REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-1045/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, zastupana po direktoru ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Jeleni Šarić Vrdoljak, odvjetnici u Splitu, protiv tužene GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. HV (suprugu) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tužene, dana 23. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana od dana donošenja ove presude isplati tužitelju HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, iznos od 241,38 eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče kako slijedi :
- na iznos od 46,99 eur od 19.06.2024. godine pa do isplate
- na iznos od 118,71 eur od 07.08.2024. godine pa do isplate
- na iznos od 74,98 eur od 20.09.2024. godine pa do isplate
- na iznos od 0,70 eur od 15.03.2025. godine pa do isplate
po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na račun tužitelja račun HEP ELEKTRA D.O.O. , IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP BANKA HRVATSKA d.d. Split, model: HR 00, poziv na broj 81263767 - 2201506726.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Jelene Šarić Vrdoljak IBAN [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačka banka d.d., model: HR 00, poziv na broj 81263767.“
Obrazloženje
1. Dana 14.ožujka 2025.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da tužitelj prema tuženiku ima potraživanje u iznosu od 241,38 eur za neplaćenu potrošnju električne energije na adresi [adresa], kao vlasniku predmetne nekretnine i korisniku mjernog mjesta, a isto da je razvidno iz adrese prebivališta tužene i vlasničkog lista. Prednik tužene da je pokojni UV, isti da je u evidencijama tužitelja naznačen kao vlasnik predmetnog mjernog mjesta. Prema povijesnom prikazu izvatka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] da je razvidno kako je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu br. O-1093/14 donesenog po javnom bilježniku Jagodi Makelja Šuljić iz Splita od dana 4. lipnja 2014. godine vlasnikom predmetne nekretnine postala GV, ovdje tužena. Radi navedenog tužitelj navodi da je tužena u obvezi podmiriti navedeno dugovanje prema tužitelju, pa postavlja tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude.
2. U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da su ona i suprug sve svoje režijske troškove uredno plaćali, da o tome vode evidenciju, pa tako i za potrošak električne energije, spram tužitelja, sve račune i plaćanja da uredno vode. Osobno da su bili više puta na šalteru tužitelja i pokušali utvrditi o kakvom se to navodnom dugu radi, te da zaposlenice tužitelja nisu uspjele pronaći što bi to dugovali. Zahtjev tužitelja da se odnosi na iznose za lipanj, kolovoz i rujan 2024. te za ožujak 2025. godine, što da ne odgovara jer da su po tom brojilu izdani računu u skroz drugačijim iznosima. Navodi da je točno onoliki iznos koliki je dobiven po uplatnicama uredno i plaćen. Mjesečna obveza za lipanj 2024.godine da je u iznosu od 87,99 i da je plaćena 18.6.2024. godine; za kolovoz 2024.godine da je mjesečna obveza 121,23 eura i da je plaćena 28.8.2024. godine; za rujan 2024.godine da je mjesečna obveza 86,17 eura i da je plaćena 17.9.2024. godine; za ožujak 2025. godine da je mjesečna obveza 66,34 eura i da je plaćena 9.3.2025. godine. Nadalje, tužena navodi da postoji puno veći problem na strani tužitelja, na koji se tužitelj ne poziva, naime, tužena da je dobila obračun za pola godine, takozvani polugodišnji obračun koji dobije svako kućanstvo i po kojem da je tužitelj obračunao za obračunsko razdoblje od 1.6.2023 do 30.11.2023. godine dug u iznosu od 110,58 eura, taj iznos da je uredno plaćen 5.1.2024. godine sukladno HEP- ovom polugodišnjem obračunu. Nakon toga tužitelj da je ponovno tražio plaćanje za period od 1.6.2023. do 8.5.2024. godine i da nakon toga nastaju problem jer tužitelj počinje voditi nekakva dugovanja, koja su već plaćena. Na tom spornom obračunu da traže iznos od 115,78 eura, tužena da im taj iznos nije platila već da odlazi više puta kod tužitelja sa traženjem da se to ispravi jer je već 5.1.2024. plaćen obračun za razdoblje od 1.6.2023.godine, a na koji se tužitelj još jednom poziva. Nakon toga tužitelj da traži da im plati i za od razdoblje 9.5.2024. do 31.5.2024. godine gdje na iznosu od 165,70 eura obračunavaju sporni iznos od 115,78 eura za prethodno spomenuti dug. Malo i nakon toga da dolazi od tužitelj nalog za plaćanje razdoblja od 1.6.2024. do 29.8.2024. godine gdje u iznosu od 241,38 eura opet traži onaj isti iznos od 165,70 eura (u kojemu je i onaj iznos od 115,78 eura). Dakle, sam tužitelj da se više ne zna što traži i što želi naplatiti, a tužena da već deset godina uredno plaća ratu po ratu sukladno obračunu tužitelja odnosno mjesečnim ratama. Napominje da je uredno plaćena i rata za srpanj nakon čega je išla promjena brojila na ime tužene sa imena njenog pokojnog oca UV.
