REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-581/2023-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja IZGRADNJA d.o.o. Crikvenica, Ulica kralja Zvonimira 45, OIB: 23921275944, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i dr. u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, protiv tuženika ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA CRIKVENICA, Crikvenica, Ivana Skomerže 21, OIB: 90349141963, kojeg zastupa punomoćnik Mario Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Koko Borasa iz Crikvenice, poslovni broj Ovrv-1246/2022 od 31. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA CRIKVENICA, Crikvenica, Ivana Skomerže 21, OIB: 90349141963, platiti tužitelju IZGRADNJA d.o.o. Crikvenica, Ulica kralja Zvonimira 45, OIB: 23921275944, glavnicu u iznosu od 103.482,09 eura (sto tri tisuće četiristo osamdeset i dva eura i devet centi), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 15. ožujka 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.223,11 eura (dvije tisuće dvjesto dvadeset i tri eura i jedanaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Koko Borasa iz Crikvenice, poslovni broj Ovrv-1246/2022 od 31. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA CRIKVENICA, Crikvenica, Ivana Skomerže 21, OIB: 90349141963, platiti tužitelju IZGRADNJA d.o.o. Crikvenica, Ulica kralja Zvonimira 45, OIB: 23921275944, glavnicu u iznosu od 49.860,59 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 15. ožujka 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 431,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja 2022. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA CRIKVENICA, Crikvenica, Ivana Skomerže 21, OIB: 90349141963, naknaditi tužitelju IZGRADNJA d.o.o. Crikvenica, Ulica kralja Zvonimira 45, OIB: 23921275944, trošak parničnog postupka u iznosu od 27.929,46 eura (dvadeset i sedam tisuća devetsto dvadeset i devet eura i četrdeset i šest centi) u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe isticanjem zahtjeva za isplatu posebne naknade u visini od 1.080,00 eura sukladno podnesku tužitelja od 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Koko Borasa iz Crikvenice, poslovni broj Ovrv-1246/2022 od 31. srpnja 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 153.342,68 eura (1.155.360,42 kn) i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.747,36 eura (20.700,00 kn), sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor kojim je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene aktivne legitimacije. Naveo je kako tužitelj svoju tražbinu neosnovano temelji na Ugovoru o javnoj nabavi radova na dogradnji luke otvorene za javni promet županijskog značaja — Luke Crikvenica, EV. Br. Nabave: EV-N-16/18 od 19. studenog 2018. U navedenom Ugovoru na strani naručitelja je tuženik, a na strani izvođača je zajednica ponuditelja: BSK commerce d.o.o. Rijeka, „ [obrt]”- obrt za izgradnju hidrograđevinskih objekata i podvodne radove, Crikvenica i tužitelj. Istaknuo je kako sukladno Izjavi zajednice gospodarskih subjekata od 11. listopada 2018. tužitelj nije ovlašten u ime zajednice ponuditelja poduzimati radnje prisilne naplate novčanih potraživanja koja proizlaze iz Ugovora o javnoj nabavi radova na dogradnji luke otvorene za javni promet županijskog značaja

— Luke Crikvenica od 19. studenog 2018., a što u konkretnom predmetu tužitelj čini. Naime, sukladno navedenoj Izjavi zajednice gospodarskih subjekata, tužitelj je ovlašten u ime zajednice ponuditelja samo za komunikaciju te je on samo nositelj ponude, dok nije ovlašten u ime zajednice ponuditelja pokretati postupke prisilne naplate. Tuženik je nadalje isticao kako je na koordinacijama održanim tijekom prve polovice 2021., od strane tuženika s jedne strane te zajednice ponuditelja s druge strane, postignut zajednički dogovor da tuženik neće zajednici ponuditelja naplaćivati ugovorne kazne, a zajednica ponuditelja se obvezala da prema tuženiku neće potraživati zakonske zatezne kamate već isključivo ugovorenu glavnicu ako se svi radovi izvedu u roku koji neće ugroziti primopredaju objekta, tehnički pregled i izdavanje uporabne dozvole do ugovorenog razdoblja provedbe projekta. Tuženik se pozvao na odredbu čl. 286. Zakona o obveznim odnosima, ukazujući na navedeni dogovor postignut između stranaka. Istaknuo je i kako su u svojim ovjerenim izjavama članovi zajednice ponuditelja izričito potvrdili da prema tuženiku nemaju nenaplaćenih novčanih potraživanja s osnove predmetnog Ugovora o javnoj nabavi radova. Tuženik je izjavio i prigovor zastare te je predložio da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi, ukine sve provedene radnje i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenica, poslovni broj Povrv-116/2022-10 od 6. rujna 2023. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je isticao kako je tuženik bio u zakašnjenju s plaćanjem, a tužitelj se nije odrekao ni zahtjeva niti prava na zatezne kamate. Isticao je kako isključivo tužiteljevi članovi uprave u ime tužitelja mogu sklopiti sporazum ili se odreći nečega, međutim, oni to nisu učinili. Kako je tuženik tužitelju plaćao fakture sa zakašnjenjem, tužitelj je obračunao zakonske zatezne kamate koje su predmet ovog spora. U bitnom, tužitelj smatra kako ima pravo na zakonske zatezne kamate jer je tuženik kasnio s plaćanjem računa, a drugačiji dogovor među strankama nije postignut. Naveo je kako je u dogovoru s drugim članovima zajednice ponuditelja pokrenuo ovaj postupak, a u svakom slučaju ima pravo potraživati kamate koje se odnose na njegov udio potraživanja u zajednici ponuditelja, a taj udio u ukupno izdanim i plaćenim računima iznosi 73,11%. Ustrajao je kod tužbenog zahtjeva.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora. Isticao je kako je sporno i koliki postotak od cjelokupno izvedenih radova je obavio svaki član zajednice ponuditelja pojedinačno, a posljedično tome, sporno je koliki iznos je od sveukupnog iznosa vrijednosti ugovorenih radova pripao (imao pripasti) svakom pojedinom izvođaču. Činjenica prema kojoj je tuženik plaćao tužitelju fakture na njegov račun ne znači da su plaćeni novčani iznosi pripadali samo tužitelju. S tim u vezi nije jasno da je tužiteljev udio potraživanja u zajednici ponuditelja 73,11 %. Ustrajao je kod navoda prema kojima tužitelj nije ovlašten pokrenuti ovaj postupak niti potraživati zakonske zatezne kamate, a s obzirom na dogovor između članova zajednice ponuditelja.

6. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu. U postupku su saslušani svjedoci ĆK, GK, BK, ŠK i DK te su saslušani zastupnici po zakonu stranaka EK (za tužitelja) i TK (za tuženika). Proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku ekonomske struke Luciji Crljenko Perković te je vještakinja izradila nalaz 20. svibnja 2025. i njegovu dopunu 10. listopada 2025.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je isplata zakonskih zateznih kamata na zakašnjela plaćanja u ukupnom iznosu od 153.342,67 eura.

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj u zajednici ponuditelja s trgovačkim društvom BSK commerce d.o.o. Rijeka i obrtom za izgradnju hidrograđevinskih objekata i podvodne radove vl. GK, kao izvođač bio u ugovornom odnosu s tuženikom kao naručiteljem na temelju Ugovora o javnoj nabavi radova na dogradnji luke otvorene za javni promet županijskog značaja – Luke Crikvenica od 19. studenoga 2018. (stranica 24 do 31 spisa). Predmet Ugovora bio je izvođenje radova na dogradnji luke Crikvenica sukladno provedenom postupku javne nabave male vrijednosti iz Plana nabave naručitelja za 2018. godinu (čl. 1. Ugovora). Nesporno je da je tužitelj bio nositelj ponude i ovlašten za komunikaciju s javnim naručiteljem (stranica 32 spisa). Nadalje, nije sporno da je između zajednice ponuditelja i tuženika sklopljen Dodatak I. Ugovoru od 5. listopada 2020. (stranica 181 spisa) kojim je uvećana vrijednost odobrenih dodatnih radova u iznosu od 1.154.834,59 kn s PDV-om te da je rok izvođenja radova tim Dodatkom definiran za dan 9. svibnja 2021. Dodatkom II. Ugovora dodatno je uvećana vrijednost radova za vrijednost odobrenih dodatnih radova te je rok izvođenja radova produljen do 31. srpnja 2021. (stranica 188 spisa). Nesporno je da je plaćanje cijene za izvedene radove tuženik vršio tužitelju kao prvom članu zajednice gospodarskih subjekata dok su drugi i treći član zajednice potom namirivani od strane prvog izvođača sukladno ispostavljenim situacijama i njihovom udjelu u obavljenom poslu. Nije sporno da je tuženik isplatio cijenu radova tužitelju sa zakašnjenjem, da je u cijelosti isplatio glavnicu na ime cijene izvedenih radova, ali ne i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos glavnice.

10. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo u ime zajednice ponuditelja potraživati ukupan iznos kamata na cjelokupni iznos glavnice koji je isplaćen tužitelju kao nositelju ponude ili on ima pravo na zakonske zatezne kamate na dio glavnice koji predstavlja njegov udio u obavljenom poslu. Sporno je, je li se tužitelj odrekao prava potraživati zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja od tuženika te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

11. Sporazumom o zajedničkoj ponudi od 11. listopada 2018. (stranica 81 spisa) izvođači radova kao zajednica gospodarskih subjekata uredili su svoje međusobne odnose koji se tiču izvođenja radova u luci Crikvenica koje radove su bili obvezni izvesti sukladno Ugovoru sklopljenom s tuženikom. Iz navedenog Sporazuma proizlazi da je nositelj ponude tužitelj, da je on ovlašten u ime zajednice ponuditelja potpisati ponudu i ostalu natječajnu dokumentaciju (čl. 2.), da će tužitelj ispostavljati privremene i okončane situacije za izvedene radove naručitelju u ime zajednice gospodarskih subjekata (čl. 5.) te da će se plaćanja vršiti na račun prvog člana zajednice gospodarskih subjekata (čl. 5. Ugovora), a potom će drugi i treći član ispostavljati prvom članu zajednice privremene i okončane situacije za izvedene radove te će prvi član na temelju tih situacija vršiti plaćanja drugom i trećem članu (čl. 6. Ugovora). Članovi zajednice ponuditelja također su definirali da će sve poslovne odluke koje se odnose na ovaj Sporazum donositi suglasno (čl. 12. Ugovora). Iz sadržaja predmetnog Sporazuma i Izjave zajednice gospodarskih subjekata koja čini njegov sastavni dio (stranica 84 spisa) ne proizlazi da je tužitelj ovlašten u ime ostalih članova zajednice ponuditelja pokretati sudski postupak radi naplate ukupne tražbine iz Ugovora o javnoj nabavi. Takvo ovlaštenje ne proizlazi ni iz drugih isprava u spisu ili iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka, već proizlazi upravo suprotno (primjerice, u pisanoj Izjavi člana zajednice GK vl. [obrt] izričito je navedeno kako tužitelj nije ovlašten u ime zajednice ponuditelja poduzimati radnje radi prisilne naplate novčanog potraživanja koja proizlaze iz Ugovora o javnoj nabavi od tuženika). U nedostatku takvog ovlaštenja, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati tražbinu koju isključivo njemu tuženik duguje, odnosno u konkretnom slučaju tražbinu zakonskih zateznih kamata koje se odnose na dio posla kojeg je u tom poslovnom odnosu obavio tužitelj te tražbinu po osnovi naknade za zakašnjenje u ispunjenju novčane obveze. Drugim riječima, tužitelj ima aktivnu legitimaciju potraživati tražbinu koja se odnosi na njegov dio potraživanja u zajednici ponuditelja, ali ne i tražbinu ostalih članova zajednice sukladno njihovom udjelu u predmetnom poslu.

12. Tužiteljeva tražbina nije zastarjela. Naime, zastarijevanje tražbine s naslova zateznih kamata počinje teći od dospijeća svake pojedinačne tražbine na koju teku zatezne kamate, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, najstarije potraživanje tužitelja po osnovi glavnice, a na koje je tužitelj obračunao zateznu kamatu utuženu u ovom postupku, dospjelo je 8. svibnja 2019., a kako to proizlazi iz obračuna kamata koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještakinje Lucije Crljenko Perković (stranica 291 spisa) i koji nije osporen u ovom postupku. Od tada je tužitelj (najranije) imao pravo zahtijevati zakonske zatezne kamate pa kako je prijedlog za ovrhu podnesen 8. travnja 2022. (što je sud utvrdio uvidom u aplikaciju e-spis), nije nastupila zastara tražbine po osnovi zateznih kamata.

13. Drugo je pitanje je li se tužitelj odrekao prava potraživati zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja kao što to tvrdi tuženik. Iz provedenih dokaza proizlazi da nije. Naime, iako su ostali članovi ponuditelja u svojim pisanim Izjavama naveli kako je na zajedničkim koordinacijama održanim tijekom prve polovice 2021. postignut zajednički dogovor o tome da tuženik zajednici ponuditelja neće naplaćivati ugovornu kaznu za produljenje roka izvođenja radova, a da zajednica ponuditelja neće potraživati zakonske zatezne kamate već samo ugovorenu glavnicu ako se svi radovi izvedu u roku koji neće ugroziti primopredaju objekta (stranica 33 i 39 spisa), a o čemu su se očitovali i ostali sudionici u izvođenju predmetnih građevinskih radova (stranica 35 do 38 i 41 spisa), ovaj sud na temelju provedenog dokaznog postupka nije stekao uvjerenje o tome da se i tužitelj odrekao prava potraživati od tuženika zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice. Takav sporazum zapravo nije postignut s tužiteljem. U tom kontekstu ističe se da iz iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka proizlazi da je na koordinacijskom sastanku na kojem su sudjelovali svi sudionici gradnje, a koji se održao u proljeće 2021., bilo govora o tome da se neće obračunavati zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja te da istovremeno naručitelj od zajednice ponuditelja neće potraživati ugovornu kaznu. Međutim, iz njihovih iskaza također proizlazi da se nitko od prisutnih takvom prijedlogu nije protivio (kako je to iskazivao svjedok ĆK, GK), ali i da takav prijedlog tužitelj (zastupan po ovlaštenoj osobi) nije izričito i prihvatio. Tako je svjedok GK iskazao da ne zna jesu li ostali članovi uprave društva tužitelja takav prijedlog prihvatili, a i sam TK, zastupnik po zakonu tuženika je izjavio da se ne sjeća je li tužiteljev zastupnik po zakonu (EK) izričito prihvatio prijedlog tuženika o neplaćanju zakonskih zateznih kamata. Iz iskaza saslušanih svjedoka (Ć, GK, BK, ŠK) proizlazi da se razgovaralo o nenaplaćivanju kamata, ali ne i da je tužitelj izričito na to pristao, tj. da se tog potraživanja odrekao. Pristanak ostalih sudionika na tuženikov prijedlog i okolnost prema kojoj oni nisu tražili isplatu zakonskih zateznih kamata od tuženika (o čemu je svjedočio i svjedok HK) ne znači da je takav prijedlog prihvatio i tužitelj jer ga na održanim sastancima nije odbio. Šutnja ponuđenika ne znači prihvati ponude (čl. 265. st. 1. ZOO-a) pa tako izostanak tužiteljevog izričitog pristanka na dogovor o neplaćanju kamata znači da takav prijedlog ne obvezuje tužitelja unatoč tome što su prijedlog prihvatili drugi sudionici posla. Na taj način je iskazivao i tužiteljev zastupnik po zakonu EK koji je izričito naveo kako se nikada nije složio s prijedlogom za odricanje od kamata. Ovdje se dodaje i da izostanak pisanog sporazuma o odricanju od kamata doprinosi zaključku da takvog sporazuma u odnosu na tužitelja nije bilo.

14. Slijedom navedenog, a kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se tužitelj nije odrekao prava na naplatu zakonskih zateznih kamata, on ima pravo potraživati od tuženika zakonske zatezne kamate, a s obzirom na to da je tuženik (nesporno) kasnio s ispunjenjem svoje novčane obveze (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

15. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na njegov dio tražbine, a taj dio predstavlja njegov udio u izvedenim radovima, odnosno njegov udio u naplaćenim iznosima od tuženika na temelju Ugovora o javnoj nabavi radova od 19. studenoga 2018. Taj udio je bio sporan jer iz Dodataka Sporazuma o zajedničkoj ponudi (stranica 85 do 88 spisa) proizlaze različiti udjeli članova zajednice u izvedenim radovima, a te udjele osporavao je i tuženik. Zato je, a radi obračuna zakonskih zateznih kamata na zakašnjela plaćanja i radi utvrđenja tužiteljevog udjela u naplaćenim iznosima od tuženika, sukladno rješenjima ovog suda od 15. travnja 2025. i 12. rujna 2025. proveden dokaz vještačenjem po vještaku ekonomske struke, Luciji Crljenko Perković. Vještakinja je izradila nalaz i mišljenje na temelju isprava u spisu te na temelju privremenih i okončanih situacija za predmetni objekt, Ugovora o javnoj nabavi, analitičkih konto kartica tuženika, analitičkih konto kartica člana zajednice BSK commerce d.o.o. i njegovih privremenih situacija, analitičkih konto kartica obrta [obrt] vl. GK i njegovih privremenih situacija te na temelju izvoda banke za sva plaćanja temeljem Ugovora. Vještakinja je utvrdila da je na temelju Ugovora o javnoj nabavi tužitelj kao prvi član zajednice ponuditelja, od tuženika naplatio 32.231.883,50 kn (4.277.906,10 eura) te je od tog iznosa članu zajednice ponuditelja BSK COMMERCE d.o.o. isplatio 7.326.186,56 kn (972.352,06 eura), a obrtu [obrt] vl. GK, iznos od 1.993.161,76 kn (264.538,03 eura). Dakle, od ukupne vrijednosti radova, udio tužitelja u naplaćenim iznosima iznosio je 71,09%, udio BSK COMMERCE d.o.o. Rijeka iznosio je 22,73%, dok je udio obrta [obrt] vl. GK iznosio 6,18 %. Tužitelj zato prema shvaćanju ovog suda ima pravo na zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja u omjeru svog udjela u ukupnoj vrijednosti radova, odnosno u omjeru od 71,09 %.

16. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka od 10. listopada 2025. (kojim je vještakinja utvrdila udjele članova zajednice) napominje se da je sud u cijelosti prihvatio nalaz, cijeneći ga objektivnim, jasnim i stručnim. Vještakinja je, suprotno tuženikovim navodima, pravilno utvrdila udio svakog člana zajednice, uzimajući u obzir stvarno naplaćene iznose od tuženika i stvarno isplaćene iznose ostalim članovima zajednice ponuditelja. Tuženik je platio tužitelju ukupno 32.231.883,50 kn što obuhvaća iznos od 25.785.506,77 kn s pripadajućim PDV-om, dok je tužitelj od tog iznosa stvarno isplatio ostalim članovima zajednice 7.326.186,56 kn i 1.993.161,76 kn. Cjelokupan iznos od 32.231.883,50 kn je bio predmet podjele između članova zajednice tako da i iznosi koji su isplaćeni ostalim članovima obuhvaćaju već prethodno obračunati PDV (na iznos od 25.785.506,77 kn). Drugim riječima, PDV je obračunat na cjelokupan iznos cijene pa tako i na dio cijene koji je ostao tužitelju (22.912.535,187 kn) te na onaj dio cijene koji je isplaćen ostalim članovima zajednice. Zato tuženik neosnovano prigovara nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je vještakinja izračunala udjele neosnovano uvećavajući (samo) udio tužitelja za 25% (PDV).

17. Zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja vještakinja je utvrdila u ukupnom iznosu od 145.564,91 eura (prema nalazu od 20. svibnja 2025.) Ovaj nalaz vještakinja je napravila po privremenim i okončanim situacijama uz koje su dostavljeni izvodi banaka nakon plaćanja svake situacije. Zatezne kamate vještakinja je (pravilno) obračunala od datuma dospijeća do datuma plaćanja svakog pojedinačnog iznosa sukladno izvodima banaka (kako je to pojasnila u pisanom nalazu i mišljenju) i to pravilno primjenjujući kamatnu stopu koja je propisana za odnose iz ugovora između trgovca (tužitelja) i osobe javnog prava (tuženika) sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako to proizlazi iz obračuna na stranicama 291 i 292 spisa. Sud je u cijelosti prihvatio ovakav obračun kamata izrađen od strane vještaka jer je isti sačinjen stručno te na tako izrađen nalaz nije bilo primjedbi.

18. Prema tome, a kako je ukupan iznos kamata na zakašnjela plaćanja iznosio 145.564,91 eura, a tužiteljev udio u vrijednosti izvedenih radova pa tako i njegov udio u tražbini na ime cijene izvedenih radova i pripadajućih kamata iznosi 71,09 %, tuženik je tužitelju dužan 103.482,09 eura. Zato je sud, primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu, do visine utužene tražbine (153.342,68 eura) tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke).

19. Ovdje se napominje da je tužitelj prvi put podneskom od 26. svibnja 2025. naveo kako se utuženi iznos, osim zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata (koje je tužitelj obračunao u visini od 1.146.035, 93 kn (152.105,11 eura), sastoji i od zahtjeva za isplatu iznosa od 9.324,49 kn (1.237,57 eura) na ime posebne naknade za zakašnjenje u plaćanju sukladno odredbi čl. 13. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 144/12, 81/13, 114/22, dalje: ZFPPN). Prema shvaćanju ovog suda, radi se o djelomičnoj preinaci tužbe jer je tužitelj promijenio istovjetnost zahtjeva, obrazlažući (prvi put) da je tužbom (prijedlogom za ovrhu) zapravo zatražio i isplatu posebne naknade za zakašnjenje u plaćanju. Podneskom od 27. lipnja 2025., tužitelj je, osim što je prvi put postavio takav zahtjev, isti prilagodio provedenom vještačenju navodeći kako na ime posebne naknade potražuje 1.080,00 eura tj. po 40,00 eura za izdane račune koji nisu plaćeni na vrijeme (27 računa). Kako je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen 27. lipnja 2024., a tužitelj nije isticao razloge iz kojih bi proizlazilo da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP- a), ovakva preinaka tužbe nije dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a pa sud nije odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za isplatu posebne naknade za zakašnjenje o plaćanju. Zato je riješeno kao u izreci rješenja.

20. Odluku o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos sud je donio primjenom odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a.

21. Konačno, napominje se da je sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ĐK jer su provedeni dokazi dali dovoljno osnove za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, slijedom čega je, a uvažavajući i načelo ekonomičnosti postupka, sud od provođenja tog dokaza odustao (čl. 220. st. 2. ZPP- a). Isto tako, sud nije ponovo provodio dokaz vještačenjem po vještaku ekonomske struke jer je nalaz vještaka izrađen u ovom postupku u cijelosti prihvatio pa za provođenjem novog vještačenja nije bilo potrebe.

22. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva jer je dokazao da se nije odrekao prava na naplatu zakonskih zateznih kamata, što je činilo osnovu njegove tražbine, dok je u odnosu na visinu uspio sa 67,50 %, što njegov uspjeh u parnici čini u omjeru od 83,75 %. Da je u cijelosti uspio u sporu, tužitelj bi imao pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 2.308,00 eura za pristup ročištima od 23. travnja 2024., 27. lipnja 2024., 10. prosinca 2024., 11. prosinca 2024., 14. ožujka 2025., 9. srpnja 2025., i 18. prosinca 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podnesaka od 26. travnja 2023. (kojim je pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine – Tbr. 8. t. 1. Tarife), 15. prosinca 2024. (kojim se očitovao na iskaze saslušanih svjedoka i stanaka – Tbr. 8. t. 1. Tarife), 12. siječnja 2025. (kojim se očitovao na navode tuženika – Tbr. 8. t. 1. Tarife), 26. svibnja 2025. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka – Tbr. 8. t. 1. Tarife). Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava podneska od 1. veljače 2025. jer se radi o podnesku kojim je tužitelj ponovio već prethodno istaknute navode. U odnosu na podnesak od 14. listopada 2025.tužitelju je odmjereno 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife. Dakle, tužitelj bi, da je uspio u sporu imao pravo na troškova u iznosu od 25.588,00 eura što s pripadajućim PDV-om u visini od 6.397,00 eura iznosi 31.985,00 eura. Tužitelju bi pripalo pravo i na naknadu troškova vještačenja u visini od 700,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, odnosno ukupno 33.348,61 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 83,75% pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka u visini od 27.929,46 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 83,75 % od iznosa odmjerenog rješenjem o ovrsi (20.000,00 kn/2.654,46 eura), tj. u visini od 2.223,11 eura, o čemu je odlučeno točkom I. izreke rješenja. Kamate na trošak ovršnog postupka određene su sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14) u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka (431,35 eura), tužiteljev zahtjev je odbijen u točki II. izreke presude.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.