Poslovni broj: Us I-2279/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Šćepanović odvjetnik u Hvaru, dr. Mate Miličića br. 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Split, Mike Tripala br. 6, OIB: 33706439962, u predmetu obustave postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o tužbi tužitelja od 01. listopada 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 25. studenog 2024., izvanraspravno 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Split, KLASA: UP/I-362-02/13- 02/825, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-50 od 21. kolovoza 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko- dalmatinske županije, Split, KLASA: UP/I-362-02/13-02/825, URBROJ: 443-02-03-12- 01-24-50 od 21. kolovoza 2024., u točci 1. izreke riješeno je da se obustavlja postupak izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362-02/13-02/825, URBROJ: 531-07-1- 3-1-2-13-02 od 23. svibnja 2013. godine, izvršno 10. lipnja 2013. godine, kojim rješenjem je investitoru NP, naređeno uklanjanje slijedećih građevina:

- kuhinje max.tl.dim. cca 5,40 x 4,60 m, katnosti P s kosim dvostrešnim krovom;

- wc-a max.tl.dim. cca 6,60 x 3,60 m, katnosti P s kosim dvostrešnim krovom;

- septičke jame max.tl.dim. cca 4,00 x 3,00 m;

- šanka u obliku šesterokuta max.tl.dim. cca 7,40 x 7,40 m (drvena konstrukcija kosim šesterokutnim krovom);

- dviju drvenih nadstrešnica, svake max.tl.dim. cca 4,00 x 3,50 m, visine cca 2,70 n bez pokrova, a koje su izgrađene na lokaciji uvala Vinogradišće, otok sv. Klement, na 4067/1 k. o. [katastarska općina] bez izvršnog odnosno pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja, budući je isteklo deset godina od dana kada je inspekcijsko rješenje postalo izvršno.

Točkom 2. izreke je riješeno da izvršnošću ovog rješenja prestaje obustava građenja na dijelu k.č.z. 4067/1 k. o. [katastarska općina], koja je naređena postavljanjem posebnog službenog znaka dana 06. svibnja 2012. godine, na sjevernoj nadstrešnici.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede pravila postupka. Tužitelj u tužbi, u bitnom navodi da se pobijano Rješenje temelji na zakonskim odredbama koje nisu bile na snazi u vrijeme donošenja Rješenje Klasa: UP/I-362-02/13-02/00825 od 23. svibnja 2013. godine; da su netočni navodi iz izreke pobijanog Rješenja da je Rješenje Klasa: UP/I-362-02/13-02/00825 od 23. svibnja 2013. godine izvršno od dana 10. lipnja 2013. godine budući da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za prekidom navedenog postupka u smislu odredbe čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Da je odredbom čl. 131. Zakona o državnom inspektoratu (NN broj: 115/18, 117/21...67/23) propisano da će se inspekcijski postupci započeti po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 153/13) nastaviti i dovršiti prema odredbama tog Zakona. Da je odredbom čl. 62 st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji (NN 153/13) propisano da upravni postupci započeti po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji ( NN76/07....90/11 ) dovršiti po odredbama tog zakona i propisa donesenih temelju tog zakona. Da je odredbom čl. 303. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ( NN 76/07 ...........90/11 ) propisano da se nakon isteka roka od deset godina od dana kada je inspekcijsko rješenje postalo konačno ne može izvršiti. Da je stavkom 2., istog članka, propisano da se uz rok iz stavka 1. ovoga članka ne uračunava vrijeme proteklo od dana pokretanja postupka za zadržavanje objekta u prostoru prema Zakonu o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (»Narodne novine«, br. 33/92) do pravomoćnog okončanja toga postupka. Da je stavkom 3., istog članka, propisano da izvršenje inspekcijskog rješenja počinje dostavom rješenja stranci. Tužitelj ističe da protekom navedenih rokova nema zakonske mogućnosti za donošenje novog rješenja prema čl. 303. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ( NN 76/07 ...........90/11 ). Da je mogućnost donošenja novog Rješenja nakon zastare izvršenja predviđena tek Zakonom o građevinskoj inspekciji ( NN 153/13 na snazi od 1. siječnja 2014. g.) Da u međuvremenu zbog iste upravno pravne stvari tuženo tijelo već inicira postupak u predmetu Klasa: UP/I-362-02/24-02/793 i prije pravomoćnosti odluke o obustavi postupka u ovom predmetu te da na navedeni način navodno sporna gradnja automatski dolazi pod udar novih zakonskih propisa upravo suprotno onom što je zakonom predviđeno. Kao dokaz poziva se na pregled spisa, Rješenje o obustavi postupka Klasa: UP/I-362-02/13-02/825, Urbroj: 443-02-03-12-01-24-50, od 21. kolovoza 2024. godine, Rješenje Klasa: UP/I-362-02/13-02/00825 od 23. svibnja 2013. godine izvršno od 10. lipnja 2013. godine. Da postupak samog izvršenja Klasa: UP/I- 362-02/13-02/825 po Rješenju od 23. svibnja 2013. godine nikada nije niti pokrenut odnosno da isti nije bio niti moguć obzirom na stupanje na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama na tijek rokova izvršenja te postupcima iniciranim sukladno navedenom zakonu. U odnosu na navedeno ističe da je zabranjena retroaktivna primjena zakona. Tužitelj nadalje ističe da je zahtjevima za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju od 31. svibnja 2012. godine Klasa: UP/I-361-02/12-06/54 i Klasa: UP/I-361-02/18-06/58 od 4. travnja 2018. godine tuženik udovoljio zakonskim pretpostavkama za donošenjem Rješenja o prekidu postupka sukladno Zakonu od postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12....65/17) u predmetu iniciranom u ovom postupku iniciranom Rješenjem Klasa: UP/I-362-02/13-02/00825 od 23. svibnja 2013. godine. Kao dokaz poziva se na Zahtjev za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju od 31. svibnja 2012. godine Klasa: UP/I-361-02/12-06/54 i Klasa:

UP/I-361-02/18-06/58 od 4. travnja 2018. godine. Da su glede postupka Klasa: UP/I- 362-02/13-02/825 po rješenju od 23. svibnja 2013. godine ispunjene pretpostavke za prekidom postupka izvršenja u smislu odredbe čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Također ističe da se u svezi Rješenja Klasa: UP/I- 362-02/13-02/825 od 23. svibnja 2013. godine vodio i prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba Stari Grad u kojem se okrivljenik – ovdje stranka izričito pozvao na primjenu odredbe čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te da je u prekršajnom postupku Pp. G-765/2016 NP pravomoćno oslobođen svake krivnje. Kao dokaz poziva se na pravomoćno Rješenje Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba Stari Grad Pp.G-765/16, pravomoćno od 18. studenog 2016. U odnosu na navedeno, tužitelj postavlja pitanje ispunjenja zakonskih pretpostavki za donošenje Rješenja o obustavi Klasa: UP/I-36202/13-02/825 od 21. kolovoza 2024. godine kao zakonske pretpostavke za iniciranje novog postupka koji se kod tuženog tijela vodi pod brojem Klasa: UP/I-362-02/24-02/793. Da tuženo tijelo svojim postupanjem odnosno ne postupanjem utječe na primjenu relevantnih zakonskih propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja Rješenja Klasa: UP/I-362- 02/13-02/825 od 23. svibnja 2013. godine. Da je u vrijeme donošenja navedenog Rješenja na snazi bio Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07....90/11), a koji je prestao važiti 31. prosinca 2013. godine. Da je retroaktivna primjena zakona suprotna Ustavu RH. Da je iz ove upravno pravne stvari evidentno da bi investitor za utvrđeno stanje iz 2013. godine došao pod primjenu zakonskih propisa koji su stupili na snagu nakon navodno sporne gradnje te ustraje da sud pobijano rješenje u cijelosti poništi te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 25. studenog 2024. u cijelosti je osporilo navode tužitelja jer da su isti u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporavanom rješenju te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu, izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen učinkovitosti postupka predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS-a).

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Split, KLASA: UP/I-362-02/13- 02/825, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-50 od 21. kolovoza 2024.

8. Među strankama je isključivo sporno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ispunjene pretpostavke za obustavu postupka izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362-02/13-02/825, URBROJ: 531-07-1-3-1-2-13-02 od 23. svibnja 2013. godine, izvršno 10. lipnja 2013. godine.

9. Za rješenje predmetne upravne stvari mjerodavne su sljedeće odredbe: Odredbom članka 106. stavak 1. i 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine", broj: 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, te da na temelju toga odjeljka Zakona građevinski inspektor donosi rješenje.

Odredbom članka 131. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine", broj: 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da inspekcijski postupci započeti prema Zakonu o građevinskoj inspekciji („Narodne novine", broj: 153/13) nastavit će se i dovršiti prema odredbi toga Zakona.

Odredbom članka 62. stavak 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine, broj: 153/13) propisano je da upravni postupci započeti po odredbama Zakona o prostorom uređenju i gradnji (,Narodne novine", broj: 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11) do stupanja na snagu Zakona o građevinskoj inspekciji koje provodi građevinska inspekcija dovršit će se po odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona.

