 15.3.2019.
-16,50 EUR od 4.4.2019.
-76,42 EUR od 10.4.2019.
-72,27 EUR od 10.5.2019.
-77,51 EUR od 12.6.2019.
-78,67 EUR od 10.7.2019.
-85,55 EUR od 10.8.2019.
-84,39 EUR od 10.9.2019.
-86,21 EUR od 10.10.2019.
-86,09 EUR od 10.11.2019.
do isplate i to od 10.veljače 2009. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II – Odbija se tužbeni zahtjev u pogledu više traženog iznosa od 981,90 EUR (preko 8.216,84 EUR do traženih 9.198,74 EUR) i više traženih zateznih kamata povrh onih dosuđenih pod točkom I.
III – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.581,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 12.6.2019. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate 66.145,25 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 10.11.2004. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 46.000,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 4,99% godišnje s tim da je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti obveze neosnovano stekao utuženi iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 30.10.2024. te je tim podneskom preinačena tužba tako što je tužitelj povećao tužbeni zahtjev i potraživao iznos od 9.198,74 EUR.
Tuženik se protivio preinaci tužbe, a sud je istu dopustio raspravnim rješenjem od 17.12.2024.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da osporava osnovu i visinu; da prigovora zastari; da tužitelju nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe jer je kredit otplaćen prije podnošenja tužbe; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane; da u kolektivnom sporu nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo; da je makar prešutno bio suglasan sa promjenom kamatne stope; da predmetni ugovor nije tipski ugovor, da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio; da tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao prilikom sklapanja ugovora; da je tužitelj svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, a tuženik je tad u ponudi imao i druge vrste kredita s obzirom na valutu; da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive; da to što se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te financijskim vještačenjem.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.
Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
Dio tužiteljevog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi je postao pravomoćan budući da je drugostupanjski sud ukinuo raniju presudu ovog suda od 31.1.2025. samo u pogledu odluke o isplati novčanog iznosa.
Utoliko, zbog pravomoćno presuđene stvari, ovaj sud u obrazloženju neće iznositi razloge koji bi se odnosili na ništetnost tih odredbi već samo razloge koji se tiču visine potraživanja tužitelja.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještaku Darki Cecić utvrđeno je (pregledom nalaza i mišljenja od 21.9.2022.) da je:
-preplaćeno 61.909,81 kuna od čega preplaćena pozitivna razlika kamata iznosi 8.501,25 kuna, dok pozitivna razlika uslijed povećanja tečaja CHF iznosi 53.408,56 kuna;
-negativna razlika anuiteta u kunama iznosi ukupno 5.900,21 kuna.
5.2.Nakon prigovora tužitelja, u drugoj dopuni vještva od 8.4.2024., vještakinja je navela da je u razdoblju otplate kredita od 10. prosinca 2004. do 11. studenog 2019. primjenom početne kamatne stope od 4,99% do 1. siječnja 2014., a od 1. siječnja 2014. primjenom kamatne stope od 3,23% pozitivna razlika kamate iznosi 9.932,97 kn odnosno 1.318,40 EUR, a pozitivna razlika valute iznosi 59.374,24 kn odnosno 7.880,34 EUR. Negativna razlika kamate iznosi 62,00 kn odnosno 8,23 EUR, a negativna razlika valute iznosi 6.801,71 kn odnosno 902,76 EUR. Po ovom izračunu tužitelj je u konačnici precizirao tužbeni zahtjev kojeg je ovaj sud presudom od 31.1.2025. prihvatio.
Na ovo dopunsko mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna, ali povodom ukidne drugostupanjske odluke, ovom sudu je dana uputa da se razjasni prigovore stranaka glede metodologije obračuna preplate koja je utužena s obzirom na žalbene navode tuženika da tužitelj nije odvojeno plaćao kamatu, a odvojeno glavnicu, već da je mjesečno plaćao jedan anuitet koji u sebi sadrži glavnicu i kamatu, pa da po mišljenju tuženika eventualno tužitelj može tražiti samo razliku između anuiteta i to početnog anuiteta po početnom tečaju i stvarno plaćenog anuiteta.