3. U svom podnesku od 25.lipnja 2025.godine tužitelj navodi kako je uz tužbu dostavio neplaćene račune za koje tereti tuženu, a koji sadržavaju podatke prednika tužene kao dužnika. Tužitelj da je svoje potraživanje dokazao, a iz dostavljenih računa da je vidljivo kako su isti izdani za potrošnju električne energije na adresi mjernog mjesta [adresa], a da je to ujedno i adresa prebivališta tužene. Nadalje, pregledom izvoda iz poslovnih knjiga, kartice analitičkog knjigovodstva kupca i priloženih utuženih računa da je razvidno kako se od svih priloženih potvrda o uplati tužene samo tri odnose na predmetno obračunsko mjerno mjesto i to za tražbine koje nisu utužene te kao takve da nisu predmet ovog postupka. Dakle, tužena u spis da nije dostavila niti jedan jedini dokaz koji se odnosi na predmetno potraživanje, a koje bi išle u prilog tvrdnjama tužene kako je predmetno dugovanje podmireno. Tužena da je dužna plaćati po mjesečnim zaduženjima, tj. akontacijama budući se nalazi u akontativnom sustavu. Ukoliko tužena ne želi biti u akontativnom sustavu, odnosno ukoliko želi plaćati po realnoj potrošnji električne energije za svaki mjesec, ista da ima mogućnost da s operatorom sklopi ugovor o samoočitanju ili da ugradi brojilo sa daljinskim očitanjem potrošnje električne energije, a koju mogućnost tužena da nije iskoristila, već se nalazi u akontativnom sustavu, polugodišnjem obračunskom razdoblju. U računu br. 2201506726-240521-5, izdanog 31.05.2024. godine koji je tužitelj dostavio uz tužbu, na drugoj stranici da je naveden iznos mjesečnih akontacija za nadolazeće razdoblje, a uz koje prilaži i odgovarajuća uplatnica. U ovom konkretnom slučaju da je utužena akontacija za srpanj 2024.godine, a koja dospijeva na dan 6.8.2024. godine te iznosi 118,71 eur. U navedenom računu da je također vidljiva stavka "C.RAZLIKA (A-B) = 115,78 eur, Ukupno za platiti (C+D) = 165,70 eur". Navedena razlika da predstavlja razliku između ukupnog izdanog računa i zaista učinjene potrošnje sukladno očitanju mjerila od strane tužitelja. Obzirom da je potrošnja tužene bila veća od ukupnog iznosa akontacijskih rata u prethodnom obračunskom razdoblju, to da je tužena u obvezi platiti navedenu razliku, a koja utječe na krajnje povećanje, odnosno smanjenje akontacijskih rata za sljedeće šestomjesečno razdoblje. Navedeni račun s datumom dospijeća na dan 18.6.2024. godine da je iznosio 165,70 eur dok je isti djelomično podmiren uplatom tuženika od 10.07.2024. godine sukladno konto kartici kupca te da je utužena neplaćena razlika u iznosu od 46,99 eur. U računu br. 2201506726-240820-6 od dana 31.08.2024. godine s datumom dospijeća 19.09.2024. godine, koji je tužitelj dostavio uz tužbu, a koji završni obračun da je napravljen zbog promjene kupca na predmetnom mjernom mjestu. Iz priloženog računa da je utužena tražbina u iznosu od 74,98 eur, a koja predstavlja razliku između ukupnih izdanih računa i zaista učinjene potrošnje.
4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tužene radi isplate iznosa od ukupno 241,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, na ime neplaćenog iznosa troška isporučene električne energije za mjerno mjesto u [adresa]. Među strankama nije sporno da je tužena korisnica električne energije na tom mjernom mjestu, raniji korisnik bio je njen pokojni otac UV, pa su do prijenosa tog mjernog mjesta na tuženu kao korisnika računi ispostavljani na ime oca tužene, iako je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari kao stvarna korisnica usluge tužitelja, što ista i ne spori. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, tužena je pasivno legitimirana. Tužena navodi da je sve račune i potrošak električne energije uredno platila tužitelju, a da je ovaj problem nastao propustom tužitelja i da je tužitelju nije dužna platiti ovo potraživanje. Dakle, tužitelj potražuje iznos od ukupno 241,38 EUR, odnosno: iznos od 46,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19.lipnja 2024.godine do isplate, iznos od 118,71 EUR sa kamatama od 7.kolovoza 2024.godine do isplate, iznos od 74,98 EUR sa kamatama od 20.rujna 2024.godine do isplate te iznos od 0.70 EUR 15.ožujka 2025.godine do isplate. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4 spisa) proizlazi da se iznos od 46,99 EUR sa datumom dokumenta od 31.svibnja 2024.godine odnosi na račun električne energije; iznos od 118,71 EUR sa datumom dokumenta od 15.srpnja 2024.godine na mjesečne novčane obveze; iznos od 74,98 EUR sa datumom dokumenta od 31.kolovoza 2024.godine na konačni račun električne energije, a iznos od 0,70 EUR sa datumom dokumenta od 31.kolovoza 2024.godine na obračunatu kamatu).
5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 16. listopada 2024. godine; računa tužitelja broj 2201506726-240820-6 od 31. kolovoza 2024. godine sa obračunom potrošnje; računa tužitelja broj 2201506726- 240521-5 od 31. svibnja 2024. godine sa obračunom potrošnje; uplatnica tužitelja (list 11-13 spisa); izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1023 k. o. [katastarska općina] na dan 7. ožujka 2025. godine; uplatnice na iznos od 87,99 EUR sa dokazom o plaćanju; uplatnice na iznos od 121,23 EUR sa dokazom o plaćanju; uplatnice na iznos od 86,17 EUR sa dokazom o plaćanju; uplatnice na iznos od 66,34 EUR sa dokazom o plaćanju; uplatnice na iznos od 110,58 EUR sa dokazom o plaćanju; uplatnica na iznose od 115,78 EUR, 165,70 EUR i 241,38 EUR; preslika osobne iskaznice tužene; dopisa tužitelja tuženoj (list 58 spisa); ugovora o opskrbi (kategorija kućanstvo) između tužitelja i tužene od dana 23. rujna 2024. godine; kartice analitičkog knjigovodstva tužitelja za razdoblje do 9. lipnja 2025. godine.
6. Tužitelj je popisao parnični trošak.
7. Zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Pregledom spisu priložene dokumentacije i očitovanja parničnih stranaka, svih izvedenih dokaza, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje predmetnog dugovanja tužene, koje bi ista sa kamatama trebala platiti tužitelju. Tužena je pak ukazala pravilno na postojanje problema i zaista nije u obvezi utuženo potraživanje ispuniti odnosno platiti zatraženo sa kamatama.
9. Pregledom svih izvedenih dokaza sud drži da potraživanje tužitelja nije osnovano, da neosnovano tereti tuženu za utužene iznose sa kamatama. Naime, obrazlažući svoje potraživanje, tužitelj navodi da se zatraženi iznos od 118,71 EUR odnosi na akontaciju (a nije sporno da je u utuženom periodu tužena u takvom – akontacionom modelu potrošnje i plaćanja električne energije) za srpanj 2024.godine. Sagledavajući račun za period od 1.lipnja 2024.godine do 29.kolovoza 2024.godine (list 6 spisa) sa obračunom potrošnje (list 7 spisa), iz ovog obračuna potrošnje razvidno je da je tužena na ime akontacije za srpanj 2024.godine, dana 10.srpnja 2024.godine uplatila upravo taj iznos od 118,71 EUR, pored uplaćenih akontacija u iznosu od 87,99 EUR od 18.lipnja 2024.goidne i 121,23 EUR od 28.kolovoza 2024.goidne. Ova tri iznosa (dakle, i predmetni od 118,71 EUR) sam tužitelj drži uplaćenim od strane tužene i to nije sporno. Radi navedenog, ovaj iznos od 118,71 EUR sa zatraženim kamatama ne pripada tužitelju, jer je isti plaćen i plaćen je na vrijeme od strane tužene, što je dokumentirano i navedeno u obračunu samog tužitelja.
10. Problem je nadalje i iznos od 115,78 EUR, odnosno iznos od 165,70 EUR (po računu tužitelja (list 8 spisa) za period od 9.svibnja 2024.godine do 31.svibnja 2024.godine. U ovom računu navedeno je kao sastavni dio računa iznos dugovanja od 115,78 EUR, u obračunu potrošnje (list 9 spisa) navedeno je da je ovaj iznos dug na dan obračuna – 31.svibnja 2024.godine. Dakle, iznos od 165,70 EUR kao ukupno dugovanje tužene po tom računu sadrži u sebi ranije dugovanje od 115,78 EUR, a tužitelj ničim nije dokazao kako je došao do ovog iznosa dugovanja od 115,78 EUR i u kojem je to periodu bilo, koji od iznosa ranijih akontacija tužena eventualno nije platila. Sud poklanja vjeru tuženoj da su višekratno od tužitelja tražili pojašnjenje ovog traženja, očito do toga nije došlo, a tužitelj je podnio ovu tužbu protiv tužene. Tužena osnovano navodi da je po polugodišnjem obračunu tužitelja za period od 1.lipnja 2023.godine do 30.studenog 2023.godine platila iznos od 110,58 EUR i da je to plaćeno 5.siječnja 2024.godine, sukladno obračunu tužitelja. Tužena je priložila uplatnicu tužitelja (list 31 spisa) na upravo ovaj iznos od 110,58 EUR i u toj uplatnici navedeno je da je to račun za razdoblje od 1.lipnja 2023.godine do 30.studenog 2023.godine, ovaj iznos plaćen je 5.siječnja 2024.godine i kao dokaz o tome prileži ispis transakcija OTP banke (list 32 spisa). Nakon ovoga tužitelj ispostavlja račun (list 33 spisa) na iznos od upravo 115,78 EUR, pregledom tog računa razvidno je da se isti odnosi na razdoblje od 1.lipnja 2023.godine do 8.svibnja 2024.godine (iako se ispostavljena uplatnica (list 31 spisa) odnosi na razdoblje od 1.lipnja 2023.godine do 30.studenog 2023.godine, što nije logično, jer je novi račun trebao biti za razdoblje od 30.studenog 2023.godine pa nadalje. Dakle, ovaj račun za period od 1.lipnja 2023.godine do 8.svibnja 2024.godine u sebi sadrži i već plaćeni račun za period od 1.lipnja 2023.godine do 30.studenog 2023.godine, pa je jasno da obveza tužene ne može biti u iznosu od 115,78 EUR, a upravo ovaj neosnovano obračunati iznos tužitelj i dalje provodi kao dugovanje tužene pa je to i sastavni dio iznosa od 165,70 EUR, koji također tužitelju ne pripada, niti tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na taj iznos, a niti uglavničene kamate u iznosu od 0,70 EUR sa kamatama, jer zakašnjenja tužene nema, kao što dugovanje tužene nije niti dokazano od strane tužitelja.
11. Dakle, kratko rečeno, pregledom čitave spisu priložene dokumentacije, svih izvedenih dokaza i očitovanja samih stranaka, ovaj sud zaključuje da je do zahtjeva tužitelja i stava da mu je tužena dužna iznos od 241,38 EUR sa kamatama došlo zbog nepravilnog obračuna samog tužitelja i generiranja nepostojećeg dugovanja kroz vremenski period i izdavanja novih računa, pored već izdanih, u kojima se čitavo vrijeme iskazivalo dugovanje, koje je naknadno uvećavano od strane tužitelja, neosnovano.
12. Dakle, stav tužene je osnovan, sud drži da je tužena uredno podmirivala svoje osnovane i dokazane obveze plaćanja električne energije, akontacija i konačnih osnovanih računa, te da je do iskazivanja predmetnog dugovanja tužene, koje nije osnovano, došlo vođenjem evidencije tužitelja, koja nije pravilna, na što je tužitelju očito opetovano tužena ukazivala, bez uspjeha.
13. Konačno, za navesti je da je tužena svoju ugovornu obvezu ispunila za utuženi period i da potraživanje tužitelja nije osnovano, niti u pogledu zatražene glavnice niti zatraženih zakonskih zateznih kamata, radi svega navedenog zahtjev tužitelja valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan.
14. Odluka o naknadi parničnog troška tuženoj je izostala budući ista, koja je uspjela u sporu, nije zatražila naknadu parničnog troška od tužitelja.
U Splitu, 23. siječnja 2026. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tužene