Odredbom članka 303. stavak 1. i 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine", broj: 76/07, 38/09, 55/11, 90/11) propisano je da nakon isteka roka od deset godina od dana kada je inspekcijsko rješenje postalo izvršno ne može se izvršiti, te da izvršenje inspekcijskog tješenja počinje dostavom rješenja stranci. Odredbom članka 289. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine, broj: 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11) propisano je da će inspektor po službenoj dužnosti donijeti rješenje o obustavi izvršenja rješenja ako je nadzirana osoba izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja, ili je iz nekoga drugog razloga prestala obveza izvršenja inspekcijskog rješenja.

Prema članku 106. stavak 5. Zakona o Davnom inspektoratu („Narodne novine- broj: 115/18, 117121 i 67/23), protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

10. U konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/13-02/825, URBROJ: 531-07-1-3-1-2-13- 02 od 23. svibnja 2013. godine, kojim rješenjem je investitoru NP, ovdje tužitelju, naređeno uklanjanje građevina pobliže određenih u sadržanih u citiranom rješenju, postalo izvršno 10. lipnja 2013. godine, a potom i pravomoćno;

- da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu posl. br. UsI-2063/13- 41 od 30. lipnja 2017. odbijen tužbeni navod tužitelja kojim je tražio poništenje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH, KLASA: UP/II-362-02/13-21/455, URBROJ: 531-07-2-2-1-13-3 od 25. srpnja 2013., a kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/13-02/825, URBROJ: 531-07-1-3-1-2-13-02 od 23. svibnja 2013. godine;

- da je presudom Visokog upravnog sud RH u Zagrebu poslovni broj Usž- 423/18-3 od 30. lipnja 2017. potvrđena presuda ovog suda posl. br. UsI-2063/13-41 od 30. lipnja 2017.,

- dakle, nesporno je da predmetno rješenje o uklanjanju predmetne građevine postalo izvršno i pravomoćno.

11. Također nije sporno da predmetno izvršno i pravomoćno rješenje o uklanjanju nije izvršeno, a kako to nespornim proizlazi iz tužbenih navoda tužitelja te iz navoda odgovora na tužbu tuženika od 21. studenog 2024., koja činjenica među strankama nije sporna.

12. Valja istaći da je predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora isključivo rješenje o obustavi postupka izvršenja izvršnog i pravomoćnog inspekcijskog rješenja o uklanjanju predmetne građevine, ta jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, pa stoga tužitelj tužbom može samo iznositi prigovore koji se tiču samog postupka izvršenja, ali ne i osporavati zakonitost u konkretnom slučaju izvršnost rješenja o uklanjanju, niti pak druge upravne akte donesene u drugim upravnim postupcima, a što tužitelj predmetnom tužbom čini, o čemu je upravno sudska praksa već izrazila i zauzela pravno shvaćanje u brojnim sudskim odlukama.

13. Neosnovan je i tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo donijeti rješenje o prekidu postupka zbog pokrenutog postupka legalizacije, a kako to neosnovano tužitelj smatra, o čemu se i Visoki upravni sud izjasnio u svojoj presudi Usž-423/18-3 od 30. lipnja 2017. kojom je potvrdio presudu ovog suda posl. br. UsI- 2063/13-41 od 30. lipnja 2017., između ostalog, navodeći da okolnost da je u tijeku postupak ozakonjenja bespravno izgrađenog nije od utjecaja na zakonitost provedenog upravnog postupka i rješenja tuženika, niti je razlog za prekid inspekcijskog postupka. Tužitelj pak nije dokazao ni u ovom upravnom sporu da bi predmetna građevina za koju je izvršnim i pravomoćnim rješenjem naloženo uklanjanje, u međuvremenu bila legalizirana.

14. Dakle, slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja da predmetno izvršno i pravomoćno rješenje o uklanjanju nije izvršeno, da je protekao rok od 10 godina od dana kada je inspekcijsko rješenje postalo izvršno, to je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je donijelo rješenje o obustavi postupka izvršenja predmetnog inspekcijskog rješenja, pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Pored navedenog, valja istaći da i čl. 146. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. 110/21, dalje ZUP-a) sadrži odredbe o obustavi izvršenja pa je tako stavkom 1. propisano da će javnopravno tijelo će obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti:

1. ako utvrdi da je obveza izvršena,

2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno,

3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi,

4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga,

5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto,

6. u drugim propisanim slučajevima.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se o obustavi izvršenja donosi rješenje.

16. Dakle, kad javnopravno tijelo tijekom izvršenja utvrdi da je rješenje potrebno obustaviti zbog kojeg razloga iz stavka 1. čl. 146. ZUP-a, o obustavi mora donijeti rješenje.

17. Slijedom naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, niti je ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a.

18. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Splitu 23. siječnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu 53,09 eura i pristojbe za presudu 66,36 eura, po pravomoćnosti

- tuženiku

- u spis

- kal. do 15.03.2026.