Kmp-37/2017-63
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
S p l i t
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Mrass, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SČ zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje: KZ/11), nakon održane rasprave, dana 23. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenice branitelja okrivljenika Paule Marinović, odvjetničke vježbenice s položenim pravosudnim ispitom u Splitu te zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, FČ, a u izočnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e
I.
Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, dalje u tekstu ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj Kmp-37/2017 od 27. kolovoza 2018. za okrivljenika SČ.
II.
OKRIVLJENIK:
SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina pok. S i F, rođene Ć, rođenog **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, službenika, zaposlenog, s mjesečnim primanjima od 6.000,00 kuna, oženjenog, oca dvoje maloljetne djece, pismenog sa završenom srednjom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, vlasnika stana u [adresa] površine 60 m² i osobnog vozila marke „Renault IV“, bez čina, neodlikovanog, neosuđivanog, nalazi se na slobodi, k r i v j e
I. što je dana 15. travnja 2016. oko 19,40 sati u Splitu, na adresi [adresa], nakon što je dijete ĆČ, rođen **.**.2006., u igri nehotice udario loptom u predjelu lica njegovog sina, u nakani da istoga tjelesno ozlijedi, otvorenim dlanom udario dijete ĆČ u predjelu lijeve strane lica, uslijed kojeg udarca je isti zadobio oteklinu i krvni podljev lica, područja lijevog obraza, koje povrede su lake naravi,
dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,
II. čime je počinio jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15)
III. Stoga se okrivljenik SČ temeljem odredbe čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam ) mjeseci te mu se potom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče
UVJETNA OSUDA
time da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu provedenog sudsko- medicinskog vještačenja iznos od 265,45 eura, za nalaz i mišljenje na raspravi u iznos od 118,12 eura, te novčani iznos od 200,00 na ime paušalne svote.
Obrazloženje:
1.ODO Split ovom sudu podnijelo je optužnicu br. KMP-DO-286/2016 od 31. ožujka 2017. godine protiv okrivljenog SČ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15) a koje djelo da bi okrivljenik počinio na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u optužnici.
2. Sukladno čl. 404. st. 5. ZKP/08 rasprava je provedena u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika jer iz dosadašnjeg uvida u spis razvidno je da isti izbjegava poziv a njegova prisutnost nije nužna s obzirom da se već ranije očitovao o optužbi.
3. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj Kmp-37/2017 od 27. kolovoza 2018. za okrivljenika SČ.
4. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe, okrivljenik je izjavio kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.
4.1. Ispitan pred zamjenikom općinskog državnog odvjetnika okrivljeni SČ je negirao počinjenje predmetnog kaznenog djela u bitnome navodeći kako je kritične prigode dijete ĆČ bez ikakvog povoda udario loptom u lice njegovog maloljetnog sina. Istina je da je tada pitao ĆČ zašto je to uradio i da je vikao na njega, ali ni u jednom trenutku ga nije udario.
5. U daljnjem dijelu dokaznog postupka suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pregledan je i pročitan dokumentacijski list pregleda u ambulanti za maloljetnog ĆČ od 15. travnja 2016. (list 3), službena bilješka defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KR-DO-696/16 od 08. srpnja 2016. (list 6), izvješće o poduzetim mjerama Centra za socijalnu skrb Split od 05. rujna 2016. (list 8), izvješće Zavoda za hitnu medicinu splitsko-dalmatinske županije u svezi ozljeda maloljetnog ĆČ od 27. listopada 2016. (list 10), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika SČ od 07. veljače 2017. (list 16-19), audio-video snimka prvog ispitivanja osumnjičenika SČ (list 20), zapisnik o ispitivanju oštećenog djeteta ĆČ od 01. ožujka 2017. sa audio-video snimkom (list 27-29), sudsko-medicinsko vještačenje sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. mr. sc. Antoniu Alujeviću od 10. ožujka 2017. (list 32- 33), zapisnik o ispitivanju svjedokinje SČT od 17. ožujka 2016. (list 35-36), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 31. ožujka 2017. (list 38), iskaz svjedoka SČT supruge okrivljenika sa rasprave od 11. lipnja 2024., iskaz svjedoka GČ sa rasprava od 17. siječnja 2025., čita se nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Antonia Alujevića sa rasprave od 1. travnja 2025., iskaz tada zz oštećenika DČ sa rasprave od 7. svibnja 2025., medicinska dokumentacija za okrivljenika, izvadak iz KE na ime okrivljenika od 23. siječnja 2026.
6. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga nakon ovako provedenog dokaznog postupka tako je dokazni postupak okončan.
7. Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud cijeneći cjelokupni raspravni materijal i utvrđeno činjenično stanje, zaključio je kako su osnovani činjenični navodi optužnice ODO-a Split koji su kao takovi prihvaćeni osnovanima i utemeljenima.
8. Slijedom toga sud je oglasio okrivljenika SČ krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom.
9. Obzirom da je okrivljenik prilikom iznošenja svoje obrane pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu negirao počinjenje kaznenog djela spram ĆČ oštećenika u ovom postupku, valjalo je tijekom ovog dokaznog postupka na neprijeporan način utvrditi je li okrivljenik SČ uistinu kritične prigode u nakani da istoga tjelesno ozlijedi, otvorenim dlanom udario dijete ĆČ u predjelu lijeve strane lica, uslijed kojeg udarca je isti zadobio oteklinu i krvni podljev lica, područja lijevog obraza, koje povrede su lake naravi, pa na takav način da li je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom.
10. Utvrđujući najvažnije činjenice u tom pravcu ovaj sud se rukovodio iskazom samog oštećenika ĆČ, koji je ispitan od strane suca istrage za mladež Županijsog suda u Splitu dana 1.ožujka 2017. godine u prisutnosti sudskog defektologa kao i oca djeteta DČ te za čiji je iskaz sudski defektolog iskazala da smatra da je oštećeno dijete ĆČ vrlo aktivno učestvovao na ročištu te kako smatra i procjenjuje da je iskoristio sve raspoložive svoje osobne kapacitete da bi što jasnije prikazao i prepričao sam događaj sa više detalja i kronološkim redom uz pomoć pitanja koja su mu postavljena.
10.1 Napominje se da je sudski defektolog – socijalni pedagog prije početka ispitivanja obavila kratki razgovor s djetetom te iskazala kako temeljem tog razgovora može zaključiti da se radi o desetogodišnjem dječaku kod kojeg je usklađen razvoj i mentalne s kronološkom dobi kod kojeg postoji određena socijalna i emocionalna zrelost koje su također usklađenje s njegovom dobi kao i da temeljem obavljenog razgovora zaključuje da je dječak spreman dati iskaz na ročištu.
10.2. Oštećeno dijete je u svom iskazu detaljno i okolnosno opisa o način postupanja okrivljenika inkriminirane prigode u bitnom navodeći kako je tijekom igre slučajno udario loptom u glavu sina okrivljenika nakon čega ga je okrivljenik plesnuo otvorenim dlanom po obrazu što ga je zaboljelo jer se radilo o dosta snažnom udarcu a na licu mu je bilo crvenila i modrice.
11. Sud je a kako bi što pravilno utvrdio činjenično stanje tijekom postupka ispitao svjedokinju koja je događaja neposredno prisustvovala SČT inače suprugu okrivljenika i to pred ovim sudom dana 11. lipnja 2024 godine. Svjedokinja iskazuje kao na zapisniku sastavljenom pred ODO u Splitu dana 17. ožujka 2016., pojašnjavajući kako su ona, suprug te njihovo dvoje djece, bili zajedno u gradu na sladoled, te su se oko 19,30 sati vratili do zgrade u kojoj stanuju gdje su malo ostali ispred s obzirom da je suprug odlazio na Hvar pa su se de facto pozdravljali. Kćerka je bila još mala, a sin G koji je tada imao 7 godina je sjedio pored njih, igrao se nekih svojih imaginarnih igrica, te nije sudjelovao u igri s drugom djecom koji su se nedaleko igrali loptom. U jednom trenutku D je prišao nama nepoznat dječak i udario ga loptom ravno u glavu, G je počeo plakati, oni su ostali zapanjeni takvim ponašanjem te su oboje podviknuli na ovog dječaka "Što je to učinio" i kako je to mogao učiniti. Međutim, on im je odgovorio da on nije ništa učinio, okrenuo se s loptom i otišao. Priznaje da su suprug i ona ostali zatečeni takvim odgovorom i ponašanje, te su kritične prigode viknuli na njega međutim ne dolazi u obzir da bi ga njen suprug dotaknuo a pogotovo udario. Tim više je se iznenadila kada je nakon nekih sat vremena na njihova vrata došla policija odnosno dva policijska službenika koji su tražili njenog supruga iz razloga što su ga otac onog dječaka kojeg oni do tada nisu ni vidjeli niti su znali kako se zove i dječak prijavili policiji da je udario tog dječaka te da otac i sin odlaze na Hitnu pomoć radi ozljeda. Ona je bila u potpunom šoku jer je prisustvovala događaju i zna da se takvo nešto nije dogodilo te je inzistirala kod policijskih službenika da joj kažu jesu li vidjeli ozlijede na dječaku, oni su prvo šutili, a nakon toga joj je ovaj stariji policajac po imenu GČ rekao da nisu vidjeli nikakve ozlijede te su je uredno savjetovali da ona s D ode na Hitnu pomoći što se joj činilo potpuno besmislenim pa to nije ni učinila.
11.1. Nakon što joj se predočava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića a koji je isti napravio na temelju medicinske dokumentacije i iz kojeg proizlazi da bi ovaj dječak ĆČ zadobio oteklinu i krvni podljev lica područja lijevog obraza što čini jednu cjelinu nastalu udarcem tupo tvrdog predmeta (otvorena šaka, šamar) navodi da njoj osobno nije poznato kako je dječak mogao zadobiti tu ozljedu ali sa sigurnošću može iskazati da ozljeda nije nastala na način da ga je njen suprug udario. Na poseban upit branitelja okrivljenika sjeća li se je li se taj dječak koji je loptom udario njihovog sina te prigode ispričao, svjedokinja odgovara kako ih je to možda šokiralo više od svega jer je on došao do njihovog sina i ispred njih istog udario loptom u glavu dok su oni to gledali i nakon toga počeo vikati da nije on, da nije on, bez riječi isprike ili bilo čega što bi ukazivalo da mu je žao zbog toga. Također upitana svjedokinja odgovara da njen suprug nikada nije udario njihovu djecu niti bilo koga.
12. Svjedok GČ ispitan pred ovim sudom na raspravi dana 17. siječnja 2025. je naveo da je 2018. godine otišao u mirovinu tako da više nema nikakvog doticaja sa službom, a događaj zbog kojeg je danas pozvan u svojstvu svjedoka mu je uglavnom nepoznat jer su takvih intervencija tijekom njegovog radnog staža imali bezbroj i nemoguće ih se svih sjetiti. Kada mu se predočava iskaz svjedokinje BČ kao i njegove uredovne bilješke od 15. travnja 2016. godine gdje BČ tvrdi da su došli kod njih kući tražeći njenog supruga u vezi s ovim događajem te ga ona upitala da li je primijetio na ovom dječaku nekakve ozljede, a on je odgovorio da nije te ujedno savjetovao da odvede i svog sina na hitnu pomoć. Može odgovoriti da se toga točno ne sjeća, međutim pregledom uredovnih zabilješka od 15. travnja 2016. koju je uredno sastavio navodi da je točno sve što u istoj piše te da na oba dječaka nije uočio nikakve tjelesne ozljede, a da su roditelji rekli da će ih odvesti na HKP KBC Firule poradi utvrđivanja ozljeda. To je sve što mu je o ovom događaju poznato te ne zna kako se situacija dalje razvijala niti to spada u moj dio posla.
13. Zakonski zastupnik oštećenika DČ ispitan pred ovim sudom dan 7. svibnja 2025. godine je naveo da je kritične prigode njegov tada maloljetni sin ĆČ i on nalazili su se kod njegove majke koja je živjela u [adresa], dok je on ispred dućana pio sok jer ne pije alkohol, njegov se sin s drugom djecom igrao udaljen jedno 50 metara od njega u [adresa], u blizini caffe bara "Legis". Dogovorili su se da će se igrati jedno pola sata, te nakon toga, će se naći i krenuti kući s obzirom da se spuštao mrak i kada mu je on krenuo u susret vidio je njega kako se teškom mukom penje uz stepenice i govori mu kako ga je jedan jako veliki čovjek istukao i davio. Odmah je pozvao policiju, policija je pokušala pronaći tada osumnjičenog, međutim, on je već pobjegao negdje po otocima, a on je s djetetom otišao na hitni medicinski prijem gdje su mu utvrđene ozlijede koje se navode kako u medicinskoj dokumentaciji tako i u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka. U svakom slučaju misli da je strašno da se može istući nečije dijete i ostaviti ga na takav način. Razgovarao je s ĆČ što bi prethodilo napadu, te mu je rekao isto što i vama, on je ostavljen, ponižen i pretučen na podu, dok su svi to gledali i nitko nije reagirao, dječak je i danas u općem stanju straha, tako da se on i dalje boji velikih ljudi iako je danas odrastao i punoljetan momak. Tvrdi da postoji pet svjedoka koji su vidjeli ovaj događaj, međutim, osobno misli da nema potrebe ih ispitivati jer je sve jasno. Na poseban upit zastupnice optužbe nakon koliko vremena je otišao u bolnicu, isti odgovara da je prošlo dva do dva i pol sata s obzirom da je čekao dolazak policije, te da je dijete imalo posljedice nakon ovog događaja u smislu da je povraćao te da pet do šest dana nije mogao ići u školu. Na poseban upit zastupnice optužbe koliko dugo je čekao policiju, isti navodi da je i njih čekao dva do dva i pol sata. Na poseban upit branitelja okrivljenika što je primijetio od ozlijede na licu svog djeteta kritične prigode, svjedok odgovara kako se vidio palac na vratu na mjestu gdje je dječak bio gušen a preko cijelog lica su se vidjeli otisci svih prstiju ruke te da su čak i na Hitnoj pomoći komentirali da tako nešto nikada nisu vidjeli. Inače svjedok tvrdi kako nije točno da bi se okrivljeni nalazio na ulici pored svojeg djeteta pa da bi eventualno reagirao u afektu već je prema iskazima koje je on naknadno prikupio isti bio u svojoj kući na 4. katu, kroz prozor vidio igru djece, te se odlučio spustiti s 4. kata, istući njegovo dijete ispred druge djece te se potom vratio na 4. kat, uzeo stvari i pobjegao. Na daljnji upit branitelja okrivljenika je li pružio nekakvu pomoć svojem sinu dok je čekao policiju, isti navodi da mu je stavljao hladne obloge. Inače ovi svjedoci o kojima danas govori, njihova imena je dao policiji.
14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je cijenio sve izvedene dokaze i kako svaki dokaz pojedinačno te u svezi s ostalim dokazima kao i u svezi s obranom okrivljenika i nedvojbeno je utvrdio kako je kritične prigode okrivljeni SČ počinio je jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom i to upravo na način kako je to opisano u izreci presude. Navedeno proizlazi posebno iz iskaza svjedoka oštećenog ĆČ kao i dijelom iz obrane samog okrivljenika, jer je teško povjerovati da se mogao uspješno suzdržati od reakcije nakon što mu sin biva udaren loptom iz neposredne blizine od strane drugog djeteta te medicinske dokumentacije TČ, iz kojih proizlazi nedvojbenim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret opisano u izreci presude a tijekom postupka nisu utvrđene činjenice ni okolnosti koje bi isključivale krivnju i kazneni progon okrivljenika. Naime, da je isti počinio kazneno djelo proizlazi iz iskaza oštećenika ĆČ koji je detaljno i okolnosno opisao način postupanja okrivljenika kritične prigode, navodeći da ga je isti plesnuo rukom po obrazu. Iskaz oštećenika potkrijepljen je iskazom ispitanog svjedoka DČ odnosno njegovog oca kojem se sin neposredno nakon samog događaja povjerio i ispričao o onome što se dogodilo, a svjedok je iskazivao da je njegov sin imao ozljede te prigode na licu kao i da je isti nakon predmetnog događaja povraćao te nekoliko dana nije išao u školu. Navedene iskaze oštećenika i svjedoka potvrdilo je i provedeno sudsko medicinsko vještačenje ozlijede koje je okrivljenik zadobio a iz kojeg vještačenja proizlazi da je isti zadobio ozlijede upravo na način kako je to opisao oštećenik, pri svom mišljenju je vještak ostao kod svojeg iskaza na raspravi pred sudom.
15. S obzirom na nedostatak očevidaca u konkretnom postupku osim samih sudionika koji iskazuju različito sud se većim dijelom oslonio na medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na povredu koju je kritične prigode zadobio ĆČ te sudskomedicinsko vještvo izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića, mr.sc. specijalista patološke anatomije i specijalista sudske medicine koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju jod 10.ožujka 2017. godine iskazao kako je izvršio uvid u spis i priloženu medicinsku dokumentaciju te iz stanja spisa zaključio kako bi dana 15. travnja 2016. u Splitu malodobni ĆČ zadobio tjelesne ozljede na način da je dobio udarac otvorenim dlanom u lice. Uvidom u specijalistički nalaz HMP Split od 15. travnja 2016. u 21,15,99 pristupio tada malodobni ĆČ te su istom postavljene dijagnoze površinska ozljeda glave, napad tjelesnom silom a temeljem vidljivog traga udarca na obrazu (modrica i otečenost). Iz dopisa sa HMP Split od 27. 10.2016. razabire se kako je ĆČ došao u pratnji oca dana 15. travnja 2016. te je prilikom pregleda konstatirano – kontuzija područja lijevog obraza. Slijedom iznijetog vještak je mišljenja kako je malodobni kritične prigode oštećenik malodobni ĆČ zadobio oteklinu i krvni podljev lica, područje lijevog obrata što čini jednu cjelinu nastalu udarcem tupotvrdog predmeta (otvorena šaka, šamar) silom slabijeg do srednjeg intenziteta, a koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Sud je vještaka Antonija Alujevića pozvao i na raspravu dana 1. travnja 2025. godine gdje je isti ostao kod svog već sačinjenog pisanog nalaza i mišljenja a na poseban upit suda je li moguće šamarom izazvati ovakvu ozljedu kakva se opisuje na Hitnoj medicinskoj pomoći Split, vještak odgovara da je moguće i to udarcem slabog ili srednjeg intenziteta obzirom da je riječ o dječjoj koži koja reagira na drugi način nego kod odraslih osoba. Na poseban upit obrane je li ovu ozljedu mogla vidjeti osoba koja bi bila bez medicinske naobrazbe navodi da bilo koji nekvalificirani promatrač mogao vidjeti neku ozljedu ali ju ne može interpretirati, u svakom slučaju krvni podljev se pojavi u roku od nekih 15 minuta.
16. Sublimirajući ovako provedeni dokazni postupak odnosno u cijelosti utvrđeno činjenično stanje ovaj sud dolazi do neprijepornog zaključka kako je okrivljenik SČ u inkriminiranom razdoblju na način da je nakon što je dijete ĆČ, rođen **.**.2006., u igri udario loptom u predjelu lica njegovog sina, u nakani da istoga tjelesno ozlijedi, otvorenim dlanom udario dijete ĆČ u predjelu lijeve strane lica, uslijed kojeg udarca je isti zadobio oteklinu i krvni podljev lica, područja lijevog obraza, koje povrede su lake naravi, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom po čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
17. Nakon naprijed navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika.
18. Kako ubrojivost okrivljenika nije bila upitna tijekom postupka, sud okrivljenika SČ smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
19. Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, pri tome cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja, odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene zaključuje se kako je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju postupao sa neizravnom namjerom na način da je bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa je na to i pristao, zbog čega sud drži krivim za počinjeno navedeno kazneno djelo koja mu se stavlja na teret.
20. Nakon svega, valjalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije u odnosu na okrivljenika SČ, koja će biti primjerena prije svega konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, te društvenoj osudi počinjenja kaznenog djela i to prvenstveno u vidu kako specijalne prevencije tako i generalne prevencije.
21. Stoga je okrivljeniku najprimjerenije bilo sukladno svim naprijed navedenim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, kao i društvenoj osudi počinjenja navedenog kaznenog djela i to u vidu kako specijalne i generalne prevenciju bilo primijeniti uvjetnu osudu, sukladno čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11), na način da mu je sud prethodno izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci kako je to i ranije istaknuto u izreci ove presude.
22. Neizvršenje kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci spram okrivljenika, sud je uvjetovao nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku provjeravanja od dvije godine, po pravomoćnosti ove presude.
23. Stav je ovog suda kako će se naprijed navedenom kaznenopravnom sankcijom u odnosu na okrivljenika SČ polučiti svrha kažnjavanja odnosno ostvariti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije.
24. Prilikom odluke o duljini trajanja kazne zatvora kao i roka provjeravanja sud je cijenio kao olakotne okolnost na strani okrivljenika njegovo primjereno držanje pred sudom te dosadašnju kaznenu neosuđivanost, okolnosti pod kojima se djelo dogodilo, dok je kao otegotnu okolnost cijenilo težinu počinjenog kaznenog djela.
25. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu provedenog sudsko- medicinskog vještačenja iznos od 265,45 eura, za nalaz i mišljenje na raspravi u iznos od 118,12 eura, te novčani iznos od 200,00 na ime paušalne svote.
26. Slijedom svega prethodno iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 23. siječnja 2026. godine
SUDAC:
Marisa Mrass
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud u Splitu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.
DNA:
- ODO Split
- okrivljeniku
- branitelju okrivljenika Toniju Babiću, odvj. u Splitu
- oštećeniku ĆČ – po pravomoćnosti
