REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-199/2024-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Matei Tadić, odvjetnici u Zagrebu i III. tužitelja Riva grupa d.o.o., [adresa], OIB: 81449594477, zastupanog po stečajnom upravitelju Milanu Bariši Obradoviću, protiv tuženika Kreditna unija Deponent u stečaju, Zagreb, Ulica Kralja Držislava 2, OIB: 81173233226, zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika I i II tužitelja i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog stečajnog upravitelja III tužitelja, uz javnu objavu 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja UĐ iz [adresa], II. tužiteljice PĐ iz [adresa]. tužitelja Riva grupa d.o.o., [adresa] koji glasi:

"- Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 5084300039 sklopljen dana 8.1.2013.g. između prednika I. tužitelja FĐ, II. tužiteljice, III. tužitelja i tuženika.

- Utvrđuje se ništetnim Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini ovjeren od strane javnog bilježnika Obrenija Ribarić iz Zagreba, poslovni broj OV-25582013.

- Utvrđuje se da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba Sesvete izvršio upis prijenosa prava vlasništva, bez valjane pravne osnove na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina]. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 153, dvorište i oranica u [adresa] u površini od 852 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] bez valjane pravne osnove u korist tuženika.

- Nalaže se tuženiku trpljenje upisa uspostave prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama koje se vode pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba Sesvete na nekretninama u k. o. [katastarska općina]. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 153, dvorište i oranica u [adresa] u površini od 852 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] temeljem ove presude.

- Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže I. tužitelju UĐ iz [adresa], II. tužiteljici PĐ iz [adresa]. tužitelju Riva grupa d.o.o., [adresa] da nadoknade tuženom Kreditna unija Deponent u stečaju, Zagreb, Ulica Kralja Držislava 2 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.000,00 eura, sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.750,00 eura odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su pokojni otac I. tužitelja FĐ kao kosnik kredita te II. tužiteljica i III. tužitelj kao sudužnici 8. siječnja 2013. sklopili Ugovor o kreditu broj 5084300039 sa redovnom promjenjivom kamatom sukladno jednostranoj Odluci o kamatnim stopama tuženika koje su promjenjive u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 12%, što je tada bilo jednako zakonskoj zateznoj kamati, ali u Ugovoru o kreditu nije vidljiv iznos efektivne kamatne stope koja iznosi 22,73% godišnje. Ugovor je sklopljen na rok od 36 mjeseci na kojem nisu ovjereni potpisi ugovornih stranaka. Predniku I. tužitelja te II. i III. tužiteljima uz Ugovor nije uručen otplatni plan iz kojeg bi prije potpisivanja Ugovora o kreditu bila vidljiva visina efektivne kamatne stope. Navode da je prednik I. tužitelja bio u stanju velike nužde, ali da sigurno ne bi pristao na potpisivanje ugovora da je znao za visinu efektivne kamatne stope. Ističu da je čl. 20.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine broj" 112/12., 143/13., 78/15.) propisana gornja granica efektivne kamatne stopa u potrošačkim kreditima koja može biti maksimalno jednaka visini zakonske zatezne kamate uvećana za 2% poena, dakle maksimalno 14%. Tužitelji dalje navode da su prednik I. tužitelja te II. i III. tužitelji sa tuženikom zaključili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 153, dvorište i oranica u [adresa] u površini od 852 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], tada u suvlasništvu pok. OĐ, pravnog prednika I. tužitelja i II. tužiteljice temeljem kojeg se tuženik upisao kao fiducijarni vlasnik. Tužitelji tvrde da Ugovor o kreditu nije sastavni dio navedenog Sporazuma te se iz Sporazuma kao ovršne isprave ne množe utvrditi visina potraživanja tuženika prema tužiteljima. Tužitelji tvrde da pravni prednik I. tužitelja i II. tužiteljica niti prije niti u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu bili kreditno sposobni jer su im mirovine bile u blokadi od strane FINA-e po zadužnicama Zagrebačke banke, a i njihovi su računi bili u minusu. III. tužitelj je također u vrijeme sklapanja Ugovora bio u blokadi a prednik I. tužitelja je od 2012. u drugom kreditnom odnosu sa Privrednom bankom Zagreb d.d., za koju prezaduženost prednika I. tužitelja te II. i III. tužitelja, tuženik znao i morao znati jer mu je od strane tužitelja predočeno stanje računa, primanja te podatak o zaštićenom računu. Smatraju da je tuženik kao kreditna institucija bio dužan provjeriti kreditnu sposobnost tužitelja uvidom u HROK, u koju evidenciju imaju uvid sve kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Navode da je I. tužitelj FĐ u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio teško bolestan te mu je novac bio potreban za troškove liječenja, što je tuženiku bilo poznato. Tužitelji tvrde da se radi o zelenaškom ugovoru jer je tuženik znajući za stanje prezaduženosti korisnika kredita i sudužnika te za teško zdravstveno stanje I. tužitelja zahtijevao fiducijarni prijenos prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu prednika I. tužitelja i II. tužiteljice umjesto osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a za sebe je bez znanja i obavijesti korisniku kredita i sudužnicima, odredio lihvarski visoku efektivnu kamatnu stopu od 22,73% kao i enormno visoku naknadu za troškove vođenja računa u visini od 0,59% glavnice mjesečno pod nazivom "naknada za servisiranje kreditne partije". Tvrde da je tuženik znao i morao znati da korisnik kredita kredit neće moći uredno otplaćivati pa je njegov cilj očito bio steći nekretninu prednika I. tužitelja i II. tužiteljice lihvarskim ugovorom.

2. Tužitelji osporavaju Ugovor o kratkoročnom kreditu po osnovi povrede prava potrošača jer sadrži prava i odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranim odlukama tuženika o kojima ne postoji mogućnost pojedinačnog pregovaranja te kojima je ugovorena nevjerojatno visoka efektivna kamatna stopa protivno odredbi čl. 20.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju te naknada za servisiranje računa u iznosu od 0,59% od glavnice mjesečno, što je iznosilo oko 2.500,00 kn mjesečno kao i troškove obrade kredita u visini od 3,99% ugovorenog iznosa kredita. Tužitelji navode da tuženik kao trgovac korisnika kredita i sudužnike kao potrošače prilikom zaključenja ugovora nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, što je stvorilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj" 96/03., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. te odredbi. čl. 322. Zakona o obveznim odnosima). Ističu da je tuženik sklapanjem navedenog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, koristeći prilikom zaključenja ugovora ništene i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, da je efektivna kamatna stopa veća od zakonskog maksimuma, da je ugovorio za sebe nepošteni iznos naknade za servisiranje kreditne partije, a da prije zaključenja ugovora o istome nije s korisnikom kredita pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara što ima za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Slijedom navedenog traži od suda da donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu broj 5084300039 sklopljen 13. siječnja 2013. između prednika I. tužitelja OĐ, II. tužiteljice, III. tužitelja i tuženika; da je ništetan Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini ovjeren od strane javnog bilježnika Obrenija Ribarića iz Zagreba, poslovni broj Ov-255/2013; da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba Sesvete izvršio upis prijenosa prava vlasništva bez valjane pravne osnove na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 153, dvorište i oranica u [adresa] u površini od 852 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] u korist tuženika; naložiti tuženiku trpljenje upisa uspostave prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama koje se vode pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba Sesvete na istim nekretninama i kojom će naložiti tuženiku da I. i II. tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.210,17 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio se tužbenom zahtjevu cijelosti. Osporava navode tužitelja da im prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije uručen otplatni plan iz kojeg bi bila vidljiva visina efektivne kamatne stope te da nisu bili upoznati sa odredbama Općih uvjeta poslovanja tuženika kao i navode tužitelja da je tuženik prije ili prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma znao za stanje prezaduženosti korisnika kredita i sudužnika te za teško zdravstveno stanje prednika I. tužitelja. Ističe da su prednik I. tužitelja i II. tužiteljica za potrebe sklapanja Ugovora o kreditu tuženiku dostavili obavijesti o mirovinskim primanjima iz kojih nije bilo vidljivo da se na istima provodi postupak prisilne naplate putem FINA-e niti stanje prezaduženosti odnosno minusa na njihovim računima. Zbog iznosa kredita koji je prednik I. tužitelja tražio, uzimajući u obzir njegova niska primanja kao i primanja II. tužiteljice kao sudužnika, u ugovornu poziciju sudužnika stupilo je i trgovačko društvo Riva grupa d.o.o., čiji je direktor u trenutku sklapanja ugovora bio prednik I. tužitelja, koje je društvo prema financijskim izvještajima u 2011. i 2012. ostvarivalo visoke prihode i dobit. Osporio je navod tužitelja da je kao kreditna institucija bio dužan provjeriti kreditnu sposobnost korisnika kredita uvidom u Hrvatski registar obveza po kreditima jer kreditne unije nisu kreditne institucije sukladno čl. 5. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ br. 159/13., 19/15., 102/15.) niti je tuženik korisnik Registra pa nema obvezu niti mogućnost provjeravati podatke u Registru. Tuženik je prva saznanja o zdravstvenom stanju prednika I. tužitelja dobio tek 21. listopada 2013., deset mjeseci nakon sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma, kada je prednik I. tužitelja podnio zamolbu za odgodom otplate anuiteta po Ugovoru o kreditu u kojoj je naveo da je do nastupanja bolesti došlo nakon sklapanja Ugovora o kreditu. Tuženik ukazuje da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani čl. 329. Zakona o obveznim odnosima da bi se radilo o zelenaškom ugovoru. Također ističe da se na konkretni ugovor o kreditu ne primjenjuje odredba čl. 20.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12., 143/13., 75/15.) kojom je propisana gornja granica efektivne kamatne stope u potrošačkim kreditima koja može bit maksimalno jednaka visini Zakonske zatezne kamate uvećane za dva postotna poena, već su u primjeni Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09.) te Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12.) izuzev odredbi čl. 5. i 7. Također ističe da odredbe čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužitelji pozivaju nisu od utjecaja na valjanost i zakonitost predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da tuženik nije mijenjao ugovorenu kamatnu stopu tijekom postojanja ugovorne obveze. Tuženik je od tužitelja potraživao povrat isplaćenog kredita isključivo temeljem parametara jasno i izričito naznačenih u Ugovoru o kreditu te otplatnoj tablici koji nakon sklapanja Ugovora nisu mijenjani. Podredno ističe, sve kada bi navedene odredbe i bile od utjecaja na valjanost Ugovora o kreditu, poziva se na odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, koja je odredba u skladu sa čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorne strane su sporazumno ugovorile da se na iznos kredita primjenjuje dekurzivan način obračuna kamata, proporcionalnom metodom odnosno promjenjiva kamata po stopi od 12% godišnje, što na ugovoreni rok trajanja predmetnog Ugovora iznosi 144.000,00 kuna. Iz navedenog slijedi da su odredbe ugovora kojima se određuju stopa te način izračuna i vrsta kamate uočljive, jasne i razumljive. Tuženik ističe da tužitelji ničim nisu dokazali da je nastao nerazmjer u pravima i obvezama stranaka, što je bitan uvjet za utvrđivanje ništetnosti ugovorne odredbe o primjeni kamatne stope. Ujedno ističu da se odredbe Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužitelji pozivaju odnose na ništetnost pojedinih odredbi ugovora u slučaju da se iste utvrde nepoštenima, a ne na ništetnost cijelog ugovora. Također ukazuje na činjenicu da su odredbom čl. 6. st. 2. Sporazuma OĐ kao prednik I. tužitelja te II.. i III tužitelji suglasno ugovorili da je tuženik ovlašten nakon dospijeća osigurane tražbine neposredno na temelju Sporazuma tražiti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed nekretnine na kojoj je zasnovano fiducijarno vlasništvo tuženika koji je Sporazum kao javnobilježnički akt postao izvršan 23. prosinca 2014. S obzirom da tužitelji nisu ispunjavali obveze preuzete Ugovorom o kreditu, tuženik im je dostavio obavijest o otkazu kredita sa obračunom ukupno dospjelog duga na dan 9. rujna 2015. te su stranke u svrhu mirnog rješenja spora 8. lipnja 2015. sklopile nagodbu kojom je Sporazumno ugovorena otplata tražbine tuženika, dok se tuženik obvezao obustaviti pokrenuti postupak prodaje nekretnine putem javnog bilježnika. Budući da se tužitelji nisu pridržavali sklopljene nagodbe, tuženik je ponovno pokrenuo postupak prodaje predmetne nekretnine. Dana 4. studenog 2015. I. i II. tužitelji su dali izjavu kojom izričito zahtijevaju da se predmetna nekretnina proda putem javnog bilježnika, a obzirom da nekretnina nije prodana javni bilježnik je vjerovniku izdao potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretnini temeljem koje se tuženik upisao kao punopravni vlasnik u zemljišne knjige. Temeljem Sporazuma kao ovršne isprave Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama donio je rješenje broj Ovr-409/16 od 2. veljače 2016. radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed, koji se ovršni postupak sada vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ovr-10895/16 na koje rješenje o ovrsi tužitelji nisu uložili pravni lijek, a zaključkom suda od 20. veljače 2017. određeno je provođenje rješenja o ovrsi radi iseljenja I. i II. tužitelja i drugih osoba iz predmetne nekretnine te predaje iste u posjed ovrhovoditelju, nakon čeka su tužitelji pokrenuli ovaj parnični postupak sa ciljem odugovlačenja ovršnog postupka i izbjegavanja preuzetih obveza pa tuženik slijedom svega navedenog traži od suda da tužbeni zahtjev odbije, a tužitelje obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 18.750,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 5084300039 od 8. siječnja 2013. (list 10 – 13 spisa), u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 8. siječnja 2013. (list 14 - 16 spisa), u promet po tekućem računu OĐ kod Privredne banke Zagreb (list 17 spisa), u očevidnik FINA-e o danima insolventnosti Riva grupa d.o.o. od 23. ožujka 2017. (list 18 spisa), u Ugovor o brzom gotovinskom kreditu Privredne banke Zagreb broj 9016464779 od 25. travnja 2012. (list 19 spisa), u medicinsku dokumentaciju pok. OĐ (list 20 – 21 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška] (list 22 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška], povijesni prikaz (list 39 – 40 spisa), u otplatnu tablicu, Kreditna unija Deponent (list 41 – 43 spisa), u Opće uvjete u kreditnom poslovanju Deponent kreditna unija (list 44 – 45 spisa), u obavijesti o mirovinskim primanjima PĐ i OĐ (list 46 – 47 spisa), u potvrdu FINA-e o preuzetom izvještaju od 20. srpnja 2012. (list 48 spisa), u statistički izvještaj poduzetnika Riva grupa d.o.o. od 1. siječnja do 30. lipnja 2012. (list 49 - 60 spisa), u račun dobiti i gubitka od 1.siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. za Riva grupa d.o.o. (list 51 – 53 spisa), u potvrdu FINA-e od 21. ožujka 2012. (list 54 spisa), u bilancu, stanje na dan 31. prosinac 2011. Riva grupa d.o.o. (list 55 – 57 spisa), u povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Riva grupa d.o.o. (list 58 – 59 i list 96 – 97, 166 - 169 spisa), u dopis OĐ od 21. listopada 2013. (list 60 spisa), u zahtjev OĐ od 25. listopada 2013. (list 61 spisa), u dodatak broj 1 Ugovora o kreditu broj 5084300039 od 29. listopada 2013. (list 62 – 65 spisa), u dopis OĐ (list 66 spisa), u otkaz kredita 5084300039 od 9. rujna 2015. (list 67 – 68 spisa), u nagodbu od 8. lipnja 2015. (list 69 – 71 spisa), u zahtjev predlagatelja osiguranja Deponent kreditna unija od 23. rujna 2015. (list 72 – 73 spisa), u izjavu od 4. studenog 2015. u predmetu javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] broj OU 286/2015-1 (list 74 – 75 spisa), u potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretnini javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] broj OU-54/2016- 2 od 10. ožujka 2016. (list 76 – 79 spisa), u prijedlog za ovrhu podnesen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu 19. siječnja 2016. (list 80 – 82 spisa), u rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj Ovr-409/16 od 2. veljače 2016. (list 83 spisa), u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-10895/16 od 20. veljače 2017. (list 84 – 86 spisa), u popis korisnika registra HROK (list 95 spisa), u katalog kredita kreditne unije Deponent (list 116 – 124 spisa), u dopis HROK od 16. siječnja 2025. (list 199 spisa), u potvrdu o visini dohotka Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda zagrebačka županija, ispostava [adresa] od 14. studenog 2024. i 28. siječnja 2025. (list 202 – 203 i 206 – 209 spisa), u zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu sa skupštine vjerovnika broj St-3627/2016-113 od 24. lipnja 2025. (list 221 – 224 spisa), u potvrdu o visini dohotka Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Centar od 3. srpnja 2025. (list 229 – 230 i 241 – 242 spisa), proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Mariu Tkalecu u Vještak Tkalec d.o.o. od 26. studenog 2019. (list 131 – 134 spisa), proveo dokaz saslušanjem I i II tužitelja.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 5084300039 od 8. siječnja 2013. (dalje: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je zaključen između Kreditne unije Deponent kao vjerovnika, OĐ kao korisnika kredita te Finke Vrbat i Riva grupa d.o.o. kao sudužnika. Istim je korisniku kredita sada pok. OĐ odobren nenamjenski kredit u iznosu od 400.000,00 kuna. U čl. 3. st. 1. Ugovoreno je da se na kredit primjenjuje dekurzivan način obračuna kamata, proporcionalnom metodom i to promjenjiva kamata po stopi od 12% godišnje što na ugovoreni rok trajanja predmetnog Ugovora predstavlja iznos od 144.000,00 kuna. U st. 2. je navedeno da je Kreditna unija ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, a da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Kreditne unije o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, a u slučaju promjene kamatnih stopa Kreditna unija Deponent obvezala se o tome obavijestiti sve korisnike kredita u pisanom obliku. U st. 3. je ugovoreno da je mjesečna rata kredita sukladna otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu kao prilog broj 1, dok se na zadnjoj rati pribraja ugovorena glavnica kredita u iznosu od 400.000,00 kuna. Mjesečna rata otplaćuje se u kunskom iznosu prema srednjem tečaju Privredne banke Zagreb za euro na dan uplate, uvećanoj za ugovorenu naknadu iz čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu. U st. 4. je pojašnjeno da tražbina Kreditne unije Deponent po predmetnom Ugovoru sukladno otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora predstavlja samo mjesečnu kamatu i naknadu sukladno čl. 6. st. 2. Ugovora (naknada za servisiranje) na ugovoreni iznos kredita, dok se po isteku roka otplate, odnosno sa zadnjom ratom kredita otplaćuje kamata, naknada za servisiranje i cjelokupna glavnica. Rok otplate ugovoren je do 1. veljače 2016., odnosno na rok od 36 mjeseci. U st. 8. je navedeno da su efektivna kamatna stopa (EKS) i sve pretpostavke koje služe za njezin izračun iskazane u otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu kao prilog broj 1 te korisnik kredita potpisom na Ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica. U čl. 6. Ugovora st. 1. i 2. ugovoreno je da se iznos kredita prije isplate korisniku kredita umanjuje za iznos troškova obrade kredita koji iznose 3,99 % ugovorenog iznosa kredita i naplaćuju se jednokratno, dok mjesečna naknada za vođenje i servisiranje kreditne partije iznosi 0,59% od preostale glavnice i naplaćuje se mjesečno uz otplatnu ratu kredita. U čl. 10. Ugovora ugovorne strane su suglasno utvrdile da instrumenti osiguranja potraživanja s osnova predmetnog kredita predstavljaju solidarno jamstvo, suglasnost o zapljeni sukladno čl. 202. Ovršnog zakona, bjanko mjenica, bjanko zadužnica sukladno čl. 215. Ovršnog zakona i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini. Konačno, u čl. 16. Ugovora ugovorne stranke su izjavile da potpisom Ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta kreditne unije, odredbe i tarife Odluke o naknadama kreditne unije kao i sve zakonske i podzakonske propise sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine kao i da su Opći uvjeti u kreditnom poslovanju sastavni dio tog Ugovora. Ugovor su potpisale sve ugovorne stranke.

6. Uvidom u Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu od 29. listopada 2013. utvrđeno je da su stranke sporazumno izmijenile čl. 3. i 7. (prema sadržaju radi se o čl. 6.) osnovnog ugovora tako što je ugovoren moratorij na otplatu kredita za vrijeme kojeg se kamate te naknada za vođenje i servisiranje kredita ne obračunavaju i ne naplaćuju, a rok otplate kredita na 36 mjeseci produljen je do 1. svibnja 2016. Ugovoreno je da se na kredit primjenjuje dekurzivan način obračuna kamata, proporcionalnom metodom i to promjenjiva kamata po stopi od 12% godišnje što na ugovoreni rok trajanja predmetnog Ugovora sada predstavlja iznos od 145.797,62 kune. Dodatkom Ugovora o kreditu osnovni ugovor nadopunjen je novom glavom XI., čl. 14. kojom je podrobnije definirana promjenjiva kamatna stopa u kojem se navodi da Kreditna unija Deponent Općim uvjetima u kreditnom poslovanju definira parametre promjenjive kamatne stope koje prati, odnosno može pratiti pri razmatranju donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su poznati i jasni korisniku kredita. Navedeno je da parametri o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope mogu biti parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane (npr. stopa prosječnog troška financiranja bankovnog sektora u Republici Hrvatskoj – nacionalna referentna stopa (NRS) eskontna stopa HNB-a, indeks kretanja potrošačkih cijena i drugi parametri) te da Kreditna unija u svom poslovanju kao parametar promjenjivosti koristi eskontnu stopu HNB-a koju HNB objavljuje svakog 1. siječnja i 1. srpnja u "Narodnim novinama", važeću na dan 30. lipnja i 31. prosinca za sljedeći šestomjesečni period. Navedeno je da će Kreditna unija razmatrati donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope dva puta godišnje i to na način da se visina kamatne stope određuje temeljem parametra promjenjivosti važećeg na dan 30.6. i primjenjuje se u šestomjesečnom referentnom razdoblju počevši od 1.8. tekuće godine te temeljem parametra promjenjivosti važećeg na dan 31.12. i primjenjuje se u šestomjesečnom referentnom razdoblju počevši od 1.2. naredne godine. U slučaju promjene kamatnih stopa na kredite, Kreditna unija Deponent obvezala se o tome obavijestiti korisnika kredita u pisanom obliku te o novom iznosu anuiteta, promjeni broja ili učestalosti anuiteta kao i o svim ostalim pojedinostima anuiteta dostaviti korisniku kredita novi otplatni plan. Dodatak ugovora potpisan je od strane korisnika kredita OĐ, sudužnika PĐ i banke.

7. Uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 8. siječnja 2013. (dalje Sporazum) proizlazi da je isti zaključen između Kreditne unije Deponent kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja OĐ kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, protivnika osiguranja PĐ kao sudužnika, fiducijarnog dužnika i protivnice osiguranja te Riva grupa d.o.o. kao sudužnika. Predmetnim Sporazumom ugovorne strane sporazumno su utvrdile da se istim osiguravaju sve novčane tražbine Kreditne unije iz Ugovora o kreditu broj 5084300039, temeljem čega proizlazi da je prigovor tužitelja kako predmetni Ugovor o kreditu nije sastavni dio sporazuma bez ikakve osnove. Predmetnim Sporazumom fiducijarni dužnici FĐ i PĐ kao suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk odjelu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu koje se nalaze u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zkčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća 153, dvorište i oranica u [adresa], površine 852 m2, radi osiguranja novčane tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu potpisom Sporazuma prenijeli su vlasništvo nekretnine na Kreditnu uniju Deponent kao fiducijarnog vlasnika te su ga ovlastili da temeljem navedenog sporazuma, bez svakog daljnjeg pitanja ili odobrenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremenu zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčanog potraživanja Kreditne unije Deponent iz predmetnog Ugovora o kreditu. Potpisnici Sporazuma su upozoreni da će javni bilježnik temeljem pisanog zahtjeva Kreditne unije koje sadrži stanje otvorenih potraživanja, u odnosu na bilo koju dospjelu novčanu tražbinu iz Ugovora o kreditu, na Sporazum staviti potvrdu ovršnosti (čl. 4. st. 1. Sporazuma), te da u slučaju da dužnik/fiducijarni dužnik, sudužnik/fiducijarni dužnik ili sudužnik zakasne s ispunjenjem dospjelih tražbina Kreditne unije s osnova Ugovora o kreditu, koje novčane tražbine se osiguravaju predmetnim Sporazumom, Kreditna unija se ima pravo naplatiti iz prodaje nekretnine, odnosno punopravno steći vlasništvo nekretnine kojom je tražbina osigurana, u skladu s odredbama 322. Ovršnog zakona.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], zkčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća 153, dvorište i oranica u [adresa], površine 852 m2 utvrđeno je da je tužitelj temeljem navedenog Sporazuma od 8. siječnja 2013. izvršio upis prava vlasništva uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu, dok je na temelju Potvrde javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] broj OU-54/2016-2 od 10. ožujka 2016. izvršen upis punopravnog vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

9. Uvidom u izvadak iz prometa po tekućem računu pok. OĐ kod Privredne banke Zagreb u razdoblju od 1. rujna 2012. do 31. prosinca 2013. proizlazi da je u tom periodu zabilježen minus na njegovom tekućem računu koji je varirao od -18.585,97 kuna do -31.625,55 kuna te je zatvoren uplatom od 31.045,80 kuna 10. lipnja 2013.

10. Uvidom u izvadak iz prometa po tekućem računu II. tužiteljice PĐ kod Privredne banke Zagreb u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013. proizlazi da je u tom periodu zabilježen minus na njezinom tekućem računu koji je varirao od -130,37 kuna do -5.487,37 kuna, koji je minus zatvoren uplatom u iznosu od 5.509,70 kuna 13. svibnja 2013.

11. Uvidom u ugovor o brzom gotovinskom kreditu Privredne banke Zagreb broj 9016464779 od 25. travnja 2012. proizlazi da je isti zaključen između banke kao vjerovnika i OĐ kao korisnika kredita koji mu je odobren kredit od 15.000,00 eura na rok od 60 mjeseci.

12. Uvidom u obavijesti Privredne banke Zagreb o mirovinskim primanjima OĐ i PĐ koje je u spis dostavio tuženik uz odgovor na tužbu utvrđeno je da je pok. OĐ bio u prijevremenoj starosnoj mirovini te je primio isplatu iste za studeni 2012. u neto iznosu od 5.684,50 kuna, dok je II. tužiteljica PĐ bila u starosnoj mirovini te je primila isplatu za studeni 2012. u neto iznosu od 2.641,47 kuna, na kojim obavijestima o mirovinskim primanjima nisu zabilježena nikakva opterećenja na njihovim mirovinama.

13. Uvidom u potvrdu FINA-e o statističkom izvještaju poduzetnika Riva grupa d.o.o. razdoblje od 1. siječnja do 1. lipnja 2012. proizlazi da je to trgovačko društvo u navedenom periodu ostvarilo ukupne prihode u iznosu od 7.376.279,00 kuna te rashode u iznosu od 174.110,00 kuna, temeljem čega proizlazi da je trgovačko društvo poslovalo s dobitkom.

14. Uvidom u zamolbu OĐ od 21. listopada 2013. upućenu Kreditnoj uniji Deponent za prolongiranje otplate obveza po Ugovoru o kreditu utvrđeno je da je isti obrazložio kako je iz objektivnih razloga uslijed bolesti i liječenja od travnja do rujna 2013. došao u financijski "knap" u kojem periodu nije mogao raditi punim kapacitetom pa je došlo do kašnjenja u otplati anuiteta kredita, zbog čega je zamolio produljenje roka za uplatu anuiteta do 1. travnja 2013. Naveo je da od kraja rujna 2013. radi punim intenzitetom na pružanju konzultantskih usluga i posredovanja između prodavatelja i kupca na međunarodnom tržištu nafte i naftnih derivata, da je pred okončanjem jednog ugovora čije potpisivanje očekuje polovicom studenog ili početkom prosinca 2013. te da priljev sredstava iz tog posla očekuje 30 – 45 dana nakon potpisa ugovora koja sredstva bi prema njihovim projekcijama trebala iznositi oko 50.000,00 dolara mjesečno tijekom godinu dana pa će zbog očekivanog priljeva biti financijski sposoban u potpunosti otplaćivati anuitete, pa i otplatiti osnovni dug prema banci, nakon čega je uslijedilo zaključenje Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu od 29. listopada 2013.

15. Uvidom u dopis OĐ upućen Kreditnoj uniji Deponent naslovljen kao "Zamolba za prolongat uplata mjesečnih obroka do 10. listopada 2014.“ utvrđeno je da je isti zamolio još jednu odgodu plaćanja mjesečnih obroka do 10. listopada 2014. navodeći kao razlog svoju bolest koja traje od 1. ožujka 2013.

16. Spisu prileži pisani otkaz Ugovora o kreditu na dan 9. rujna 2015. sa specificiranim dugovanjem u ukupnom iznosu od 521.881,01 kuna koji je dostavljen I i II tužiteljima.

17. Uvidom u nagodbu koju su zaključili Kreditna unija Deponent te UĐ i PĐ **.**.2015. proizlazi da su se stranke suglasile da će Kreditna unija Deponent kao predlagatelj osiguranja obustaviti postupak prijenosa prava vlasništva odnosno ovršni postupak na nekretnini na koju je upisan fiducijarni prijenos prava vlasništva temeljem Sporazuma u korist Kreditne unije Deponent pod uvijenom uplate od strane protivnika osiguranja dospjeloga duga u iznosu i prema dinamici kako je to navedeno u nagodbi te isplate kredita u cijelosti najkasnije do 31. prosinca 2015., uključujući glavnicu, kamate, troškove Ugovora o kreditu i troškove ovršnog postupka.

18. Nadalje, uvidom u zahtjev Kreditne unije Deponent kao predlagatelja osiguranja od 23. rujna 2015. proizlazi da je pokrenut postupak utvrđivanja dospjelosti tražbine prema Ugovoru o kreditu osigurane Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini, solemniziranog 15. siječnja 2013. kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić te je predlagatelj osiguranja zatražio javnobilježnički ured da temeljem odredbe čl. 83. Zakona o javnom bilježništvu, u ime predlagatelja osiguranja novčane tražbine pozove fiducijarne dužnike i protivnike osiguranja PĐ i UĐ, kao pravnog slijednika pok. OĐ da ju u roku od 30 dana obavijesti preko javno bilježničkog ureda Krešimira Copića zahtijevaju li da se predmetna nekretnina unovči preko javnog bilježnika uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja.

19. Uvidom u izjavu UĐ i PĐ dane pred javnim bilježnikom Krešimirom Copićem iz [adresa] u predmetu poslovni broj OU-286/2015 od 4. studenog 2015. utvrđeno je da su isti putem tog javnog bilježnika obavijestili vjerovnika Kreditnu uniju Deponent da izričito zahtijevaju da se nekretnina kojom je osigurana novčana tražbina, a na koju je preneseno vlasništvo u svrhu osiguranja novčane tražbine temeljem Ugovora o kreditu i Sporazuma, u korist vjerovnika proda putem javnog bilježnika.

20. Uvidom u potvrdu javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] poslovni broj OU- 54/2016 od 10. ožujka 2016. utvrđeno je da se radi o potvrdi stjecanja punopravnog vlasništva na nekretnini koja je bila predmet osiguranja temeljem Sporazuma, koja je izdana na temelju čl. 322. st. 7. i 8. Ovršnog zakona, nakon neuspjelog pokušaja prodaje predmeta osiguranja u roku od tri mjeseca od dana kada je bio ovlašten na prodaju predmeta osiguranja, odnosno od kada je rok za prodaju počeo teći, temeljem čega proizlazi da je u cijelosti postupljeno u skladu sa odredbom čl. 322. Ovršnog zakona ("Narodne novine br. 112/12.).

21. Konačno, uvidom u prijedlog za ovrhu podnesen ovome sudu 19. siječnja 2016. proizlazi da je podnesen od strane Kreditne unije Deponent kao ovrhovoditelja protiv I. i II. tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave - Sporazuma od 8. siječnja 2013. udaljenjem I. i II. tužitelja, zajedno sa svim njihovim stvarima iz predmetne nekretnine te njezinom predajom u posjed ovrhovoditelju.

22. I. tužitelj UĐ u svom je iskazu naveo da nije bio prisutan prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu između njegovog pok. oca OĐ i tuženika. Znao je da je otac podigao taj kredit ali nije bio upoznat sa detaljima ugovora, već je ugovor prvi puta pročitao tek nakon smrti oca kada je pregledavao njegovu dokumentaciju. Svrha zbog koje je otac podigao taj nenamjenski kredit je bila ta što se razbolio i bio je u teškoj situaciji. Bolovao je od karcinoma i da nije bilo tako ne bi zaključio taj ugovor. Ne sjeća se je li prilikom pregledavanja dokumentacije nakon smrti oca vidio i otplatni plan, ali mu se čini da je vidio dodatak Ugovora o kreditu. Misli da se prilikom zaključenja Ugovora o kreditu između njegovog oca i tužene razgovaralo o njegovoj bolesti kao i o činjenici da mu se računi nalaze u blokadi, a to mu je poznato iz pričanja pok. oca. Isto tako misli da banci nisu dostavljeni nikakvi dokumenti kojima bi se utvrdila kreditna sposobnost oca u trenutku zaključenja ugovora jer takva dokumentacija od njega nije niti tražena, a vjeruje da on sam takvu dokumentaciju nije dostavio. To je zaključio također na temelju onog što je čuo od svog oca. Pokojni otac je predmetni ugovor zaključio svojevoljno, odnosno nije bilo nikakve prisile. Nije mu poznato je li sa djelatnikom tuženika pregovarao o kamatnim stopama i drugim uvjetima Ugovora o kreditu. Također ne zna je li kamata mijenjana tijekom otplate kredita, ali zna da je bilo oscilacija u mjesečnim ratama pa pretpostavlja da je možda i došlo do promjene kamatne stope. Nije bio prisutan kod javnog bilježnika kada je vršena solemnizacija Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini pokojnog oca i PĐ. Poznato mu je da je Riva grupa d.o.o. potpisala ugovor kao sudužnik, a što se tiče poslovanja tog trgovačkog društva u trenutku zaključenja tog ugovora, rekao je da je njihov račun bio u blokadi od strane Zagrebačke banke. Otac je do određenog trenutka uredno otplaćivao rate po kreditu, međutim zbog bolesti i lošeg financijskog stanja u jednom trenutku to više nije mogao. Riva grupa d.o.o. bavila se uvozom maziva, pakiranjem i prodajom na domaćem i inozemnom tržištu. Također bila je i vlasnik benzinskih pumpi, međutim te su benzinske pumpe kasnije prodane. Trgovačko društvo je naknadno zapalo u financijske teškoće. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu da je njegov otac kao razlog podizanja kredita naveo sklapanje višemilijunskog ugovora za posao s naftom, rekao je da je isključiva svrha podizanja kredita bilo upravo liječenje oca te da ovo što je navedeno nije točno. Otac se razbolio od karcinoma mokraćnog mjehura još 2005. nakon čega je operiran, a kasnije su se ponovo pojavili simptomi bolesti. Kakvu je dijagnozu imao u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije mu poznato. U trenutku zaključenja Ugovora o kreditu otac je još uvijek bio pokretan, ali ne zadugo, a na pitanje da li može komentirati njegov navod u zamolbi za odgodom plaćanja kredita gdje je naveo da se razbolio u travnju 2013., iskazao je da se nije mogao razboljeti u travnju 2013. kada je bolest započela davno prije toga. Otac nije bio u postupku sklapanja ugovora koji bi mu donosio prihod od oko 50.000,00 dolara mjesečno tijekom godine dana i ne zna iz kojeg razloga je to naveo u svojem zahtjevu za odgodu plaćanja kredita, međutim točno je da je imao neke svoje aranžmane, ali nije bio u postupku sklapanja nikakvog ugovora. Također, on je znao da nikakav ugovor ne bi mogao dovesti do kraja zbog svog zdravstvenog stanja. Troškovi njegovog liječenja bili su visoki, a na upit koji su to troškovi bili iskazao je da je otac svaki drugi dan morao putovati do bolnice i natrag, a ne zna koliko su troškovi lijekova bili uključeni u ukupne troškove liječenja. Vjerojatno nije cijeli iznos kredita od 400.000,00 kuna potrošen na liječenje, već je otac iz primljenog iznosa vraćao postojeći kredit.

23. II. tužiteljica PĐ iskazala je da je bila prisutna kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini kada je potpisala i Ugovor o kreditu kao sudužnik. Nije se interesirala o uvjetima Ugovora o kreditu prije potpisivanja jer joj je pok. suprug samo jednog dana rekao da je odlučio podići taj kredit i da trebaju otići kod javnog bilježnika da to potpišu. Kod javnog bilježnika ugovor je pročitan od strane javnog bilježnika. Sjeća se da je suprug kao osiguranje za vraćanje kredita nudio hipoteku na predmetnoj nekretnini, međutim tužena je inzistirala da se vraćanje kredita osigura zasnivanjem fiducijarnog vlasništva. Razlog zbog kojeg se suprug odlučio na podizanje kredita je taj što je cijela familija bila u blokadi, firma je bila u blokadi i bili su "bez prebijene pare", a i suprug je bio bolestan. On je 2007. ili 2008. operirao mozak i pluća, a radilo se o širenju primarne bolesti. Smatra da su u Kreditnoj uniji znali da se i oni i firma nalaze u blokadi, a to joj je poznato iz razgovora sa njezinim pokojnim suprugom. U Kreditnoj uniji su tražili dokaze o njihovim primanjima i sjeća se da je vadila potvrdu kod Privredne banke Zagreb, tako da su oni imali dokaze o tome da se njihovi računi nalaze u blokadi, a također i račun Riva grupe d.o.o. Nije joj poznato iz kojeg razloga je Kreditna unija pristala odobriti njezinom suprugu taj kredit s obzirom da su svi računi bili blokirani jer ne zna koji su njihovi uvjeti poslovanja, ali pretpostavlja da su iz tog razloga inzistirali na zasnivanju fiducijarnog vlasništva na nekretnini, a ne hipoteci i pretpostavlja da su smišljeno išli za tim da im uzmu kuću. Nije joj poznato je li njezinog pok. supruga netko u Kreditnoj uniji nagovarao da zaključi taj ugovor budući da joj je samo u jednom trenutku rekao da trebaju ići kod javnog bilježnika potpisati ugovor pa ne zna što je on prethodno i na koji način pregovarao sa bankom. Misli da on sa bankom nije pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi i misli da je kamatna stopa mijenjana tijekom otplate kredita jer su se otplatne rate mijenjale. Jedno vrijeme su otplaćivali kredit, ali tada je suprug obolio i prestao je plaćati. Banka je u jednom trenutku dozvolila moratorij na otplatu kredita, a drugi puta nije. Nije joj poznato da bi suprug u zahtjevu za odobravanjem kredita naveo da bi razlog podizanja kredita bilo sklapanje višemilijunskog ugovora za posao s naftom. Ona za takvo nešto ne zna. Suprug je od ranije imao postavljenu dijagnozu svoje bolesti, a radilo se o karcinomu mjehura, pluća i mozga. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu on je odlazio na kontrole i na kemoterapije. Pristala je potpisati Ugovor o kreditu te Sporazum o zasnivanju fiducijarnog prava vlasništva na nekretnini u korist tuženika jer je suprug odlučivao o svemu i kada je on odlučio da se takav ugovor zaključi, ona oko toga nije postavljala puno pitanja. Suprug je umro **.**.2014. Ne sjeća se je li im uz ugovor o kreditu predana i otplatna tablica. Ne zna jesu li im uz ugovor o kreditu uručeni Opći uvjeti, ali kod kuće je uz ugovor našla samo Sporazum o osiguranju novčane tražbine. Da su Opći uvjeti predani vjerojatno bi bili zajedno sa ostalom dokumentacijom. Osim obavijesti o primanjima od Privredne banke Zagreb tuženiku je dostavljena i obavijest Privredne banke Zagreb da je pok. suprug kod njih imao zaključen ugovor o kreditu u iznosu od 15.000,00 eura. Osobno je sve te dokumente dala suprugu, a što je on dalje predao u Kreditnoj uniji, to ne zna. Ne sjeća se Dodatka Ugovora o kreditu i ne zna je li ga potpisala. Nije joj poznato koliki su bili troškovi liječenja supruga, zna da su trošili sredstva na kupnju preparata i raznih ulja te na prilagođenu prehranu i odlaske u bolnicu svakodnevno te vjeruje da je cjelokupan iznos od 400.000,00 kuna potrošen na njegovo liječenje. Nije joj poznato je li u to vrijeme suprug radio na sklapanju nekakvih projekata koji bi mu donijeli veliku dobit.

24. Odredbom čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništetnosti ili djelomičnoj ništetnosti ugovora (st. 2.).

25. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

a) objektivna pretpostavka - da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora,

b) subjektivna pretpostavka - da je oštećenik pristao na očiti nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost) te

c) subjektivna pretpostavka - da je u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora postojalo kod zelenaša znanje o tim okolnostima i njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist ili korist određene treće osobe.

26. Postojanje nužde u smislu rečene odredbe podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlazi iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor.

27. Ocjenjujući sve provedene dokaze sud je zaključio da tužitelji nisu dokazali da bi predmetni Ugovor o kreditu bio zelenaški, jer nisu dokazali kumulativno ispunjenje uvjeta iz čl. 329. st. 1. ZOO-a. To se prvenstveno odnosi na tvrdnju tužitelja da se korisnik kredita, sada pok. FĐ nalazio u teškom materijalnom stanju, odnosno u stanju nužde što je tuženiku bilo poznato, zbog čega je takvu situaciju iskoristio u svoju korist. Nije sporno da je pok. FĐ bolovao od maligne bolesti zbog čega je operiran u svibnju 2013. , nakon čega su provedena četiri ciklusa kemoterapije, dok je osam godina prije toga operiran zbog Tm mokraćnog mjehura, kako to proizlazi iz nalaza KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu od 18. veljače 2014. te nalaza biopsije KBC Rebro od 8. studenog 2007., međutim tužitelji ničim nisu dokazali da je tuženik znao za te okolnosti u trenutku zaključenja spornog Ugovora o kreditu niti postojanje namjere na strani istog da takvu situaciju iskoristi u svoju korist. Osim toga nije životno niti logično da je pok. OĐ cjelokupni iznos kredita od 400.000,00 kuna, što konverzijom iznosa prema fiksnom tečaju propisanom u čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) iznosi 53.089,12 eura, bio potreban u svrhu podmirenja troškova liječenja s obzirom na činjenicu da se liječio kao osiguranik HZZO-a, a prema iskazima I. i II. tužitelja ti su se troškovi sastojali od troškova za kupnju preparata i raznih ulja te na prilagođenu prehranu i svakodnevne odlaske u bolnicu. I. tužitelj je iskazao i da je otac iz primljenog iznosa kredita vraćao postojeći kredit, dok iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da je sa Privrednom bankom Zagreb imao zaključen ugovor o brzom gotovinskom kreditu iz travnja 2012. koji mu je odobren u iznosu od 15.000,00 eura na rok od 60 mjeseci. Spisu prileže i izvatci iz prometa po tekućem računu pok. OĐ II. tužiteljice PĐ kod Privredne banke Zagreb iz kojih je vidljivo da su njihovi računi bili u minusu, ali koji su zatvoreni uplatama u svibnju i lipnju 2013., dakle nedugo nakon što je pok. OĐ odobren i isplaćen iznos od 400.000,00 kuna po predmetnom Ugovoru o kreditu. U isto vrijeme oboje su korisnici mirovine i to pok. OĐ prijevremene starosne mirovine u neto iznosu od 5.684,50 kuna, a II. tužiteljica starosne mirovine u neto iznosu od 2.641,47 kuna, dok je pok. FĐ bio i odgovorna osoba trgovačkog društva Riva grupa d.o.o. koje se, prema navodu I. tužitelja, bavilo uvozom maziva, pakiranjem i prodajom na domaćem i inozemnom tržištu. Prema potvrdi FINA-e o statističkom izvještaju poduzetnika za razdoblje od 1. siječnja do 1. lipnja 2012., to je društvo u navedenom periodu ostvarilo ukupne prihode u iznosu od 7.376.279,00 kuna te rashode u iznosu od 174.110,00 kuna, temeljem čega proizlazi da je poslovalo s dobitkom. Uzme li se uz to u obzir i sadržaj zamolbe od 21. listopada 2013. koju je sada pok. OĐ uputio Kreditnoj uniji Deponent za prolongiranje otplate obveza po Ugovoru o kreditu, u kojoj navodi da radi na pružanju konzultantskih usluga i posredovanja između prodavatelja i kupca na međunarodnom tržištu nafte i naftnih derivata i da je pred okončanjem jednog ugovora čije potpisivanje očekuje polovicom studenog ili početkom prosinca 2013. te da očekuje priljev sredstava iz tog posla koja bi prema njihovim projekcijama trebala iznositi oko 50.000,00 dolara mjesečno tijekom godinu dana, kao i iskaz I. tužitelja u dijelu gdje je naveo da je njegov pokojni otac predmetni ugovor zaključio svojevoljno, odnosno nije bilo nikakve prisile, jasno je da se isti nije nalazio u tako teškom materijalnom stanju, odnosno u stanju nužde, zbog kojeg bi pristao na zaključenje za njega nepovoljnog ugovora niti da se tuženik koristio takvim njegovim stanjem da bi ga naveo na prihvaćanje nepovoljnih uvjeta. Uz to valja još dodati da tužitelji nisu dokazali niti da bi tuženiku bilo poznato da je su pok. FĐ i II. tužiteljica bili zaduženi, jer iz obavijesti Privredne banke Zagreb o mirovinskim primanjima koja su tuženiku dostavljena uz zahtjev za odobrenjem predmetnog kredit, a koja je u spis dostavio tuženik, nisu zabilježena nikakva opterećenja na njihovim mirovinama.

28. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Maria Tkaleca iz Vještak Tkalec d.o.o. od 26. studenog 2019. kojim je pozvan vještačiti na okolnost visine efektivne kamatne stope prema Ugovoru o kreditu koji je predmet spora, a u skladu s odredbama i tarifom Odluke o naknadama Kreditne unije kao i odredbama Općih uvjeta Kreditne unije, da se očituje koji je način obračuna kamata primijenjen i je li isti bio u skladu s metodom izračuna efektivne kamatne stope propisane od strane Hrvatske narodne banke kao i na okolnost od čega se predmetna efektivna kamatna stopa sastoji. Posebno se ističe da je potrebno očitovati se je li u efektivnoj kamatnoj stopi sadržana stopa od 0,59% koja se odnosi na vođenje i servisiranje kreditne partije, proizlazi da je pok. OĐ kao korisniku kredita sklopljenog sa Kreditnom unijom Deponent broj 5084300039 od 8. siječnja 2013. odobren nenamjenski kredit u iznosu od 400.000,00 kuna koji predstavlja protuvrijednost u EUR prema srednjem tečaju Privredne banke Zagreb za EUR na dan isplate uz primjenu jednosmjerne valutne klauzule kojom u slučaju porasta srednjeg tečaja Privredne banke Zagreb za EUR, Kreditna unija ima pravo aktivirati jednosmjernu valutnu klauzulu te tražbinu uskladiti sa promjenama srednjeg tečaja Privredne banke Zagreb za EUR. Na kredit u iznosu od 400.000,00 kuna Kreditna unija primjenjuje dekurzivan način obračuna kamata, proporcionalno metodom, promjenjivu kamatu po stopi od 12% godišnje što na ugovoreni rok trajanja predmetnog ugovora predstavlja iznos od 144.000,00 kuna. Mjesečna rata kredita sukladna je otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu kao prilog broj 1 i predstavlja protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju Privredne banke Zagreb za EUR na dan isplate ugovorenog iznosa kredita, dok se na zadnjoj rati pribraja ugovorena glavnica kredita u iznosu od 400.000,00 kuna. Mjesečna rata otplaćuje se u kunskom iznosu prema srednjem tečaju Privredne banke Zagreb za EUR na dan uplate, uvećano za ugovorenu naknadu iz čl. 6. st. 2. Ugovora. Tražbina Kreditne unije po tom Ugovoru, sukladno otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora, plaća se samo mjesečna kamata i naknada sukladno čl. 6. st. 2. Ugovora (naknada za servisiranje) na ugovoreni iznos kamata, dok se po isteku Ugovora odnosno sa zadnjom ratom otplaćuje kamata, naknada za servisiranje i cjelokupna glavnica, uz mogućnost naknadnog produljenja roka dospijeća tražbine glavnice. Ugovoren je rok otplate kredita od 36 mjeseci a efektivna kamatna stopa (EKS) i sve pretpostavke koje su služile za izračun iste iskazane su u otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu te korisnik kredita potpisom na Ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica. Ugovoreni iznos kredita prije isplate korisniku umanjuje se za iznos troškova obrade kredita koji iznose 3,99% ugovorenog iznosa kredita i naplaćuje se jednokratno. Mjesečna naknada za vođenje i servisiranje kreditne partije od 0,59% od preostale glavnice naplaćuje se mjesečno uz otplatnu ratu kredita.

29. Vještak je naveo da je računski provjerio dostavljenu otplatnu tablicu po predmetnom kreditu te proizlazi da je u istoj ispravno iskazano ugovorena jednokratna naknada, mjesečna naknada za servisiranje kredita i mjesečne obveze na ime redovne kamate. Prilikom izračuna efektivne kamatne stope uzimaju se u obzir svi troškovi kredita u razdoblju kreditiranja. Sudski vještak je utvrdio da su to, u konkretnom slučaju trošak jednokratne naknade od 3.99% godišnje na glavnicu kredita, naknada za servisiranje kreditne partije od 0,59% na nedospjelu glavnicu kredita koja se plaća mjesečno i redovna kamata od 12% godišnje na nedospjelu glavnicu kredita. Prema tome vještak je utvrdio da ukupni troškovi kredita u razdoblju kreditiranja (3 godine) iznose 244.920,00 kuna, što znači da su troškovi kreditiranja jedne godine 81.640,00 kuna. Korisniku kredita je isplaćen iznos kredita umanjen za jednokratnu naknadu što iznosi 384.040,00 kuna pa sudski vještak zaključuje da efektivna kamatna stopa iznosi 21,26% (prosječni godišnji troškovi kreditiranja od 81.640,00 kuna : sa 389.040,00 kuna glavnice = 21,26%). Tuženik je u otplatnoj tablici naznačio stopu efektivne kamate sa 22,73%.

30. Nadalje, sudski vještak je utvrdio u Općim uvjetima o kreditnom poslovanju tuženika ugovoreno da je visina kamatne stope izražena u katalogu za pojedinu opciju kredita, na godišnjem nivou; da visinu naknade za obradu kreditnog zahtjeva koja se obračunava jednokratno i naplaćuje prilikom isplate kredita propisuje uprava Kreditne unije odlukom o vrstama kredita i izražavaju u katalogu kredita za pojedinu vrstu i opciju kredita; da je visina naknade za servisiranje kreditne partije izražena u katalogu kredita za pojedinu vrstu i opciju kredita. Uvidom u Katalog sa odredbama o naknadama tuženika, važećim na dan sklapanja predmetnog ugovora kojeg je u spis dostavio tuženik uz podnesak od 8. studenog 2018. sudski vještak je utvrdio da je tuženik u ponudi imao kredite u iznosu od 400.000,00 kuna samo kao lombardne kredite na temelju oročenog depozita, dok je predmetni kredit odobren kao nenamjenski gotovinski kredit uz odgodu otplate tražbine sa osnova glavnice.

31. Sudski vještak je zaključio da je tuženik ispravno iskazao efektivnu kamatnu stopu, iako je vještaku nepoznato zašto u višem iznosu te da je u efektivnoj kamatnoj stopi naznačenoj po tuženiku sadržana stopa od 0,59% koja se odnosi na vođenje i servisiranje kreditne partije.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještak ocijenivši da je nalaz utemeljio na dokumentaciji u sudskom spisu uz korištenje svojih stručnih znanja te je nalaz jasno obrazložio, a niti stranke na isti nisu istaknule nikakve primjedbe.

33. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da je tuženik prilikom sklapanja navedenog Ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, koristeći prilikom zaključenja ugovora ništene i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, da je efektivna kamatna stopa veća od zakonskog maksimuma, da je ugovorio za sebe nepošteni iznos naknade za servisiranje kreditne partije, a da prije zaključenja ugovora o istome nije s korisnikom kredita pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara što ima za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana. Pozivaju se i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.

34. Nije osnovan prigovor tužitelja da korisniku kredita, sad pok. OĐ te II. i III. tužiteljima kao sudužnicima prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije uručen otplatni plan iz kojeg bi prije sklapanja Ugovora o kreditu bila vidljiva visina efektivne kamatne stope, kao i da nisu bili upoznati sa odredbama Općih uvjeta poslovanja tuženika jer drugačije proizlazi iz čl. 3. st. 8. Ugovora o kreditu, što su isti potvrdili svojim potpisom na Ugovoru. Uvidom u otplatnu tablicu od 8. siječnja 2013. utvrđeno je da je na istoj jasno naznačena visina efektivne kamatne stope od 22,73%, a ista je predniku I. tužitelja kao korisniku kredita te direktoru sudužnika Riva grupa d.o.o., kao i II. tužiteljici uručena zajedno sa Ugovorom o kreditu, a koja je otplatna tablica sastavni dio tog Ugovora. Također u čl. 16. st. 1. Ugovora navedeno je da ugovorne stranke izjavljuju da potpisom Ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta Kreditne unije, odredbe i tarife Odluke o naknadama Kreditne unije kao i sve zakonske i podzakonske propise sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine kao i da su Opći uvjeti u kreditnom poslovanju sastavni dio tog Ugovora, a nedvojbeno je da su stranke Ugovor o kreditu potpisale, dok tijekom postupka ničim nisu dokazale suprotno.

35. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP) koji se primjenjuje na konkretni odnos kao lexs pecialis. Odredbom čl. 81. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

36. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

37. Ocjenjujući iskaze I. i II. tužitelja u odnosu na navedene okolnosti proizlazi da I. tužitelj kao pravni slijednik korisnika kredita nema saznanja je li njegov prednik sa djelatnikom tuženika pregovarao o kamatnim stopama i drugim uvjetima Ugovora o kreditu, dok je II. tužiteljica rekla da je bila prisutna kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini kada je potpisala i Ugovor o kreditu kao sudužnik, ali da se nije interesirala o uvjetima Ugovora o kreditu prije potpisivanja jer joj je pok. suprug samo jednog dana rekao da je odlučio podići taj kredit i da trebaju otići kod javnog bilježnika da to potpišu pa joj nije poznato je li on sa bankom prije toga pregovarao o uvjetima kredita. Njezin navod kako misli da on sa bankom nije pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi, ostao je na razini nagađanja.

38. Međutim, unatoč navedenom, upravo je na tuženiku teret dokaza da je sa korisnikom kredita pregovarao o svim uvjetima ugovora.

39. U ovoj pravnoj stvari odlučno je tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja u čl. 3. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. U st. 2. je propisano da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.

40. Članak 4. Direktive glasi:

"1. Ne dovodeći u pitanje članak 7., nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se u obzir uzimaju priroda robe ili usluga na koje se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi.

2. Procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi se na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani, i isporučene usluge i robu, na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene."

41. Europski sud u presudi od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13 dao tumačenje čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ navodeći da istu treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u konkretnom slučaju znači da potrošaču u ugovoru moraju na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma prijevremene otplate kredita tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Stajališta Suda Europske unije u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ, jasno naglašavaju važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama. Praksa Suda Europske unije iz predmeta broj C-26/13 od 30. travnja 2014. odraz je ustaljenog stajališta da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke), kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Upravo zbog tog slabijeg položaja potrošača Direktiva 93/13/EEZ obvezuje države članice da propišu mehanizam koji će osigurati da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo može biti podvrgnuta ispitivanju kako bi se ocijenilo je li eventualno nepoštena.

42. Ovdje prije svega valja istaknuti da su odredbe ZZP-a usklađene sa odredbama Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., što proizlazi iz čl. 3. ZZP-a.

43. Također, Europski sud je u presudi od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C- 26/13 dao tumačenje čl. 1. st. 2. točke (a) Direktive Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača, kako je izmijenjena Direktivom 98/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998., i čl. 2. toč. (b) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koje treba tumačiti na način da pojam „potrošač” u smislu tih odredbi obuhvaća fizičku osobu koja je sudužnik u ugovoru sklopljenom s trgovcem, kada djeluje s ciljem koji se može smatrati neuobičajenim za njezinu trgovačku ili profesionalnu djelatnost. Europski sud smatra da čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da nacionalni sud mora ex officio ocijeniti nepoštenost u smislu te odredbe, odredbi ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca kada taj sud raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima u tu svrhu. Čl. 3. do 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da u okviru ocjene nepoštenosti u smislu čl. 3. st. 1. i 3. te direktive, odredbi ugovora o potrošačkom kreditu, nacionalni sud mora uzeti u obzir sve okolnosti sklapanja tog ugovora. U tom pogledu, treba provjeriti jesu li u predmetnom slučaju potrošaču priopćeni svi elementi koji mogu imati utjecaja na opseg njegove obveze, koji mu mogu omogućiti ocijeniti osobito ukupni iznos njegovog zajma. Odlučnu ulogu u toj ocjeni ima pitanje jesu li odredbe sastavljene jasno i razumljivo tako da prosječnom potrošaču, tj. uobičajeno obaviještenom i koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, omogućuju ocijeniti takav iznos i, s druge strane, okolnost povezanu s nenavođenjem u ugovoru o potrošačkom kreditu informacija koje se smatraju, u odnosu na prirodu robe ili usluga koje su predmet tog ugovora, bitnima, a osobito one iz čl. 4. Direktive 87/102, kako je izmijenjena.

44. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu prema kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 12% godišnje što na ugovoreni rok trajanja predmetnog Ugovora predstavlja iznos od 144.000,00 kuna (čl. 3. st. 1. Ugovora). U st. 2. je navedeno da je Kreditna unija ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, a da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Kreditne unije o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, pri čemu u osnovnom ugovoru nisu definirani egzaktni parametri o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju. Taj nedostatak u ugovoru je, međutim, otklonjen zaključenjem Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu od 29. listopada 2013. kojim je Ugovor o kreditu nadopunjen novom glavom XI., čl. 14. kojom je podrobnije definirana promjenjiva kamatna stopa na način da kao parametar promjenjivosti koristi eskontnu stopu HNB-a koju HNB objavljuje svakog 1. siječnja i 1. srpnja u "Narodnim novinama", važeću na dan 30. lipnja i 31. prosinca za sljedeći šestomjesečni period. Uzevši u obzir i činjenicu da stopa zatezne kamate kako je ugovorena u osnovnom Ugovoru o kreditu tijekom razdoblja trajanja kredita nije mijenjana (kako je to utvrdio i sudski vještak financijske struke u svom nalazu) te da je u Ugovoru naveden egzaktan novčani iznos koliko će ta kamata iznositi u ugovorenom roku trajanja otplate kredita, pri čemu je parametar promjenjivosti kamatne stope vezan za sadržaj preuzet iz važećih propisa, sud zaključuje da je ista za stranke bila jasna i lako razumljiva te su temeljem iste mogli predvidjeti posljedice i ekonomske učinke iste, koja u naravi nije dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana (čl. 296. st. 3. ZOO-a).

45. Drugačija je situacija u odnosu na ugovorenu mjesečnu naknadu za vođenje i servisiranje kreditne partije te posljedično efektivnu kamatnu stopu.

46. U čl. 3. st. 8. Ugovora o kreditu je navedeno da su efektivna kamatna stopa (EKS) i sve pretpostavke koje služe za njezin izračun iskazane u otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu kao prilog broj 1 te korisnik kredita potpisom na Ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica. U čl. 6. Ugovora st. 1. i 2. ugovoreno je da se iznos kredita prije isplate korisniku kredita umanjuje za iznos troškova obrade kredita koji iznose 3,99 % ugovorenog iznosa kredita i naplaćuju se jednokratno, dok mjesečna naknada za vođenje i servisiranje kreditne partije iznosi 0,59% od preostale glavnice i naplaćuje se mjesečno uz otplatnu ratu kredita. U čl. 16. Ugovora o kreditu ugovorne stranke su izjavile da potpisom Ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta kreditne unije, odredbe i tarife Odluke o naknadama kreditne unije kao i sve zakonske i podzakonske propise sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine kao i da su Opći uvjeti u kreditnom poslovanju sastavni dio tog Ugovora.

47. Uvidom u Opće uvjete u kreditnom poslovanju tuženika utvrđeno je da je u čl. 6.1. i čl. 6.2. da će visinu naknade za obradu kreditnog zahtjeva kao i visinu naknade za servisiranje kreditne partije za pojedine opcije kredita Uprava Kreditne unije propisati Odlukom o vrsti kredita i izražena je u katalogu kredita za pojedinu vrstu i opciju kredita. Kako iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi navedena Odluka o vrsti kredita bila sastavni dio Ugovora o kreditu niti da je katalog u kojem su navedeni parametri za utvrđivanje visine ovih naknada uručeni korisniku kredita, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju ovu materiju po prirodi stvari nije niti moglo pojedinačno pregovarati. Osim toga, sama činjenica da je trošak obrade kredita i mjesečna naknada za vođenje i servisiranje kreditne partije određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, jer da su ugovorenim naknadama zaista obračunati stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi tuženika nisu i ne mogu biti determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

48. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12. i 143/13. – dalje: ZPK) koji definira efektivnu kamatnu stopu (dalje: EKS) kao parametar koji iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući troškove iz članka 20. stavka 2. ovoga tog Zakona, a određena je metodologijom definiranom aktom Hrvatske narodne banke kojim se uređuje EKS. Dakle, EKS pokazuje stvarni ukupni trošak kredita izražen u postotku koji uključuje sve troškove koje dužnik mora platiti banci ili kreditoru, a u čiji obračun su u konkretnom slučaju ušli trošak jednokratne naknade od 3.99% godišnje na glavnicu kredita, naknada za servisiranje kreditne partije od 0,59% na nedospjelu glavnicu kredita koja se plaća mjesečno i redovna kamata od 12% godišnje na nedospjelu glavnicu kredita, te iznosi 21,26%, kako to proizlazi iz nalaza sudskog vještaka. Izmjenama i dopunama ZPK-a ("Narodne novine" br. 112/12.) uvedena je gornja granica EKS-a tako da istim u čl. 20.a propisano da efektivna kamatna stopa ne može prijeći ograničenja visine kamatnih stopa utvrđena Zakonom o obveznim odnosima, koja je kamata u siječnju 2013. iznosila 15%.

49. Temeljem utvrđenih i obrazloženih činjenica sud zaključuje da je tuženik sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade kredita i mjesečnoj naknadi za vođenje i servisiranje kreditne partije o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine troškova obrade kredita kao niti visine mjesečne naknade za vođenje i servisiranje kreditne partije, što je rezultiralo time da su te ugovorne odredbe, a radi se o čl. 6. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu, suprotne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa sud zaključuje da su te odredbe nepoštene i ništetne u skladu sa odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a i čl. 296. st. 1. i 2. ZOO-a.

50. Osim toga, predmetni Ugovor o kreditu zaključen je uz efektivnu kamatnu stopu čija visina je u suprotnosti sa prisilnim propisom čl. 20.a ZPK-a, slijedom čega je ništetna u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

51. Prema čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. U skladu sa navedenom odredbom i ZZP u svom čl.102. st. 2. propisuje da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

52. S obzirom na utvrđenje suda da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez ništetne odredbe o visini ugovorene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za vođenje i servisiranje kreditne partije te posljedično, nedozvoljene visine efektivne kamatne stope uz činjenicu da ne postoji niti jedan uvjet za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Sporazuma, sve uz argumentacije kako je to prethodno navedeno, tužbeni zahtjev I., II. i III. tužitelja odbijen je u cijelosti kao neosnovan.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 500 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 22. rujna 2017. u visini od 500 bodova (Tbr. 8.1. OT), za sastav podnesaka od 8. studenog 2018. i 10. veljače 2020. u visini od po 500 bodova (Tbr. 8.4. OT), za zastupanje na ročištima od 5. svibnja 2017, 22. listopada 2018., 8. srpnja 2024., 21. listopada 2024., 7. travnja 2025., 26. svibnja 2025., 9. lipnja 2025., 24. rujna 2025. i 15. prosinca 2025. u visini od po 500 bodova (Tbr. 9.1. OT), za pristup na ročište od 29. svibnja 2024. u visini od 500 bodova (Tbr. 9.5. OT), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 14.000,00 eura.

54. Sud nije priznao tuženiku pravo na trošak za zastupanje na ročištu 15. kolovoza 2018. jer ročište toga datuma u predmetnom postupku nije održano pa tuženik taj trošak nije imao.

U Zagrebu, 23. siječnja 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. I. i II. tužitelja

- stečajnom upravitelju III. tužitelja

- pun. tuženika