Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1492/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić- Begović, odvjetnica iz Zagreba, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze komunalne naknade, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 16. siječnja 2026., u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 23. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/119, URBROJ: 531-03-25- 2 od 27. veljače 2025. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 23. travnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/119, URBROJ: 531-03-25-2 od 27. veljače 2025. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2021-03/1083, URBROJ: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022. godine. Potonjim rješenjem, točkom I. izreke utvrđuje se da je KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna na ime komunalne naknade za poslovni prostor, površine 4,00 m2 u [adresa], plaćati 8,70 kuna po m2 mjesečno, odnosno 104,40 kuna po m2 godišnje, što iznosi 4,61 eura/34,80 kn mjesečno, odnosno 55,42 eura/417,60 kn godišnje. Točkom II. izreke utvrđeno je da navedeni iznos komunalne naknade utvrđen točkom I. izreke obveznik dužan platiti najkasnije do 15. dana sljedećeg mjeseca i dalje mjesečno najkasnije do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec na naznačeni račun Grada Zagreba. Ako dužni iznos ne plati u roku, dužan je platiti zakonske zatezne kamate, od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate. Točkom III. izreke određeno je da ako utvrđeni iznos komunalne naknade za razdoblje od 17. listopada 2022. godine do dostave ovog rješenja obveznik ne plati do 15. dana sljedećeg mjeseca, računajući od dostave rješenja, kao i ako nadalje ne plati mjesečni iznos do 15. u mjesecu za protekli mjesec, dužan je platiti zakonske zatezne kamate na dospjele, a neplaćene iznose do uplate. Točkom IV. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da nisu postojali uvjeti za donošenje pobijanog rješenja. Tužiteljica prvenstveno ističe kako iz pobijanog rješenja nije jasno zbog čega se nju (kao suvlasnika) predmetnog poslovnog prostora, obvezuje na plaćanje komunalne naknade, kada je tijekom prvostupanjskog postupka i nakon provedenog očevida utvrđeno da je riječ o prostoru koji je prazan i derutan i koji se ne koristi dugi niz godina. Posebno se ističe da je u odnosu na isti poslovni prostor, a u odnosu na drugog suvlasnika – ZC, i u odnosu na njen suvlasnički dio, tužena strana, kao drugostupanjsko tijelo, poništilo prvostupanjsko rješenje o komunalnoj naknadi. Osim navedenoga tužiteljica ističe da je u odnosu na poslovni prostor koji se nalazi na lokaciji Trg bana Josipa Jelačića 7, tamo određeni obveznik plaćanja komunalne naknade HC, također rješenjem prvostupanjskog tijela od 19. prosinca 2022. godine obvezna na plaćanje komunalne naknade, a na koje rješenje je ista podnijela žalbu i koja je usvojena.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-03/119, URBROJ: 531-03-25-2 od 27. veljače 2025. godine, kao i prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2021- 03/1083, URBROJ: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022. godine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nadalje, ista predlaže da sud naloži tuženoj strani da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana osoba protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe kako se pridružuje svim navodima i utvrđenim činjenicama iznesenim u rješenjima, KLASA: UP/I-363-03/2021- 003/1083, URBROJ: 251-10-1/01- 2022-02 od 29. prosinca 2022. i KLASA: UP/II-363-03-23- 03/119, URBROJ: 531-03- 25-2 od 27. veljače 2025., jer su iste točno i potpuno utvrđene, te su rješenja donesena uz pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Naime, odredbom članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu i članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19, 11/20, 29/22, Presuda VUS-a, NN 120/22, 3/23. i 33/23. – dalje u tekstu: Odluka) određeno je tko plaća komunalnu naknadu. Među ostalim to su i korisnici poslovnog prostora. Stoga je ovdje tužiteljica pravilno određena kao obveznica plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor. U odnosu na tužbeni navod da se predmetni prostor ne koristi dugi niz godina, te stoga tužiteljica ne treba platiti komunalnu naknadu, još jednom zainteresirana u osoba ističe kako su presudom VUS-a RH, Poslovni broj: Usoz-85/201-13 od 26. rujna 2022. ukinute odredbe Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19. i 11/20.) koje su određivale koeficijent namjene za prostore u kojima se ne obavlja poslovna djelatnost u čiju svrhu je prostor i bio korišten, odnosno izgrađen. Stoga je prvostupanjsko tijelo imalo obvezu po službenoj dužnosti donijeti pobijano prvostupanjsko rješenje po izmijenjenoj Odluci, a sve sukladno spomenutoj presudi VUS-a.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/119, URBROJ: 531-03-25-2 od 27. veljače 2025. godine (stranica 5-8 spisa), zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom grada, KLASA: 372-04/21-001/136 od 6. kolovoza 2021. godine, te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2021-03/1083, URBROJ: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022. godine.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 27. veljače 2025. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2021-03/1083, URBROJ: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022. godine. Tako tuženik navodi da pregledom spisa predmeta i pobijanog rješenja, utvrđeno je da je ono pravilno i osnovano na zakonu, te da je doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno provedenog postupka. Pobijano rješenje donijelo je prvostupanjsko tijelo pozivom na članak 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18, 110/18. i 32/20.). Nadalje, odredbom članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu te odredbom članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi (,,Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19, 11/20, 29/22, Presuda VUS-a RH, NN 120/22, 3/23 i 33/23- dalje u tekstu: Odluka) određeno je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici: 1. poslovnog prostora, 2. garažnog prostora, 3. poslovnog prostora, 4. građevinskog zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađenoga građevinskog zemljišta. Iz predmetnog spisa proizlazi da je KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] - ovdje žaliteljica utvrđena kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora za koji je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade. Iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo mjesečni iznos komunalne naknade za predmetni poslovni prostor u [adresa], primjenom odredbe članka 17. Odluke o komunalnoj naknadi. Spisu predmeta prileži Zapisnik o predaji dva poslovne prostora, na navedenoj adresi [adresa], uz nazočnost opunomoćenice žaliteljice odvjetnice Žnidarić Begović i kojim je konstatirano da se radi o dva poslova prostora koji se ne koriste i koji su prazni i derutni, te je istim napomenuto da će se za dijelove prostora sklopiti ugovor za obavljanje djelatnosti kod novih zakupnika. Opunomoćenica stranke preuzela je ključeve i na isti se nije očitovala niti imala primjedbi. U odnosu na prigovore žaliteljice da ne koristi poslovni prostor tuženik navodi da su presudom Visokog upravnog suda RH, broj: Usoz-85/21-13 koja je stupila na snagu 17. listopada 2022. ukinute odredbe stavka 2. i 3., članka 10. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19, 11/20. i 29/22.), koje su određivale koeficijent namjene za prostore u kojima se ne obavlja poslovna djelatnost u čiju svrhu je prostor bio i korišten, odnosno izgrađen. U odnosu na žalbeni navod o umanjenju komunalne naknade za 50% radi istaknutih razloga tuženik ukazuje da, prije svega, razmatranje o navedenom zahtjevu ulaže se nakon što se utvrdi i donese rješenje o komunalnoj naknadi, a sukladno kojem zahtjevu se donosi rješenje koje je stvar drugog, posebnog ispitnog postupka, te se isto ne može rješavati u konkretnom upravom postupku utvrđenja komunalne naknade, čemu u prilog navedenom ide i gore citirana odredba članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koja propisuje što se utvrđuje rješenjem o komunalnoj naknadi, pa se žalbeni navodi u tom pravcu otklanjaju. U odnosu na navedeno, isti stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske broj: Us-5205/2011-4 od 12. veljače 2014. godine. Dakle, žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga što iz spisa predmeta te dokumentacije koja prileži istome, nedvojbeno proizlazi da je žaliteljica sukladno gore citiranim zakonskim odredbama dužna platiti komunalnu naknadu za navedeno razdoblje.
9. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, te nije prihvatio stajalište tuženika da je prvostupanjsko rješenje od 29. prosinca 2022. godine doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno provedenog postupka. Osim toga, tuženik je u obrazloženju pobijanog rješenja naznačio: "Konkretno na objektu obveznice, na adresi [adresa], koeficijent namjene je promijenjen, odnosno umanjen na 1,00 u odnosu na rješenje od 10. kolovoza 2021. godine", a što ne proizlazi iz spisa predmeta tuženika. Tako se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 29. prosinca 2022. godine navodi da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica vlasnica, odnosno korisnica poslovnog prostora u [adresa], površine 4,00 m2, u kojem se obavlja djelatnost UGOSTITELJSTVO (ugostiteljske usluge, smještaja, prehrane i ostale ugostiteljske usluge), pa sukladno članku 14. točki 1. Odluke o komunalnoj naknadi koeficijent namjene (Kn) za poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost iznosi 10,00. Međutim, prema podacima spisa proizlazi da se u predmetnom prostoru ne obavlja poslovna djelatnost, pa nije bilo moguće utvrditi da se u poslovnom prostoru obavlja djelatnost, već da se ista ne obavlja, a koeficijent namjene treba biti određen prema djelatnosti u čiju je svrhu prostor bio korišten, odnosno izgrađen. Stoga je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi da je predmetni prostor tužiteljice ranije bio korišten, odnosno izgrađen za djelatnost ugostiteljstvo (ugostiteljske usluge, smještaja, prehrane i ostale ugostiteljske usluge), o čemu u provedenom upravnom postupku ne postoje dokazi, a niti objašnjenje tih činjenica u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Naime, članak 11. stavak 3. Odluke o komunalnoj naknadi propisuje da se za poslovne prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, koeficijent namjene određuje prema posljednjoj djelatnosti koja se obavljala u prostoru, a ako to nije moguće utvrditi, prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen. Prema stavku 4. citiranog članka za novoizgrađene prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, do početka obavljanja djelatnosti koeficijent namjene određuje se prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen, a ako to nije moguće utvrditi, koeficijent namjene iznosi 1,00 sve do početka obavljanja djelatnosti.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
11. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 16. siječnja 2026. godine – 1.000,00 eura, te PDV-a
– 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. te Tbr. 46. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 23. siječnja 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović , [adresa] Zagreb, Ksaverska 35A
2. Ministarstvo graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20
3. U spis
