REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-289/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AS zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Ivana Hršaka, odvjetnika u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-505/2025 od 23. travnja 2025., temeljem čl. 475. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika AS kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 23. travnja 2025., Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika AS, zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke – opisano u čl. 311. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 311. st. 3. KZ/11 te je okrivljeni AS se na temelju čl. 311. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom AS se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode u svezi s ovim kaznenim djelom, i to od 24. siječnja 2025. pa nadalje na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava sa jednim danom zatvora.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 € (petsto eura), a koji trošak mu se nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od izvršnosti presude.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 4. ZKP/08 okrivljeni AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja, u visini koja će biti određena posebnim rješenjem, po pravodobnom postavljanju zahtjeva.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Ivana Hršaka, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog te odluke kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe a , podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije dostavljen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno pozvanog zastupnika optužbe, odsutnosti okrivljenika AS i odsutnosti branitelja okrivljenika Ivana Hršaka, odvjetnika u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja zakonskog teksta navedene odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, žalitelj navodi da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, odnosno da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, a pogotovo da ga nije počinio sa namjerom.
8.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice MS, čiji iskaz prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao istinit, vjerodostojan, životan i logičan, a osim toga njezin iskaz je potkrijepljen iskazom svjedoka ČS i KS, koji su u bitnom potvrdili da je kritične prigode okrivljenik gledao kroz staklo caffe bara "..." u njegovu unutrašnjost, iako su mu bile izrečene samostalne mjere opreza, kako je to precizirano u činjeničnom opisu izreke presude.
8.2. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je analizom svih provedenih dokaza, odnosno cijeneći iskaz saslušane oštećenice i svjedoka KS i ČS, dovodeći iste u vezu sa provedenim materijalnim dokazima, pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno nije se pridržavao samostalnih mjera opreza koje su mu određene sudskom odlukom, čime je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim.
8.3. Također, nasuprot navodima u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika držao kao neosnovanu i usmjerenu u pravcu izbjegavanja kaznene odgovornosti u ovom postupku, pri čemu se ističe da njegova obrana nije potkrijepljena drugim dokazima u postupku, a pogotovo nije potkrijepljena iskazom svjedoka OS, za kojeg je okrivljenik tvrdio da je kritične prigode bio u njegovom društvu, a navedeni svjedok to nije potvrdio. Ne samo da ovaj svjedok nije potvrdio obranu okrivljenika o datom alibiju, već je isti naveo da je okrivljenik na dan kad je izašao iz Remetinca bio u kafiću te je zaboravio torbu kod njega, dok iz materijalne dokumentacije proizlazi da je okrivljenik boravio u istražnom zatvoru od 10. listopada 2024. do 11. siječnja 2025., što znači da se nalazio u društvu ovog svjedoka više od 12 dana prije inkriminiranog događaja.
8.4. Iako žalitelj problematizira oblik krivnje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je isti predmetno kazneno djelo iz čl. 311. st. 3. KZ/11 počinio s izravnom namjerom, a kako je to obrazloženo pod toč. 11 - 11.1. obrazloženja predmetne presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja.
8.5. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašena krivom.
9. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.
9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku primjereno izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve otegotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti, te činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio u vrijeme provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-932/2020 od 9. rujna 2020., koja je postala pravomoćna 8. studenog 2023., a što sve ukazuje na potpunu odsutnost samokritičnosti okrivljenika naspram vlastitom kriminalnom ponašanju. Navedeno ukazuje i da se radi o osobi na koju do sada izrečene uvjetne osude nisu utjecale u pravcu da se društveno prihvatljivo ponaša, što znači da je njegovo kriminalno ponašanje progrediralo. Kao otegotno mu je cijenjena i dosadašnja prekršajna kažnjavanost, između ostalog i činjenica da je u dva navrata kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, dok olakotne okolnosti na strani okrivljenika nisu pronađene.
9.2. Slijedom toga pravilan je zaključak suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju deset mjeseci, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na stranici 5 pobijane prvostupanjske presude, pa je žalba okrivljenika u tom pravcu neosnovana.
10. Također je neosnovana žalba okrivljenika u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka s obzirom da je prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika, složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, istog obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, a koji trošak je specificiran i obrazložen kako u izreci presude, tako i u obrazloženju. Isto tako, pravilno ga je obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 7 ZKP/08 s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja, u visini koja će biti određena posebnim rješenjem po pravodobnom postavljanju zahtjeva. U tom pravcu ovo vijeće upućuje žalitelja na razloge prvostupanjskog suda pod toč. 15. – 15.2. obrazloženja presude.
11. Budući da žalba okrivljenika, nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 23. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Grancarić
