Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-117/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Jasmini Brkić Kristanić i Vladimiru Brkiću, odvjetnicima u Karlovcu, protiv tuženika LĐ, vl. OPG Mandić, [adresa], radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Jasmine Brkić Kristanić, odvjetnice u Karlovcu, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da tuženik LĐ, vl. OPG Mandić iz [adresa], uznemirava tužitelja OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u njegovom pravu vlasništva kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 99/100, dv. gosp. zgrada i oranica brijeg od 14009 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je vlasništvo tužitelja, na način da neovlašteno i bespravno pušta svoje ovce i konje na predmetnu nekretninu i na taj način čini štetu tužitelju, pa mu se nalaže da prestane sa svakim takvim i sličnim uznemiravanjem tužitelja u njegovom pravu vlasništva navedene nekretnine pod prijetnjom novčane kazne, a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 981,18 eur-a, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 99/100, dv. gosp. zgrada i oranica brijeg od 14009 m2. Nadalje navodi da je tuženik na istu njegovu nekretninu prošle godine i u godinama ranije, a i prije toga, u više navrata puštao svoje konje i ovce te su iste životinje kako točnije ističe ulazile na dio njegovog dvorišta i okućnice te ostavlja izmet, uništavale dekoracije i utabali zemlju po putu do kuće. Na takav način su mu ujedno počinile štetu, s time da tuženik i dalje neovlašteno pušta svoje konje na zemljište tužitelja i ne drži ih pod nadzorom, pa tako ugrožava i osobno tužitelja te njegovu obitelj. Zbog naprijed navedenog, kako nastavno iznosi, zatražio je intervenciju policije, ali je upućen svoje zahtjeve ostvariti u parnici jer se ne radi o kaznenom djelu ili prekršaju. Dodatno ukazuje da je predstavku u vezi s tim uputio Državnom inspektoratu i Odsjeku za komunalne poslove i prostorno planiranje, koji su međutim dali odgovor s istom uputom. Slijedom toga se poziva na čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano; ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, pa podnosi tužbu i predlaže donijeti presudu kojom će dakle utvrditi kao u izreci opisano uznemiravanje tužitelja i nastanak štete zbog tuženikovog neovlaštenog puštanja ovaca i konja na nekretninu tužitelja. Uz to potražuje od tuženika naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u potpunosti odbacuje navode iz tužbe i prvenstveno ističe kako se dostavljene „print fotografije nekakvih domaćih životinja, ne mogu koristiti kao dokaz u postupku pošto nisu sačinjene od strane ovlaštene osobe i na fotografijama nigdje nije vidljiva nikakva pričinjena materijalna šteta, a također se sa sigurnošću ne može utvrditi vlasništvo nad fotografiranim životinjama“, kako doslovno iznosi. Vezano uz dostavljenu potvrdu PP Slunj broj:511-05-11-23- 570 od 13.11.2023.g. također se poziva da ista ne potvrđuje pričinjanje materijalne štete, pa takvu prijavu „u potpunosti odbacuje“. Nadalje se očituje da je Iz dostavljenih dopisa Državnog inspektorata, Ispostave Ogulin, ur. broj: 443-02-05-18- 24-3 od 11.01.2024.g. i obavijesti podnositelju ur. broj: 213304-03-03/05-23-3 od 27.12.2023.g. koja je sačinjena od strane Odsjeka za komunalne poslove i prostorno planiranje Općine Slunj, vidljivo kako ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti i nije potvrđena materijalna šteta, već je tužitelj upućen privatnom tužbom pokrenuti postupka pred sudom. No, u vezi takvog postupanja tužitelja tuženik smatra da je tužitelj takvu uputu iskoristio „iz svojih niskih pobuda zbog ranijih susjedskih nesuglasica oko k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] njegovih roditelja i rođaka“, te u tom smislu kao dokaz dostavlja rješenje Općinskog suda u Karlovcu doneseno u predmetu poslovni broj P-1296/12-25. A propo tome, dodaje da se tužitelj uopće ne pridržava iste odluke i da je u više navrata „nastojao uzurpirati dio nekretnine za sporni put“, koji kako navodi „uporno … proširuje“. Tuženik istoga zaključno predlaže odbaciti u potpunosti tužbu tužitelja i tužitelja „upozoriti na zakonom propisane sankcije „ukoliko iznosi netočne podatke odnosno daje lažni iskaz“, kako doslovno navodi.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 13.11.2023., u izvadak iz zemljišnih knjiga Zemljišnoknjižnog odjela Slunj za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Obavijest podnositelju i tužitelju Odsjeka za komunalne poslove i prostorno planiranje, Jedinstvenog upravnog odjela Grada Slunja od 27.12. 2023., u Obavijest Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu od 11.01. 2024., u fotografije na listu 9-15 spisa i na listu 35-41 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s rješenjem ovog suda br. P-1296/12-25 od 08.06.2016. u privitku, iskaze svjedoka ĐĐ i UĐ saslušanih na ročištu od 03.06.2025., te iskaz tužitelja osobno saslušanog na završnom ročištu od 13.01.2026.godine.

4. Nakon provedenog postupka, imajući u vidu svaki pojedini dokaz ponaosob i ukupnost cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je obzirom na provedene dokaze sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; nadalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan, obzirom je tuženik tužitelj dokazao da je neovlaštenim i bespravnim puštanjem svojih ovaca i konje na predmetnu nekretninu tužitelja počinio štetu, pa se tuženiku nalaže da prestane bespravno uznemiravati tužitelja kako je određeno u izreci presude. Naime, člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasnik može putem suda zahtijevati prestanak uznemiravanja ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika nekretnine, s time da se uvidom u pridoneseni zk. izvadak Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Slunj, od 13.02.2024., katastarske općine: 329401, [adresa], broj zk. uloška: [broj ZK uloška] utvrđuje da je tužitelj vlasnik između ostalih i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 99/100, dv. gosp. zgrada i oranica brijeg od 14009 m2, kako navodi u tužbi, s time da u svojim iskazima saslušani svjedoci i tužitelj neosporno potvrđuju dolazak tuženikovih životinja na prostor tužiteljeve okućnice, a to u skladu s personalnim iskazima potvrđuju i priložene preslike fotografija u spisu na listu 9-15 i 35-41. Pri tom je neupitno da tužitelju nastaje šteta zbog prirodnog i prirođenog instinkta rovanja zemlje i sl. ponašanja životinja, te takvo slobodno kretanje životinja na izvjestan način ugrožava tužitelja osobno i njegovu obitelj.

5. Naime svjedok CĐ, čiji se iskaz ocjenjuje djelomično pristranim u korist tuženika, svjedoči o situacijama kada je osobno bio uključen u odvođenje životinja tuženika s imanja tužitelja. U tom smislu se prvenstveno očituje kako ima saznanja o predmetu postupka, jer veći dio vremena boravi na ovome prostoru gdje ima obiteljsku kući, a tek povremeno odlazi u Rijeku gdje je prebivao do mirovine. Njegova je kuća u drugom, trećem selu u odnosu na mjesto tužitelja i tuženika, ali je u dobrim je odnosima s jednim i drugim te povremeno dolazi kod njih. Nekada dođe u razgovor kod jednog a nekad kod drugog, s time da u selo stranaka dolazi ponekad jedan put tjedno a nekadaviše puta tjedno. Potom pobliže iznosi da je sudjelovao u jednoj situaciji kada je izveo tuženikove konje iz dvorišta tužitelja, te potvrđuje da je jednom prilikom išao popiti kavu u lokal Grand u Lapovcu, te ga je nazvala tuženikova majka i rekla da su tuženikovi konji izišli iz ograde te krenuli prema kući tužitelja. To je moglo biti kako navodi „u proljeće prije 2 godine“, što znači u proljeće 2023.godine imajući u vidu vrijeme davanja njegovog iskaza. Dodaje da je tuženik u to vrijeme imao 4 konja i da se on (svjedok) odmah po pozivu uputio autom prema lokaciji gdje su bili konji. Vidio je konje koji su tom trenutku bili kod kapije tužiteljevog imanja, te se zaustavio i izišao iz auta a zatim krenuo prema konjima. konji su u međuvremenu prošli uz kapiju i ušli u dvorište tužitelja te došli do njegove kuće, kako dalje opisuje, no kako su konji „mitni i dobri“ došao je do njih i izveo ih van iz tužiteljevog dvorišta. To je učinio „na način da je jednoga poveo prema izlazu, a ostali su išli za njima“ jer se konji drže u skupini t,j, drže se zajedno. Pri tom nije primijetio, kako dalje iznosi, da bi tužitelj u dvorištu imao bilo raslinje, cvijeće ili neke druge stvari kojima bi konji mogli naštetiti. No, dodaje da u ovoj prilici i nije imao vremena „za takvo nešto (primijetiti) jer je odmah pristao i ušao u dvorište tužitelja“ te izveo konje s imanja tužitelja i odveo ih na imanje tuženika koje je u blizini. Konje je vodio cestom koja nije asfaltirana, a kojoj su uostalom konji došli do tužiteljeve kuće. Svjedok pobliže iznosi da se tužiteljeva kuća nalazi cca 10 metara od kapije, ali dopušta da se radi i o većoj udaljenosti.

5.1. Na upit pun. tužitelja svjedok odgovara da se tuženikovi konji nače nalaze u prostoru ograđenom žicom, ali su kritične zgode provalili žicu t.j. ogradu i izišli van. Na upit o broju tuženikovih ovaca i drugih životinja očituje se da je tuženik „prije 5-6 godina“ imao ovce, pa dodaje da ne zna čije su to bile ovce tužiteljeve ili tuženikove, ali zna da (tuženik) nije imao ovce prije dvije godine i da je ovce imao dok ih nije prodao i kupio konje. Na daljnji upit odgovara da ne zna i nema saznanja jesu li tuženikovi konji i ranije izlazili izvan ograde te dolazili do imanja tužitelja. Ipak, iznosi „moguće da jesu ali ja to nisam vidio“, koji odgovor na izvjestan način pobuđuje sumnju da svjedok moguće želi zaštiti tuženika i ne dovesti ga u teži položaj od onog u kojem se nalazi. Naime, kao dobar poznanik obje stranke ovaj svjedok zasigurno zna za navedeni problem koji se više puta dogodio te i sam svjedoči o situacijama u kojima je osobno sudjelovao. Ipak, unatoč tome donekle ostaje suzdržan i nekritičan, napose prema posljedicama koje trpi tužitelj, a navedeno se zaključuje napose imajući u vidu daljnje iskaze saslušanih osoba i druge dokaze u spisu. To tim više što na upit tuženika odgovara kako zna da su tuženikovi konji izišli još jednom izvan ograde, ali su tada „samo izišli iz ograde i došli do doma koji se nalazi u neposrednoj blizini“, a svjedok je i tada po pozivu tuženikova oca vratio konje natrag „na imanje i unutar ograde gdje ih tuženik drži“. Dakle, iz naprijed navedenih razloga iskaz ovog svjedoka ocjenjen je djelomično pristranim, s time da je i takav iskaz neosporno potvrdio činjenicu da su konji tuženika u više situacija izlazili izvan imanja tuženika, s time da je i on sam sudjelovao u nekim zgodama i vraćao konje na imanje tuženika, a razmjere postojanja navedenog problema napose je otkrio daljnji iskaz tužiteljeve supruge.

6. Svjedok UĐ osobno je potvrdila da se tuženikovi konji „inače nalaze u ograđenom prostoru tj. u žici ali navodi da je ta žica tanka i da konji „znaju provaliti ogradu tj. žicu te izići izvan ograde.“ Dodaje „dok su prije konja imali ovce i te ovce su znali izaći izvan ograde te bi skoro svako jutro došle do naše kuće oko 9,10 sati i navečer isto, pa sam ja tjerala ovce ili bi zvala tuženikovu majku ili bi zvala tuženikova oca da dođe po svoje životinje“. Također je navela da tuženik „na tom mjestu unutar ograde“ ima oko 8 konja a „na drugom mjestu ima i više konja“, te je tvrdila da je svih 8 konja dolazilo u njihovo dvorište. Inače ona i tužitelj stanuju na maloj udaljenosti od kuće tuženika „možda ima 100 metara“, ali to ne može točno procijeniti. Međutim, može posvjedočiti da konji dođu s druge strane iz pravca gdje se nalazi ograda u kojoj inače borave, te pored toga pobliže iznosi da su u vrijeme 2023.godine prodane ovce i kupljeni konji, te zna da su od tada „možda od ljeta, jeseni“ ti konji bili po dva puta u njihovom dvorištu 2023.godine. Nadalje opisuje; Prvi puta su napravili manju štetu utoliko što su izrovali zemlju, a već drugi puta su napravili veću štetu jer su ne samo izrovali zemlju već i potrgali njeno „umjetno cvijeće i dekoraciju te pa su ostale rupe. Nakon toga je tuženikova majka rekla: "uzmi grablje i to popravi". Imala je kupovnu dekoraciju, jednu na stolu a drugu na dvorištu te je bilo još posađenog cvijeća oko toga u kantama, možda 4-5-6 i još nekakav dugački cvijet.“ Grizli su to cvijeće i dekoraciju, pa ih je ona potjerala od cvijeća, a konji su znali doći i do kuće s time da su jednom prilikom razbili odnosno razbacali u dvorištu 4 stolca i jedan stol.

6.1. Na upit pun. tužitelja svjedok odgovara da zimi vidi tuženikovu kuću iz svoje kuće, a ljeti ju ne vidi zbog raslinja i šume koja prolista. Zna i vidi iz kuće da se konji inače nalaze u ograđenom prostoru, ali ta žica unutar koje se konji nalaze u ograđenom prostoru je dakle relativno niska, kako je navela. Uz to je konstatirano prema poka0zzivanju svjedoka o kojoj visini žice se radi i u zapisnik upisano da se radi o visini žice cca pola metra, a svjedok je dakle potvrdio da konji „znaju preći preko te žice ili provaliti tj. povaliti žicu i izići van“. Svjedoku je pored toga poznato da tuženikovi konji „znaju hodati po cijelome selu te su jednom prilikom došli do susjednog imanja koje je malo dalje od njih", te su štoviše jednom prilikom došli do groblja gdje su bili tragovi izrovane zemlje i vidio se izmet od konja. Isto je tako izmet od konja ostao u njihovom dvorištu kada su konji drugi puta došli i u njihovo dvorište, te precizira da su prvi puta u njihovo dvorište došla 4 konja, a drugi puta 8 konja.

7. Tužitelj je najzad je potvrdio sve te događaje i napose istaknuo da je; Bio „prisiljen pokrenuti ovaj postupak" jer se učestalo događalo da uglavnom u večernjim satima svakodnevno ovce tuženika dolaze u njihovo dvorište "obzirom su bile puštene na pašu“ Jasno je pak da životinje kao i druga živa bića moraju konzumirati hranu, a tako je evidentno bilo i s životinjama tuženika, koje međutim nisu u dovoljnoj mjeri bile kontrolirane od strane tuženika. Tako nešto proizlazi iz daljnjih navoda tužitelja koji ističe da navedene životinje tuženika ni dalje nemaju štalu (za ovce) a niti nekakvu prikladnu nastambu, nego su ovce bile prepuštene i lutale po selu. Tužitelj ih je znao zaticati po selu, kako svjedoči „na udaljenosti cca 100-200 metara od posjeda i kuće tuženika“. Osobno pak opisuje da se na donjoj strani njegovog posjeda „nalazi jedan nepregrađeni dio u dužini od cca 10 metara od kuda su ovce dolazile“ i dodaje da se na tom dijelu nalazi strmina pa nije imao posebnu potrebu postavljati žičanu ogradu na taj dio svojeg imanja. No, upravo se to mjesto pokazalo kao mjesto odakle su prolazile ovce i dolazile u njegovo dvorište te gazile i rovale zemlju, pa je trebalo počistiti izmet i poravnati teren poslije takovog dolaska životinja. Tužitelj je u nastavku naveo: "Nakon što je tuženik kupio konje, od 08. mjeseca 2023. dolaze konji i ovce, s time da su ovce dolazile ili svakodnevno ili svaki drugi - treći dan „u svakom slučaju učestalo“ a nakon što su kupljeni konji to se događalo i s konjima. Pri tom su konji, kako dalje navodi, daleko jače rovali zemlju te je trebalo svaki puta poravnavati zemlju i čistiti zemlju. Dodaje: "Jednom prilikom se dogodilo da sam angažirao bager da bi uredio okućnicu nakon takvog prolaska životinja, a onda se ponovno isto dogodilo da su životinje došle i poništile sve što je napravljeno. Napominjem da se opisane situacije događaju u vremenu unazad tri godine, a i do tada su iste životinje znale dolaziti u moje dvorište, ali sam zadržavao nadu da će vlasnici životinja reagirati i spriječiti takvo uznemiravanje mojeg posjeda. Štoviše slao sam i poruku tuženiku i njegovoj obitelji te ih upozoravao da pripaze na svoje životinje, ali se to nije dogodilo nego se naprotiv redovito i dalje događaju ovakve situacije, a to se sve događalo do unazad par mjeseci. Izuzetno, mislim da su prije mjesec dana konji ušli na jedan dio mojeg zemljišta koji je dalje od kuće i to me toliko ne smeta, ali ukoliko se i to nastavi morat će ponovno podignuti tužbu za uznemiravanje na tom dijelu posjeda."

8. Slijedom takvih navoda saslušanih svjedoka i tužitelja, uz druge priložene dokaze u spisu u vidu fotografija i dokaza o vlasništvu tužitelja na nekretnini na koju dolaze tuženikove životinje, razvidno je da je tužitelj u dužem vremenu trpio uznemiravanje uslijed nedovoljno kontroliranog i slobodnog kretanja tuženikovih životinja, te se napose utvrđuje da je zbog dolazaka tuženikovih životinja na njegovo imanje i njegovu okućnicu njemu nastajala šteta, koju ovom prilikom čak i ne potražuje, moguće jer želi u što većoj mjeri održati dobrosusjedske odnose ili već iz nekih drugih razloga o kojima se nije očitovao tijekom postupka. U svakom slučaju nakon provedenog postupka a temeljem provedenih dokaza utvrđuje se da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pa je kao takav prihvaćen i donesena je odluka kao u izreci ove presude. Nasuprot tome, nisu kao osnovani prihvaćeni izneseni prigovori tuženika tim više što se u pitanju ukazanog postupka iz spisa P-1296/12 ne radi o sporu koji je nužno povezan s ovim sporom, a napose vremenski odmak tih događaja ne koincidira s ovim događajima. Štoviše, obzirom na vremensku distancu prije je za zaključiti da je tužitelj cijeneći međususjedske odnose odlagao pokrenuti ovaj postupak i zatražiti sudsku zaštitu u vremenu ranije, ali je najzad ipak "bio prisiljen" zatražiti takvu zaštitu, kako sam navodi jer uznemiravanje nije prestajalo. Osim toga, tuženik nije izrijekom osporio da na priloženim fotografijama nije prikazano imanje tužitelja i da se ne bi radilo o njegovim konjima t.j. konjima tuženika.

9. Kako je tužitelj uspio u postupku, dosuđen mu je temeljem čl. 154. ZPP- a trošak postupka sukladno potraživanju u Troškovniku. U Troškovniku je potraživao trošak za sastav tužbe i za zastupanje na 4 ročišta sve u iznosu od po 200,00 eur-a izuzev za zastupanju na ročištu objave presude iznos od 100,00 eur-a. Uz to je potraživao trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eur-a. Kao opravdan tužitelju je dosuđen zatraženi trošak od po 200,00 eur-a za sve navedene radnje, osim za zastupanje na prvome ročištu od 03.12.2024. na kojemu se samo procesno raspravljalo pa mu je dosuđen iznos od 100,00 eur-a, dok na ročište za objavu odluke nije pristupio pa mu za tu radnju nije priznat trošak postupka. Ukupno je tužitelju na ime troška priznat trošak u iznosu od 981,18 eur-a kako je to naznačeno u dijelu izreke odluke.

U Karlovcu 23. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Jasmini Brkić Kristanić i Vladimiru Brkiću, odvjetnicima u Karlovcu.

2. Tuženiku LĐ, vl. OPG Mandić, [adresa].