Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
Sve baze
  • Sve baze
  • Zakoni
  • Podzakonski
  • Sudska praksa
  • EU propisi
  • Vijesti
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Republika Hrvatska

    Općinski sud u Vinkovcima

    Trg bana Josipa Šokčevića 17

    32100 Vinkovci

    OIB:77561654785

    Poslovni broj: P-485/2021-52

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, Bana Jelačića 12, protiv Addiko Bank d.d. Zagreb iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po OD Kožul i Petrinović, Zagreb, Radnička cesta 47, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja AD i njegovog punomoćnika Hane Lukić Hob, odvjetnice iz Vinkovaca, i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 23. siječnja 2026.,

    p r e s u d i o  j e

    I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 5140460419-20010368350/2005 od 12. srpnja 2005. god, koji je dana 18. srpnja 2005. godine solemniziran kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod br. OU-1246/2005., kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu čija kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, a koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora.

    II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 3. točka 3.i. Ugovora o kreditu broj 5140460419-20010368350/2005 sklopljenog dana 12. srpnja 2005. godine, a solemniziranog dana 18. srpnja 2005. god. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem OU-1246/2005, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za kamatu a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se vrši plaćanje prije roka dospijeća te odredba članka 3. točke 4. istog Ugovora prema kojoj se kamate obračunavaju u EUR, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Banke na dan plaćanja.

    III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 41,24 eur (četrdesetjedaneuro- idvadesetčetiricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi do 1. prosinca 2007. godine u visini od 15 % godišnje, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

    - za travanj 2012. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.05. 2012.god. do isplate,

    - za svibanj 2012.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 06. 2012.god. do isplate,

    - za lipanj 2012.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 07. 2012.god. do isplate,

    - za srpanj 2012.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 08. 2012.god. do isplate,

    - za kolovoz 2012.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 09. 2012.god. do isplate,

    - za rujan 2012.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 10. 2012.god. do isplate,

    - za listopad 2012.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 11. 2012.god. do isplate,

    - za studeni 2012. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 12. 2012.god. do isplate,

    - za prosinac 2012. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 01. 2013.god. do isplate,

    - za siječanj 2013. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 02. 2013.god. do isplate,

    - za veljaču 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 03. 2013.god. do isplate,

    - za ožujak 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 04. 2013.god. do isplate,

    - za travanj 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 05. 2013.god. do isplate,

    - za svibanj 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.06. 2013.god. do isplate,

    - za lipanj 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 07. 2013.god. do isplate,

    - za srpanj 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 08. 2013.god. do isplate,

    - za kolovoz 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 09. 2013.god. do isplate,

    - za rujan 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 10. 2013.god. do isplate,

    - za listopad 2013.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.11. 2013.god. do isplate,

    - za studeni 2013. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.12. 2013.god. do isplate,

    - za prosinac 2013. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.01. 2014.god. do isplate,

    - za siječanj 2014. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 02. 2014.god. do isplate,

    - za veljaču 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 03. 2014.god. do isplate,

    - za ožujak 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 04. 2014.god. do isplate,

    - za travanj 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 05. 2014.god. do isplate,

    - za svibanj 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 06. 2014.god. do isplate,

    - za lipanj 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 07. 2014.god. do isplate,

    - za srpanj 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 08. 2014.god. do isplate,

    - za kolovoz 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 09. 2014.god. do isplate,

    - za rujan 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 10. 2014.god. do isplate,

    - za listopad 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15. 11. 2014.god. do isplate,

    - za studeni 2014. god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.12. 2014.god. do isplate,

    - za prosinac 2014.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.01.2015.god. do isplate,

    - za siječanj 2015.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.02.2015.god. do isplate,

    - za veljaču 2015.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.03.2015.god. do isplate,

    - za ožujak 2015.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.04.2015.god. do isplate,

    - za travanj 2015.god. iznod od 1,00 € sa kamatom od 15.05.2015.god. do isplate,

    - za svibanj 2015.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.06.2015.god. do isplate,

    - za lipanj 2015.god. iznos od 1,00 € sa kamatom od 15.07.2015.god. do isplate,

    - za srpanj 2015.god. iznos od 1,00 €/ sa kamatom od 15.08.2015. god. do isplate,

    - za kolovoz 2015.god. iznos od 1,24 € sa kamatom od 15.09.2015.god. do isplate.

    IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 452,64 eur (četiristotinepedesetdvaeuraišezdeset- četiricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 01. prosinca 2007. po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

    - za rujan 2005.god. iznos od 2,36 € sa kamatom od 15.10. 2005.god. do isplate,

    - za listopad 2005.god.iznos od 2,18 € sa kamatom od 15.11.2005.god. do isplate,

    - za studeni 2005.god.iznos od 1,44 € sa kamatom od 1512.2005.god. do isplate,

    - za prosinac 2005.god. iznos od 1,91 € sa kamatom od 15.01.2006.god. do isplate,

    - za siječanj 2006.god. iznos od 2,13 € sa kamatom od 15.02.2006.god.do isplate,

    - za veljaču 2006.god. iznos od 0,91 € sa kamatom od 15.03.2006.god. do isplate,

    - a ožujak 2006.god. iznos od 0,32 € sa kamatom od 15.04.2006.god. do isplate

    - za travanj 2006.god. iznos od 0,49 € sa kamatom od 15.05. 2006.god. do isplate,

    - za rujan 2006. god. iznos od 1,03 € sa kamatom od 15. 10. 2006.god. do isplate,

    - za listopad 2006. god. iznos od 2,43 € sa kamatom od 15.11. 2006.god. do isplate,

    - za studeni 2006. god. iznos od 0,42 € sa kamatom od 15.12. 2006.god. do isplate

    - za prosinac 2006.god. iznos od 0,95 € sa kamatom od 15. 01. 2007.god. do isplate,

    - za siječanj 2007.god. iznos od 1,54 € sa kamatom od 15. 02. 2007.god. do isplate,

    - za veljaču 2007.god. iznos od 1,87 € sa kamatom od 15. 03. 2007.god. do isplate

    - za ožujak 2007.god. iznos od 0,98 € sa kamatom od 15.04. 2007.god. do isplate,

    - za travanj 2007.god. iznos od 2,53 € sa kamatom od 15. 05. 2007.god. do isplate,

    - za svibanj 2007.god. iznos od 0,74 € sa kamatom od 15. 06. 2007.god. do isplate,

    - za lipanj 2007.god. iznos od 0,76 € sa kamatom od 15. 07.2007.god. do isplate,

    - za listopad 2007. god. iznos od 0,15 € sa kamatom od 15. 11. 2007.god. do isplate,

    - za studeni 2007. god. iznos od 0,55 € sa kamatom od 15.12. 2007.god. do isplate,

    - za prosinac 2007.god. iznos od 0,03 € sa kamatom od 15.01. 2008.god. do isplate,

    - za siječanj 2008.god. iznos od 0,92 € sa kamatom od 15.02.2008.god. do isplate,

    - za veljaču 2009.god. iznos od 3,14 €/ sa kamatom od 15.03.2009.god. do isplate,

    - za ožujak 2009.god. iznos od 2,77 € sa kamatom od 15.04.2009.god. do isplate,

    - za travanj 2009.god. iznos od 2,91 € sa kamatom od 15.05. 2009.god. do isplate,

    - za svibanj 2009.god. iznos od 1,32 € sa kamatom od 15.06. 2009.god. do isplate,

    - za lipanj 2009.god. iznos od 0,27 € sa kamatom od 15.07. 2009.god. do isplate,

    - za kolovoz 2009.god. iznos od 0,67 € sa kamatom od 15. 09. 2009.god. do isplate,

    - za rujan 2009.god. iznos od 1,27 € sa kamatom od 15. 10. 2009.god. do isplate,

    - za prosinac 2009.god. iznos od 0.08 € sa kamatom od 15. 11. 2009.god. do isplate,

    - za studeni 2010.god. iznos od 0,65 € sa kamatom od 15. 12. 2010.god. do isplate,

    - za prosinac 2010. god. iznos od 3,06 € sa kamatom od 15. 01. 2011.god. do isplate,

    - za siječanj 2011. god. iznos od 1,87 € sa kamatom od 15.02. 2011.god. do isplate,

    - za veljaču 2011. god. iznos od 2,76 € sa kamatom od 15. 03. 2011.god. do isplate,

    - za ožujak 2011.god. iznos od 3,21 € sa kamatom od 15.04. 2011.god. do isplate,

    - za travanj 2011.god. iznos od 1,72 € sa kamatom od 15.05. 2011.god. do isplate,

    - za svibanj 2011.god. iznos od 1,10 € sa kamatom od 15.06. 2011.god. do isplate

    - za lipanj 2011.god. iznos od 3,66 € sa kamatom od 15. 07. 2011.god. do isplate,

    - za srpanj 2011.god. iznos od 2,17 € sa kamatom od 15.08.2011.god. do isplate,

    - za kolovoz 2011.god. iznos od 4,02 € sa kamatom od 15. 09. 2011.god. do isplate,

    - za rujan 2011.god. iznos od 4,85 € sa kamatom od 15.10. 2011.god. do isplate,

    - za listopad 2011.god. iznos od 5,15 € sa kamatom od 15. 11. 2011.god. do isplate,

    - za studeni 2011. god. iznos od 5,30 € sa kamatom od 15. 12. 2011.god. do isplate,

    - za prosinac 2011. god. iznos od 5,45 € sa kamatom od 15. 01. 2012.god. do isplate,

    - za siječanj 2012. god. iznos od 6,36 € sa kamatom od 15. 02. 2012.god. do isplate,

    - za veljaču 2012.god. iznos od 7,84 € sa kamatom od 15. 03. 2012.god. do isplate,

    - za ožujak 2012.god. iznos od 7,98 € sa kamatom od 15. 04. 2012.god. do isplate,

    - za travanj 2012.god. iznos od 6,25 € sa kamatom od 15.05. 2012.god. do isplate,

    - za svibanj 2012.god. iznos od 6,20 € sa kamatom od 15.06. 2012.god. do isplate,

    - za lipanj 2012.god. iznos od 7,37 € sa kamatom od 15. 07. 2012.god. do isplate,

    - za srpanj 2012.god. iznos od 6,34 € sa kamatom od 15. 08. 2012.god. do isplate,

    - za kolovoz 2012.god. iznos od 6,16 € sa kamatom od 15. 09. 2012.god. do isplate,

    - za rujan 2012.god.iznos od 4,79 € sa kamatom od 15.10.2012.god. do isplate,

    - za listopad 2012.god. iznos od 4,57 € sa kamatom od 15.11. 2012.god. do isplate

    - za studeni 2012.god. iznos od 6,64 € sa kamatom od 15.12.2012.god. do isplate,

    - za prosinac 2012.god. iznos od 7,01 € sa kamatom od 15. 01. 2013.god. do isplate,

    - za siječanj 2013.god.iznos od 7,14 € sa kamatom od 15.02.2013.god. do isplate,

    - za veljaču 2013. god. iznos od 8,32 € sa kamatom od 15. 03. 2013.god. do isplate,

    - za ožujak 2013.god iznos od 8,35 €/ sa kamatom od 15.04.2013.god. do isplate,

    - za travanj 2013. god. iznos od 11,61 € sa kamatom od 15. 05. 2013.god. do isplate,

    - za svibanj 2013.god. iznos od 8,50 € sa kamatom od 15.06.2013.god. do isplate,

    - za lipanj 2013. god. iznos od 7,69 € sa kamatom od 15. 07. 2013.god. do isplate

    - za srpanj 2013.god. iznos od 3,93 € sa kamatom od 15.08.2013.god. do isplate,

    - za kolovoz 2013.god. iznos od 5,73 € sa kamatom od 15. 09. 2013.god. do isplate,

    - za rujan 2013.god. iznos od 7,65 € sa kamatom od 15. 10. 2013.god. do isplate,

    - za listopad 2013.god. iznos od 9,05 € sa kamatom od 15. 11. 2013.god. do isplate,

    - za studeni 2013.god. iznos od 9,23 € sa kamatom od 15. 12. 2013.god. do isplate,

    - za prosinac 2013.god. iznos od 9,94 € sa kamatom od 15. 01. 2014.god. do isplate,

    - za siječanj 2014.god. iznos od 9,61 € sa kamatom od 15. 02. 2014.god. do isplate,

    - za veljaču 2014.god. iznos od 10,34 € sa kamatom od 15. 03. 2014.god. do isplate,

    - za ožujak 2014.god. iznos od 10,39 € sa kamatom od 15. 04. 2014.god. do isplate,

    - za travanj 2014.god. iznos od 10,39 € sa kamatom od 15. 05. 2014.god. do isplate,

    - za svibanj 2014. god. iznos od 8,95 € sa kamatom od 15. 06. 2014.god. do isplate,

    - za lipanj 2014. god. iznos od 8,69 € sa kamatom od 15. 07. 2014.god. do isplate,

    - za srpanj 2014. god. iznos od 7,78 € sa kamatom od 15. 08. 2014.god. do isplate,

    - za kolovoz 2014.god. iznos od 9,87 € sa kamatom od 15. 09. 2014.god. do isplate,

    - za rujan 2014.god. iznos od 9,83 € sa kamatom od 15. 10. 2014.god. do isplate,

    - za listopad 2014.god. iznos od 9,59 € sa kamatom od 15. 11. 2014.god. do isplate,

    - za studeni 2014.god. iznos od 10,49 € sa kamatom od 15. 12. 2014.god. do isplate,

    - za prosinac 2014.god. iznos od 11,21 € sa kamatom od 15. 01. 2015.god. do isplate,

    - za siječanj 2015.god. iznos od 10,51 € sa kamatom od 15. 02. 2015.god. do isplate,

    - za veljaču 2015.god. iznos od 11,83 € sa kamatom od 15. 03. 2015.god. do isplate,

    - za ožujak 2015.god. iznos od 11,59 € sa kamatom od 15. 04. 2015.god. do isplate,

    - za travanj 2015.god. iznos od 10,05 € sa kamatom od 15. 05. 2015.god. do isplate,

    - za svibanj 2015.god. iznos od 8,11 € sa kamatom od 15. 06. 2015.god. do isplate,

    - za lipanj 2015.god. iznos od 8,26 € sa kamatom od 15. 07. 2015.god. do isplate,

    - za srpanj 2015.god. iznos od 8,17 € sa kamatom od 15.08. 2015.god. do isplate,

    - za kolovoz 2015.god. iznos od 8,30 € sa kamatom od 15. 09. 2015.god. do isplate.

    V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.345,08 eur (dvijetisućetristotinečetrdesetpeteuraiosamcenti), sa z.z. kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. kao dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi i isplate (naknade štete), te navodi da je sa pravnim prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140460419-20010368350/2005 dana 12. srpnja 2005. a temeljem kojeg ugovora mu je odobren kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 18.500,00 eura, na rok otplate od 10 godina.

    2. Nadalje, navodi da je odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, a koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 7,99 % godišnje (čl. 3. toč. 2. Ugovora).

    2.1. Člankom 3. toč. 4. Ugovora određeno je da se kamate obračunavaju u eurima, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Banke na dan plaćanja, s napomenom da su kamate uključene u anuitetima i plaćaju se sukladno odredbama iz ovog članka. Nadalje, člankom 3. točke 3. ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Banke za devize važeće na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

    3. Tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj navodi da je tuženik u više navrata jednostranim odlukama značajno mijenjao visinu kamatne stope, te je tako povrijedio odredbu članka 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe članka 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003), kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebno ako potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, te se poziva i na presude i to Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014., a kojom presudom je utvrđeno u bitnom da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je u ugovore o kreditu unosio odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukom kreditora i njegovim internim aktima, a da prilikom sklapanja ugovora o kreditu potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatne stope, te su time postupili suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine.

    3.1. Isto tako upiru i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci povodom revizije broj Revt 249/14-2 na navedene presude, jer da su banke bile dužne svakog potrošača informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu učinile, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima postala potpuno nerazumljiva.

    4. S obzirom da se radilo o kolektivnom sporu tužitelj ističe odrednice čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502. Zakona o parničnom postupku prema kojem pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

    5. Navodi također da su navedene presude iz točke 3. ovoga obrazloženja povodom izjavljene revizije potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a nakon toga i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/15.

    6. Isto tako tužitelj je osim navedenoga i člankom 4., 5. i 7. Ugovora o kreditu unio i valutnu klauzulu kojom anuitete, koji čine predmet i cijenu Ugovora o kreditu vezao za tečaj eur u odnosu na hrvatsku kunu. Kako tužitelj u trenutku pisanja tužbe ne raspolaže sa tzv. Integralnim planom otplate u kojem su vidljive promjene visine anuiteta, promjene iznosa kamatnih stopa, te promjene iznosa kamate unutar anuiteta, predlaže sudu da posebnim rješenjem naloži tuženiku dostavu istoga, kao i knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po kreditu te eventualno drugu dokumentaciju.

    7. Tužitelj se također poziva i na sudsku praksu i to presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i to u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule gdje su žalbe tuženika (banaka) na okolnost ništetnosti valutne klauzule odbačene kao neosnovane. Ističe da pravno uporište i temelj za svoje potraživanje tužitelj ima u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., u presudi Ustavnog suda RH, broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020., te u aktima Europske unije i to Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

    8. Nadalje, a s obzirom na izloženo, svako povišenje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo je za posljedicu stjecanja bespravne osnove na strani tuženika, te postoji obveza tuženika za povrat iznosa stečenog bez pravne osnove sve sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi čl. 26. i niza drugih odrednica Zakona o obveznim odnosima, te sukladno navedenom tužitelj potražuje od tuženika kao naknadu štete povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli.

    9. Slijedom navedenog tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku te predlaže da nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

    10. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev, te nadalje smatra da se kod tužitelja ne radi o potrošačkom ugovoru jer je iz samog ugovora o kreditu vidljivo kako je tužitelj koristio kredit za " kupovinu steonih junica " i s obzirom na navedeno radi se o ugovoru koji je sklopljen u vezi tužiteljeve profesionalne djelatnosti. Uzimajući u obzir navedeno tužitelj se ne može pozivati na utvrđenja iz citiranih presuda na koje se poziva u tužbi jer predmetni kredit nije potrošački kredit, te tuženik osporava potrošačka svojstva ugovora o kreditu koji je predmet spora i tužitelju osporava svojstvo potrošača.

    10.1. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 u ovom postupku jer se navedena presuda odnosi na ugovore o potrošačkim kreditima u kojima su ugovorene istodobno odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu napominje da je predmetnim ugovorom o kreditu tuženik odobrio kredit u eurima, pri čemu niti jednom ugovornom odredbom glavnica kredita niti kamate nisu vezane uz valutu CHF, te se kolektivne presude na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti na ovaj postupak jer nema niti neravnopravnosti stranaka, u smislu kako se to navodi u navedenim presudama.

    10.2. Glede odredbi za koje tužitelj traži ništetnost iz ugovora o kreditu tuženik smatra da u skladu sa člankom 8. Zakona o zaštiti potrošača na tužitelju leži teret dokaza da se o takvoj i takvim odredbama pojedinačno pregovaralo, zbog čega takva odredba, a u skladu s navedenim člankom, ne bi bila nepoštena, a time niti ništetna.

    10.3. Nadalje, tuženik ističe, a glede načina promjene kamatne stope da sve ako bi Naslovni sud i utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, tuženik drži kako učinci ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona kamatna stopa koja je početno ugovorena. Da bi se odredba Ugovora o kreditu kojim je uređen način promjene kamatne stope utvrdila nepoštenom i posljedično ništetnom potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene Zakonom o zaštiti potrošača u koji je uglavljena odredba Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, potrebno je i kumulativno utvrditi uzrokuje li ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu ugovornu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj, odnosno pregovarati o istoj.

    10.4. U odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj, odnosno pregovarati o istoj. U pogledu predmetne odredbe ugovora o kreditu ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa stoga niti ne može biti riječi o znatnoj neravnoteži, u smislu nepoštenosti odredbe, a niti o postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tim više što je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora. Smatra da je tužitelj potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim općim aktima tuženika i uvjetima kredita, te da je takav ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, a da je tuženik sa svoje strane prilikom pregovaranja poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.

    10.5. Na koncu, tuženik također ističe i prigovor zastare potraživanja.

    11. Tijekom postupka tuženik je upirao da se radi o nepotrošačkom ugovoru jer je vidljivo iz kreditne dokumentacije da je tužitelj koristio kredit za kupovinu steonih junica, odnosno da je tužitelj nepotrošač jer je kredit korišten u poslovne djelatnosti, da tužbe uopće nije određena, te da nema mjesta primjeni pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora jer se radio o Ugovoru o kreditu u valuti eur.

    12. O tzv. manifestacijskom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno je pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj 6 P-485/21-14 od 6. srpnja 2022. (list 134 – 135 spisa), te je tuženik postupio u skladu sa istim rješenjem i dostavio sudu dokumentaciju potrebnu za specificiranje tužbenog zahtjeva, te je stoga tužba tužitelja uredna i u cijelosti u skladu sa člankom 186.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku) i nisu ispunjeni za odbacivanje iste.

    13. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do isplate.

    14. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku Zamolbe za dostavom dokumentacije sa lista 7 spisa, preslike Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, od 12. srpnja 2005., sa lista 9 - 16 spisa, presliku ovjere javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca, broj OU-1246/2005. od 18. srpnja 2005., sa lista 17 spisa, preslike izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu u suvlasništvu tuženika, sa lista 18 spisa, priopćenje Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., sa lista 122 - 123 spisa, otplatni plan, sa lista 148 – 150 spisa, knjigovodstvena kartica, sa lista 151 – 165 spisa, pregled uplata po kreditu - specifikacija, sa lista 166

    – 168 spisa, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, sa lista 169 spisa, u nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borkovića od 2. veljače 2023., sa lista 179 do 184 spisa, očitovanje istog vještaka od 13. studenog 2023., sa lista 199 – 200 spisa, dopuna nalaza istog vještaka od 18. srpnja 2025., sa lista 225 – 230 spisa, izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. svibnja 2024., sa lista 246 spisa, presliku presude Vrhovnog suda RH broj: Rev-1038/2023-2 od 5. lipnja 2024., sa lista 247 – 251 spisa, te je proveden dokaz saslušanja vještaka i tužitelja kao stranke.

    15. Temeljem provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

    16. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni ugovor o kreditu broj: 5140460419-20010368350/2005 od 12. srpnja 2005. (dalje: ugovor o kreditu), nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti a da je čl. 3. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima na rok od 10 godina i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za devize važećem na dan dospijeća, a da je čl. 4. navedenog ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 7,99 % godišnje, promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana.

    17. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2013. donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. i do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredba na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014.

    18. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na načina da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istim ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošač u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

    19. Nesporno je također da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019.

    20. Među strankama je sporno da li tužitelj ima status potrošača, sporna je osnova i visina potraživanja tužitelja, sporno je da li su odredbe ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne i da li proizvode pravni učinak, odnosno da li je banka dužna ako se navedene odredbe utvrde ništetnima u ovom postupku vratiti ono što je neosnovano primila, te je sporna i zastara potraživanja tužitelja.

    21. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 – dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kredita, tj. na dan 12. srpnja 2005.

    22. Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    23. Prema st. 2. istoga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

    24. Nadalje, prema st. 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

    25. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

    26. Temeljem čl. 87. st. 1. i st. 2. ZPP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

    27. Ističe se da je tužitelj kao fizička osoba, a što je vidljivo iz preslike Ugovora o kreditu (list 9 spisa) sklopio ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tuženika koja je kredit odobrila obavljajući svoju registriranu djelatnost. Tužitelj ima status potrošača, a realizirani Ugovor tuženik je odobrio na temelju Odluke Kreditnog odbora Sektora poslova s građanstvom (članak 2. ugovora o kreditu) identično kao i drugim fizičkim osobama, stoga sud smatra da nema razlike kada se ističe ništetnost kod ugovora o kreditu u CHF i ugovora o kreditu u eurima.

    27.1. U prilog navedenom, a prema zakonodavstvu EU-a, standardne ugovorne odredbe ne smiju biti suprotne uvjetima u dobroj vjeri niti staviti potrošača u nepovoljan položaj u pogledu prava i obveza u odnosu na drugu ugovornu stranu.

    27.2. Uvidom u priloženi ugovor o kreditu zaključuje se da je tužitelj kao korisnik kredita u svim bitnim elementima ugovorima u nepovoljnom položaju u odnosu na banku odnosno tuženika, a posebno u odnosu na banku i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koju tužena banka određuje po svom nahođenju kada i koliko hoće, tim više što je tuženik prilikom potpisivanja ugovora o kreditu predao tužitelju unaprijed otisnut sadržaj ugovora s prilozima jednako kao i svim drugim korisnicima kredita.

    28. Analizirajući spornu odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, što znači da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, to proizlazi da se radi o ugovornim odredbama u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

    29. Ovo zato jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, odnosno samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge strane svakako je jasno da klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanja funkcioniranja kreditnog tržišta.

    29.1. Dakle, u takvoj je situaciji korisniku kredita potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovoreno, kako bi korisnik kredita mogao samostalno procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

    30. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

    31. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku, a sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio bez mogućnosti ikakvog utjecaja korisnika kredita na promjenu kamatne stope, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

    32. Da se radi o unaprijed pripremljenom tipskom obrascu ugovora o kreditu utvrđeno je i vidljivo iz samog preslikanog priloženog ugovora o kreditu (list 9 do 16 spisa), a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojeg se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, sredstvima osiguranja kredita, korisniku kredita, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu također kao nesporno utvrđeno da su sporne odredbe čl. 4. i čl. 3. toč. 3. unaprijed formulirani i da kao takvi nisu bili podložni nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaja tužitelja na istu odredbu.

    33. Sud je na navedene okolnosti u prilog naprijed navedenom saslušao tužitelja kao stranku koji je iskazao da je kredit podignuo za preživljavanje, cijeli život je bio poljoprivrednik, obrađivao je manju količinu zemlje, bavio se uzgojem stoke, djecu je školovao a to od prihoda sa to malo zemlje nije mogao. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. U vrijeme podizanja kredita nije imao otvoreno poduzeće, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili obrt. Nije se raspitivao o kreditima kod drugih banaka, od drugih poljoprivrednika je čuo da su i oni u istoj banci dizali kredit pa je otišao tamo. Uložio je od 10 do 15 % vlastitih sredstava. Nije mu nuđena neka druga valuta nego isključivo kredit u eurima, iako je tražio kune ali to nije mogao dobiti. U banci ga je dočekao već napisani tipski ugovor. Nije mogao utjecati na odredbe ugovora niti o njima pregovarati, nitko mu ništa nije objasnio o rizicima sklapanja ugovora u stranoj valuti, bilo je uzmi ili ostavi. Ugovor je pročitao ali nije ekonomski obrazovan pa mnogo stvari nije razumio, zanimala ga je samo rata kredita koja je u početku bila korektna i mogao ju je otplaćivati, a kasnije je došlo do toga da je morao krave prodati da zatvori kredit ali ni to nije bilo dovoljno već je morao i zemlje prodati da bi zatvorio kredit jer mu je kuća bila pod osiguranjem banke i sreća da i zemlja nije bila pod hipotekom. Upućen je od strane banke kod javnog bilježnika radi ovjere ugovora, sjeća se da je bila velika gužva, službenica mu je ovjerila ugovore i rekla mu da je to gotovo, platio je, javnog bilježnika nije niti vidio. Nije od banke dobivao obavijesti o promjeni kamatnih stopa ali je u početku otplate kredita imao trajni nalog, a kasnije je osobno uplaćivao i primijetio je da su se rate rapidno povećavale, intervenirao je u banci, pitao zašto je tome tako, rečeno mu je da to mora tako biti i nije imao nikakvih uvjeta za pregovore. Danas više nikada ne bi podignuo kredit.

    33.1. Sud je iskaz tužitelj kao stranke cijenio razumnim, logičnim i životnim, te kao takav nije osporen od strane tuženika u ovom postupku.

    34. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu sa tuženom bankom, što je vidljivo iz preslike samog ugovora o kreditu (list 9 spisa) a imajući u vidu da je kredit nominalno zaključen radi kupovine steonih junica. U tom dijelu sud smatra da nema razlike između fizičke osobe potrošača i osobe koja podiže kredit za određenu namjenu, tim više što je tužitelj u svom iskazu naveo da u vrijeme podizanja kredita nije imao otvoreno poduzeće (tvrtku) niti je imao otvoren obrt odnosno OPG.

    34.1. U tom smislu sud se poziva na službeno stajalište Porezne uprave Republike Hrvatske i mišljenje broj: Klasa: 410-01/09-01/12, Urbroj: 513-07-21-01/08- 8 od 6. veljače 2009., u kojem je između ostalog navedeno da je obrtnik fizička osoba a obrt je vezan uz vlasnika i ne postoji kao pravna osoba. OPG je organizacijski oblik gospodarskog subjekta fizičke osobe koja samostalno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezanih djelatnosti. Iz toga proizlazi nadležnost i status fizičke osobe. U samom ugovoru o kreditu niti jednom riječju nije navedeno da bi tužitelj podizao kredit kao vlasnik obrta ili OPG-a odnosno da mu iznos odobren kreditom treba koristiti u svrhu poslovne djelatnosti, te je stav suda da je tužitelj svakako u statusu potrošača.

    35. Upravo zbog navedenih razloga stav je suda da su odredbe čl. 4. i čl. 3. toč. 3. ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredba čl. 81. st. 1. ZZP/03, zbog čega su iste i ništetne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03.

    36. Nesporno je da prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju nije bio poznat pojam promjenjive kamatne stope niti što znači pojam ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, odnosno u presudi od 20. rujna 2017., jasno i precizno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi isti mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

    37. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošač pred Trgovačkim sudom u Zagreb, a u kojem je donese presuda poslovni broj P-141/12 od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle tzv. "test poštenja" odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih uz CHF najpovoljnija.

    38. S obzirom na navedeno nesporno je da su odredbe i to u čl. 3. toč. 3. spornog Ugovora o kredita ništetne gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća odnosno plaćanja.

    39. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14. i 110/ 15 – dalje ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona, obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

    40. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitnih kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019.

    40.1. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakonu o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku sasluša kao svjedok javni bilježnik Mirodar Kovač iz Vinkovaca koji je solemnizirao sporni ugovor o kreditu zaključen između stranaka, a na okolnosti koje su prethodile zaključenju ugovora o kreditu.

    41. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

    42. S obzirom da su utvrđene nišetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje Zakon o obveznim odnosima) tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi se ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.

    43. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da isti po stavu suda nije osnovan jer tuženik zanemaruje činjenicu da su o pitanju zastare u svojim odlukama već očitovali viši sudovi povodom kolektivne tužbe utvrdivši kako je pokretanjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 388. ZOO/91, odnosno čl. 214. ZOO/05, te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći iznova.

    43.1. Dakle, radi se o stavu sudske prakse u brojnim odlukama sudova, a navedeni stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 21. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

    43.2. U odnosu na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna tek 14. lipnja 2018. kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a potvrđena presudom VSRH broj Rev-2221/18- 11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika.

    43.3. Stoga, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa po osnovu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. i zastara u odnosu na valutnu klauzulu nastupa tek 2023., dakle protekom petogodišnjeg zastarnog roka.

    43.4. Kako je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja upravo povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, utvrđenja ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu 20. listopada 2021., dakle tužba je predana sudu prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, to u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tužitelja i prigovor tuženika je neosnovan u cijelosti.

    44. Radi utvrđivanja visine što je tuženik dužan vratiti tužitelju, a s obzirom na činjenicu da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je odgovarajuće knjigovodstveno – financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl. oec. iz Vinkovaca.

    45. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno – financijskog vještačenja vještaka od 13. studenog 2023. utvrđeno je da je ukupan iznos razlike anuiteta uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknade, a sve kako je to utvrđeno otplatnim planovima uz osnovni ugovor o kreditu, te obzirom na utvrđene svakomjesečne tečajne razlike utvrđen je u visini od 41,24 eura, svakomjesečnih razlika iskazanih u Tablici 1. nalaza vještaka.

    45.1. U odnosu na promjenu tečaja odnosno povećanje ukupna razlika u uplatama vršenih od strane tužitelja utvrđena je u iznosu od 452,64 eura, a zbroj glavnica po ove dvije navedene osnove iznosi 493,88 eura, a kako je to navedeno u dopuni nalaza vještaka od 18. srpnja 2025.

    46. Nalaz i mišljenje knjigovodstveno – financijskog vještaka od 13. studenog 2023., kao i dopunu nalaza vještaka od 18. srpnja 2025., sud je prihvatio kao stručan i objektivan, tim više što je vještak u svom iskazu ostao kod svog nalaza i mišljenja, a odnosu na ostale primjedbe tuženika koje je vještak ocijenio kao pravne prirode, o istima odlučuje sud u ovoj presudi.

    47. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka i to podneskom od 22. kolovoza 2025., ali je tuženik istakao da nema primjedbi na matematički izračun vještaka kako u odnosu na prvotni nalaz, tako i u odnosu na dopunu nalaza i mišljenja, ali da ostaje kod prigovora u podnesku od 1. kolovoza 2025., odnosno kod prijedloga da se iskažu i manje plaćeni iznosi.

    48. Sud nije prihvatio prigovor tuženika vezan za dopunu nalaza vještaka glede tzv. " negativnih razlika " jer tuženik nije istakao u ovom predmetu niti protutužbeni zahtjev a niti prijebojni prigovor za postavljanje protuzahtjeva, pa ga sud smatra neosnovanim budući je čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a kako je u ovom postupku nedvojbeno da tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača zaključujući ugovor o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi.

    48.1. U prilog ovome ističe se i st. 1. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je propis lex specialis za ovaj postupak s obzirom da se radi o potrošačkom ugovoru, ne proizlazi da plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tužena zbog ništenosti odredbe po kamatnoj stopi ostvarivala pravo na povrat u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer se odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača odnosi samo na potrošače. Tim više, pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao manji anuitet tijekom otplatnog razdoblja iz razloga jer kamatna stopa bila manja od početno ugovorene, na dan korištenja kredita nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike koji je utvrđen vještačenjem tražiti od tužitelja temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (sudska praksa, presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-589/2020 od 4. studenog 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž-200/2022 od 2. ožujka 2022. i dr.).

    49. S obzirom da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka, to sud isti usvaja u cijelosti.

    50. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, tuženik je obvezan temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplatiti tužitelju iznos od 41,24 eura na ime preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjeni kamatne stope, te iznos od 452,64 eura na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinom mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

    51. O troškovima je odlučeno temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao nužni i potrebni troškovi i to: zahtjeva banci za dostavu dokumentacije od 11. listopada 2021., u iznosu od 100,00 eura, trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, trošak za zastupanje na dva ročišta kod ovoga suda i to od 30. lipnja 2022. i 11. prosinca 2025. i to za svako ročište iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava šest obrazloženih podnesaka i to od 22. prosinca 2021., 1. travnja 2022., 7. studenog 2023., 15. siječnja 2024., 25. kolovoza 2025. i 12. rujna 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Sud je tužitelju priznao i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura te trošak financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što sveukupno čini 2.345,08 eura

    Vinkovci, 23. siječnja 2026.

    Sudac

    Hrvoje Smital

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

    Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

    Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

    DOSTAVITI:

    1. Odvjetnik Hana Lukić Hob, Vinkovci

    2. OD Kožul i Petrinović, Zagreb

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.
    Prijavite se Besplatno se registrirajte