REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Povrv-1/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja CREDIT POINT ONE S.L., OIB: 47203303723, Via Augusta 147, Barcelona, Španjolska, kojeg zastupa punomoćnik Vlatka Nadramija, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., protiv tuženika NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. i tužene osobno, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Ovrv-18644/2024, javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov UPP/OS-Ovrv- 698/2024, od 2. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku NH isplatiti tužitelju Credit Point One S.L. u roku od 8 dana iznos od 915,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 247,00 eura od 16. lipnja 2024. do isplate, a na iznos od 668,00 eura od 21. lipnja 2024. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Ovrv- 18644/2024, javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov UPP/OS-Ovrv-698/2024, od 2. kolovoza 2024.

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku NH isplatiti tužitelju Credit Point One S.L. u roku od 8 dana iznos glavnice i zateznih kamata preko iznosa od 915,00 eura do 2.118,00 eura (iznos od 1.203,00 eura), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 10. siječnja 2024. javnom bilježniku Ivani Bratulica Antunov podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz knjige otvorenih stavaka protiv tuženice (ranije ovršenika) zbog neplaćenog dosjelog potraživanja u iznosu od 2.118,00 eura sa zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Bartulica Antunov, poslovni broj Ovrv- 18644/24 od 2. kolovoza 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu i nastale troškove postupka, te je radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženica (ovršenik) je podnijela prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, slijedom čega je Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru rješenjem poslovni broj Ovrv-18644/2024-14 od 8. listopada 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica navodi da je zbog poslovnih i obiteljskih razloga bila prisiljena uzeti Internet pozajmnicu. Navodi da su rate astronomske te da se mora uzeti nova pozajmica da bi se platila rata prve. Navodi da joj je tužitelj u veljači 2024. isplatio 2.000,00 eura, a da je ona platila prvu ratu 735,00 eura, a nakon toga još 350,00 eura. Navodi da je pokušala u banci dignuti kredit kako bi vratila Internet pozajmice, ali to nije mogla budući da je paušalni obrtnik manje od godinu i pol dana poslovanja. Kada je saznala za ne može refinancirati kredit, obavijestila je o tome tužitelja i tražila mjesečnu otplatu duga, što je tužitelj odbio.

5.1. Tužitelj u podnesku od 29. listopada 2024. navodi da je tužena pristupom internetskoj stranici zajmodavca zatražila zajam u ukupnom iznosu od 2.000 EUR i obvezala se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 1.400 EUR s dospijećem zadnje rate dana 14.08.2024. Sklapanje ugovora uređeno je člankom 4. i 5. Općih uvjeta. Nakon što je tužena podnijela Zahtjev za odobrenje zajma, podnijela odgovarajuću dokumentaciju, te poslala SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je isplaćen na njen bankovni račun.

U skladu s čl. 4. i 5. Općih uvjeta ugovora o zajmu zajmodavca, upoznavanje s Općim uvjetima i Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tuženika da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški, te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te je bez toga nemoguće sklopiti Ugovor o zajmu. Označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati.

Prihvatom Općih uvjeta, tuženik je sukladno odredbi čl. 5., dostavio kopiju kartice tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa, te presliku svoje osobne iskaznice.

5.2. Temeljem navedenog ugovora, tuženik je za isplatu iznosa zajma sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''ISPLATI CPO-74222“. Zajmodavac Credit Point One s.l. je tuženiku dana 16. veljače 2024. godine isplatio novčani iznos od 1.980,00 EUR (odnosno 2.000,00 eur umanjeno za 20,00 eur troškova obrade zajma), dok se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos, uvećan za 1.400,00 eur pristojbe, sukladno čl. 8. Općih uvjeta i to najkasnije sa danom dospijeća 14. kolovoza 2024. godine.

5.3. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima.

Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio, uplativši iznos zajma na tekući račun tuženika dok zajmoprimac, ovdje tuženik, nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate, koju je tužitelj dokazao potvrdom Croatia Banke uz sve navedene podatke, nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu.

Sukladno čl. 7. Općih uvjeta, troškovi obrade Zahtjeva ovise o iznosu zajma, a trajanje u skladu sa Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća Zajma Zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate Zajma. Rok odgode roka otplate zajma mora biti u skladu s odredbama Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima. Slijedom navedenog, ukupni dug tuženika prema tužitelju iznosi 2.118,00 EUR, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim uz Opće uvjete zajmodavca i ovdje tužitelja. Kao posljedicu neplaćanja zajma u ugovorenom roku, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak.

5.4. Tužitelj ističe kako su prigovori tužene neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima i uvjetima točno utvrđenim u Ugovoru o Zajmu i Općim uvjetima Credit Point One s.l. na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za zajam i sklapanja ugovora o zajmu. Iz prikaza SMS poruka tuženika, vidljivo je kako je tuženik izvjesno vrijeme koristio usluge tužitelja, te je upoznat sa uvjetima na koje je izričito pristao i svjesno dostavio svu traženu dokumentaciju koja je ranije navedena. Visina potraživanja iz prijedloga za ovrhu proizlazi iz samog Ugovora o zajmu i sasvim je jasna.

5.5. Predlaže da se presudom u cijelosti održi platni nalog na snazi, a tuženoj naloži plaćanje parničnog troška.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod iz knjige otvorenih stavaka tužitelja na dan 20. lipnja 2024. (list 9 spisa), ovjereni prijevod sa španjolskog jezika izvod iz trgovačkog registra (list 11-21 spisa), potvrda transakcije Erste Bank od 12. ožujka 2024. i 26. travnja 2024. (list 42-43 spisa), Otplatni plan – CPO- 74222 (list 44, 95-97 spisa), dopis tužene od 20. lipnja 2024. (list 45 spisa), e-mail korespondencija (list 46- 48 spisa), Ugovor o zajmu – CPO74222 (list 49-50 spisa), Opće uvjeti ugovaranja zajma Credit Point one s.i. (list 64-72 spisa), Standardne informacije o Europskim potrošačkim kreditima (list 73-80 spisa), pregledao fotografije bankovne kartice i osobne iskaznice tuženice (list 81-84 spisa), pročitao potvrdu Croatia banke od uplati 16. veljače 2024. (list 92 spisa), Otkaz ugovora o zajmu od 20. lipnja 2024. (list 98 spisa) te saslušao tužiteljicu (list 102 spisa).

7.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dospjelog novčanog potraživanja po sklopljenom Ugovoru o zajmu – CPO74222.

7.2. Među strankama nije sporno da su 16. veljače 2024. sklopili ugovor o zajmu na daljinu, elektronskim putem za iznos od 2.000,00 eura i da je tužena pristala na uvjete ugovora. Nije sporno da je tužena primila iznos zajma umanjen za troškove obrade zajma (1.980,00 eura) i da je tužena djelomično vratila dug u iznosu od 1.085,00 eura, dok ostale mjesečne rate nisu podmirene.

7.3. Među parničnim strankama sporno je da li tužitelj pored isplaćene glavnice ima pravo na naplatu pristojbi koje su uz glavnicu sastavni dio mjesečne rate prema otplatnom planu Ugovora o zajmu – CPO74222, a s obzirom na navode tuženice da su kamate ugovorene u iznosu od 800%.

8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što propisuje članak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP).

9.1. Čitanjem Ugovoru o zajmu – CPO74222 (list 49-50 spisa) utvrđeno je da su stranke 16. veljače 2024. sklopile ugovor o zajmu kojim je tužitelj odobrio tuženoj zajam u iznosu od 2.000,00 eura, na period od 180 dana, plativo u 6 anuiteta, uz trošak obrade u iznosu od 20,00 eura (čl. II ugovora). Ugovorom se tužena kao zajmoprimac obvezala vratiti zajam u visini od 2.000,00 eura u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 1.400,00 eura prema Otplatnom planu priloženim uz ugovor (čl. IV ugovora).

9.2. Prema Otplatnom planom CPO-74222 (list 95-97 spisa) tužena je bila dužna vratiti zajam u 6 rata, a koja rata obuhvaća iznos glavnice te iznos "pristojbe", konkretno rata s dospijećem 17. ožujka 2024. iznos glavnice 333,00 eura, iznos pristojbe 402,00 eura (ukupno 735,00 eura), s dospijećem 16. travnja 2024. iznos glavnice 333,00 eura, iznos pristojbe 332,00 eura (ukupno 665,00 eura), s dospijećem 16. svibnja 2024. iznos glavnice 333,00 eura, iznos pristojbe 267,00 eura (ukupno 600,00 eura), s dospijećem 15. lipnja 2024. iznos glavnice 333,00 eura, iznos pristojbe 202,00 eura (ukupno 535,00 eura), s dospijećem 15. srpnja 2024. iznos glavnice 334,00 eura, iznos pristojbe 131,00 eura (ukupno 465,00 eura) i s dospijećem 14. kolovoza 2024. iznos glavnice 334,00 eura, iznos pristojbe 66,00 eura (ukupno 400,00 eura).

9.3. Pregledom potvrda transakcije Erste Bank od 12. ožujka 2024. i 26. travnja 2024. (list 42-43 spisa), utvrđeno je da je tužena tužitelju uplatila 12. ožujka 2024. iznos od 735,00 eura, a 26. travnja 2024. 350,00 eura.

9.4. Iz priloženog Otkaza ugovora o zajmu od 20. lipnja 2024. (list 98 spisa) utvrđeno je da je otkaz ugovora dan 20. lipnja 2024. godine, te je navedeno da je danom otkaza cjelokupni dug s osnove Ugovora o zajmu br. CPO-74222 dospio u cijelosti.

10.1. Prema odredbi članka 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23.) pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene.

10.2. Prema odredbi članka 6. stavak 2. Uredbe br. 593/2008 – Rim I stranke mogu za potrošačke ugovore izabrati mjerodavno pravo, ali takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava uobičajenog boravišta potrošača.

11.1. U konkretnom slučaju, nije sporno da se radi o potrošačkom zajmu jer se izrijekom navodi u Općim uvjetima ugovaranja zajma koji su sastavni dio ugovora. Stranke nisu izrijekom ugovorom izabrale mjerodavno pravo, već je u prihvaćenim Općim uvjetima ugovaranja zajma, pod člankom 1. i 18. propisano da Opći uvjeti podliježu španjolskom pravu.

11.2. Međutim, potrošačka prava se prema odredbi 6. stavak 2. Uredbe br. 593/2008

– Rim I prosuđuju prema pravu uobičajenog boravišta tuženika kao potrošača, odnosno prema hrvatskom pravu.

12.1. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23., dalje: ZPP) propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 55. stavka 1. ZZP-a nepoštenost ugovornih odredaba utvrđuje nadležni sud pravomoćnom sudskom presudom, dok prema stavku 2. istog članka ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba nepoštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Odredba članka 56. ZZP-a propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12.2. Nadalje, sukladno odredbi članka 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a temeljem odredbe članka. 327. stavka 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

13. U svom iskazu tužena je navela da su joj prilikom ugovaranja prezentirani iznosi mjesečnih rata, ali nije bilo naznačeno što je glavnica, a što kamata. Navodi da je isplaćeni iznos bio umanjen za iznos pristojbe od 20,00 eura. Navodi da je od tužitelja zahtijevala da uplate vrši mjesečno prema mogućnostima, ali je za odgodu plaćanja rate trebalo platiti "prolongate" s kojima se ne umanjuje dugovanje, na što nije mogla pristati. Iz iskaza tužene proizlazi da nije upoznata sa načinom na koji tužitelj naplaćuje pristojbu uz glavnicu u okviru mjesečne rate.

14.1. Provodeći opći test za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe ovaj sud utvrđuje da je odredba članka IV Ugovora o zajmu – CPO74222 kojim se zajmoprimac obvezao vratiti zajam u visini od 2.000,00 eura u roku od 180 dana sa uvećanjem koji se odnosi na naknadu u iznosu od 1.400,00 eura nepoštena budući da za zajmoprimca predstavlja preveliki financijski teret, jer za zajam koji je ugovorio na vremenski rok od 180 dana treba isplatiti i naknadu u vrijednosti 70% ugovorenog iznosa zajma, a što prema mišljenju ovog suda uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika kao potrošača. Navedena odredba nije jasna ni razumljiva budući da u ugovoru nije navedeno na što se ta naknada odnosno utužena pristojba odnosi (nije jasno da li se radi o naknadi, pristojbi ili kamatama), niti je način obračuna naknade propisan Općim uvjetima ugovaranja zajma tužitelja, a u Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima spominje se samo efektivna kamatna stopa (EKS) za usporedbu različitih ponuda, za konkretni ugovor EKS 863,02%, ali nije navedeno o čemu ovisi njena visina. Stoga nisu ispunjeni uvjeti da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a kakvo je mišljenje izrazio Sud Europske Unije u predmetu C-26/13 N i C-26/13 N i EH. S druge strane, tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da se o konkretnoj ugovornoj odredbi pregovaralo, iz čega dalje proizlazi da je ista bila unaprijed formulirana od strane tužitelja, zbog čega tuženik nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

14.2. Pri utvrđenoj djelomičnoj ništetnosti ugovora o zajmu, ništetnost članka IV Ugovora o zajmu u navedenom dijelu nema za pravnu posljedicu ništetnost cjelokupnog Ugovora o zajmu jer on može opstati bez ništetnog dijela članka IV, budući da nije bila ni uvjet niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (tako i u odluci Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-1618/2024-2 od 11. veljače 2025.). S obzirom na navedeno, tužena je dužna tužitelju vratiti iznos zajma od 2.000,00 eura, bez naknade od 1.400,00 eura, za koju je odredba kojom je uvećanje ugovoreno utvrđena ništetnom.

14.3. S obzirom da je tužena izvršila uplate tužitelju 12. ožujka 2024. od 735,00 eura i 26. travnja 2024. 350,00 eura, tim uplatama tužena je zatvorila prve tri glavnice po 333,00 eura mjesečne rate (sa dospijećem 17. ožujka 2024., 16. travnja 2024. i 16. svibnja 2024.) te dio glavnice (86,00 eura) četvrte mjesečne rate s dospijećem 15. lipnja 2024. Tužena je dužna vratiti ostatak zajma u iznosu od 915,00 eura, sa kamatama tekućim na iznos od 247,00 eura (ostatak glavnice četvrte rate) sa zateznom kamatom od prvog narednog dana od dana dospijeća četvrte rate (16. lipnja 2024.), a na preostali iznos od 668,00 eura (iznos glavnice posljednje dvije rate) od prvog narednog dana od otkaza ugovora o zajmu (21. lipnja 2024.).

14.4. Slijedom navedenog, platni nalog je sukladno odredbi članka održan na snazi za iznos od 915,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više traženo, za iznos od 1.203,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (razlika između zahtijevanih 2.118,00 eura i dosuđenih 915,00 eura) platni nalog ukinut i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

15.1. Nadalje, prema pravnom stajalištu zauzetom na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17), trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

15.2. S obzirom na iznijeti pravni stav, valjalo je platni nalog ukinuti i u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

16. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, djelomično je održan, a djelomično ukinut platni nalog, kako je odlučeno pod točkom I i II izreke ove presude.

17.1. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbama članka 151., 154. stavak 2. i 158. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. i 164. ZPP-a, te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu Tarifa), budući da su stranke djelomično uspjele u parnici.

17.2. Budući da je tužena u većoj mjeri uspjela u parnici (57%), a trošak nije zahtijevala, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, kako je odlučeno u točki III izreke presude.

U Splitu, 23. siječnja 2026.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- tuženik