5.3.Ovaj sud je u tu svrhu na ročištu 9.12.2025. dopunski saslušao vještakinju Darku Cecić koja je navela: da je višegodišnjim vještačenjem u predmetima vezanim uz kredite odobrene s valutnom klauzulom u švicarskim francima stekla razumijevanje da ništetnost kamatne stope i ništetnost valutne klauzule podrazumijevaju vraćanje kredita na početne postavke odnosno da se vjerovnicima vrati sve plaćeno preko inicijalno ugovorenog; da s obzirom da se otplata kredita vrši kroz dulji vremenski period i veći broj anuiteta onda se ne uspoređuje kredit u cijelosti već se uspoređuje svaki pojedini anuitet između izvršenog i početnog otplatnog plana; da je takav način izračuna preko razlike anuiteta temeljen na osnovnoj činjenici da se anuitet kredita sastoji od otplate dijela kamate i dijela glavnice duga; da ako se uzme npr. bilo koji anuitet predmetnog kredita npr. 76 gdje je po početnom otplatnom planu trebalo uplatiti anuitet od 364,98 CHF odnosno 1.833,88 kn po početnom tečaju, a uplaćeno je 384,78 CHF odnosno 2.239,53 kn po izvršenom tečaju, razlika između onog što je tužitelj trebao platiti i što je platio iznosi 405,65 kn; da je na traženje tužitelja izračun napravila u dopuni nalaza od 8.4.2024. prema kojemu je izračunato da razlika s osnove kamatne stope iznosi 129,43 kn, da valutna razlika iznosi 306,16 kn što zbrojeno daje ukupno potraživanje tužitelja od 435,59 kn po anuitetu broj 76; da iz navedenog primjera smatra da metodologija tužitelja nije matematički ispravna jer potražuje 29,94 kn više po ovom anuitetu nego što je inicijalno trebao platiti; da po pitanju primjene kamatne stope od 3,23% nakon 1.1.2014. u početnom otplatnom planu nije zanemarila činjenicu o postojanju zakonske odredbe već istu smatra metodološki neispravnom za primjenu u vještačenjima tužbi koje sadrže ništetnost valutne klauzule jer izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. obuhvatila je problematiku građana koji su ranije sklopili ugovor o stambenom kreditu u valuti čija je vrijednost u odnosu na kunu od dana korištenja kredita porasla za više od 20% i u takvim slučajevima primjenom propisane metodologije izračuna utvrđena je kamatna stopa na razini od 3,23% fiksno za sve vrijeme dok aprecijacija tečaja traje; da s obzirom da je kod izračuna ništetnosti valutne klauzule pretpostavka da se na početni otplatni plan s ugovorenom kamatnom stopom primijeni tečaj CHF na datum korištenja kredita tzv. početni tečaj onda je jasno da nema aprecijacije tečaja od 20% koja je osnovna pretpostavka kamatne stope od 3,23% na stambene kredite koji su na dan 1.1.2014. već bili u otplati; da sukladno navedenom smatra da je metodologija i izračun sastavljen u nalazu i mišljenju od 21.9.2022. gdje je za početni otplatni plan primijenjena početna kamatna stopa od 4,99% za cijelo vrijeme otplate kredita ispravan i točan; da je u osnovnom vještvu utvrdila da je tužitelj plaćao manje kamata nego li što je trebao i to za razdoblje od 1.1.2014. kad je tužena primjenjivala kamatnu stopu od 3,23%, a na daljnji upit kako je to moguće ako je tužitelj plaćao onoliko koliko je po zakonu morao plaćati, vještakinja je navela da ništetnost valutne klauzule nije bila u primjeni nego tek od lipnja 2018. godine što znači da se u tom među razdoblju morala primijeniti zakonska odredba od 3,23%; da je negativna razlika odbijena od ukupnog rezultata u osnovnom vještvu jer je razlika računata preko razlike anuiteta; na upit je li tužitelj plaćao odvojeno glavnicu, a odvojeno kamatu ili je plaćao jedan anuitet, vještakinja je navela da je pravilo da se uvijek plaća anuitet jedinstven kao takav.
Na ovaj dopunski usmeni iskaz vještakinje tužitelj je prigovorio i to u dijelu u kojem je vještakinja iznosila svoja pravna shvaćanja o primjeni zakonskih odredbi i tužitelj ponovno ističe kako je jednostavno pogrešno tvrditi da je tužitelj mogao biti u bilo kakvom manjku u otplati kamata u situaciji u kojoj se kamatna stopa konstantno povećavala od strane tuženika, a od 1.1.2014. plaćao je upravo onoliko koliko je zakonom bilo propisano. Također, tužitelj je naveo da, ukoliko tuženik smatra da je tužitelj zbog naknadnog utvrđenja ništetnim bilo odredbe o kamati ili o valuti nešto platio manje, tad je tuženik za taj dio bio dužan postaviti jasan i preciziran zahtjev prema tužitelju, a ne da vještakinja samoinicijativno vrši prebijanje tog nepostojećeg potraživanja tuženika.
Tuženik nije imao prigovor na ovaj dopunski iskaz vještakinje.
Ovaj sud prihvaća mišljenje vještakinje dano na ročištu 9.12.2025. kao stručno, logično i uzima ga kao vjerodostojan dokaz, a kako ova usmena dopuna podržava stavove vještakinje iz pisanog nalaza i mišljenja od 21.9.2022., to se i to ranije mišljenje uzima kao vjerodostojan dokaz. Pritom se, u odnosu na prigovore tužitelja koje prigovore ovaj sud ocjenjuje neosnovanim, navodi kako slijedi. Vještakinja se nije upuštala u iznošenje pravnih ocjena propisa već je davala izračun s obzirom na propise koji postoje, a inače izjava vještakinje u svezi kamatne stope od 3,23% je pravilna. Naime, i po ocjeni ovog suda, ako se za vraćanje stečenog bez osnove tužitelju kredit mora vratiti na početni tečaj CHF, onda je jasno kako nema aprecijacije od 20% (propisane čl.11.a st.5.Zakona o potrošačkom kreditiranju – novela NN 143/13) pa nema osnove da se izračun stečenog bez osnove radi tako da se od početka otplate primjenjuje kamatna stopa od 3,23%. Ako je tuženik zbog pogrešnog tumačenja propisa ili zbog bojazni od prekršajne odgovornosti pogrešno tužitelju obračunavao kamatnu stopu od 3,23% nakon 1.1.2014., ne može se analogijom ta kamatna stopa primjenjivati od početka otplate.
5.4.Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci tj. sveukupno iznos od 8.216,84 EUR (61.909,81 kn). Riječ je o iznosima koji su navedeni u stupcu 5 tablice br. 2 osnovnog nalaza i mišljenja od 21.9.2022. u kunskim iznosima te su konvertirani u EUR po tečaju 7,53450.
Ovdje valja naglasiti kako tablica br. 2 sadrži preplaćene iznose i da vještakinja do tih iznosa nije došla samoinicijativnim prebijanjem nepostojećeg potraživanja tuženika kako je tužitelj tvrdio u prigovoru na njezin nalaz i mišljenje. To se lako može provjeriti usporedbom sa stanjem u tablici br. 1. Primjerice, na dan 10.2.2009. u tablici br. 1 se navode preplate od 95,89 i 2,12 što zbrojeno daje 98,01 kuna koliko je na taj dan navedeno u tablici br. 2. S druge strane, negativni iznos od 35,74 kuna (iz tablice br. 1. koji iznos se odnosi na utjecaj valute) nije oduzet od iznosa od 98,01 kuna. Isto vrijedi i za ostale iznose iz tablice br. 1.
6.Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.104.st.1.ZOO/91).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 8.216,84 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude pod točkom I.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.210.ZOO/91 platiti tužitelju navedene iznose. Glede tzv. negativnih razlika navedenih u vještvu (5.900,21 kuna, tj. 783,09 EUR), treba reći da prema sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, a tuženik nije postavio u ovom postupku takav zahtjev, odnosno prigovor.
6.1.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja jer je tužba podnesena 12.6.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.
U odnosu na prigovor zastare u pogledu povećanja tužbenog zahtjeva, a što je tuženik isto prigovarao, treba reći da je u predmetu br. Rev-382/2024 VSRH iznio shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda 27.5.2024. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".
Dakle, tumačeći u duhu tog shvaćanja, odredbe o zastari u situaciji kad je tužba preinačena, ovaj sud zaključuje da je prigovor zastare neosnovan i u tom dijelu.
6.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.214.ZOO/91.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
6.3.Budući da je u ovom postupku utvrđena preplata u iznosu od 8.216,84 EUR, a tužitelj je preinačio tužbu na iznos od 9.198,74 EUR, to je za više traženi iznos od 981,90 EUR i za više tražene zatezne kamate odbijen tužbeni zahtjev jer u tom dijelu ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku pa je odlučeno kao pod točkom II.
7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Tužitelj je u sporu uspio 89% (jer mu je toliki postotak iznosa iz tužbenog zahtjeva dosuđen), a tuženik 11% pa bi tuženik tužitelju trebao naknaditi 78% troška koji mu je nastao.
8.1.Tužitelju je priznato: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 19.3.2021., 25.4.2023., 27.2.2024., 30.10.2024. i za ročišta od 1.6.2022., 8.5.2023., 7.3.2024., 17.12.2024., 9.12.2025., po 50 bodova za 2 ročišta za objavu, što zbrojeno i pretvoreno u EUR te uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.750,00 EUR, a kad se doda 134,18 EUR za pristojbu tužbe dobije se 2.884,18 EUR, a 78% od tog iznosa je 2.249,66 EUR. Kad se doda još i 331,81 EUR za vještačenje, dobije se 2.581,47 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 23.siječnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka