Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1
51300 Delnice
Poslovni broj: P-1478/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste DO, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika ABRAMAR d.o.o., Mrkopalj, Novi Varoš 52, OIB 69324184244, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Tuženik ABRAMAR d.o.o., OIB: 69324184244, Mrkopalj, Novi Varoš 52 dužan je platiti tužitelju BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] novčani iznos od 494,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja kamata teče:
- na iznos od 180,24 EUR od dana 01.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 115,56 EUR od dana 07.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 21,67 EUR od dana 18.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 20,35 EUR od dana 07.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 10,24 EUR od dana 07.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 10,24 EUR od dana 12.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 36,26 EUR od dana 12.lipnja 2024.godine pa do isplate,
- na iznos od 100,00 EUR od dana 16.svibnja 2024.godine pa do isplate.
2. Tuženik ABRAMAR d.o.o., OIB: 69324184244 Mrkopalj, Novi Varoš 52 dužan je u roku 15 dana naknaditi tužitelju BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 618,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29.Zakona o obveznim odnosima koja teče od 23. siječnja 2026."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 20. rujna 2024. navodi da su on i tuženik sklopili 17. siječnja 2024. ugovor o najmu te da se predmetnim ugovorom kao najmodavac obvezao tuženiku kao najmoprimcu dati u najam stan u [adresa] na adresi [adresa] na rok od 6 mjeseci. Naveo je da se tuženik predmetnim ugovorom obvezao plaćati najamninu u iznosu od 100,00 EUR te troškove struje, vode i komunalne naknade. Ugovor o najmu da je raskinuo prije isteka roka na koji je sklopljen i to 15. svibnja 2024. iz razloga što tuženik neke režijske troškove nije plaćao, a neke neredovito i iz razloga što je stan doveden u derutno stanje. Predmetni stan da je iznajmio tuženiku za potrebe njegovih radnika iz Egipta, njih troje, ali da je u jednom periodu u stanu boravilo šest radnika. Tuženik da nije platio tužitelju, a što tužitelj potražuje u ovom postupku, najamninu za posljednji mjesec stanovanja u iznosu od 100,00 EUR niti režijske troškove i to: električnu energiju za period do 31. ožujka 2024. u iznosu od 180,24 EUR, električnu energiju za period od 1. travnja 2024. do 30. travnja 2024. u iznosu od 115,56 EUR, električnu energiju za period od 1. svibnja 2024. do 8. svibnja 2024. u iznosu od 21,67 EUR, vodne usluge za period od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. u iznosu od 20,35 EUR, komunalnu uslugu za 3/2024 u iznosu od 10,24 EUR, komunalnu uslugu za 4/2024 u iznosu od 10,24 EUR i potrošnju vode do 14. svibnja 2024. u iznosu od 36,26 EUR. U konačnosti da je tužitelj platio prije navedene režijske troškove, a sve kako se protiv njega ne bi pokrenuo ovršni postupak.
1.1. U prilog tužbi dostavlja ugovor o najmu od 17. siječnja 2024. (list 5-10), dopis tuženiku sa potvrdom primitka (list 11), račune za električnu energiju (list 12-17), dokaze o plaćanju računa (list 18-20), račune za potrošnju vode i komunalne usluge (list 21-22) i dokaze o plaćanju računa (list 23-29), a u dokazne svrhe predlaže svoje saslušanje i saslušanje svjedoka ĐO, KO i VO.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o najmu kako je to navedeno u tužbi. Ugovor da su raskinuli iz razloga što tužitelj nije izdao stan u ispravnom stanju i što je tužitelj minimalno jednom u tjedan dana ulazio u stan i smetao stanare, te da su zaključno stan napustili 12. svibnja 2024. o čemu je tužitelja obavijestio porukom putem WhatsApp aplikacije. Nadalje navodi da je tužitelju na ime najma i režijskih troškova isplatio: 300,00 EUR na ruke prilikom potpisivanja ugovora o najmu; 100,00 EUR 6. veljače 2024. na račun BO; 100,00 EUR 20. veljače 2024. na račun BO; 200,00 EUR 21. veljače 2024. na račun BO; 150,00 EUR 23. veljače 2024. na račun HEP-a; 96,16 EUR 4. ožujka 2024. na račun HEP-a; 10,71 EUR 4. ožujka 2024. na račun Komunalac vodoopskrba; 100,00 EUR 22. ožujka 2024. na račun BO; 100,00 EUR 2. travnja 2024. na račun BO i 100,00 EUR 3. travnja 2024. na račun BO. Smatra da budući je tužitelju ukupno isplatio 1.156,78 EUR na ime najamnine i režijskih troškova nije jasno zašto nisu plaćeni računi za koje ga se tereti.
2.1. Uz odgovor na tužbu dostavlja prijepis poruke (list 37), dokaze o plaćanju računa (list 38-46), a u dokazne svrhe predlaže saslušanje svjedoka ZO i HO.
3. U postupku je izvršen uvid i pročitane su slijedeće isprave: ugovor o najmu od 17. siječnja 2024. (list 5-10), dopis tuženiku sa potvrdom primitka (list 11), računi za električnu energiju (list 12-17), dokazi o plaćanju računa (list 18-20), računi za potrošnju vode i komunalne usluge (list 21-22), dokazi o plaćanju računa (list 23-29), prijepis poruke (list 37), dokazi o plaćanju računa (list 38-46). Nadalje saslušani su tužitelj BO, zz tuženika MO i svjedoci ĐO, KO, EO, ZO i HO.
4. Sud je proveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje ZPP- a) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 494,56 EUR, a koji iznos se odnosi na neplaćenu najamninu i režijske troškove u pojedinačnim iznosima kako je to navedeno u toč. 1.
6. Među strankama nije sporno da su 17. siječnja 2024. sklopili ugovor o najmu stana u [adresa] na adresi [adresa], međutim sporna je visina mjesečne najamnine kao i da li je tužitelju ostala nepodmirena tražbina na ime najamnine i režijskih troškova temeljem ugovora o najmu.
7. Odredbom čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023; dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Nadalje, odredbom čl. 561. ZOO-a propisano je da je najmoprimac dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin.
8. Uvidom u ugovor o najmu od 17. siječnja 2024. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca kao i da je isti sklopljen na 6 mjeseci za stan u [adresa], površine 59m² te da prestaje istekom tog vremena. Nadalje čl. III. Ugovora određeno je da mjesečna najamnina iznosi 100,00 EU, te da se plaća mjesečno do 15-og u mjesecu. Nadalje čl. VI. Ugovora određeno je da se plaćaju i ostali troškovi - režijski i to struja, voda i komunalne usluge.
9. Svjedoci ĐO i KO iskazali su da im je poznato da je tužitelj imao radnike tuženika u svom stanu, njih pet do šest, te da im se tužitelj požalio da mu se ne plaća redovito stanarina, te da su mu ostali nepodmireni računi.
10. Svjedokinja ZO, supruga zz tuženika, iskazala je da je ona radnike koji su bili u spornom stanu svaki dan vozila na posao i vraćala ih u stan i to u Bašku i da je riječ o dva do tri radnika. Prva tri mjeseca nakon sklapanja ugovora da u stanu nije bilo nikoga. Da je ona plaćala račune i to prva tri mjeseca na način da je tužitelju uplaćivala 100,00 EUR na ime najamnine, a direktno da je plaćala račune i to dva za HEP i jedan Komunalcu. Nakon ta tri mjeseca da joj je tužitelj javljao koliki su računi i te iznose da mu je plaćala. Tužitelj da joj se obratio u travnju i svibnju sa zahtjevom da podmiri preostali dug međutim da je zbrojila sve uplate do tada koje su uplaćene tužitelju te ustanovila da je sve plaćeno. Na ime najamnine da je platila oko 700,00 EUR-a, stan je bio u najmu cca pet mjeseci i najamnina je iznosila 100,00 EUR mjesečno.
11. Saslušan kao svjedok EO, sin tužitelja, iskazao je da su radnici u stan ušli u siječnju 2024. i tamo su boravili do lipnja 2024. Ugovoreni najam da je bio 100,00 EUR, ali da je usmeno dogovoreno još 200,00 EUR povrh ugovorenog iznosa. On da je vodio evidenciju uplata i dugovanja i to putem on-line sučelja HEP-a i računa. On da je obavještavao oca o iznosima računa, a otac je potom ili porukom ili razgovorom kontaktirao zz tuženika i obavijestio o dugu. Da mu je poznato da je tužitelj upozoravao tuženika na dugovanja. Kada je bio sa tužiteljem u stanu prvi puta da su zatekli četiri osobe dok drugi puta čak njih šest. Koliko je njemu poznato sporno je bilo što se nije uplaćivao iznos od 300,00 EUR na ime najamnine. Ubrzo da su počele dolaziti opomene čak i sa upozorenjima da ukoliko se računi ne plate da će se pokrenuti ovršni postupci, stoga su se on i otac odnosno tužitelj dogovorili da tužitelj podmiri dugove kako ne bi došlo do ovrhe.
12. Saslušan kao svjedok HO iskazao je da je on bio u tom stanu i tamo boravio mjesec do mjesec i pol dana. Da je tada četiri mjeseca radio na otoku Žiru a po povratku da je došao u taj stan. Da ih je bilo pet, ali da su radili na različitim mjestima. Sa njim u stanu da su bila i dva strana radnika iz Egipta a koji su sa njim radili na otoku Žirju. Nije mu poznato da je u stanu boravio netko drugi dok njega nije bilo niti koliko je iznosila mjesečna najamnina, ali zna da je račune plaćao zz tuženika MO. O neplaćanju računa da nema nikakvih saznanja, niti je ikoga vidio da bi popisivao brojila.
13. Saslušan kao stranka tužitelj BO iskazao je da su radnici ušli u stan ubrzo nakon sklapanja ugovora o najmu i u njemu bili do 12. svibnja 2024. Stan da je namijenjen za boravak tri osobe, a visina mjesečne najamnine da je bila 300,00 EUR i to temeljem usmenog dogovora dok je u ugovoru stajalo 100,00 EUR mjesečno. Također da je dogovoreno da troškove režija (struje, vode i ostalog) podmiruje najmoprimac. On da je na kraju mjeseca dolazio očitavati brojilo vode i struje i te podatke davao sinu LO koji je iste ubacivao u HEP-ovu aplikaciju temeljem čega je dobivao račune. Potom da ga je sin obavještavao o iznosima računa, a on da je iste prosljeđivao zz tuženika MO putem WhatsApp aplikacije. U stanu da su radile tri grijalice stoga su i toliko veliki iznosi računa. Misli da je bilo više ljudi u stanu. Prilikom potpisivanja ugovora da je od zz tuženika primio 200,00 EUR.
14. Saslušan kao stranka zz tužitelja MO iskazao je da je sa tužiteljem 17. siječnja 2024. sklopio ugovor o najmu stana na razdoblje od 6 mjeseci i za mjesečni iznos najamnine od 100,00 EUR, te nije postojao nikakav drugi usmeni dogovor. Cijena najamnine da je bila takva jer je stan bio u lošem stanju. Troškovi da su se uplaćivali tužitelju osim računa za prva dva mjeseca koji su uplaćivani HEP-u odnosno Komunalcu. Tužitelj da je tjedno dolazio i očitavao brojila, a njegov sin na temelju tog očitanja slao potrošnju odnosno iznose potrošnje koje je tuženik onda plaćao zbog čega su bile rascjepkane uplate odnosno bilo je više uplata u jednom mjesecu. Tužitelj da mu se obratio sa navodima o neplaćenim računima, međutim da nije htio da pregledaju i "sravnaju" sve te rascjepkane uplate sa eventualnim dugom, stoga nije došlo niti do dogovora.
15. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka EO da je mjesečna najamnina usmeno dogovorena u iznosu od 300,00 EUR, a ne 100,00 EUR kako je to navedeno u ugovoru o najmu budući sam tužitelj u tužbi navodi da je najamnina iznosila 100,00 EUR te tužbenim zahtjevom potražuje najamninu za posljednji mjesec stanovanja u iznosu od 100,00 EUR.
15.1. Naime nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2025. tužitelj je predložio da se kao dokaz u spis priloži korespodencija stranaka od 28. veljače 2024. na okolnost postojanja usmenog dogovora među strankama o visini najamnine u iznosu od 300,00 EUR. Sud nije prihvatio taj dokazni prijedlog pozivom na čl. 299. ZPP-a budući su neutemeljeni navodi tužitelja da je smatrao da će tuženik učiniti nespornim visinu mjesečne najamnine u iznosu od 300,00 EUR iz razloga navedenih u toč. 15.
16. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ĐO, KO i HO u dijelu koji se odnosi na boravak radnika tužitelja u stanu, međutim o plaćanju režijskih troškova za stan nisu imali detaljnijih saznanja. Iskaze svjedoka JO i ZO su je ocijenio kao iskaze osoba voljnih da pomognu tužitelju i tuženiku, s obzirom da su im najbliži rod.
17. Prema mišljenju ovog suda tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati da mu tuženik nije podmirio najamninu za posljednji mjesec stanovanja u iznosu od 100,00 EUR niti režijske troškove i to: električnu energiju za period do 31. ožujka 2024. u iznosu od 180,24 EUR, električnu energiju za period od 1. travnja 2024. do 30. travnja 2024. u iznosu od 115,56 EUR, električnu energiju za period od 1. svibnja 2024. do 8. svibnja 2024. u iznosu od 21,67 EUR, vodne usluge za period od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. u iznosu od 20,35 EUR, komunalnu uslugu za 3/2024 u iznosu od 10,24 EUR, komunalnu uslugu za 4/2024 u iznosu od 10,24 EUR i potrošnju vode do 14. svibnja 2024. u iznosu od 36,26 EUR jer osim svog iskaza i iskaza svoga sina nije sudu dostavio nikakav dokaz o tome. U dokaznom postupku je utvrđeno da je tuženik dva računa za električnu energiju i jedan za vodne usluge plaćao direktno distributerima (HEP i Komunalac). Ostatak troškova tuženik je plaćao po očitovanju brojila za struju i vodu sačinjenom od strane tužitelja, međutim o tome tužitelj sudu nije dostavio nikakvu evidenciju niti je tuženiku izdavao priznanice za uplate. Naime odabravši takav način uplate za režijske troškove stana tužitelj se stavio u poziciju da dostavom uplatnica za navedene mjesece nije ništa dokazao jer je on ionako za sve mjesece (osim dva računa za struju i jedan za vodu) osobno uplatnicama plaćao navedne troškove, pa je tim više trebao bilježiti uplate uz potpis tuženika, primati uplate preko računa ili na neki drugi način imati dokaz o uplatama tuženika.
18. U ovom slučaju je na tužitelju bio teret dokaza da dokaže činjenice o kojima ovisi osnova i visina njegove tražbine što je iz prije iznijetih razloga propustio učiniti stoga je odlučeno kao u izreci presude.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor, a tuženik nije zatražio priznavanje troškova postupka niti je bio zastupan po punomoćniku.
Delnice, 23. siječnja 2026.
Sudac
mr.sc. Ana Zaborac
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
