Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NZ, zastupanog po branitelju Pavi Peričiću, odvjetniku iz odvjetničkog ureda Ivana Buljat iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, 152/24), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 28. studenoga 2025., broj: Pp-7709/2022, na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NZ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 330,00 eura, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Činjenični opis sadrži nedostatak i nije u dovoljnoj mjeri precizan budući da se u izreci pobijane presude ne navodi temeljem kojeg propisa je okrivljenik bio dužan istaknuti oznaku o zabrani usluživanja, odnosno konzumiranja alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina. Iz dokumentacije koja prileži spisu te izvedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa je sve činjenice i dokaz koje sud nije nedvojbeno utvrdio trebao tumačiti u korist okrivljenika, te primijeniti načelo in dubio pro reo. Ističe se da je nastupila zastara prekršajnog progona za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, jer je člankom 13. Prekršajnog zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a sukladno članku 13.a Prekršajnog zakona zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje HZ, više turističke inspektorice, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

8. U postupku nije počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, što neosnovano navodi žalitelj, ističući da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

9. U vezi navoda žalitelja da je nastupila zastara prekršajnog progona za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, jer je člankom 13. Prekršajnog zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a sukladno članku 13.a Prekršajnog zakona zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen, ističe se da do dana donošenja odluke kod ovog drugostupanjskog suda 23. siječnja 2026., kada je odluka postala pravomoćna, nije proteklo više od četiri godine od dana počinjenja prekršaja (29. siječnja 2022.), pa stoga nije nastupila zastara prekršajnog progona, u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona.

10. Nadalje, neosnovano navodi žalitelj da činjenični opis sadrži nedostatak i nije u dovoljnoj mjeri precizan budući da se u izreci pobijane presude ne navodi temeljem kojeg propisa je okrivljenik bio dužan istaknuti oznaku o zabrani usluživanja, odnosno konzumiranja alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina.

11. Naime, odredbom članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisan je prekršaj fizičke osobe – obrtnika ako, između ostalog, ne istakne na vidljivom mjestu oznaku o toj zabrani, te je materijalnom odredbom članka 13. stavkom 2. Zakona propisano da u ugostiteljskom objektu u kojem se uslužuju alkoholna pića, druga pića i/ili napitci koji sadržavaju alkohol, mora na vidljivom mjestu biti istaknuta oznaka o zabrani njihovog usluživanja, odnosno konzumiranja osobama mlađim od 18 godina, a okrivljeniku se stavlja na teret da dana 29. siječnja 2022. u 21,30 sati u ugostiteljskom objektu caffe baru [obrt] u [adresa], koji posluje u sastavu ugostiteljskog obrta [obrt] u vlasništvu okrivljenika, u kojem se uslužuju alkoholna pića, druga pića/ili napitci koji sadržavaju alkohol, nije na vidljivom mjestu istaknuo oznaku o zabrani njihova usluživanja, odnosno konzumiranja osobama mlađim od 18 godina, pa činjenični opis izreke pobijane presude sadrži sve činjenice koje čine navedeni prekršaj, te isto tako izreka navedene odluke sadrži naprijed citirane odredbe Zakona kao pravnu oznaku prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, te se iste ne trebaju navoditi u činjeničnom opisu prekršaj, što potpuno pogrešno ističe žalitelj.

12. Neutemeljeno navodi žalitelj da iz dokumentacije koja prileži spisu te izvedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa je sve činjenice i dokaz koje sud nije nedvojbeno utvrdio trebao tumačiti u korist okrivljenika, te primijeniti načelo in dubio pro reo.

13. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje HZ, više turističke inspektorice, kao službene osobe koja je neposrednim opažanjem uočila počinjenje prekršaja, dok obrana okrivljenika u kojoj je izjavio da propisanu obavijest ni on niti inspektorica nisu odmah vidjeli, te da je ista bila iznad blagajne i na ulazu u šank, potpuno je neuvjerljiva, posebno u odnosu na to da okrivljenik kao vlasnik obrta ne bi odmah znao i vidio da se takva obavijest nalazi na dva mjesta u objektu.

14. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog postupka utvrdio krivnju okrivljenika za navedeni prekršaj, pa nije bilo osnove za primjenu načela in dubio pro reo.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena u zakonom propisanom minimumu, jer je za prekršaj iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, za fizičku osobu obrtnika propisana novčana kazna u rasponu od 330,00 do 2.650,00 eura, a kako na strani okrivljenika nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, to nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.