Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2962/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Rogiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredue LF i Marko Rogić u Rijeci, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se ništetnom Odredba Ugovora o namjenskom kreditu, broj Ugovora : 3208025706/2006, kreditna partija : 7103432773, šifrna namjene : 758, datum odobrenja 7. prosinca 2006., sklopljenog između tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 18. prosinca 2006. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanje obveze po Ugovoru promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 2. Ugovora, u dijelu koji glasi : "Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti … i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d." te odredba sadržana u članku 7. Ugovora, u dijelu koji glasi : "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te s eobvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmjenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora".

II-Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb isplatiti tužitelju ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 9.337,25 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihove uplate pa do isplate, kako slijedi:

na iznos od 63,10 € od 12.11.2007. do isplate

na iznos od 62,43 € od 12.12.2007. do isplate

na iznos od 65,03 € od 23.01.2008. do isplate

na iznos od 64,14 € od 25.02.2008. do isplate

na iznos od 130,08 € od 07.05.2008. do isplate

na iznos od 126,26 € od 07.05.2008. do isplate

na iznos od 127,34 € od 12.06.2008. do isplate

na iznos od 127,28 € od 06.08.2008. do isplate

na iznos od 125,29 € od 06.08.2008. do isplate

na iznos od 127,66 € od 03.10.2008. do isplate

na iznos od 128,52 € od 04.11.2008. do isplate

na iznos od 136,45 € od 18.11.2008. do isplate

na iznos od 133,54 € od 18.12.2008. do isplate

na iznos od 130,15 € od 20.01.2009. do isplate

na iznos od 140,14 € od 18.02.2009. do isplate

na iznos od 142,54 € od 24.03.2009. do isplate

na iznos od 136,90 € od 24.03.2009. do isplate

na iznos od 138,27 € od 26.05.2009. do isplate

na iznos od 136,14 € od 23.06.2009. do isplate

na iznos od 136,06 € od 22.07.2009. do isplate

na iznos od 136,29 € od 20.08.2009. do isplate

na iznos od 187,11 € od 21.09.2009. do isplate

na iznos od 186,89 € od 28.10.2009. do isplate

na iznos od 185,92 € od 26.11.2009. do isplate

na iznos od 188,67 € od 22.12.2009. do isplate

na iznos od 189,63 € od 12.01.2010. do isplate

na iznos od 191,91 € od 19.02.2010. do isplate

na iznos od 193,44 € od 23.03.2010. do isplate

na iznos od 196,37 € od 24.04.2010. do isplate

na iznos od 196,85 € od 21.05.2010. do isplate

na iznos od 199,40 € od 26.06.2010. do isplate

na iznos od 206,71 € od 27.07.2010. do isplate

na iznos od 212,02 € od 25.08.2010. do isplate

na iznos od 214,67 € od 24.09.2010. do isplate

na iznos od 210,64 € od 23.10.2010. do isplate

na iznos od 217,49 € od 23.12.2010. do isplate

na iznos od 228,82 € od 23.12.2010. do isplate

na iznos od 228,75 € od 25.01.2011. do isplate

na iznos od 220,75 € od 02.03.2011. do isplate

na iznos od 223,64 € od 02.03.2011. do isplate

na iznos od 221,14 € od 09.03.2011. do isplate

na iznos od 111,02 € od 30.01.2012. do isplate

na iznos od 111,22 € od 27.02.2012. do isplate

na iznos od 109,99 € od 30.03.2012. do isplate

na iznos od 110,25 € od 30.05.2012. do isplate

na iznos od 110,90 € od 13.06.2012. do isplate

na iznos od 110,83 € od 13.06.2012. do isplate

na iznos od 109,85 € od 11.07.2012. do isplate

na iznos od 109,64 € od 20.09.2012. do isplate

na iznos od 108,37 € od 23.10.2012. do isplate

na iznos od 109,69 € od 31.10.2012. do isplate

na iznos od 110,26 € od 30.11.2012. do isplate

na iznos od 109,75 € od 31.12.2012. do isplate

na iznos od 107,32 € od 30.01.2013. do isplate

na iznos od 108,69 € od 04.03.2013. do isplate

na iznos od 109,36 € od 02.04.2013. do isplate

na iznos od 108,46 € od 30.04.2013. do isplate

na iznos od 105,79 € od 31.05.2013. do isplate

na iznos od 105,58 € od 03.07.2013. do isplate

na iznos od 106,23 € od 31.07.2013. do isplate

na iznos od 107,43 € od 29.08.2013. do isplate

na iznos od 108,51 € od 03.10.2013. do isplate

na iznos od 107,75 € od 30.10.2013. do isplate

na iznos od 108,14 € od 03.12.2013. do isplate

na iznos od 108,68 € od 30.12.2013. do isplate

na iznos od 109,11 € od 20.02.2014. do isplate.

III-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.784,73 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 13. lipnja 2019., navodi da je kao korisnik kredita, dana 18. prosinca 2006. zaključio s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu br. 3208025706/2006, kreditna partija : 7103432773, šifrna namjene : 758, datum odobrenja 7. prosinca 2006., potvrđen kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, pod br. OU- 1336/2006, od 18. prosinca 2006.

2.Navedenim ugovorom u članku 1. kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 200.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

3.U članku 2. je ugovoreno da je Korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 200.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnig uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

4.U članku 3. ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina, odnosno tražbina Kreditora po ovom Ugovoru dospijeva najkasnije 18. prosinca 2037., a u članku 7. ugovorena je otplata kredita na način da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim aniutetima u kunskoj protuvrijednosti 1.002,67 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Nadalje, člankom 7. je ugovoreno i da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora te za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Također je ugovoreno i da će o izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanje Kreditora.

5.Nakon sklapanja Ugovora tužitelj je, sukladno preuzetoj ugovornoj obvezi, u ugovorenim rokovima ispunjavao svoje obveze na način da je redovito uplaćivao mjesečne anuitete / rate.

6.Obzirom na navedene odredbe Ugovora, tuženik je za vrijeme trajanja kredita jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu na način da je ista bila puno veća u odnosu na početno ugovorenu od 4,50% godišnje te je odlukom iz 2009. ista promijenjena do visine od čak 6,30% godišnje, slijedom čega je došlo do značajne promjene iznosa mjesečnih anuiteta / rata, a što je tužitelju zrokovalo velike poteškoće prilikom uplate mjesečnih anuiteta odnosno dovelo čak i do ugrožavanja njegove egzistencije, obzirom da je banka svojim jednostranim odlukama, potpuno neočekivano, povećala kamatnu stopu te je iznos mjesečne rate bio znatno veći od početno ugovorenog.

7.Nadalje, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), tuženik je uskladio svoje postupanje novim zakonskim odredbama te je tužitelju ponudio sklapanje Aneksa ugovora o kreditu odnosno provođenje konverzije kredita. Stranke su 7. ožujka 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, broj Dodatka Ugovoru : 01/2016, šifra namjene : 074, broj računa : 7103432773, potvrđen kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, broj : OV-1668/16, od 7. ožujka 2016.

8.Navedenim Dodatkom, a sukladno članku 1., mijenjaju se odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom / podmirenju manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže Zakon odnosno provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur.

9.Člankom 4. Dodatka Ugovoru ugovoreno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz članka 2. ovog Dodatka iznosi 178.184,23 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.243.863,48 HRK.

10.Člankom 5. Dodatka Ugovoru utvrđeno je da prema izračunu konverzije, broj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u eur po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta / rata po kreditu u eur u skladu s otplatnim planom za kredit u eur, računajući do dana 30. rujna 2015. Njihova razlika, na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 14.594,21 HRK.

11.Obzirom na odredbu Ugovora temeljem koje tuženik može jednostrano mijenjati visinu ugovorene kamatne stope, kao i činjenicu da se radi o tipskom unaprijed sastavljenom ugovoru i to adhezijskom koji je sklopljen pristupanjem jedne strane – tužitelja, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene sadržaja pojedinih ugovornih odredbi na eventualno postavljeni zahtjev tužitelja, da je razvidno kako je odredba koja utvrđuje promjenjivu kamatnu stopu nepoštena.

12.Nadalje, sukladno članku 296. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje : ZOO) propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Iz te odredbe proizlazi kako se radi o pretpostavkama za proglašenje pojedine ugovorne odredbe nepoštenom, iz čega proizlazi ništetnost iste odredbe.

13.Tužitelj se nadalje poziva na odredbe članaka 96. stavak 1. i 52. tadašnjeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07 i dr), te ističe da je u Ugovoru korištena ništetna odredba, a budući je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna drugoj vratiti ono što je primila na temelju takve ništetne odredbe, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve što je primio na temelju takve ništetne odredbe, odnosno sve iznose po osnovi preplaćene kamate koje je tužitelju naplatio u razdoblju od 1. studenog 2007. do 1. siječnja 2014., umanjene za iznose koje je tuženik osnovano naplatio tužitelju sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Tužitelj je u tužbi naveo da se radi o iznosu od 64.924,74 kn.

14.Sklapanjem Dodatka Ugovoru tužitelju je dostavljen izračun konverzije i novi otplatni plan u kojem se glavnica i kamata vezuju uz tečaj Eura. No nije otklonjena ništetnost prvotno ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno čl. 2. i 7. Ugovora. Nije moguća "ponovna uspostava" odredbe koja nije niti postojala. Provedena konverzija nije ni na koji način utjecala niti mogla utjecati na spornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno tužitelju kao korisniku kredita nije provođenjem konverzije nadoknađena šteta te nisu vraćeni preplaćeni iznosi koja je tuženik kao trgovac stekao korištenjem ništetnih ugovornih odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati.

15.Tužbenim zahtjevom, konačno uređenim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci.

16.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini te istakao prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu.

17.Nadalje, tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Stranke su 7. ožujka 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s Eur valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate ( i s osnova svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog Eur kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

18.Tužena banka je sukladno članku 19.d. ZID ZPK prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c. ZID ZPK te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Na stranci banke da stoga postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, obzirom da je to upravo i potvrdio neovisni revizor.

19.Konverzija kredita da je nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja, nakon što je dobio od banke propisane i iscrpne podatke za donošenje informirane odluke. Način izračuna konverzije propisan je zakonom (ZID ZPK), koje zakonsko rješenje je i naročito propagirano u javnosti. Banka je bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit. Tužitelj je po svojem slobodnom izboru izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u Eur, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZOD ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje tečaja tijekom otplate.

20.Tuženik ističe da je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju te je sklapanjem Dodatka ugovoru nastao između stranaka pravni odnos koji je zakonodavac i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, je pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Stranke su stvorile novu pravnu osnovu temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao da je bio ekonomski nepovoljan za tuženika. Banka je napravila novi otplatni plan, s novim anuitetima u Eur te svim izmjenama ugovora o kreditu koji uključuju iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene. Banka je tužitelju dostavila propisani izračun konverzije pa ako tužitelju ta ponuda nije odgovarala, nije trebao prihvatiti konverziju. U izračunu su točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate. Sklapanjem Dodatka stranke da su trajno i konačno uredile svoj pravni odnos. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za Eur kredite.

21.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te potražuje naknadu parničnih troškova.

22.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 18. prosinca 2006., u Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, u Dodatak Ugovoru o kreditu od 7. ožujka 2016., u Izračun konverzije, u dopis banke tužitelju od 12. studenog 2015., u prijedlog izmjene ugovora o kreditu, u Promet po kreditu, financijskim vještačenjem po vještakinji Ivani Damjanović, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te očitovanje vještaka kao i osobnim saslušanjem tužitelja.Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnika banke.

23.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita (te IF kao sudužnik) i tuženik, 18. prosinca 2006. zaključili predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, solemniziran od strane Javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci, dana 18. prosinca 2006., pod br. OU-1336/2006., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1. tužitelju je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 200.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, koji je isti obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.

-U članku 2. ugovorena je redovna kamata koja je tijekom postojanje obveze po ugovoru promljenljiva u skladu s promjenama tržišnih uveta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje.

-U članku 3. ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina.

-U članku 6. ugovorena je namjena kredita – za dovršenje kuće.

-U članku 7. ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.002,67 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

24.Stranke su sklopile Dodatak rečenom Ugovoru o kreditu dana 7. ožujka 2016., kojim temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane Korisnika kredita mijenjaju odredbe iz Osnovnog ugovora o kreditu. U članku 8. utvrđuju da na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica kredita u Eur iznosi 114.526,54 Eur, a visina redovne kamatne stope na taj dan iznosi 5,84% godišnje.

25.Prileži i izračun konverzije te promet po kreditu, a svu financijsku dokumentaciju imala je na uvidu sudski vještak pri izradi nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno detaljnije navesti.

26.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ivani Damjanović, dipl. oec., sa zadatkom utvrđivanja iznosa više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u utuženom razdoblju bio u obvezi platiti primjenom redovne kamatne stope od 4,50% godišnje koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, sve po mjesecima.

27.Za potrebe izrade Nalaza i mišljenja vještak je koristila dokumentaciju iz spisa, kako slijedi: Ugovor o namjenskom kreditu, broj: 3208025706/2006, kreditna partija: 7103432773 od 18.12.2006. (list 15-20 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103432773 (list 21 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 01/2016, broj računa: 7103432773 od 07.03.2016. (list 22-27 i 30 spisa), Izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 56-63 spisa), Informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30.09.2015. (list 64 spisa), Pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30.09.2015. (list 66 spisa), Promet po kreditu/Specifikacija uplata za razdoblje: 12.12.2006. – 29.04.2019. (list 31-42 spisa).

28.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je tužitelj ŽF zaključio, u svojstvu korisnika kredita, s tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb dana 18. prosinca 2006. Ugovor o kreditu, broj: 3208025706/2006 (list 15-20 spisa), solemniziran od Javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke dana 18.12.2006. pod brojem: OU-1336/2006 (u daljnjem tekstu: Osnovni ugovor), sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka:

-U članku 1. ugovoren je iznos kredita u iznosu kunske protuvrijednosti od 200.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita.

-U članku 2. ugovorena je kamata po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, promjenjiva. Ugovoreno je plaćanje u anuitetima, obračunatim prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

-U članku 3. ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina.

-U članku 7. ugovorena je otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.002,67 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja.

29.Dana 07. ožujka 2016. zaključen je Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 01/2016 za broj računa: 7103432773 (list 22-27 i 30 spisa), kojim se regulira konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovoru), sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka:

-U članku 2. utvrđuje se da je korisnik kredita suglasan s izračunom konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR dostavljenim od strane banke/kreditora (tuženik) i da je suglasan da se konverzija provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije.

-U članku 4. utvrđuje se da neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u CHF iznosi 178.184,23 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30.09.2015. iznosi 1.243.863,48 HRK te da je na dan 30.09.2015. preostali rok otplate kredita u mjesecima: 266.

-U članku 5. utvrđuje se da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR, po srednjem tečaju HNB na dan uplate, veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, te da njihova razlika na dan 30.09.2015. iznosi 14.594,21 HRK i predstavlja preplatu, a koja se može smanjiti ili povećati na temelju učinaka uplata po kreditu od dana 01.10.2015. do dana predaje ovjerenog Dodatka Ugovoru banci/kreditoru (tuženik).

-U članku 6. alineja a) utvrđeno je da se iznos preplate, koji ne prelazi ukupni zbroj anuiteta preostalih za otplatu kredita u EUR, koristi za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u EUR na način da se 50% anuiteta podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate, dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli dio anuiteta.

-U članku 8. utvrđuje se da na dan 30.09.2015. nedospjela glavnica kredita u EUR, koja predstavlja zakonski učinak konverzije, iznosi 114.526,54 EUR.

30.Temeljem podataka iz dokumenta Prometi po kreditu/Specifikacija uplata (list 31- 42 spisa) i Izračun konverzije na dan 30.09.2015. godine (list 56-63 spisa) vještak je utvrdio da je kredit isplaćen dana 28.12.2006. godine u iznosu od 200.000,00 CHF.

31.Temeljem podataka iz Osnovnog ugovora (list 15-20 spisa) te dokumenata Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103432773 (list 21 spisa) i Prometi po kreditu/Specifikacija uplata (list 31-42 spisa) u Tablici 1. vještak daje projekciju otplatnog plana kredita po početnim odredbama ugovora o kreditu do dana konverzije kredita.

32.Uvidom u arhivu tečajnih lista HNB na web adresi https://www.hnb.hr/temeljne- funkcije/monetarna-politika/tecajna-lista/tecajna-lista vještak je utvrdio da je srednji tečaj na dan korištenja kredita iznosio 1 CHF = 4,589816 HRK.

33.U izračunu je vještak koristio sljedeće parametre početnih uvjeta kredita: iznos kredita: 200.000,00 CHF, ugovorena kamatna stopa: 4,50%, rok otplate: 360 mjeseci, početni tečaj = tečaj na dan isplate kredita: 1 CHF = 4,589816 HRK.

34.Temeljem podataka iz dokumenata Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103432773 (list 21 spisa), Prometi po kreditu/Specifikacija uplata (list 31-42 spisa) i Izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 56-63 spisa) u Tablici 2. vještak daje promjene po kreditu tijekom otplate, pregled kamatnih stopa po kreditu, kao i iznose anuiteta s datumima njihove primjene.

1.

4,50%

1.002,69 CHF  01.02.2007.  konformna

metoda

2.

4,50%

1.002,67 CHF  01.04.2007.  konformna

metoda

3.

5,15%

1.089,05 HF  01.11.2007.  proporcionaln a metoda

4.

5,80%

1.168,36 CHF  01.03.2008.  proporcionaln a metoda

5.

6,30%

1.229,01 CHF  01.08.2009.  proporcionaln a metoda

6.

0,00%

0,00 CHF

01.04.2011.  moratorij;

pripis kamate glavnici

7.

5,25%

1.148,05 CHF  01.01.2012.  proporcionaln a metoda

8.

3,23%

938,92 CHF  01.02.2014.  proporcionaln a metoda

35.Datume plaćanja i uplaćene iznose pojedinih anuiteta vještak je utvrdio iz dokumenata Prometi po kreditu/Specifikacija uplata (list 31-42 spisa) i Izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 56-63 spisa).

36.Uvid u tečajeve na dan dospijeća pojedinog anuiteta vještak je utvrdio uvidom u arhivu na Internet stranici HNB: https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/monetarna- politika/tecajna-lista/tecajna-lista.

37.Preplata kamate izračunata je kao razlika između stvarne uplate kamate u valuti kredita i kamate u valuti kredita koja bi bila plaćena po početnom otplatnom planu. Kunska protuvrijednost preplate kamate dobivena je množenjem razlike kamate u valuti kredita s tečajem na dan plaćanja pojedinog anuiteta, kako je naloženo zadatkom vještaku.

38.U odnosu na vještačenje na okolnosti iz tužbe, vještak je u izračunu utvrdio činjenicu utjecaja promjene kamatne stope na kamatu, i to samo porasta kamatne stope, te je u izračunu prikazan utjecaj na način da se iskazuje pozitivan utjecaj, dok se negativan utjecaj zanemaruje.

39.Izračun na okolnosti razlike, odnosno više plaćene kamate s osnova promjene kamatne stope, a sve u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% (Osnovni ugovor), za utuženo razdoblje, sve specificirano po mjesecima, vještak daje u Tablici 3.

40.Vještak je utvrdio visinu preplaćenih (više plaćenih) iznosa kamata s osnova promjene kamatne stope (u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% godišnje prema Osnovnom ugovoru), za utuženo razdoblje, u ukupnom iznosu od 13.212,19 CHF, odnosno 70.351,27 HRK.

41.Pojedinačni iznosi preplaćenih (više plaćenih) kamata specificirani su po mjesecima u utuženom razdoblju u stupcu 16.b (iznosi s pozitivnim predznakom), a datumi nastanka preplate iskazani su s datumom plaćanja obveze po osnovi dospjelih anuiteta, navedenim u stupcu 3. Tablice 3.

42.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Visina preplaćenih (više plaćenih) iznosa kamata s osnova promjene kamatne stope (u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% godišnje prema Osnovnom ugovoru), za utuženo razdoblje, ukupno iznosi 13.212,19 CHF, odnosno 70.351,27 HRK te predstavlja potraživanje tužitelja.

-Pojedinačni iznosi preplaćenih (više plaćenih) kamata specificirani su po mjesecima u utuženom razdoblju u stupcu 16.b. (iznosi s pozitivnim predznakom), a datumi nastanka preplate iskazani su s datumom plaćanja obveze po osnovi dospjelih anuiteta, navedenim u stupcu 3. Tablice 3.

43.Tuženik podneskom zaprimljenim 15. srpnja 2021. navodi da prigovara Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ivane Damjanović od 8. lipnja 2021. iz razloga što isti nema nikakve pravne osnove, činjenične osnove, pravnog instituta ili zakonske odredbe da tužitelj, kojeg obvezuje Dodatak kojim je izvršena konverzija i koji taj Dodatak ne poništava niti predlaže utvrditi ništetnim, ima istovremeno pravo zadržati priznati iznos preplate iz konverzijskog dodatka (14.594,21 kn) te pored toga, tražiti dodatne iznose razlike.

44.Tuženik ističe kako je u međuvremenu doneseno još pravomoćnih sudskih presuda koje potvrđuju tvrdnje tuženika kako ne postoji pravna osnova potraživati iznose plaćene

temeljem odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u slučajevima u kojima su tužitelji konvertirali kredite.

45.Tuženik je istakao i prigovor da tužitelj nije potrošač.

46.Tužitelj podneskom zaprimljenim 19. srpnja 2021. navodi da on ističe primjedbu na zaprimljeni nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je izračun iznosa više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u utuženom razdoblju bio u obvezi platiti primjenom redovne kamatne stope od 4,50 % godišnje koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, obzirom da se vještak u svojem nalazu nije vodio početnim otplatnim planom. Nejasno je iz kojeg je razloga vještak računao anuitete u višem iznosu od onih predviđenih početnim otplatnim planom, gdje je kao anuitet kredita utvrđen iznos od 1.002,67 CHF.

47.Nadalje, tužitelj ističe primjedbu na izračun razlike kamata s osnove promjene kamatne stope u onom dijelu u kojem je vještak računao visinu potplaćenih (manje plaćenih) iznosa kamata s osnova promjene kamatne stope, za razdoblje od 1. veljače 2012. godine na dalje, obzirom da je zadaća vještaka bila utvrditi visinu preplaćenih (više plaćenih) iznosa kamata s osnova promjene kamatne stope pa isto nije bilo predmet vještačenja.

48.Pored navedenog, tužitelj je primjetio da pojedine uplate nisu uvrštene u tablicu koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, kao što je to primjerice uplata anuiteta kredita na dan 4. travnja 2008. godine, stoga se predlaže naložiti vještaku da još jednom sukladno dostavljenom prometu po kreditu Zabgerabčke banke revidira svoj nalaz i točno evidentira sve izvršene uplate.

49.Vještak se očitovala podneskom zaprimljenim 9. kolovoza 2021. navodeći kako slijedi : Utjecaj na visinu anuiteta imaju, osim iznosa posuđene glavnice koju korisnik kredita treba vratiti, visine kamatne stope koja predstavlja cijenu posuđenog novca te roka povrata posuđene glavnice i obračunate kamate kroz anuitete, i drugi čimbenici, primjerice:

- metoda obračuna kamate (konformna metoda – proporcionalna metoda),

- način otplate glavnice (u jednakim anuitetima – u anuitetima s jednakim otplatnim kvotama),

- korekcije duljine otplate tijekom razdoblja povrata (skraćivanje, produljenje, zastoj u otplati),

- korigiranje visine glavnice (prijevremena povećana uplata glavnice, uvećanje glavnice za naknadu za korištenje moratorija i sl.).

50.Sve su to čimbenici koje je potrebno uvažiti ukoliko je do njih došlo tijekom razdoblja otplate kredita, međutim strogo vodeći računa da se ne mijenja sama visina kamatne stope, kako je to naloženo u zadatku vještačenja. Propuštanje korigiranja otplatnog plana po početnim odredbama ugovora o kreditu gore navedenim čimbenicima onemogućilo bi objektivno sagledavanje i izdvajanje utjecaja promjene visine kamatne stope od utjecaja ostalih čimbenika.

51.Ugovorom o namjenskom kreditu broj: 3208025706/2006 od 18. prosinca 2006., sklopljenim između ŽF i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, ugovoren je iznos kredita u iznosu kunske protuvrijednosti od 200.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, s kamatom po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, promjenjivom, te rokom povrata od 30 godina. Ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti 1.002,67 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja. U trenutku ugovaranja ovoga kredita iznos anuiteta obračunat je korištenjem konformnog kamatnjaka, odnosno primjenom konformne metode obračuna kamate.

52.Zagrebačka banka d.d. od 01. studenog 2007. obračunava anuitete po svim kreditima isključivo primjenom proporcionalne metode obračuna kamate, odnosno primjenom relativnog kamatnjaka. Upravo se to dogodilo i u ovom predmetu. Od 01. studenog 2007. Zagrebačka banka d.d. promijenila je, osim visine kamatne stope sa 4,50% na 5,15%, i metodu obračuna kamate te je novi anuitet obračunat primjenom kamatne stope od 5,15% uz primjenu proporcionalne metode obračuna kamate (ranije korištena konformna metoda). Kako je rješenjem o vještačenju naloženo utvrditi „novčanu razliku između iznosa kamate koje je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u utuženom razdoblju bio u obvezi platiti primjenom redovne kamatne stope od 4,50% godišnje koja je ugovorena predmetnim ugovorom o kreditu“ vještak je mišljenja da je promjena metode obračuna kamate uz istodobno zadržavanje visine kamatne stope kao što je i ugovorena (4,50%) ispravan način sagledavanja ove problematike te je u svom izračunu prilagodio početni otplatni plan na način da je prihvatio promjenu metode obračuna kamate s konformne na proporcionalnu, ali je zadržao visinu kamatne stope sukladno Osnovnom ugovoru (4,50%). To je razlog zbog kojeg je visina anuiteta od 01. studenog 2007. promijenjena sa 1.002,67 CHF na 1.011,78 CHF.

53.Međutim, detaljnim proučavanjem Tablice 1. (stranice 5-7 Nalaza i mišljenja) da se uočiti da je visina anuiteta u projekciji otplatnog plana po početnim odredbama ugovora o kreditu još dva puta prilagođavana stvarnom tijeku otplate kredita, iz razloga koji nemaju podlogu u promjeni visine kamatne stope. To je razdoblje korištenja moratorija, tijekom kojega nije obračunavan anuitet (od 51. do 59. anuiteta = 0,00 CHF) te razdoblje nakon moratorija, kada je zbog pripisa naknade za korištenje moratorija glavnici ista uvećana što je zahtijevalo novi obračun anuiteta (od 60. do 110. anuiteta = 1.046,09 CHF).

54.Po stručnom mišljenju vještaka zadržavanje početnog otplatnog plana kao jedino mjerodavnog, bez korigiranja istog za druge čimbenike koji utječu na tijek otplate kredita i visinu anuiteta tijekom razdoblja njegova povrata (a koji nisu visina kamatne stope) bilo bi neispravno i onemogućilo bi objektivno utvrđivanje posljedica promjene visine kamatne stope.

55.U Nalazu i mišljenju vještaka, prilikom objašnjenja metodologije rada (stranica 9. Nalaza i mišljenja) jasno je navedeno da je „vještak u izračunu utvrdio činjenicu utjecaja promjene kamatne stope na kamatu, i to samo porasta kamatne stope, te je u izračunu prikazan utjecaj na način da se iskazuje pozitivan utjecaj, dok se negativan utjecaj zanemaruje“. U prilog metodološkom objašnjenju govori i Skraćeni prikaz Tablice 3. (stranica 10 Nalaza i mišljenja), u kojoj su prikazani isključivo pozitivni iznosi razlike u kamati (stupac 16b), a koji su preneseni iz stupca 16b. potpune Tablice 3. (stranice 13- 16 Nalaza i mišljenja). U oba prikaza (i potpunom i skraćenom) vidljivo je da je ukupan iznos preplaćenih iznosa kamate s osnova promjene kamatne stope 70.351,27 HRK te da su pojedinačni iznosi preplaćenih kamata iz anuiteta nastali između 12. studenog 2007. i 20. veljače 2014.

56.Obzirom na nejasnoću primjedbe, moguće je da su punomoćnika tužitelja zbunili podaci iz stupca 15a. u Tablici 3. (stranice 13-16 Nalaza i mišljenja), međutim pozornim čitanjem naziva stupca vidljivo je da je riječ o Razlici otplatne kvote, a koja je ovdje navedena u svrhu prikaza i ne utječe na zadatak vještačenja. Naime, svaki anuitet sastoji se iz dva dijela, otplatne kvote – dijela posuđene glavnice koji se vraća kroz ugovoreni rok otplate i kamate – cijene posuđenog novca, te su iz tog razloga u proširenom prikazu Tablice 3. prikazane razlike po sastavnim dijelovima anuiteta, od kojih je kamata onaj dio na kojem je sagledavan utjecaj promjene kamatne stope, sukladno zadatku vještačenja.

57.Obzirom da je u zadatku vještačenja naloženo utvrditi „iznos više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u utuženom razdoblju bio u obvezi platiti primjenom redovne kamatne stope od 4,50% godišnje“, vještak je stava da je zadaća učinjena na ispravan način, a da je ova primjedba neosnovana.

58.Svakom izračunu vještak pristupa temeljito i po pravilima struke. Unatoč temeljitosti prilikom izrade Nalaza i mišljenja, dodatno su izvršene provjere, a vezano na moguće propuste u evidenciji uplata po osnovi anuiteta te isti nisu utvrđeni.

59.Obzirom da tijek otplate nije u potpunosti pratio rokove i iznose dospijeća pojedinih anuiteta, događale su se situacije da su pojedini anuiteti otplaćivani uplatama kroz više datuma. Datum plaćanja iz stupca 3. u Tablici 3. (stranice 13-16 Nalaza i mišljenja) predstavlja podatak o zadnjem danu s kojim je plaćanje anuiteta u potpunosti izvršeno, obzirom da je vještak stava da je iznos preplate kamata iz anuiteta i eventualne zakonske zatezne kamate na iste ispravno tražiti od dana potpunog podmirenja obveze po pojedinom anuitetu.

60.U konkretnom predmetu podloga za utvrđivanje datuma i iznosa uplate po osnovi anuiteta su dokumenti iz spisa Izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 56-63 spisa) i Promet po kreditu/Specifikacija uplata za razdoblje: 12.12.2006. – 29.04.2019. (list 31-42 spisa). Konkretan datum za koji punomoćnik tužitelja iznosi sumnju odnosi se na uplatu od dana 04. travnja 2008. kada je tužitelj izvršio uplatu u iznosu od 1.162,22 CHF. Isti je iznos iskorišten za djelomično podmirenje anuiteta broj 14 od 01. ožujka 2008. Naime, spomenuti anuitet u iznosu od 1.168,36 CHF podmiren je kroz tri uplate, dana 25. veljače 2008. u iznosu od 2,03 CHF, dana 04. travnja 2008. u iznosu od 1.162,22 CHF i dana 07. svibnja 2008. u iznosu od 4,11 CHF. Upravo je zadnji datum s kojim je tražbina po osnovi ovoga anuiteta u potpunosti zatvorena (07. svibnja 2008.) naveden kao datum plaćanja u stupcu 3. u Tablici 3. (stranice 13-16 Nalaza i mišljenja). Obzirom na prethodno navedeno, vještak smatra da nema potrebe revidiranja dostavljenog Nalaza i mišljenja te da je i ova primjedba neosnovana.

61.Tužitelj je podneskom zaprimljenim 14. veljače 2022. naveo kako nema daljnjih primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje, kao i na očitovanje vještakinje te iste prihvaća u cijelosti. Sukladno nalazu i mišljenju te očitovanju vještakinje, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je ovim podneskom preinačio toč. II tužbenog zahtjeva iz tužbe od 13. lipnja 2019. na način kao što je presuđeno u izreci.

62.Tuženik podneskom zaprimljenim 14. ožujka 2022. navodi da je tužitelj podneskom od 14. veljače 2022.g. preinačio tužbeni zahtjev, a tuženik se toj preinaci protivi.

63.Naime, tuženik smatra da provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, kao i utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ne mogu biti osnova za preinakom tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka budući da se činjenica prema kojoj je vještačenjem utvrđen iznos pretplate kredita koji je veći od prvobitno postavljenog zahtjeva ne može smatrati okolnošću zbog koje tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

64.Za slučaj da sud dopusti preinaku tužbenih zahtjeva, tuženik ističe prigovor zastare. Naime, ukoliko je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P– 1401/12 (VTS RH br. Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka, zahtjev tužitelja od 14. veljače 2022.g. u svakom je slučaju zastario u cijelosti, jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014.g. Dakle, zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019.g. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude (13. lipnja 2014.g.) zastarjeli su, što je ovdje upravo slučaj jer je preinačeni zahtjev podnesen tek 14. veljače 2022. g.

65.Tuženik nadalje ustraje na osporavanju istaknutih tužbenih zahtjeva. Tuženik ustraje na svim prigovorima, činjenicama i dokaznim prijedlozima koje je iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

66.Tuženik dodatno prigovara Nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 14.594,21 kn.

67.Kao što je tuženik već istaknuo u podnesku od 15. srpnja 2021.g., nema nikakve pravne osnove, činjenične osnove, pravnog instituta ili zakonske odredbe da tužitelj, kojeg obvezuje Dodatak kojim je izvršena konverzija i koji taj Dodatak ne poništava niti predlaže utvrditi ništetnim, ima istovremeno pravo zadržati priznati iznos preplate iz konverzijskog dodatka (14.594,21 kn) te pored toga, tražiti dodatne iznose razlike kako to predlaže tužitelj.

68.Naposljetku, tuženik ukazuje i na činjenicu da se, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, što tuženik izričito osporava i čemu se protivi, pri odluci o visini tužbenog zahtjeva u obzir moraju uzeti i tzv. „negativne razlike“, odnosno oni slučajevi u kojima je tužitelj manje platio u odnosu na početni otplatni plan, a koje je vještak iskazao u nalazu i mišljenju. To iz razloga što ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu te obzirom da članak 323. stavak 1. ZOO-a propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Slijedom toga, tuženik ističe da se ne mogu u obzir uzimati samo činjenice koje idu u prilog tužitelju, a ne one koje idu u prilog tuženiku.

69.Tužitelj pak podneskom od 21. ožujka 2022. navodi kako osporava u cijelosti navode iz podneska tuženika, kao i dostavljenu sudsku praksu uz isti podnesak smatrajući da citirani zaključci iz iste nisu relevantni za predmetni parnični postupak. Naime, prvenstveno ističe kako su netočni navodi tuženika da provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje, kao i utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ne mogu biti osnova za preinakom tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka. U odnosu na navedeno, tužitelj ističe kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, zapisnik posl. br. Su IV-162/21 od 26. studenog 2021. zaključeno kako je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

70.Isto tako, u konkretnom slučaju se radi o tome da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a podredno i o tome da je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sve obzirom na činjenicu da je pravomoćnim sudskim odlukama u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za koji dio se ovim postupkom traži utvrđenje ništetnosti, a po osnovi koje ugovorne odredbe tužitelj zatim zahtijeva isplatu iznosa preplate koju je platio tuženiku.

71.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti se osporava u cijelosti kao neosnovan, sve sukladno ranijoj argumentaciji tužitelja istaknutoj u prethodno upućenim podnescima u predmetu uvodno naznačenog poslovnog broja ali i zbog činjenice da tuženik pogrešno zaključuje da je za utvrđenje zastare odlučan dan preinake tužbe.

72.Podredno, tužitelj ističe i kako bi prihvaćanje navoda tuženika da je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara bilo u cijelosti suprotno ciljevima Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima budući da bi takvim tumačenjem, polazeći od uobičajene duljine vremenskog perioda koji protekne od podnošenja tužbe pa do zaprimanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka knjigovodstveno- financijske struke u sudski spis, najveći dio potrošača bio onemogućen u ostvarivanju svojeg prava na povrat preplaćenih iznosa anuiteta po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

73.Isto tako, osporavaju se i navodi tuženika koji se odnose na preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije, kao i na tzv. „negativne razlike“ odnosno one slučajeve kada je tužitelj navodno manje platio u odnosu na početni otplatni plan kao pogrešni. Naime, prvenstveno se ističe kako se najveći dio sudske prakse citirane od strane tuženika odnosi na razlike u tečaju CHF, dok se potraživanje tužitelja u ovom parničnom postupku odnosi na utvrđenje ništetnosti i isplatu zbog preplate po osnovi promjenjive kamatne stope, slijedom čega su navodi tuženika potpuno promašeni. Nadalje, tužitelj ističe kako takve promjene odnosno tzv. „negativne razlike“ nisu posljedica jednostranih odluka tuženika donošenjem kojih je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu koja je zbog istog utvrđena nepoštenom i ništetnom, a niti je na takve promjene imao bilo kakav utjecaj tužitelj, već se radi o drugim posljedicama takvih promjena, kao i o zakonskoj intervenciji, zbog čega tuženik, imajući u vidu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, nema nikakve osnove potraživati navedene razlike u odnosu na početni otplatni plan.

74.Isto tako, čak i kada bi prethodno navedeno potraživanje tuženika bilo osnovano, za što tužitelj smatra da nije, tada tužitelj za isto ističe prigovor zastare budući da je za navedeno nastupila zastara, sve obzirom na činjenicu da za isto potraživanje tuženika zastara nije prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu.

75.Slijedom navedenog, tužitelj opetovano ističe kako postupanje tuženika nije bilo u skladu sa zakonskim odredbama, već je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača, kao i da je zbog takvog postupanja tuženika tužitelj istom značajno preplatio iznose ugovorenih anuiteta, što je i potvrđeno izračunom sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka pa se stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove.

76.U svom drugom očitovanju od 27. srpnja 2025. vještak navodi da se podneskom od dana 15.07.2021. punomoćnik tuženika očitovao na dostavljeni Nalaz i mišljenje vještaka od 08.06.2021., pri čemu je, u točki 1., prigovorio iz razloga što nema nikakve pravne osnove, činjenične osnove, pravnog instituta ili zakonske odredbe da tužitelj, kojeg obvezuje Dodatak kojim je izvršena konverzija i koji taj Dodatak ne poništava niti predlaže utvrditi ništetnim, ima istovremeno pravno zadržati priznati iznos preplate iz konverzijskogdodatka (14.594,21 kn) te pored toga, tražiti dodatne iznose razlike to predlaže tužitelj. Svoj prigovor argumentira sudskom praksom u točkama navedenim i obrazloženim u točkama 2. – 19. U točki 20. predlaže da se ocijeni opstojnost pravne osnove tužiteljevog zahtjeva, u svjetlu obvezujućeg Rješenja Vrhovnog suda u pogledu ništetnosti kao prejudicijelne pravne osnove kondemnatornog tužbenog zahtjeva, te u pogledu pravne kvalifikacije sporazuma o konverziji kao nove pravne osnove, a s obzirom na činjenicu da je tužiteljev ugovor nesporno konvertitan u skladu s odredbama ZID ZPK / 15.

77.Detaljno analizirajći dostavljene primjedbe/prijedoge, vještak ne nalazi područje na koje bi se trebao očitovati jer izlaze iz domene njegove struke, obzirom da se sve primjedbe i dani prijedlozi referiraju na pravni dio zahtjeva koji je u domeni odgovornosti Suda, a ne na financijsko vještačenje (metodologiju i utvrđene iznose).

78.Tuženik je zaprimio Očitovanje sudskog vještaka od 27. srpnja 2025. godine. Tuženik ustraje na prigovoru na Nalaz i mišljenje te predlaže sudu da uputi spis nazad vještaku na dopunu na način da prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatom iznosa plaćenih po osnovi ništetnih ugovornih odredaba iz ugovora o kreditu koji je konvertiran iz CHF valute u EUR valutu na način da je sklopljen Dodatak/Sporazum sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – ZID ZPK/15). Nakon što je VSRH zauzeo stav o neosnovanosti zahtjeva za isplatu (u predmetnima u kojima je predmet spora kredit konvertiran iz CHF u EUR valutu temeljem ZID ZPK/15) u 2025. godini otpremljene su i (pravomoćne) odluke drugostupanjskog suda koji (prihvaćajući stavove VSRH) u cijelosti odbija tužbene zahtjeve za isplatu tužitelja koji su konvertirali kredite sukladno ZID ZPK/15. U odlukama zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s iznijetim shvaćanjem tuženika u ovom sporu prema kojem potrošači (uključujući tužitelja) koji su konvertirali kredit iz CHF valute u EUR valutu sukladno ZID ZPK/15 nemaju pravo na isplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz CHF Ugovora o kreditu. Pritom se uvažava i akceptira gore navedena ocjena Ustavnog suda kako je ZID ZPK/15 u skladu s Ustavom kao i ranija odluka VSRH iz oglednog spora koji se vodio pod posl. br. Gos 1/2019 kojom je VSRH potvrdio da su Sporazumi/Dodatci sklopljeni na temelju ZID ZPK/15 valjani te proizvode sve pravne učinke.

79.Naime, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se iznosi koji su plaćeni na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, ne vraćaju potrošaču, već su iskorišteni u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno posebnim propisom - ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču. Na taj je način valjano prestala obveza tuženice (članak 160. stavak 1. ZOO- a) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članka 1111. stavka 1. ZOO-a) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Tako i već su vraćeni potrošaču sukladno odredbama posebnog propisa - ZID ZPK/15.

80.ZID ZPK je propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženiku kao vjerovniku brojne obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze, s obzirom na njihov sadržaj, imale glavni cilj ispunjenje dviju pozitivnih obveza prema potrošaču, i to donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača, ali također i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu. Ti su ciljevi ujedno odraz jednog od temeljnih načela zaštite potrošača (uz načelo savjesnosti i poštenja), a to je načelo transparentnosti. U takvim okolnostima zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost potrošača. Ovakvom zaključku doprinosi činjenica da učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc (za razliku od konverzije kredita u CHF poljskog zakonodavca koja ima učinak pro futuro) što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao već sama po sebi ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe.

81.Pri tome valja imati na umu da je ZID ZPK imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.)

82.S time u vezi, tuženik ističe da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savijenosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

83.Isto tako, da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF pa takve kategorije nisu pravno usporedive. Eventualna odluka suda kojom bi sud pokušao naknadno izjednačiti obje kategorije, dosuđujući u korisniku kredita ono što bi mu pripadalo da dodatak ugovoru o kreditu nije zaključen, anulira izbor korisnika kredita koji je valjano učinjen i ide protiv zakona (ZID ZPK/15) čija ustavnost nije dovedena u pitanje.

84.Osobnim saslušanjem tužitelja ŽF utvrđeno je da je u to vrijeme radio u Italiji. Zagrebačka banka je bila jedina banka koja mu je mogla dati kredit, a to iz razloga jer nije radio u Hrvatskoj i nije primao plaću u Hrvatskoj. Kredit je podigao za završetak kuće i otkup stana od Grada Rijeke, rješavao je svoje stambeno pitanje. Banka je sastavila ugovor. On nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Pročitao je bitne stavke iz ugovora kao što su anuiteti, plan otplate. Pretvarajući u eure prva rata mu je iznosila 630,00 eura, a jedno vrijeme se digla na čak 1.100,00 eura. Otplaćivao je kredit u kunama, ali je sam preračunao koliko bi to bilo eura. Ugovor nije pročitao u cijelosti. U to vrijeme mu nije bio problem plaćati pa je pristao na tu ratu. U Italiji nije imao mogućnost dignuti takav kredit, a u Hrvatskoj mu je jedino Zagrebačka banka ponudila sklapanje ugovora. Nisu mu pojašnjavani u banci pojmovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kao niti kakvi rizici sklapanja ugovora. Da može preživjeti i plaćati te da mu bude manja rata, odlučio se za konverziju ugovora.

85.U cijelosti je dobivena novčana sredstva iskoristio za namjenu odnosno rješavanja stambenog pitanja. Bankar mu nije objasnio parametre koji utječu na visinu kamatne stope. Nije imao utjecaja na izračun koji mu je dostavljen kod konverzije kredita. Pri konverziji nije nigdje potpisao niti usmeno izjavio da se odriče bilo kakvog obeštećenja.

86.Prilikom solemnizacije kod javnog bilježnika nisu mu objašnjeni pojmovi promjenjive kamatne stope. Bankar mu nije objasnio kako su došli do izračuna koji mu je dostavljen iz konverzije.

87.Kod sklapanja ugovora bio je svjestan da će se anuitet mijenjati obzirom na promjenjivu kamatnu stopu, ali ne u takvim razmjerima. Kuća koju je završio ovim sredstvima nalazi se na adresi [adresa]. Na toj adresi je registrirano društvo Luka-trans d.o.o., ali tek od 2015. godine. Prije 3 godine na toj adresi je registriran obrt [obrt]. Nije davao u zakup niti najam tu kuću niti dio te kuće niti ostvarivao prihode po toj osnovi. Sredstva dobivena od kredita nije koristio za poslovanje navedenih trgovačkog društva i obrta.

88.Dolazio je u banku i pitao da li se rata može smanjiti kod gospođe Ž. Usmeno je prigovarao kad se anuitet povećavao.

89.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

90.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

91.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13.

92.Tužbu je tužitelj podnio 13. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

93.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

94.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

95.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

96.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

97.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

98.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

99.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope. Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

100.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne.

101.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

102.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

103.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja.

104.Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da mu je, zbog rada u inozemstvu, jedino Zagrebačka banka d.d. u Republici Hrvatskoj mogla dati kredit, da mu prilikom sklapanja ugovora nisu pojašnjavani pojmovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, niti ikakvi rizici sklapanja ugovora, da je banka pripremila ugovora i da on nije imao utjecaj na sadržaj ugovora. Bio je svjestan mogućnosti promjene iznosa anuiteta, no ne u takvim razmjerima kao što se dogodilo.

105.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

106.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

107.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

108.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

109.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

110.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

111.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

112.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

113.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

114.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

115.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

116.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

117.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.

118.Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

119.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

120.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

121.Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, obzirom da iz samog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja, koje sud prihvaća kao istinito, a tuženik suprotno nije ničim dokazao, proizlazi da je tuženik sklopio ugovor o kreditu radi rješavanja svog stambenog pitanja i da ga je on otplaćivao, a ne treće osobe, kako to tvrdi tuženik.

122.Nije osnovan niti prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač u smilsu zakonske definicije potrošača. Naime, odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača /2003, propisano je da je potrošal svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

123.Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, članak. 6., utvrđena je namjena kredita

– za dovršenje kuće, a osobnim saslušanjem tužitelja utvrđeno je također, da je tužitelj novčana sredstva od kredita iskoristio za rješavanje svog stambenog pitanja. Ugovor je sklopljen u prosincu 2006., kada su tužitelju sredstva i dana na raspolaganje, a iz njegovog iskaza utvrđeno je da je tek 2015. godine na toj adresi registrirao trgovačko društvo, kasnije obrt, te da sredstva dobivena od kredita nije koristio za poslovanje istih.

124.Nadalje, sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

125.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

126.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 7. Ožujka 2016. Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

127.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

128.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

129.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

130.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

131.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda L ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

132.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

133.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

134.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

135.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

136.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

137.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

138.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

139.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

140.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

141.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

142.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

143.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

144.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

145.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

146.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

147.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

148.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

149.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužitelj, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

150.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

151.Iz mišljenja vještaka, koje sud prihvaća, utvrđeno je slijedeće :

-Visina preplaćenih (više plaćenih) iznosa kamata s osnova promjene kamatne stope (u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% godišnje prema Osnovnom ugovoru), za utuženo razdoblje, ukupno iznosi 13.212,19 CHF, odnosno 70.351,27 HRK te predstavlja potraživanje tužitelja.

-Pojedinačni iznosi preplaćenih (više plaćenih) kamata specificirani su po mjesecima u utuženom razdoblju u stupcu 16.b. (iznosi s pozitivnim predznakom), a datumi nastanka preplate iskazani su s datumom plaćanja obveze po osnovi dospjelih anuiteta, navedenim u stupcu 3. Tablice 3.

152.Tužitelj je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio u valuti eur, podneskom od 21. siječnja 2025, na način kao što je presiđeno u izreci.

153.Tužitelj, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

154.Tuženik je dužan tužitelju vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

155.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu.

156.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

157.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

158.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

159.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 20. siječnja 2020., 3. studenog 2020., 19. srpnja 2021., 14. veljače 2022., 11. listopada 2023. i 21. siječnja 2025., (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 4. studenog 2020., 22. ožujka 2022., 18. listopada 2023., 28. siječnja 2025. i 8. prosinca 2025., (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, sve uvećano za PDV od 25% (650,00 eur). U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 404,01 eur te sudske pristojbe na tužbu (132,72 eur). Sveukupno trošak iznosi 3.784,73 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

160.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.784,73 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

161.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 23. siječnja 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika