REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4054/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva CESTAR d.o.o. Split, OIB:27471262195, Split, Matice hrvatske 1, zastupan po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, 21000 Split, Obala kneza Branimira 17, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 8. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Matee Ljubičić, odvjetnice u OD Luetić i partneri, i generalnog punomoćnika tuženika DV, na ročištu za objavu održanom 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 12.590,48 eura sa zateznim kamatama prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku od 18.05.2017. godine do isplate.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u djelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 21.112,88 eura sa zateznim kamatama prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku od 18.05.2017. godine do isplate."

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.810,46 sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 29. travnja 2020. tužitelj navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Psp-70/12 od 4. travnja 2014. tužiteljima pružena posjedovna zaštita te je tužitelju iz ovog predmeta kao izvođaču i tuženiku iz ovog predmeta kao naručitelju naloženo ispostaviti prijašnje posjedovno stanje. Kako prijašnje posjedovno stanje nije uspostavljeno to je Općinski sud u Splitu donio rješenje broj Ovr-821/15 od 9. ožujka 2017. kojim je između ostalog određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika Grada Splita i trgovačkog društva CESTAR d.o.o. i to radi naplate iznosa od 454.500,00 kn s osnova dosuđenih penala. Temeljem tog rješenja tužitelju je sa računa u korist ovrhovoditelja 17. svibnja 2017. naplaćen iznos od 253.937,98 kn. Tužitelj ističe da je za naplaćeni iznos penala odgovoran isključivo tuženik jer je tužitelj predmetne radove izveo po nalogu tuženika kao naručitelja. Tužitelj se u podnesku od 28. kolovoza 2023. poziva na odredbe članaka 52., 53. i 1109. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Napominje se kako su sudski penali izrečeni kako Gradu Splitu, tako i trgovačkom društvu CESTAR d.o.o. jer nisu postupili po pravomoćnoj odluci suda broj Psp-70/12 i uspostavili prijašnje posjedovno stanje. Tuženik osporava tužbene navode prema kojima tužitelj nije odgovoran za dosuđene penale jer je radove izveo po nalogu tuženika. Sporni penali dosuđeni su temeljem pravomoćne sudske odluke u kojoj je tužitelj sudjelovao kao stranka.

3. Među strankama je sporno da li je Grad isključivo odgovoran što nije uspostavljeno prijašnje posjedovno stanje temeljem pravomoćne odluke koja je obvezivala tužitelja i tuženika, odnosno da li je Grad Split dužan podmiriti cjelokupan iznos sudskih penala naplaćenih u ovršnom postupku zbog nepostupanja po odluci suda.

4. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.)

4.1. Člankom 620. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

4.2. Člankom 52. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega. Člankom 53. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga dok je stavkom 2. propisano da ako je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednoga solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je namirio vjerovnika.

4.3. Člankom 1108. propisano je da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

4.4. Člankom 1109. Zakona o obveznim odnosima propisano je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega stavkom 2. normirano je da sud određuje koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem izvatka o promjenama i stanju na računu trgovačkog društva CESTAR d.o.o.( list 5 spisa), ugovor broj C-87/06 o izvođenju radova zaključen 17. listopada 2006. između Grada Splita i trgovačkog društva CESTAR d.o.o. ( list 6-7 spisa), podnesci tužitelja od 21. veljače 2020. i 27. studenog 2018. ( list 8-11 spisa), čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu Ovr-821/15, te spisa Psp-70/12.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22.), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

- stranke su 17. listopada 2006. zaključile ugovor o izvođenju radova, uređenja terena oko stambenih objekata u Vrazovoj ulici u Splitu. Tim ugovorom izvođač se obvezao završiti ugovorene radove u roku ne dužem od 3 mjeseca od dana uvođenja u posao ,te je izvođač dužan dostaviti naručitelju, Gradu Splitu, jamstvo za dobro izvršenje radova.

- rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Psp-70/12 od 4. travnja 2014., a pravomoćnog rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžsp-90/14 od 2. siječnja 2015. utvrđeno je da je tuženik trgovačko društvo CESTAR d.o.o. po nalogu tuženika pod 1. Grada Splita vršio radove iskapanja bagerima na nekretninama koje su u posjedu tužitelja čime su ih zasmetali u posljednjem i faktičnom posjedu pa im je naloženo uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i to izgradnjom potpornog zida, dovoženje, nanošenje, te poravnanjem zemljanog sloja sa kotom na visini susjednih zemljišta, te im se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.

- kako tuženici nisu postupili sukladno rješenju suda od 4. travnja 2014. to je povodom prijedloga tužitelja Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Ovr- 821/15 od 27. veljače 2015., određeno ovršenicima Gradu Splitu i trgovačkom društvu CESTAR d.o.o. da u naknadnom roku od 30 dana ispune svoju nenovčanu obvezu uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja, a ukoliko ju je ne ispune u ostavljenom roku bit će solidarno dužni isplatiti ovrhovoditeljima iznos od 750,00 kn za svaki dan zakašnjenja. Predmetno rješenje pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Splitu od 22. prosinca 2015.

- ovršenici nisu postupili ni po rješenju Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-821/15 od 27. veljače 2015 i u naknadno ostavljenom roku uspostavili prijašnje posjedovno stanje zbog čega je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-821/15 od 9. ožujka 2017. određena ovrha na novčanim sredstvima Grada Splita i ovršenika trgovačkog društva CESTAR d.o.o. Spomenuto rješenje je pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-738/17 od 9. studenog 2017.

- Iz izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu trgovačkog društva CESTAR d.o.o. vidljivo je da je sa računa tog trgovačkog društva 17. svibnja 2017. temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Ovr-821/15 naplaćeno ukupno 253.937,98 kuna/ 33.703,36 eur.

- čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu broj Psp-70/2012 utvrđeno je da je na ročištu od **.**.2014. PV kao tužitelj izjavio da je nakon što je obaviješten da se izvode nekakvi radovi izašao na teren te obavio razgovor sa zaposlenicima trgovačkog društva CESTAR d.o.o. koji su prema njemu bili agresivni, ali je svojim tijelom nastojao spriječiti radnike da naspu beton zbog čega je intervenirala i policija. Navodi da su radnici bili u problemu jer su naručili miksere s betonom pa nisu znali gdje će s njim.

8. Odlukom Općinskog suda u Splitu broj P-1292/2020 od 9. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa, a koja odluka je pravomoćna presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4965/2023 od 26. ožujka 2024. Protiv izjavljene revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-268/2025 od 1. travnja 2025. ukinuo je spomenute odluke Općinskog suda u Splitu u Županijskog suda u Zagrebu. U rješenju navodi kako regresnu odgovornost treba promatrati isključivo kroz odnos dužnika jer se regresna odgovornost između solidarnih dužnika određuje prema težini krivnje svakog dužnika i težini posljedice djelovanja ili propuštanja dužnika. Ujedno se navodi da je prema članku 1109. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima potrebno utvrditi koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja, odnosno propuštanja te uzeti u obzir da je tužitelj, kao izvođač, postupao po nalogu naručitelja građevinskih radova, Grada Splita, ovdje tuženika, i da je ovdje tužitelj bio dužan ugovorene radove izvršiti u određenom roku i na točno određenom području.

8.1. U ponovljenom postupku Općinski sud u Splitu je pod poslovnim P-1791/2025 postupajući povodom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđivao krivnju svakog od solidarnih dužnika temeljem dostupne dokumentacije i predloženih dokaza te 16. srpnja 2025. donio presudu kojim je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom te temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio krivnju svakog od solidarnih dužnika tako je utvrdio tužiteljev udio u solidarnoj obvezi od 35%, a tuženikov 65%. Spomenutu presudu Županijski sud u Zagrebu je rješenjem pod poslovnim brojem Gž-3866/2025 od 7. listopada 2025. ukinuo uz obrazloženje da nije jasno na temelju čega je sud prvog stupanja utvrdio tužiteljev udio u solidarnoj obvezi od 35% jer iz rješenja Općinskog suda u Splitu broj Psp-70/12 od 4. travnja 2014. proizlazi da je njegova odgovornost i veća, a isto tako da sud nije dao dovoljne razloge o težini posljedica koje su proistekle iz djelovanja tužitelja, odnosno njegovog propuštanja.

9. Tužitelj i tuženik zaključili su ugovor o izvođenju radova na uređenju terena oko stambenih objekata u Vrazovoj ulici i jasno je da je temeljem tog ugovora tužitelj dužan izvesti određene radove u određenom roku, ali pritom tužitelj ne može otkloniti svoju odgovornost u cijelosti pozivajući se na obvezu izvođenja radova temeljem zaključenog ugovora. Krivnja tužitelja kod čina smetanja proizlazi i iz spisa Općinskog suda u Splitu Psp-70/2012 iz kojeg je razvidno da je tužitelju ne samo bila poznato da se izvođenjem radova vrši smetanje posjeda već je zbog postupanja zaposlenika tužitelja morala intervenirati policija i da je problem nastao jer tužiteljevi radnici nisu znali što napraviti s naručenim betonom.

9.1. Naime, tužitelj je temeljem pravomoćnog rješenja Psp-70/12 od 4. travnja 2014. bio obvezan vratiti u prijašnje posjedovno stanje iako je do čina smetanja došlo temeljem naloga tuženika Grada Splita zbog čega je odgovornost tuženika i veća, ali ne isključiva. Tužitelj je postupajući po takvom nalogu neposredno izvršio čin smetanja posjeda i pritom ništa nije poduzeo da do takvog protupravnog smetanja ne dođe. Naprotiv, zaposlenici tužitelja svojim su postupanjem doprinijeli činu smetanja kao što to navodi vlasnik zemljišta PV.

9.2. Tužitelj je ne dokazuje da je svojim postupanje pridonio da štetu bude manja pa je tako mogao primjerice kontaktirati Grad Split i tražiti da zajedno postupe po pravomoćnoj presudi koja oboje obvezuje te da uspostave prijašnje stanje već se jedino Gradu Splitu obraća podnescima od 27. studenog 2018. i 21. veljače 2020. radi naplate iznosa od 253.937,00 kuna koji su mu naplaćeni u ovršnom postupku, a koje podneske prilaže spisu predmeta. Isto tako tužitelj je neovisno o traženju i nalogu tuženika mogao uspostaviti prijašnje stanje jer je u konačnici i izveo radove.

9.3. Funkcija sudskih penala je da s jedne strane ovrhovoditelju pružiti satisfakciju zbog neispunjenja njegove tražbine i navesti ovršenika, u ovom slučaju Grad Split i trgovačko društvo CESTAR d.o.o. da ispune svoju obvezu. Tužitelj ničim nije dokazao kako je pridonio da solidarna obveza bude ispunjena. Tim više, gore opisanim postupanje pridonio je nastanku te obveze zbog čega je sud temeljem svega iznesenog i utvrđenog ocijenio tužiteljev udio u solidarnoj obvezi od 35%, a Grada Splita, tuženika 65%.

9.4. Jasno je da solidarna nenovčana obveza povrata u prijašnje stanje nije osnovana isključivo u interesnu solidarnog dužnika Grada Splita jer tako proizlazi iz citiranih rješenja Općinskog suda u Splitu niti iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije doprinio nastanku solidarne obveze kao što je to obrazloženo točkama 9.1. i 9.2. obrazloženja. Kako izuzev odredbe članka 1109. prema kojoj sud određuje koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja to je sud upravo temeljem te odredbe i predloženih, odnosno izvedenih dokaza utvrđivao udio u obvezi svakog solidarnog dužnika dok s druge strane ne postoji matematička formula pomoću koje se može brojčano prikazati udio solidarnog dužnika u nastaloj obvezi. Tužitelj izuzev stava da postupajući temeljem naloga tuženika ne postoji njegova odgovornost za nastalu obvezu ne predlaže dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tome tako ili da je njegova odgovornost manja od tuženikove, a što nije dokazao niti u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Psp-70/12 u kojem je i utvrđen čin smetanja.

10. Tužitelj je u tužbi naznačio da je u ovršnom postupku ukupno od ovršenika Grada Splita i trgovačkog društva CESTAR d.o.o. naplaćeno 454.500,00 kuna/60.322,52 eura od čega je tužitelju naplaćeno 253.937,98 kuna/33.703,36 eura, a koje navode tuženik nije osporio. Spomenuti iznos od 454.500,00 kuna predstavlja ukupnu obvezu parničnih stranaka proizašlu iz predmeta Psp-70/12 i njihov udio u nastaloj obvezi utvrđuje se prema spomenutom iznosu, a ne prema iznosu koji naplaćen samo jednom solidarnom dužniku.

10.1. Kako je sud u provedenom postupku utvrdio udio tužitelja od 35% u solidarnoj obvezi to je onda taj postotak od ukupne obveze dužan podmiriti trgovačko društvo CESTAR d.o.o., što ukupno predstavlja 21.112,88 eura, a kako je od tužitelja u ovršnom postupku naplaćeno 33.703,36 eura to mu je u obvezi Grad Split isplatiti iznos od 12.590,48 eura te je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev.

10.2. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je djelomično uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 33.703,36 €.

10.3. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) i temeljem članka 155. Zakona o parničnom postupku tuženiku se priznaju troškovi potrebni za vođenje parnice i to u vrijednosti od 500 bodova za svaku poduzetu radnju.

11. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi i to po 500 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe od 29. travnja 2020. i podneska od 28. kolovoza 2023., po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife za sastav podneska od 8. svibnja 2020., po 500 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 26. rujna 2023., 10. lipnja 2025. i 8. prosinca 2025. po 625 bodova temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife za sastav žalbe od 20. studenog 2023. te zatraženih 312,50 bodova za sastav žalbe od 29. srpnja 2025., po 750 bodova temeljem Tbr. 10. t. 5. Tarife za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 22. svibnja 2024. i za sastav revizije od 5. veljače 2025. što ukupno iznosi 5.087,5 bodova što predstavlja vrijednost od 10.175,00 eura, a sa zatraženim PDV-om 12.718,75 eura čemu je potrebno pridodati trošak sudske pristojbe od po 383,49 eura za tužbu i presudu potom najviše propisanu pristojbu u iznosu od po 663,61 za žalbu od 20. studenog 2023. i 29. srpnja 2025. te za prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju ukupno 3.421,42 eura, a sveukupni parnični trošak što sveukupno iznosi 16.140,17 eura.

12. Tužitelj je dakle u osnovi s tužbenim zahtjevom uspio 100% jer je njegovo potraživanje osnovano. U pogledu visine tužitelju je od ukupno zatraženih 33.703,36 eura prihvaćeno 12.590,48 eura što je uspjeh od 37%, a kada se ta dva iznosa zbroje i podijeli s dva dobije se uspjeh tužitelja u postupku što iznosi 68% od čega je potrebno oduzeti iznos od 32%, odnosno tuženikov uspjeh. Dobiveni rezultat daje konačan postotak koji se od utvrđenog troška dodjeljuje tužitelju, a to je 36% zbog čega se tuženiku od utvrđenih troškova u iznosu od 16.140,17 eura odmjerava iznos od 5.810,46 eura s pripadajućim zatraženim zateznim kamatama.

13. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 23. siječnja 2026.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis.