REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-1924/2025-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.518,43 eura i 90,25 eura sa zateznim kamatama od 4.9.2014. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatom 1.371,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4.9.2014. do isplate i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na 1.672,31 eura za razdoblje od 4.4.2014. do 17.4.2014.kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 3.087,86 eura sa zateznom kamatom od 24. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi od 8.4.2014. navodi da je 5.8.2013. nastradao kao putnik u vozilu reg [registarska oznaka] krivnjom vozača toga vozila, LŠ. U tom je štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje po kriterijima pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, pretrpljenih bolova i straha, te potrebe za tuđom pomoći i njegom tijekom liječenja, radi čega u tužbi traži isplatu na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, činjenicu da je tužitelj u predmetnoj nezgodi sudjelovao kao putnik u vozilu [registarska oznaka], no s obzirom na zadobivene ozljede tvrdi da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, radi čega se tuženik ima osloboditi odgovornosti za štetu koja je nastala kao posljedica nevezivanja. Predlaže provesti kombinirano prometno- sudskomedicinsko vještačenje. Navodi da je 24.2.2014. isplatio 12.600,00 kn (1.672,31 eura), smatra da je time u cijelosti naknadio tužitelju štetu i predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao spis Općinskog suda u Zadru KMP-53/13, tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, zapisnik o očevidu, fotografije, odštetni zahtjev od 4.9.2013., odgovor tuženika od 4.2.2014., izvadak o promjenama i stanju na računu i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao svjedoka LŠ i tužitelja te proveo prometno- sudskomedicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Nevenu Erešu i dr Peri Bubalu, a nakon toga i po dr. Vedrani Petrovečki i medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr. Žarku Rašiću, psihijatru dr. Gordanu Makariću, psihijatru dr. Lani Mužinić Marinić i ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

4. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja. Sporno je, je li tužitelj nevezivanjem sigurnosnog pojasa skrivio nastanak nekih od ozljeda, odnosno posljedica te visina zahtjeva.

5. Tužitelj je tužbu podnio 8.4.2014. tražeći naknadu štete od 26.000,00 kn (sada 3.450,79 eura) pretrpljene povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ističući kao kriterije pretrpljene bolove, strah, duševne boli zbog zaostalih trajnih posljedica i naruženja te potrebe za tuđom pomoći i njegom.

6. Tuženik je nesporno tužitelju isplatio 12.600,00 kn (sada 1.672,31 eura), navodeći u odgovoru na tužbu kao datum uplate 24.2.2014. S obzirom da je tužitelj tijekom postupka zateznu kamatu na taj iznos zatražio do 17.4.2014., tvrdeći, dakle, da je to datum uplate, sud je izvršio uvid u izvadak o promjenama na računu tuženika (list 44 spisa) i utvrdio da je tuženik nesporni dio štete platio 3.4.2014.

7. Tužitelj je u podnesku od 3.6.2019., nakon provedenog vještačenja, povisio svoj zahtjev za isplatu neimovinske štete sa 13.400,00 kn (1.778,47 eura) na 19.600,00 kn (2.601,37 eura) i ovu je preinaku sud rješenjem od 19.11.2025. dopustio unatoč tuženikovom protivljenju, jer tužitelj prije provođenja medicinskog vještačenja nije mogao, bez svoje krivnje, preciznije postaviti zahtjev s obzirom na to da mu nisu bile detaljno poznate sve posljedice i elementi o kojima ovisi visina štete (čl. 190. st. 3. i čl. 191. st. 2. ZPP-a).

8. Tužitelj je zahtjev preinačio i podneskom od 2.10.2020., tražeći isplatu neimovinske štete od 33.900,00 kn (4.499,30 eura), a zahtjev za naknadu štete po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom povisio je sa 1.275,00 kn (169,22 eura) na 1.955,00 kn (259,47 eura) s obzirom na promjenu Orijentacijskih kriterija (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 5.3.2020. i 15.6.2020. I ovu je preinaku po čl. 190. i čl. 191. st. 2. ZPP-a sud dopustio rješenjem od 19.11.2025. jer je riječ o dispoziciji tužitelja koja nije bila moguća prije zaključenja prethodnog postupka, a opravdana je s obzirom na razloge izmjene (i postojanja) tih kriterija.

9. Zahtjev za isplatu kamate na plaćeni iznos neimovinske štete od 12.600,00 kn za razdoblje od dospijeća (kao u tužbi) do isplate ne predstavlja preinaku jer je tužitelj taj akcesorni zahtjev postavio već prilikom utuženja tražeći isplatu glavnice i pripadajuće zakonske zatezne kamate pa je ovaj prigovor iz tuženikovog podneska od 29.8.2019. neosnovan.

10. Tužitelj je na ročištu 19.11.2025. zahtjev postavio uzimajući u obzir dalji iznos koji mu je tuženik u međuvremenu nesporno isplatio, i to: 1.12.2023. isplaćeno je 1.609,26 eura na ime neimovinske štete te 169,22 eura za štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu te parnični trošak od 1.110,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 10.11.2023.

11. Osim protivljenja preinaci, tuženik je istakao i prigovor zastare na preinačeni dio tužbe, koji je također odbijen: tužitelj rijekom čitavog postupka zahtijeva naknadu štete iz iste činjenične i pravne osnove - naknadu štete zbog povrede prava osobnosti pretrpljene u predmetnom štetnom događaju i podnošenjem tužbe došlo je do prekida zastare. Zbog toga je i ovaj prigovor odbijen kao neosnovan.

12. Radi utvrđivanja spornih činjenica – vezivanja tužitelja sigurnosnim pojasom i njegovog eventualnog doprinosa nastaloj šteti te visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo predložena vještačenja, i to kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Nevenu Erešu i dr Peri Bubalu. Iz ovog dokaza sud je utvrdio da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj u zanašanju sletjelo preko sebi desnog ruba kolnika, nakon čega se više puta prevrnulo oko svoje uzdužne osi na put od približno 20 m, a potom zaustavilo na svom desnom boku uz promjenu brzine od najviše 30 km/h.

13. Uzimajući u obzir sve ozljede koje je tužitelj zadobio (prijelom trupa desetog prsnog kralješka, natučenje leđa, natučenje glave, ranu razderotinu lijeve gornje vjeđe, istegnuće mišića vrata i ranu razderotinu desnog lakta) i složenu dinamiku predmetne nesreće, proizlazi da je tužitelj i u slučaju vezivanja mogao zadobiti sve navedene ozljede, osim natučenja leđa.

14. S obzirom da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka za sudsku medicinu dr. Pere Bubala i nakon što je vještak na ročištu iznio i usmeno obrazloženje, sud je po njegovom prijedlogu proveo novo vještačenje po vještaku dr. Vedrani Petrovečki, koja je izradila temeljit i argumentiran nalaz i iznijela mišljenje iz kojeg je sud utvrdio:

- da je dinamika kretanja vozila nakon slijetanja s kolnika (utvrđena iz nalaza i mišljenja vještaka za promet) bila složena, a posljedično i kretanja tijela putnika unutar vozila

- da tužitelj sigurno nije koristio sigurnosni pojas, jer u protivnom ne bi ispao iz vozila

- da sigurnosni pojas štiti putnike prilikom djelovanja sile na uzdužnu osobinu vozila, dok kod složenih djelovanja sila gubi svoju zaštitnu ulogu

- da su i tijela putnika u vozilu, kojih je bilo petoro, u utvrđenoj dinamici kretanja mogla dovesti do međusobnog ozljeđivanja

- da je tužitelj u ovom događaju, i da je bio vezan mogao zadobiti sve opisane i utvrđene ozljede, osim oguljotine slabinskog dijela leđa.

15. Drugim riječima, mišljenje dr. Petrovečki jednako je mišljenju dr. Bubala. Sud ih je ocijenio objektivnim i jasno argumentiranim dokazom koje je, kao i mišljenje dipl. ing. Ereša prihvatio kao valjanu podlogu za donošenje odluke i utvrdio da tužitelj za vrijeme predmetne nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom, no da je to u neznatnoj mjeri utjecalo na štetu koju je pretrpio jer bi, da je bio vezan, izbjegao samo ozljedu leđa.

16. Radi utvrđivanja visine zahtjeva sud je proveo vještačenje po vještaku kirurgu dr. Žarku Rašiću i psihijatru dr. Gordanu Makariću. Tuženik i nakon usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja ovih vještaka ustrajao kod primjedbi i na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, zbog čega je sud na njegov prijedlog proveo drugo vještačenje, po vještaku dr. Lani Mužinić Marinić, čiji je nalaz i mišljenje bio jednak onome dr. Makarića, nakon čega je tuženik odustao od prigovora i suglasio se s time da se odluka utemelji na nalazu i mišljenju dr Rašića i dr. Makarića, što je sud učinio, ocijenivši ga objektivnim, temeljitim i jasnim, što ga čini valjanom podlogom za donošenje odluke.

17. Iz ovog je dokaza sud utvrdio da je tužitelj zadobio:

- prijelom desetog prsnog kralješka

- natučenje glave

- istegnuće mišića vratne kralješnice

- gnječno-razdernu ranu na donjem kapku lijevo i na desnom laktu,

da je liječen po kirurgu, neurokirurgu, psihijatru, da je s kirurškog aspekta tužiteljevo liječenje završio 25.2.2014., a sa psihijatrijskog motrišta 20.3.2015.

18. I nakon provedenog liječenja zaostalo je - zbog prijeloma trupa desetog prsnog kralješka - trajno smanjenje životnih aktivnosti, koje se očituje u laganoj bolnosti kralješnice na prijelazu prsnog u slabinski segment, bolnosti pri dužem stajanju, dužem sjedenju te ograničenoj okretljivosti slabinskog segmenta u terminalnim pokretima, što s kirurške strane vještak procjenjuje kao smanjenje životnih aktivnosti od 4 %. Osim toga, tužitelj je zbog izloženosti situaciji stresogenog potencijala u visu realne opasnosti po tjelesni integritet u ovom događaju na psihičkom planu razvio simptomatiku reaktivnog depresivnog poremećaja, što je dovelo do smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 3 %. Vještaci su na ročištu dodatno usmeno obrazložili nalaz i mišljenje odgovorivši na sva pitanja i prigovore tuženika, a ocjenu smanjenja životnih aktivnosti objedinili izrazivši je sa 6 %.

19. Iz ovog je dokaza sud dalje utvrdio da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah jači kratkotrajni, umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, umjereni oscilirajući strah do 2 tjedna, a potom slabiji oscilirajući strah do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

20. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta sumarno 2 dana, srednje jakog trajnog karaktera sumarno 7 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 45 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su u ocjeni smanjenja životne aktivnosti. oko 20 dana i slabog intenziteta daljih 60 dana sve kumulativno, a povremeni slabi i umjereni oscilirajući bolovi koje i dalje trpi ulaze u ocjenu smanjenja životne aktivnosti.

21. Nakon liječenja zaostali su ožiljci, i to: na gornjem kapku lijevog oka nekoliko nepravilnih ožiljaka na površini od oko 1 cm, ispod lijevog oka bjelkasti ožiljci na površini oko 2 cm, koji su vidljivi trećima na udaljenosti od oko 1 m. Osim toga, u području desne nadlaktice sa stražnje strane iznad lakta nalazi se nepravilni bjelkasti ožiljak 8x5 cm, na leđima u gornjem dijelu tri nepravilna ožiljka, bjelkasta, u razini kože, dužine oko 2 cm (nisu uzeti u obzir kod donošenja odluke o visini zahtjeva jer je riječ o ozljedi do koje je došlo zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom), a u području lijevog lakta nalazi se, s vanjske strane, bjelkasti ožiljak promjera oko 2 cm. Prema mišljenju vještaka, riječ je o naruženju na granici između lakog i srednjeg stupnja, od kojih je ožiljak u području oka vidljiv kada se tužitelj gleda, naročito kada spusti gornji kapak, dok su ostali ožiljci vidljivi kada ne nosi gornji dio odjeće.

22. Nakon predmetnog štetnog događaja bila je tužitelju potrebna tuđa pomoć sumarno 20 dana po dva sata dnevno te još 45 dana po jedan sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl., ukupno 85 sati tuđe nestručne pomoći.

23. Sve opisane povrede opravdavaju, prema ocjeni ovog suda, dosuđenje naknade štete tužitelju koji je zbog povreda iz predmetnog štetnog događaja provodio liječenje, trpio bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja, a bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga on osnovano postavlja zahtjev za naknadom te štete po čl. 1048. ZOO (NN 35/05). Pripada mu pravo na naknadu za pretrpljene bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti po čl. 1100. st 1. ZOO, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO. Tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom pripada po čl. 1095. ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prav osobnosti kao što je ovdje slučaj, sud ocjenjuje opravdanim dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske štete, pri čemu je pošao od gore navedenih kvalifikatornih okolnosti na koje se tužitelj poziva tijekom postupka.

24. S obzirom na ranije opisanu jačinu utvrđenog straha i njegovo trajanje, trajanje i jačinu bolova, neugodnosti tijekom liječenja, brojne pretrage koje je tužitelj prošao, činjenice da su ranije opisane posljedice ovog štetnog događaja ostavile trajni trag kod tužitelja i umanjile mu trajno životnu sposobnost za 7%, što će trpjeti dugi niz godina (rođen 1994.) i s vremenom sve teže podnositi, da će mu ožiljci, od kojih su oni na oku vidljivi njemu samome svakodnevno, a trećima svakodobno, osim nelagode predstavljati i podsjetnik na proživljeni događaj, prema ocjeni suda pravičnom naknadu neimovinske štete od 4.800,00 eura.

25. Kako je tuženik tužitelju za neimovinsku štetu 3.4.2014. isplatio najprije nespornih 12.600,00 kn (1.672,31 eura), a nakon toga 1.12.2023. i iznos od 1.609,26 eura (uključujući i zakonsku zateznu kamatu od 5.9.2013.), odnosno ukupno 3.281,57 eura, usvojen je tužbeni zahtjev za isplatu daljeg iznosa od 1.518,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a preostali dio zahtjeva za isplatu 1.371,61 eura odbijen je.

26. Tuđa pomoć i njega bila je tužitelju potrebna u ukupnom trajanju od 85 sati. Vodeći računa o kretanjima cijena ovakve nestručne pomoći na slobodnom tržištu, sud je smatrao primjerenim po ovoj osnovi zatraženi iznos od 259,47 eura. Kako je tuženik 1.12.2023. nesporno (prema navodima stranaka na ročištu 19.11.2025.) izvršio isplatu ove štete od 169,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2023. (presuđenja u presudi Pn- 1277/14), tužitelju je dosuđena razlika od 90,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od odštetnog zahtjeva do isplate.

27. Naime, zatezna kamata pripada tužitelju od podnošenja odštetnog zahtjeva, konkretno 4.9.2013. Ovo je u skladu s pravnim shvaćanjem VSRH iz odluke Rev 373/22: prije odlučivanja o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršene obveze isplate naknade štete u roku iz st. I. toga članka oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Zato je i prigovor tuženika koji se odnosi na zatraženi tijek zatezne kamate odbijen kao neosnovan.

28. Na nesporno plaćen iznos od 12.600,00 kn (1.672,31 eura) tužitelju je po čl. 29. ZOO dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća, 4.9.2013. (odštetnog zahtjeva) do 3.4.2014., a odbijen je zahtjev za isplatu kamate za razdoblje do 17.4.2014. jer iz dokumentacije koju je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik proizlazi da je isplata izvršena 3.4.2014.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 156. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 200,00 eura (tbr. 7/1), za sastav podnesaka od 14.7.2017., 3.6.2019., 16.5.2022., 22.2.2023. po 200,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 5.5.2015., 9.2.2016., 6.7.2016., 10.3.2020., 2.10.2020., 10.6.2021., 26.9.2022., 28.9.2023., 19.11.2025. po 200,00 eura (tbr. 9/1), za sastav podnesaka od 6.9.2018., 31.5.2023., 10.10.2025. po 50,00 eura (tbr 8/4), za sastav žalbe 250,00 eura (tbr 10/1), dakle 3.400,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 850,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 80,96 eura, na žalbu od 161,92 eura i na presudu od 75,39 eura iznosi 4.568,27 eura. Kako je uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu 100 %, a na spornu visinu 71 %, odnosno ukupno 85,5 %, priznat mu je razmjerni trošak od 3.905,87 eura, koji uvećan za trošak medicinskog vještačenja od 291,99 eura iznosi 4.197,86 eura.

30. S obzirom da je tuženik 1.12.2023. tužitelju nesporno isplatio parnični trošak od 1.110,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom, tužitelju je konačno dosuđen trošak od 3.087,86 eura sa zateznom kamatom po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 23. siječnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika