Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: Pn-110/2024.-36.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VKJP (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik ZOU Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2., (OIB 94472454976), kojeg zastupa OD Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju VKJP isplati, na ime naknade imovinske štete, iznos od 3.893,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja VKJP u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu za period od 16. siječnja 2024. do 5. veljače 2024.

III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju VKJP naknadi troškove postupka u iznosu od 1.635,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 23. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj 12. travnja 2024. tužitelj navodi da je 16. siječnja 2024. sudjelovao u prometnoj nesreći u Novom Zagrebu na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik, da se nesreća dogodila radi toga što se osiguranik tuženika VK nije zaustavio iako je bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu te je udario u njegov automobil, da je njegovo vozilo oštećeno, da se 6. veljače 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete i da je taj zahtjev odbije. Predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 3.893,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2024. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, osporava visinu štete i tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbijen.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u potvrdu i službenu zabilješku PP Zagreb od 19.1.2024., izvid štete, podatke o prometnoj nezgodi, fotodokumentaciju, zapisnik o očevidu, zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, saslušanjem svjedoka VK i FK, saslušanjem tužitelja i vještačenjem po vještaku prometne struke IK.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Tuženik je u tužbi osporio svoju pasivnu legitimaciju.

6.Tužitelj je u tužbi naveo da je prometnu nesreću izazvao VK osiguranik tuženika. Uvidom u potvrdu PP Zagreb od 19. siječnja 2024. utvrđeno je da je VK upravljao vozilom marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] osiguranog kod Adriatic osiguranje d.d., broj police [broj police] koja važi do 19. svibnja 2024. S obzirom da je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja osigurano kod tuženika proizlazi da je tuženik kao osiguravatelj pasivno legitimiran u ovom postupku, temeljem članka 964. i članka 965. Zakona o obveznim odnosima.

7.Među parničnim strankama dalje je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu, a slijedom toga i osnovanost tužbenog zahtjeva.

8.Utvrđujući osnovanost tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka VK i FK i vještačenjem po vještaku prometne struke.

9.U svojoj izjavi tužitelj je naveo da se 16. siječnja 2024. oko 23,00 sata kretao iz smjera Avenu Malla prema centru lijevom prometnom trakom, da je došao do raskrižja Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik, da je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, da se kretao brzinom od oko 50 km/h, da je u jednom trenutku ugledao vozilo osiguranika tuženika, da je pokušao zaobići to vozilo ali da nije uspio i da je došlo do naleta vozila osiguranika ne njegovo vozilo u prednjem desnom dijelu.

10.Svjedok VK u svojoj je izjavi naveo da se u siječnju 2024. oko 22,00 sata kretao iz smjera Avenije Većeslava Holjevca prema Aveniji Dubrovnik, da je skretao u lijevo i bio u desnoj prometnoj traci, da je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, da se zaustavio, da je u trenutku nesreće bio uvjeren da se na semaforu upalilo zeleno svjetlo za skretanje u lijevo, da sada misli da se zeleno svjetlo upalilo za ravno, a ne njegov smjer kretanja, da je ušao u raskrižje s brzinom od oko 40 km/h i da je u tom trenutku vozilo tužitelja udarilo u zadnji desni dio njegovog automobila. Svjedokinja FK potvrdila je njegove navode osim u dijelu koji se odnosi na upaljeno svjetlo na semaforu navodeći da na to nije obratila pozornost.

11.Kako bi se utvrdile stvarne okolnosti prometne nesreće izveden je i dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke IK, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan budući da je detaljno i uvjerljivo obrazloženo te da parnične stranke na isti nisu imale primjedbi. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je do prometne nesreće došlo na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik 16. siječnja 2024. oko 22,46 sati, da je mjesto sudara u produžetku lijeve prometne trake za ravno kojom se prije sudara kretalo vozilo tužitelja marke Škoda reg. oznake [registarska oznaka], da je vozilo tužitelja ušlo u raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, da je vozilo osiguranika tuženika marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] ušlo u raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo čime je uzrokovao prometnu nesreću.

12.Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka s kojim su sukladne i izjave tužitelja i osiguranika tuženika radi čega ih sud prihvaća kao istinite, sud nalazi utvrđenim da se prometna nesreća dogodila u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika skrećući u lijevo dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo udarilo u vozilo tužitelja koje se kretalo ravno i kada je za njegov smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo.

13.Člankom 59. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) propisano je da na raskrižju i na drugom mjestu na kojem se upravlja prometnom uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima (semaforima ili drugim uređajima) prometna svjetla za sudionike u prometu znače: 1)crveno svjetlo – zabrana prolaska, 2)zeleno svjetlo – slobodan prolazak. Osiguranik tuženika postupio je protivno navedenoj zakonskoj odredbi te je, prema ocjeni suda, isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće, a slijedom toga i za nastalu štetu na vozilu tužitelja. Naime, osiguraniku tuženika, radi upaljenog crvenog svjetla na semaforu, bilo je zabranjeno ući u raskrižje, slijedom čega tužitelj nije mogao očekivati da će se u prometnoj traci kojom se kreće naći vozilo koje dolazi iz smjera za koji je zabranjen ulazak u raskrižje. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je za prometnu nesreću i posljedično nastalu štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

14.Visina štete utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka prometne struke. U svom nalazu i mišljenju vještaka navodi da je šteta na vozilu tužitelja iznosila 3.893,84 eura s uključenim PDV-om. Pri odluci o visini tužbenog zahtjeva sud nije prihvatio primjedbu tuženika u odnosu na PDV smatrajući da isti čini sastavni dio štete. Naime, obveza tuženika je uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nastanka štete, a sukladno članku 1085. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ne može popraviti vozilo, a da ne plati i PDV što dalje znači da ukupnu štetu tužitelju čini i iznos koji će platiti na ime poreza. Da tužitelju pripada i taj iznos proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013.

15.S obzirom na navedeno usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev i tuženik obvezan da tužitelju isplati iznos od 3.893,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. veljače 2024. kao dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku. Odluka se temelji na članku 1045. stavak 1., članku 1046. i 1085. Zakona o obveznim odnosima. Odluka o kamatama temelji se na članku 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) i članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

16.Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na naknadu za sastav tužbe 200,00 eura, sastav jednog podneska 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na tri ročišta po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura, PDV 1.100,00 eura, pristojbu na tužbu 42,70 eura, pristojbu na presudu 42,70 eura, troškove vještačenja 300,00 eura i troškove tumača 200,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime naknade za sastav tužbe iznos od 200,00 eura (Tar.br.7.1.), na ime zastupanja po punomoćniku na ročištima od 7.10.2024., 10.1.2025. i 11.12.2025. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime sastava podneska od 28.10.2025. iznos od 200,00 eura (Tar.br.8.1.), na ime PDV-a 250,00 eura (Tar.br.46.), na ime pristojbe na tužbu 42,70 eura, pristojbe na presudu 42,70 eura i na ime troškova vještačenja 300,00 eura. Naknada troškova tumača u iznosu od 200,00 eura nije priznata budući da je predujam tih troškova uplatio tuženik. O naknadi za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude za sada nije moguće odlučiti budući da je neizvjesno hoće li punomoćnik i pristupiti na to ročište. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.635,40 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 23. siječnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika