P Ob-591/2024-37
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mitar Knežić, odvjetnik u Dugom Selu, protiv tužene VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana-Marija Vegar, odvjetnica u Zagrebu, radi bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 03. prosinca 2025. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te punomoćnice tužene, a u odsutnosti tužene osobno, 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela kuće u [adresa], sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] sa ukupno 1461 m2, šuma od 862 m2, vinograd od 542 m2, vinogradarska kuća, [adresa] sa 42 m2, te nadstrešnica, [adresa] sa 15 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i dozvoliti uknjižbu svoga prava vlasništva u ½ dijela sa svog imena VT na ime tužitelja OT.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim glasi:
„Nalaže se tuženici vratiti tužitelju slijedeću pokretnu imovinu: 7 zlatnih ogrlica, električnu šivaću mašinu sa kutijom marke Bagat, komplet talijanskih tanjura sa pozlaćenim rubovima starih preko 60 godina, ambasador deke 2 komada, kristalne čaše u setovima stare preko 50 godina, sve u roku od 15 dana“.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,54 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadu troška postupka odbija.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom na naknadu troška postupka u iznosu od 3.500,00 EUR, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 15. svibnja 2024. podnio ovome sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na nekretninu i radi povrata pokretnih stvari. U tužbi navodi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 15. travnja 2017. do 16. prosinca 2023. i da je tužitelj naslijedio stan od pokojnog oca, JT, u [adresa] i to stan br. 6, površine 54 m2, na 1. katu, upisan na listu broj 5325 k. o. [katastarska općina], na parceli br. 595, koji je stan prodao 21. rujna 2021. za iznos od 50.000,00 EUR. Novcem od prodaje toga stana tužitelj je 23. rujna 2021. od CT kupio kuću u [adresa], sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], sa 1061 m2, šuma od 862 m2, vinograd sa 542 m2, vinogradska kuća, [adresa] sa 42 m2, te nadstrešnica, [adresa] sa 15m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je kupoprodajnu cijenu isplatio u ½ dijela na ime tužene i u ½ dijela na ime svoje kćeri, ČT. Nadalje, po napuštanju izvanbračne zajednice i faktičnom prestanku iste, 16. prosinca 2023., tužena je iz kuće odnijela tužiteljevu imovinu i to 7 zlatnih ogrlica, električnu šivaću mašinu sa kutijom marke Bagat, komplet talijanskih tanjura sa pozlaćenim rubovima starih preko 60 godina, dvije Ambasador deke, kristalne čaše u setovima stare preko 50 godina, koje stvari za tužitelja predstavljaju posebnu vrijednost jer je riječ o stvarima iz obiteljskog nasljeđa. Kako stoga opisana nekretnina predstavlja posebnu imovinu tužitelja, a ne izvanbračnu imovinu stranaka, te kako je tužena napuštanjem izvanbračne zajednice odnijela dio tužiteljeve imovine, tužitelj predlaže sudu po provedenom dokaznom postupku donijeti presudu kojom će se utvrditi da je suvlasnik u ½ dijela kuće u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] sa ukupno 1461 m2, šuma od 862 m2, vinograd od 542 m2, vinogradarska kuća, [adresa] sa 42 m2, te nadstrešnica, [adresa] sa 15 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena dužna priznati i dozvoliti uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela sa svojeg imena na ime tužitelja, kao i presudu kojom se nalaže tuženoj da tužitelju vrati 7 zlatnih ogrlica, električnu šivaću mašinu sa kutijom marke Bagat, komplet talijanskih tanjura sa pozlaćenim rubovima starih preko 60 godina, ambasador deke 2 komada, kristalne čaše u setovima stare preko 50 godina. Zatražio je i naknadu prouzročenog troška postupka.
1.1. Uz tužbu je priložio rješenje o nasljeđivanju iza pok. JT, Ugovor o kupoprodaji stana od 21.09.2021., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23.09.2021. i zk. izvadak za k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je predložio po potrebi na okolnost izvanbračne zajednice saslušati svjedoke HT, ŽT i UT.
2. Tužena je u stranačkim navodima na ročištu od 14. siječnja 2025. navela kako je točno da je nekretnina upisana kao suvlasništvo nje i kćeri tužitelja, da je polovica kuće tužiteljeva i da je tužitelj tu nekretninu kupio vlastitim sredstvima, slijedno čemu je sud na istom ročištu, raspravljajući sa strankama činjenična i pravna pitanja prijepora, u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva konstatirao da ista između stranaka nije sporna i da tužena priznaje da je tužitelj suvlasnik nekretnine u ½ dijela. Na istom je ročištu tužena predala pisani odgovor na tužbu, inzistirajući pri tom na usmenom čitanju istoga. U podnesku navodi da je do ovog postupka došlo stoga što joj je tužitelj želio napakostiti jer je nakon 6 godina i 9 mjeseci agonije zajedničkog života od njega pobjegla. Polovicu kuće joj je prepisao svojevoljno, bez da ga je ona to tražila i tada je mislila da je to napravio iz ljubavi. Ističe da iako je od početka zajedničkog života vidjela da s njim nešto „ne štima“, tek je nakon 7 godina uz pomoć knjiga shvatila što su narcisi i da s njim neće nikad biti bolje. Razmišljala je o tome da ga tuži za emocionalno zlostavljanje, no nema snage sve to ponovno proživljavati. U odnosu na predmet tužbe navodi da su zajedno našli i izabrali tu kuću. Kad je „prepisao“ polovicu na nju, bila je najsretnija na svijetu, ne zato što je kuću „prepisao“ na nju, nego zato što je mislila da će od tada sve ići na bolje. Međutim, od prvog dana u toj kući je krenuo horor i započeo je svoju treću, završnu nacističku fazu kada oni žele žrtvu dovesti do ludila i psihičkog sloma. Vrijeđao ju je, vikao da je maloumna i alkoholičarka, vikao da ga vara i da je kurva, izvrtao je njezine riječi, a uz to je i patološki lagao. Zbog njega je izgubila sve prijatelje jer nije smjela nigdje otići, čak je i šetnje sa psom morala svesti na 5 minuta. Kada je shvatila što su narcisi, shvatila je da je tu kuću prepisao na nju samo zato da joj može prijetiti i da joj je uzme. U svakoj svađi joj je govorio da sad idu da prepiše kuću na njega, stalno joj je s tim prijetio, a ona je svaki put rekla u redu samo da to više ne sluša. Ona tu kuću za koju je mislila na početku da će u njoj živjeti do kraja života, ne želi, te navodi da je i njegovoj kćeri par puta rekla da će kuću prepisati na nju samo da s njim nema više nikakvog doticaja, a u porukama ima dokaz da se s njom htjela naći kako bi joj prepisala kuću, a također joj je pisala da joj čuva stvari od pokojne bake koje će joj dati. Navodi da su to stvari za koje tužitelj tvrdi da ih je ukrala, a uzela ih je jer ih je tužitelj htio prodati još dok su zajedno živjeli. Kćer tužitelja joj se, međutim, prestala javljati i pretpostavlja da je to pod utjecajem tužitelja. U odgovoru na tužbu dalje navodi da je otišla 16. prosinca 2023. na način da je dogovorila sa svojim ocem i kćeri da dođu po nju i stvari kada tužitelj ode na posao. Otišla je u unajmljeni stan jer je kuća njenih roditelja 100 do 200 m udaljena „od dotične kuće“; morala je promijeniti posao jer joj je tužitelj dolazio na posao; sakrivala se u skladištu; ostavljao joj je prijeteće poruke na autu; prijetio je njezinim roditeljima da će im zapaliti kuću, pa ga je njezin otac prijavio policiji. Svi su u od njega u strahu jer ima veliku kriminalnu prošlost. Iznosi da u kući ima još svog namještaja, a iako joj je on u mailu napisao da može doći po taj namještaj, strah ju je poslati nekoga po to da je ne bi optužio za krađu. Tamo ima antikni kauč koji su njezini roditelji tapecirali, veliki antikni luster, mali antikni stolić, što su sve uspomene kod njezine mame, novi kuhinjski stol koji su kupili njezini roditelji, krevet i tri ormarića. U kuću je ulagala fizički i financijski, no ona će je svejedno „prepisati“ na ČT“ jer je tužitelj napisao da će on prodati kuću. Također i da zahtjeva sve ono što joj pripada nakon svih tih godina, a barem 15.000,00 EUR.
2.1. Uz pisani odgovor na tužbu je priložila SMS poruke poslane kćeri tužitelja i SMS poruke tužitelja.
3. Podneskom od 27. siječnja 2025. tužena je povukla ranije priznanje činjeničnih navoda uz pojašnjenje svojih tvrdnji na način da ne razumije odakle isti navodi na zapisniku jer da je, kao što je i napisala u izjavi, pola kuće „na njoj“, a pola na tužiteljevoj kćeri. Tužitelj je tu kuću kupio svojim novcima, ali je polovicu njoj poklonio i stoga je „polovica odmah išla na nju“. Navodi i kako je točno da je rekla da bi ona svoju polovicu „prepisala“ na tužiteljevu kćer kako on traži, ali samo stoga što se tužitelja boji jer prijeti njezinoj obitelji. Na ročištu od 29. siječnja 2025. punomoćnica tužene je dodatno ukazala da je tužena neuka stranka i da nije točno da bi priznala tužbeni zahtjev u dijelu vlasništva nekretnine, ukazujući pritom na dio odgovora na tužbu u kojem navodi da je tužitelj na nju svojevoljno prepisao polovicu nekretnine jer ga ona to nije tražila.
3.1. Temeljem iznesenih navoda tužene s ročišta od 14. siječnja 2025., tužitelj je predložio donošenje presude na temelju priznanja iz odredbe čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). To stoga što navodi tužena nije izjavila da bi tužiteljev zahtjev za pružanje pravne zaštite, kako to traži tužbom od 15. svibnja 2024. bio na zakonu osnovan. Cijeneći da se stranka na ročištu od 29. siječnja 2025. zastupala bez punomoćnika i dalje, sadržaj odgovora na tužbu, sud je cijenio i da njezine stranačke dispozicije s tog ročišta ne čine priznanje činjeničnih navoda na kojima tužitelj zasniva svoj zahtjev u ovom postupku. Dodatno tome, iz sms poruka koje je tužena dostavila na spis doista slijedi činjenica narušenog odnosa stranaka i izjava tužitelja koje se mogu smatrati usmjerenima na integritet osobe i mogu kod druge osobe izazvati subjektivni osjećaj straha („…počet će vam se događati sranja…imaš mamu, tatu, sestru…dijete… razmisli malo…).
4. Tužitelj je na ročištu 29. siječnja 2025. povukao tužbu u dijelu toč. II. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat 7 zlatnih ogrlica, električnu šivaću mašinu sa kutijom marke Bagat, komplet talijanskih tanjura sa pozlaćenim rubovima starih preko 60 godina, ambasador deke 2 komada, kristalne čaše u setovima stare preko 50 godina. Tužena se istom povlačenju nije protivila, pa je stoga primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
5. Na istom je ročištu tužitelj tvrdio da je do raspolaganja nekretninom na opisani način došlo radi aktualne blokade računa, dok je po završetku dokaznog postupka dodatno kao pravu osnovu odnosa tužitelja i tužene pri raspolaganju novcem, tvrdio da je riječ o prividnom ugovoru iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ObZ).
5.1. Tužena je po punomoćniku u podnesku od 05. veljače 2025. dalje iznijela navode vezane uz činjeničnu osnovu protivljenja tužbenom zahtjevu. Navodi da je nesporno da je s tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici koja je prestala 16. prosinca 2023. i da je upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], no da je ujedno i stvarna vlasnica jer da je nekretninu stekla darovanjem od tužitelja s kojim je u to vrijeme bila u izvanbračnoj zajednici. U podnesku navodi da joj je tužitelj, kad su odlučili kupiti kuću, vrlo nedvosmisleno i u više navrata komunicirao kako želi da bude vlasnica kuća i da joj je želi pokloniti iz ljubavi te da su stoga upravo pri sklapanju ugovora prema odluci i želji tužitelja, kao kupci u ugovoru bile navedene ovdje tužena i kćer ČT, svaka u ½ dijela. To stoga što je tužitelj odlučio pokloniti jednu polovinu kuće svojoj kćeri, a drugu polovicu svojoj tadašnjoj izvanbračnoj supruzi, pa je u njihovo ime i za njihov račun dobrovoljno platio kupoprodajnu cijenu kuće. Također, da je iz tužiteljeva postupanja prije, za vrijeme i nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, vidljivo da je volja tužitelja bila da tužena i njegova kćer steknu vlasništvo predmetne nekretnine. Nadalje, da je tužitelj odlučio da se kao kupci kupoprodajnog ugovora navedu njegova kćer i tadašnja supruga te je potom svojevoljno u njihovo ime i za njihov račun platio kupoprodajnu cijenu. Tužena i kćer tužitelja su takvo darovanje prihvatile, odnosno prihvatile su da tužitelj u njihovo ime i za njihov račun isplati kupoprodajnu cijenu, prihvatile su u vlasništvo nekretninu, potpisale ugovor i potom ishodile upis prava vlasništva, pri čemu da izjave tužitelja s ročišta od 29. siječnja 2025. da bi zbog blokade računa bile kao kupci u ugovoru navedene tužena i njegova kćer, nisu istinite. U odnosu na iznos od 15.000,00 EUR-a, koji iznosi u pisanom odgovoru, navodi da isto ne predstavlja tužbeni zahtjev za isplatu ulaganja, jer je polovica nekretnine njezina, i sva je ulaganja koja je nesporno vršila, vršila u vlastitu nekretninu, već joj je namjera bila predložiti prijedlog nagodbe prema kojem bi bila spremna prenijeti svoj suvlasnički dio kuće na kćer tužitelja uz uvjet da se nekretnina proda i da tužitelj više ne živi u njezinoj neposrednoj blizini obzirom da ta blizina nju ugrožava na dnevnoj bazi, a da joj pritom za njezin suvlasnički dio isplati 15.000,00 EUR.
5.2. Tužitelj je osporio da bi tužena stekla ½ dijela kuće darovanjem jer da nije bilo nikakvog darovnog ugovora, a prema odredbi čl. 482. ZOO-a, ugovor o darovanju nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnog bilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave. Da je tužitelj imao namjeru darovati tuženoj polovinu kuće, onda bi sačinio odgovarajući pravni akt na zakonom propisani način.
5.3. Na ročištu od 14. svibnja 2025. tužena je dalje navela kako ona u ovom postupku niti ne tvrdi da je njoj nekretnina darovana, već da joj je tužitelj rekao da će joj pokloniti polovicu kuće pa je u njezino ime i za njezin račun platio polovicu kuće.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], šuma površine 862 m2, vinograd površine 542 m2, vinogradska kuća, [adresa] površine 42 m2 i nadstrešnica, [adresa], površine 15 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, kojim se odnosi na suvlasnički dio tužene, vlasništvo tužitelja.
7. Između stranaka nije sporno da su bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 15. travnja 2017. od 16. prosinca 2023., kada je tužena iselila iz kuće na adresi [adresa]. Nije sporno niti da je tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice, tužena temeljem pravog posla - ugovora o kupoprodaji od 23. rujna 2021., sklopljenog između prodavatelja CT i ovdje tužene te ČT kao kupaca, postala vlasnica u ½ dijela nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, dok je suvlasnica u preostalom dijelu kćer tužitelja, ČT. Navedene činjenice dodatno proizlaze iz tužbi priloženog izvoda iz zemljišne knjige i kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 2021. Nadalje, između stranaka nije sporno da je nekretnina kupljena sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu tužitelja i to sredstvima stečenim od prodaje stana u [adresa], koji je stan tužitelj naslijedio iza smrti pokojnog oca JT. U odnosu na navedeno, tužbi također prileži rješenje o nasljeđivanju i ugovor o kupoprodaji stana od 21. rujna 2021. (list 7-11 spisa).
7.1. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj u tužbi temelji na tvrdnji da nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva predstavlja njegovu posebnu imovinu, a ne izvanbračnu stečevinu, a u nastavnom tijeku postupka i da je njegovo plaćanje kupoprodajne cijene u ime tužene prividan ugovor jer nije postojala stvarna namjera darovanja i primanja dara. Tvrdi da je pobuda za takav pravni posao bila činjenica da mu je račun u to vrijeme bio u blokadi. Tužena pak tvrdi da je tužitelj u njeno ime i za njezin račun platio kupoprodajnu cijenu jer joj je želio darovati nekretninu. Time se prijepornim ukazuje prava volja stranaka pri sklapanju ugovora o kupoprodaji k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], šuma površine 862 m2, vinograd površine 542 m2, vinogradska kuća, [adresa] površine 42 m2 i nadstrešnica, [adresa], površine 15 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i posljedično tome, da li je tužitelj vlasnik nekretnine u ½ dijela.
8. Radi utvrđenja navedenih prijepornih činjenica, sud je u dokaznom postupku sud izvršio uvid u sadržaj isprava priloženih tužbi i odgovoru na tužbu te je saslušao stranke i svjedoke CT, ČT, TT, UT, FT, DT i RT. Svjedok ŽT, nije saslušan jer je tužitelj od njegova saslušanja odustao.
9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.
10. Iz iskaza tužitelja slijedi da je u veljači 2021. naslijedio stan u [adresa] i da je odmah razmišljao o prodaji stana i kupnji nekretnine u Zagrebu. U to su vrijeme on i tužena prekinuli izvanbračnu zajednicu. U lipnju 2021. su zajednicu obnovili i odlučili su kupiti kuću kako više ne bi bili podstanari i kako bi u toj kući zajedno živjeli. Oboje su tražili nekretnine preko Njuškala, pronašli tu kuću, išli je pogledati i u suštini su oboje donijeli odluku da će je kupiti. Znalo se da se kuća kupuje jedinim mogućim novcima, onim od prodaje stana u [adresa] jer kredit više nije mogao dobiti. On je odlučio tu kuću prepisati na svoju kćer ČT kako bi imala nešto od njega i jer nije želio da bude podstanar cijeli život kao on. To je bila njegova odluka, no kad je to rekao tuženoj, ona mu rekla da to nije pametno jer ih kćer može izbaciti iz kuće. Nije postojala opcija da on bude upisan kao vlasnik kuće jer je od 2011. imao ovrhu radi neplaćanja kredita koju je banka prodala B-kapitalu i koja mu se naplaćivala od plaće i u visini ¼ plaće te nije želio dozvoliti da mu ovrha bude na kući. Ta je ovrha u cijelosti isplaćena prošli mjesec. Nakon tih riječi, VT mu je predložila da za jednu polovicu kuće bude ona upisana kao vlasnica i da će mu tu polovicu vratiti kada bude isplatio ovrhu ili je prepisati na njegovu kćer. Polovica kuće je i dalje trebala ići na kćer jer su željeli nekakvu sigurnost obzirom ih ne bi mogla izbaciti iz kuće da je vlasnica samo polovice. Upitan da pojasni što je podrazumijevao pod prepisivanjem polovice kuće, naveo je kako je mislio da pri kupnji kuće odmah polovica ide na kćer, a polovica onda na VT. Nekretnina je plaćena gotovinom, sredstvima s njegovog računa. Tužena i njegova kćer su bile prisutne pri sklapanju ugovora kod javnog bilježnika, a on je novac predao prodavatelju. Tuženoj nije nikada rekao da joj poklanja polovicu kuće i ne zna zašto to ona tvrdi kada je bilo jasno da se ugovor sklapa na način kako je sklopljen zbog njegove trenutne situacije. Posebno upitan je naveo da bi i da nije imao ovrhu kuću svejedno stavio na kćer i da bi cijena kuća bila na kćer. On i tužena po upisu vlasništva nekretnine o istome dalje nisu razgovarali osim da se, kada se „izađe ovrha“ njezina polovica prepiše na njega. Od prodaje stana u [adresa] je ostalo još nešto novaca i to je uloženo u kuću. Planirali su još neka ulaganja, no do toga nije došlo. Tuženoj nije nikada obećao polovicu novaca od kupoprodajne cijene za koju je kuća kupljena. Upitan zašto nije zatvorio kredit ako je stan prodao za 60.000,00 EUR, a cijena kuće je bila 31.000,00 EUR, naveo je da je sama ovrha bila na iznos od oko 15.000,00 EUR, uvećano za kamate i da niti sam ne zna o kojem se iznosu radilo. Od B-kapitala taj podatak nije mogao dobiti i otplaćivao je kako se naplaćivala ovrha. Od preostalih novaca od prodaje stana je platio vozačku Renatinoj i svojoj kćeri, kompletan pregled vida i naočale za sebe i tuženu te je podmirio sva dugovanja za nekoliko mjeseci koja su preostala iz stana gdje smo stanovali. Također je kupio dva auta za sebe i tuženu, Renaul Megane i Opel Corsu, koja su oba bile negdje oko 5.200,00 EUR i namještaj za kuću u iznosu od oko 4.500,00 EUR.
6.1. Tužena je iskazala kako se o prodaji stana u [adresa] govorilo još godinu ili dvije prije nego je umro tužiteljev otac. Tužitelj je govorio da će stan prodati i kupiti nekretninu u Zagrebu i već je tada govorio da će pola nekretnine prepisati na nju, a pola na kćer jer da želi situirati dvije svoje najveće ljubavi. Oni su tokom zajedničkog života koji je započeo u rujnu 2017. više puta prekidali. Iz zajedničkog stana u [adresa] je otišla u svibnju 2021., ali su se zapravo već nakon par dana pomirili. Od tada su nekoliko puta išli u Novi Sad radi čišćenja tog stana, pripremanja za prodaju i išli su po stvari. Po prodaji stana su se zajedno vraćali s novcima od prodaje. Razmišljali su zajednički o kupnji nekretnine i ona je bila više za kuću. Tražili su po oglasima, išli pogledati kuću i svidjela im se, te su njih dvoje zajedno s prodavateljem dogovorili kupnju kuće. Podrazumijevalo se da se kuća kupi od prodaje stana jer ona od svojih novaca nije imala ništa. Tužitelj njoj nije nikada rekao da joj nešto od novaca od prodaje stana daje. Za to nije bilo potrebe jer im je poklonio kuću. Misli da joj je kuću poklonio jer je oduvijek govorio da želi situirati nju i kćer, a čak je govorio i da želi da ona ima gdje biti ako se njemu nešto dogodi. Upitana o financijskoj situaciji tužitelja, navela je da je imao tu ovrhu do koje je došlo kad su počeli zajedno živjeti. Ne zna kada je tužitelj otplatio ovrhu, no pri svađama joj je znao govoriti da sad idu da mu prepiše polovicu kuće. Imao je plaću koju bi potrošio već nakon par dana. Ona je plaćala sve režije i namirnice za stan, a točno je i da su imali dugove od tog stana gdje su ranije zajedno stanovali za Vip i režije. Dalje upitana navela je da nikada nije bilo razgovora o tome da tužitelj ne bi bio vlasnik kuće radi ovrhe. On je oduvijek govorio da će pola kuće biti na njoj, a pola na kćeri. Kuća je kupljena za 31.000,00 EUR i tužitelj je kod bilježnika dao prodavatelju novac. Ona je prihvatila da bude vlasnica polovice kuće kao supruga i nije u tome vidjela nikakav problem. Kad su se uselili u kuću, njihovi raniji problemi su se nastavili. Odlazila je 6 do 7 puta. Nije razmišljala o tome da bi mu vratila polovicu kuće. O tome nisu razgovarali sve dok nije pokrenut ovaj postupak. Točni su njegovi navodi o tome što je ulagano u nekretninu i na koji način. Te su stvari kupljeni od prodaje stana. Točno je da je u spis dostavila ispise poruka da je tužiteljevoj kćeri željela darovati svoju polovicu nekretnine, no to je bilo tako u prvi trenutak kada je otišla, a kasnije je razmišljala zašto bi dala nešto što je njezino. Upitana od strane punomoćnice je navela da je njoj tužitelj u više navrata još dok mu je otac bio živ rekao da joj želi pokloniti kuću. Kod javnog bilježnika je njoj i ČT rekao da im čestita jer da su sada njegove dvije najveće ljubavi situirane.
7. Iz iskaza svjedoka CT slijedi da su ovdje stranke zajedno došle pogledati nekretninu i odlučili su je kroz nekoliko dana kupiti, a nakon toga su se on i tužitelj dogovorili i sklopili su ugovor. Sve je dogovarao s tužiteljem. Napravili su kupoprodajni ugovor i sjeća se da su se kroz nekih 10 do 15 dana našli u [adresa] radi isplate. Radilo se o iznosu od oko 31.000,00 EUR. Dogovorili su se da mu novac bude isplaćen na ruke kako bi zaobišli proviziju banke. Prisjetio se da su on, „ O“, VT i njegova kćer sjeli na kavu, da mu je „ O“ dao novac, išli su ga u mjenjačnicu provjeriti i potom ga je on položio u banku. Nije se mogao sjetiti tko je u ugovoru bio naznačen kao kupac, navodeći i da je „ O“ bio kupac, on je s njim sve dogovarao. Prije prodaje nekretnine s tužiteljem se nije poznavao i nisu mu bile poznate njegove obiteljske prilike.
7.1. Svjedokinja ČT, kćer tužitelja, je iskazala da je s ocem u odličnim odnosima i da su zajedno stanovali do njezine 8. ili 9. godine života jer je po razvodu braka njenih roditelja ona ostala s majkom. S ocem se nastavila viđati vrlo često, u tjednu dva do tri puta. S tuženom je imala odnos dok su ona i njezin otac bili zajedno, no nakon što su prekinuli svoju zajednicu, s njom više nije ni u kakvom kontaktu. Okolnosti oko sklapanja ugovora o kupoprodaju kuće u [adresa] su joj poznate jer je bila tamo kad je kuća kupljena. Iskazala je da je bila pozvana jer je kuća išla na nju, odnosno prepisana je nju. Ona je u to vrijeme bila u Poreču. Tata je po prodaji stana govorio da joj želi kupiti neku nekretninu koja će ostati za nju. Polovica kuće je prepisana na VT zbog ovrhe. Posebno upitana da li je njoj otac želio kupiti polovicu nekretnine ili cijelu nekretninu, navela je da joj je otac želio kupiti cijelu nekretninu, ali je pola prepisano na VT. Upitana što za nju znači pojam prepisivanja nekretnine, navela je kako to znači da će imati nekretninu. Ona je u to vrijeme imala 18 godina i nisu joj bili poznati protokoli oko kupnje. Otac ju je pozvao da dođe, a i ranije su se oko toga čuli. Rekao joj je da treba doći potpisati obzirom će biti vlasnik kuće. Iznenadila se kad je vidjela da će VT biti vlasnica polovice kuće, a to je vidjela tek kad je potpisala ugovor. Ugovor je prethodno pročitala, no nije ga razumjela. Kod potpisivanja ugovora je bila prisutna i VT koja je također potpisala. Na daljnji upit kada je saznala da polovica nekretnine ide na VT radi ovrhe, navela je da je za ovrhe znala par dana prije ili par dana kasnije i da joj je to rekao otac, a upitana da li joj je bilo čudno to što zbog ovrhe polovica nekretnina ide na VT, a ne u cijelosti na nju, navela je da o tome nije uopće razmišljala. Otac joj je rekao da ima ovrhu, ali da će, kada se sve riješi oko ovrhe, polovicu kuće prepisati na nju. VT ju je nakon prekida zajednice s njezinim ocem pokušala kontaktirati pozivom, ali se nije javila.
7.3. Svjedokinja TT, u srodstvu s tužiteljem, je iskazala da joj je poznato da ju je O pozvao na sud da kaže da zna da su njegovi roditelji u [adresa] kupili stan i da je on taj stan prodao te za te novce je rekao da će kupiti kuću za kćer ČT. Ona i O su u dobrim odnosima. Posjećuje je otprilike jednom u dva do tri mjeseca i povremeno se čuju. Iskazala je da poznaje VT, „to je V“, poznaje i njezine roditelje i sestru, „to su sve, da ne kažem što“. Renatina sestra je hodala s njezinim sinom i obje vole cugati. VT je također često dolazila kod nje i dok nije bila s tužiteljem, a kad su bili zajedno su dolazili oboje. Zna da joj je tužitelj rekao da će kupiti kuću za ČT kad proda taj stan, a zašto to tako nije napravio to neka on kaže. Upitana da li joj je poznato tko su bili kupci u ugovoru o kupoprodaji kuće u [adresa] i tko je prodavatelj, navela je da o tome ništa ne zna. On je njoj rekao da je pola kuće prepisao na VT, što je njoj bilo sumnjivo jer je VT „išla samo za pare“. Njoj je odmah po sklapanju ugovora rekla će ona to vratiti, i tako je to govorila dok ju netko nije nagovorio da to traži. Kuća je odmah prepisana pola na svaku od njih, pri čemu je iskazala da „tužitelj nije mogao na sebe, ona to ne zna, to će on reći“. Upitana od strane punomoćnice tužene dalje je navela da je tužena malo dolazila i odlazila te ga nije voljela. On je imao veliku plaću i to je bio razlog zašto je ona s njim bila. Kada je bio sam nije nikada trebao posuđivati novce, a kada je bio s njom svako malo bi njih dvoje dolazili posuđivati novce jer im njegova plaća ne bi bila dosta.
7.4. Svjedok UT je iskazao da tužitelja poznaje više od 10 godina, a tuženu otkako je bila s tužiteljem. Njihov odnos, kako ga je vidio uz druženja na piću, je njemu djelovao „više iz koristi s Renatine strane“. To je tako vidio jer je primijetio da se između njih baš ne osjeća ljubav. Iskazao je da je O uvijek radio i imao je financijskih sredstava. Poznato mu je da je O navodno kupio kuću u [adresa] nakon što je prodao stan u [adresa]. Zna da je tu nekretninu imao u planu kupiti za svoju kćer, što mu je poznato jer su pričali o tome, radili su 4 mjeseca zajedno. Poznato mu je da je kupio nekretninu za svoju kćer. Druge okolnosti oko sklapanja tog ugovora za nekretninu mu nisu poznate. Zna da je to kuća u [adresa], ali ne zna adresu, bio je tamo samo jednom.
7.5. Svjedokinja FT, kćer tužene, je iskazala da zna da je danas ovdje radi postupka između J i njezine majke oko kuće, gdje je O tužio njezinu mamu. Kuća je prepisana na mamu, a O je traži natrag. Iskazala je da je sa svojom majkom u jako dobrim odnosima, a sa O je bila u dobrim odnosima dok su njih dvoje bili zajedno. Ona je s njima živjela od 2016. do negdje 2022., kada se preselila kod dečka. Između njezine majke i J je bilo dobrih trenutaka i trenutaka kada su se dosta svađali. U jednom trenutku su obje otišle jer su njih dvoje odlučili uzeti pauzu u svojoj vezi. Upitana o okolnostima kupnje kuće u [adresa], navela je da joj je poznato da su oni htjeli imati nešto svoje, odnosno zajedno su odlučili kupiti kuću da bi svi zajedno imali gdje živjeti. Kada je umro „Dadin“ tata u [adresa], oni su zajedno otišli prodati taj stan i odlučili su zajedno kupiti kuću. Novci od prodaje stana su bili Dadini. Bila je prisutna razgovorima oko traženja kuće, kupnji kuće, svi su tražili nešto što bi im odgovaralo. Poznato joj je da su vlasnice kuće njezina majka i ČT zato što je O odlučio na njih dvije prepisati kuću. Dogovor između njezine majke i J je bio da kuća ide na njezinu majku i ČT radi toga da one imaju nešto svoje, a kada joj je predočeno da iz toga proizlazi da O nema ništa, navela je da su O i njezina majka bili u vezi. Nije bila prisutna razgovoru između njezine majke i J na koga će glasiti kuća. Ona prije kuće nije razgovarala sa ČT, o svemu su razgovarali majka i O. Zna da nitko nije O prisilio da prepiše kuću na njezinu majku, niti je ikada čula da bi njezina majka nagovara tužitelja da kuću prepiše na nju. Prema onome što je njoj poznato, on je sam tako odlučio. Zna da su osim kuće kupljeni i auti, no ne zna kojim sredstvima. Poznato joj je da je njezina majka nakon pokretanja ovog spora od tužitelja tražila novac, no ne zna koliko.
7.6. Svjedok DT, otac tužene, je u iskazu naveo da mu je poznato da je pozvan radi bračne zajednice OT i njegove kćeri. Oni su živjeli zajedno i sad se rastaju. Oni su OT primili kao sina i bili su često u kontaktu. Poznato mu je da su za vrijeme zajedničkog života stekli kuću u [adresa], koju su kupili kad su naslijedili one novce od stana u [adresa]. Čim se čulo da se prodaje stan, OT je govorio da želi svojoj „miciki“ kupiti pola kuće, pola je dao svojoj kćeri, a o razlozima toga ne zna. Kuća je kupljena negdje ujesen 2021. i u njoj je bio. Upitan da li mu je netko od njih dvoje neposredno govorio o namjeri kupnje kuće, naveo je da mu je kćer govorila da želi kupiti kuću, a također i OT. Kad je kuća kupljena, kćer je rekla da je dobila kuću, a OT da je njoj kupio pola kuće. Upitan od punomoćnice tužene, naveo je da su im on i supruga za tu kuću kupili skupocjeni luster, kauč za gore, dolje kauč za FT gdje su joj uredili sobu, plafonijere, on je danima s električarem radio na instalacijama, dok je na upit punomoćnika tužitelja naveo da je njegova kćer, pored suvlasništva na ovoj kući koja je predmet spora, s njim suvlasnica kuće gdje on i supruga stanuju i koja je kupljena 2019. Poznato mu je da je „ O“ nakon prodaje stana kupio sebi i tuženoj auto.
7.7. Svjedokinja RT, majka tužene, u iskazu navodi da joj je poznato da su vlasnici te kuće C i njezina kćer. Kad su VT i OT kupili kuću u [adresa], na adresi [adresa], OT je rekao da je to poklon za C i VT, te da on to poklanja svojim ljubavima. Sjeća se da je bio kod njih u dvorištu i da je to rekao. Bili su kod njih poslije tog prijepisa kuće, ne zna kada je to točno bilo, ali zna da je bilo lijepo vrijeme i da su sjedili vani. Kuća je kupljena sredstvima od stana od „Dadinog“ oca. Sav namještaj u kući je skoro njihov; njezin je suprug pomagao oko električarskih radova. Kupili su im dva kreveta, stol, mali stolić, veliki
1 0
luster, nekoliko ormarića. Na upit punomoćnika tužitelja je navela da je njezina kćer suvlasnik kuće u kojoj ona (svjedokinja) stanuje, a u drugoj polovici je suvlasnica druga kćer. Kuću su kupili oni. Upitana zašto bi „ O“ kupio njezinoj kćeri kuću ako je ona suvlasnica, navela je da su oni, koliko je njoj poznato, živjeli kako podstanari i željeli su imati nešto svoje. Kuća u kojoj ona živi je njezinim kćerima roditeljska kuća. Kad su prodali stan, „ O“ je rekao da je svojoj „miški“, kako je zvao njezinu kćer, prepisao kuću i da je prepisao i svojoj kćeri. Poznato joj je da su nakon prodaje stana kupili i auto, no ne zna kojim sredstvima jer nije s njima živjela da bi joj bile poznate njihove financije. Njezina je kćer po pokretanju ovog postupka tražila od tužitelja neke novce da bi mu vratila polovicu kuće i da je on na to pristao, do ovog postupka ne bi došlo.
8. Prema odredbi čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 52/25) pravo vlasništva nekretnine stječe se na temelju valjanog pravnog posla i upisom u zemljišne knjige. Prema odredbi čl. 161. ZOO-a obvezu može ispuniti ne samo vjerovnik nego i treća osoba, a vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena. Prema odredbi čl. 298. ZOO-a, prividan ugovor nema pravni učinak među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost. Da bi se radilo o prividnom pravnom poslu, mora postojati suglasna volja ugovornih strana da ugovor ne proizvodi pravne učinke koje inače ima. Nadalje, prema odredbi čl. 482. ZOO-a ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave.
9. Cijeneći nesporne činjenice predmetnog prijepora i provedeni dokazni postupak, sud polazi od toga da su ugovor o kupoprodaji nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od **.**.2021. s CT kao prodavateljem sklopile ovdje tužena i kćer tužitelja ČT i da su temeljem tog pravnog posla iste upisane kao suvlasnice u ½ dijela. Između stranka nije sporno da je kupnju nekretnine financirao tužitelj sredstvima svoje posebne imovine. Iz iskaza svjedoka CT je utvrđeno da je s tužiteljem dogovarao uvjete prodaje i da mu je tužitelj dao novac. Iz iskaza tog svjedoka, iskaza stranaka i svjedokinje FT, koja je u to vrijeme stanovala sa strankama, a koje iskaze kao suglasne sud prihvaća u tom dijelu, slijedi da su stranke, zajedno donijele odluku o kupnji nekretnine s namjerom zajedničkog života u njoj. Tužitelj tako u iskazu navodi „da su odlučili kupiti kuću“, nakon što su se pomirili i da je „razlog kupnje bio taj da ne budu podstanari jer je u toj kući mislio s tuženom živjeti“. Takvoj dinamici života prethodio je period u kojem je tužitelj naslijedio stan i odmah razmišljao o njegovoj prodaji kako bi u Zagrebu kupio nekretninu, obzirom vlastite nekretnine nije imao. Sud je iz isprava priloženih tužbi utvrdio da je tužitelj u srpnju 2021. stekao nasljeđivanjem vlasništvo stana u [adresa], da je 21. rujna 2021. sklopio kupoprodajni ugovor za taj stan i da dva dana nakon toga, 23. rujna 2021., dolazi do sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa]. Tužitelju je u veljači te iste godine preminuo otac, u koje su vrijeme stranke bile u izvanbračnoj zajednici, istu prekidaju u svibnju u 2021. i ponovno uspostavljaju u lipnju 2021., iz čega slijedi da stranke u bitnome kroz cijeli taj period tužiteljeva stjecanja stana i prodaje istoga prolaze zajedno. Sud kao životan prihvaća iskaz tužene da su od
1 1
ponovne uspostave izvanbračne zajednice nekoliko puta bili zajedno u [adresa] radi čišćenja nekretnine i pripremanja za prodaju i da su išli po stvari. Cijeneći stoga tužiteljev iskaz da su odlučili kupiti kuću kako bi zajedno u njoj živjeti, potom iskaze obje stranke i svjedokinje FT kako svi gledaju oglasnik i traže nekretninu te stranke zajedno donose odluku o kupnji, sud poklanja vjeru iskazu tužene da tužitelj raspolaganjem novcima u korist tužene i svoje kćeri doista raspolaže rukovodeći se emocijama. I sam navodi da je želio da kćer ima nešto od njega, koji dio iskaza sud prihvaća, međutim, sud ne prihvaća dio iskaza u kojem iznosi kako ga je tužena tražila polovicu kuće da bi bili sigurni da ih tužiteljeva kćer ne može izbaciti. Dodatno tome, svjedokinja ČT navodi da je s tatom, ovdje tužiteljem uvijek bila u odličnim odnosima i da su se redovito viđali i posjećivali usprkos udaljenosti, kao i da je bila u takvim odnosima i s tuženom sve do ovog postupka, pa po ocjeni suda nije životno da bi u okolnostima takvog idiličnog odnosa itko razmišljao o „izbacivanju iz nekretnine“. Povrh toga, čak i kad bi se prihvatilo da je tužena to navela, nije životno da bi tužitelj sumnjao u svoju kćer s kojom je u prisnom odnosu. Tužitelj u ovome dijelu opisa uvodi institut prividnog ugovora navodeći da mu je račun bio blokiran, da je imao ovrhe i da nekretnina nije mogla biti u ½ dijela u njegovom vlasništvu. U iskazu iznosi da je stoga dogovorio s tuženom da ona postane vlasnica u ½ dijela i da mu nekretninu vrati kad on otplati ovrhe. Tužiteljev iskaz u tom je dijelu proturječan njegovom daljnjem dijelu iskaza u kojem navodi da je novac za plaćanje cijene za nekretninu u [adresa] podigao s računa. Da je doista imao ovrhe koje su se naplaćivale po računu i ustegom plaće, nije vjerojatno da bi u situaciji izbjegavanja vjerovnika novac od prodaje stana uplatio na račun. Nadalje, premda i iz iskaza tužene proizlazi da je tužitelj imao ovrhe, u okolnostima u kojima tužitelj u spis ne pridonosi nikakve podatke o istima, niti isprave o blokadi računa, što je zasigurno mogao jer je zastupan po punomoćniku, sud cijeni da tužitelj nije dokazao da bi između njega i tužene bio postignut dogovor prema kojemu bi tužena bila vlasnica stana do njegove otplate duga. Dodatno tome, iz njegova iskaza slijedi i da uopće ne zna koliki mu je dug bio. Zna da je bio 15.000,00 EUR, no i da nije mogao dobiti podatak o ukupnoj visini duga s kamatama, koji dio iskaza se također ukazuje neživotnim kraj činjenice da iskazuje o nazivu vjerovnika. Jednako tako, kraj činjenice da je cijena stana bila viša od cijene nekretnine u [adresa], tužitelj je, da je doista bio u blokadi, mogao dug podmiriti preostalim iznosom od prodaje stana u [adresa], što ne čini, premda su mu, kako u iskazu navodi, sredstva od prodaje stana na računu. Time sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi njegovo raspolaganje u korist tužene bilo uvjetovano ovrhom i blokadom računa, odnosno nije dokazao da bi se u tom dijelu radilo o prividnom pravnom poslu. Sud dalje prihvaća navode tužitelja da se pravni odnos njega i tužene ne može podvesti pod institut darovanja nekretnine, obzirom nije sklopljen pisani ugovor, međutim, za navesti je da tužena niti ne tvrdi da bi u njihovom odnosu bili ispunjeni uvjeti tog instituta. Smatra, koji stav ovaj sud prihvaća, da je tužitelj plaćanjem kupoprodajne cijene za nekretninu, u ime i za račun tužene postupio prema odredbi čl. 161. ZOO-a, čime je darovao tuženoj i kćeri pokretnu stvar, odnosno novac, koje darovanje ne zahtjeva postojanje posebnog oblika i može biti prešutno. Ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ČT kojim potvrđuje iskaz, ali i činjenične navode tužitelja, da bi ovrhe bile razlog tužiteljeva raspolaganja u korist tužene. Ista tako nije znala reći kada je čula za očeve ovrhe, da li nekoliko dana prije ili nekoliko dana poslije. Nadalje, ista iskazuje da je ona trebala biti vlasnica nekretnine u cijelosti i da se začudila kad je vidjela da će VT biti vlasnica polovice nekretnine, što da je vidjela tek kad je potpisala ugovor, a potom i da je VT bila prisutna s njom pri
1 2
potpisivanju ugovora te je i ona ugovor potpisala. Iskaz svjedokinje ČT, koja je svjedokinja kćer tužitelja, sud cijeni subjektivnim i usmjerenim na postizanje povoljnijeg položaja u postupku za svog oca. Jednako tako, svjedokinja TT, rodbinski povezana s tužiteljem već u uvodnoj rečenici svoga iskaza, po ocjeni suda, daje smjer svojeg iskaza kada navodi da joj je poznato da ju je O pozvao da kaže da zna da su njegovi roditelji u [adresa] kupili stan i da je on taj stan prodao te da je za te novce rekao da će kupiti kuću za kćer ČT. Svjedokinja je u iskazu bila izrazito negativno usmjerena na tuženu, pri čemu osim teze koju je ponavljala, detalje ugovora o kupoprodaji nije znala. Svjedok UT ima posredna saznanja o volji tužitelja glede nekretnine, navodeći da mu je tužitelj o tome pričao jer da su radili četiri mjeseca zajedno. Svjedok je u iskazu iznosio svoje subjektivno zapažanje glede odnosa stranaka navodeći da je vidio da se između njih ne osjeća ljubav, koji dio iskaza za potrebe predmeta spora nije životan kraj činjenice da sam tužitelj u iskazu navodi da su željeli kupiti nekretninu radi zajedničkog života u njoj. Da je tužiteljevo postupanje pri raspolaganju novčanim sredstvima ostvarenim prodajnom stana u korist tužene i njegove kćeri doista bilo usmjereno na to da iste steknu nekretninu slijedi i iz činjenice da tužitelj ne plaća za tuženu samo cijenu nekretnine, već i kupuje vozilo, plaća za njih oboje naočale, kćeri tužene vozački ispis. Životno je da je lakše raspolagati sredstvima koja su ovdje naslijeđena, a ne zarađena vlastitim radom. Tužitelj to po ocjeni suda i čini upravo za osobe s kojima ostvaruje prisne veze, svoju kćer i tuženu. Prema iskazu svjedoka RT isti se hvali kako je svojoj „miški“ kupio kuću i ovaj sud cijeni da je upravo to bila tužiteljeva namjera. U prilog tome govore i iskazi istih svjedoka da oni pomažu ovdje strankama s uređenjem kuće, svjedok RT pomaže s instalacijama, kupuju dio namještaja. Iskaze tih svjedoka sud prihvaća u dijelu iskazivanja o postupanjima stranaka prije i nakon kupnje nekretnine jer su iskazivali neposredno uvjerljivo.
9.1. Kako je stoga tužitelj po ocjeni suda dobrovoljno i bez ikakve prisile platio kupoprodajnu cijenu za nekretninu u ime tužene, to je, bez obzira na to što je isto učinio vlastitim sredstvima, tužena kao jedan od kupaca ugovora stekla vlasništvo nekretnine u ½ dijela na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine. Postupanje tužitelja ima obilježja ugovora o darovanju pokretne stvari u kojem dijelu tužitelj nije dokazao da bi bila ispunjena obilježja prividnog ugovora, čime u odnosnom dijelu ne postoji osnova prema kojoj bi tužitelj bio vlasnik dijela nekretnine tužene. Stoga je primjenom ranije citiranih odredbi ZV-a i ZOO-a (arg. iz istih odredbi) odlučeno kao u točki I. izreke.
10. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema naznačenoj vrijednosti spora u tužbi u odnosu na koju nije bilo primjedbi, kao i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23), te prema priloženom troškovniku.
10.1. Tuženici je priznat trošak pristupa na ročišta od 29.01.2025., 14.05.2025., 02.10.2025. i 03.12.2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 54) i trošak sastava podneska od 05.02.2025. u iznosu od 200,00 EUR bodova (Tbr.8. t. 1. u vezi s Tbr. 54.), odnosno ukupno 1.000,00 EUR, a uvećano za pripadajući PDV, ukupno 1.250,00 EUR. Tuženoj je dodatno priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu od 26,54 EUR (Tar. br. 1. t. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi – Narodne Novine broj 37/23), čime joj je priznat ukupni trošak parničnog postupka od 1.276,54 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.
10.2. Kako tužitelj nije uspio u cijelosti u sporu, to njegov zahtjev za naknadu troška postupka nije osnovan u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).
1 3
10.3. Odluka o trošku postupka sadržana je u točki II. –IV. izreke rješenja.
U Zagrebu, 23. siječnja 2026. godine
Sudac
Valentina Vedrina Parlov
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA/
1. tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu od 53,09 EUR
2. tuženici po pun. uz nalog za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu od 26,54 EUR
3. kal.
