REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-2/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja LL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri j.t.d. u Splitu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupano po Mihovilu Graniću i ostalim odvjetnicima u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32 nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom dana 08. 12 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja FL, punomoćnika tuženika AL, dana 23. siječnja 2026. godine, objavio i

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br.312686 i osiguranju novčane zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10.06.2008. solemniziran pred javnim bilježnikom u Zagrebu Obrenija Ribarić dana 24.07.2008. godine pod brojem OV-10438/2008 sklopljenog između Tužitelja, kao korisnika kredita i Tuženika u dijelu kojim je ugovoreno da Korisnik kredita može krediti vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora

2.Dužan je tuženik, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju, LL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.169,76 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 04.09.2021. godine po stopi koja se u periodu od 01. kolovoza 2015. godine do 01. siječnja 2023. godine određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01 siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

2.

3.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.926,30 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude (23. 01. 2026 godine) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj LL (u daljnjem tekstu tužitelj) podnosi tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, tužba zaprimljena 11. 06. 2019.godine, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., ( u daljnjem tekstu tuženik).

1.1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s pravnim prednikom tuženika, Volksbank d.d. dana 10. lipnja 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 312686 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama (dalje: Ugovor) s rokom otplate od 30 godina, a temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 151.170,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

1.2.Tužitelj je s pravnim prednikom tuženika Sberbank d.d. dana 22. siječnja 2016. godine sklopio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 312686 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama (dalje: Aneks).

1.3.Tuženik je pravni slijednik Volksbank d.d., a koji je sukladno Rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu 2013. godine promijenio tvrtku u Sberbank d.d., a 2022. u Nova hrvatska banka dioničko društvo, a Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-23/25802 od 03.07.2023. godine u sudski registar upisano je pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, čime je navedeno društvo postalo pravni sljednik tuženika, pa se tuženika označava kao HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217.

1.4.Tužitelj u tužbi navodi da je člankom 10. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu središta Kreditora. Pozivom na odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, te članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odredba članka 12. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena isključiva mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, o kojoj nije bilo posebno pregovarano, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, ništetna te je, na temelju odredbe članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 ) kojom je propisano pravo potrošača da spor u vezi s ugovorom o kreditu pokrene pred sudom mjesta njegovog prebivališta, a obzirom da je mjesto prebivališta Tužitelja [adresa]- isti je ustao tužbom pred ovim Sudom.

1.5.Odredbom članka 9.21. Ugovora ugovoreno je kako Korisnik kredita može vratiti kredit prijevremeno uz uvjete dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.

3.

1.6.Tužitelj je dana 02.09.2021. godine prijevremeno otplatio kredit, te mu je dana 03.09.2021. godine naplaćen iznos od 16.348,08 kuna ( 2.169,76 eur-a) na ime prijevremene otplate kredita.

1.7.Odredba predmetnog Ugovora kojom je utvrđeno da je tužitelj u slučaju prijevremene konačne otplate kredita dužan platiti tuženiku naknadu određenu aktom Kreditora, je nepoštena jer se o istoj nije posebno unaprijed pregovaralo, te tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj dijela ugovorene odredbe, a što je za posljedicu imalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, te je kao takva ništetna u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, a u skladu s Direktivom 93/13 EEZ Vijeća od 05. travnja 1993. godine. Sporna ugovorna odredba ima neodređenu formulaciju po kojoj je upravo tuženik ovlašten donijeti odluku o visini naknade, a tužitelj je preuzeo neodređenu obvezu što ukazuje na opisanu neravnotežu među ugovornim strankama.

1.8.U zajedničkoj presudi Ustavni sud 13. srpnja 2023. presudio je da banke nisu smjele ugovarati i naplaćivati tzv. izlazne naknade za prijevremenu otplatu kredita bez obzira na valutu kredita i da takve naknade moraju biti vraćene potrošačima. Ustavni sud odbio je ukupno pet takvih ustavnih tužbi zajedničkom presudom U-III-3231/22 i dr Ugovaranje takve naknade, zabranjeno je kako Zakonom o obveznim odnosima, tako i Direktivama 2008/48 i 2014/17 o ugovorima o potrošačkim kreditima odnosno o stambenim potrošačkim kreditima koje se zrcale u presudama Suda EU i to prije svega u presudama C-383/18 i C-555/21, gdje se nedvojbeno utvrđuje da potrošaču ne smiju biti naplaćeni nikakvi dodatni troškovi kod prijevremene otplate kredita.

1.9.Građanski odjel Vrhovnog suda RH je dana 30. siječnja 2020. godine na sjednici Odjela donio pravno shvaćanje da zastrani rok kod restitucijskog zahtjeva teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetenost ugovora, pa temeljem takvog shvaćanja za tužiteljicu zastara potraživanja nije ni počela.

1.10.Navedene nepoštene ugovorne odredbe djeluje ex tunc - unatrag - od trenutka sklapanja ugovor, te se ima smatrati da takve odredbe nikada nisu niti bile ugovorene, pa u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne mogu imati učinak.

1.11.Iz naprijed navedenoga proizlazi kako tužitelju, sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, pripada subjektivno pravo na restituciju neosnovano isplaćenog iznosa tuženiku temeljem ništetne odredbe ugovora, te tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanog iznosa koje je isplatio radi prijevremene otplate kredita na temelju ništetnih i nepoštenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu br.312686 i osiguranju novčane zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10.06.2008. solemniziran pred javnim bilježnikom u Zagrebu Obrenija Ribarić dana 24.07.2008. godine pod brojem OV-10438/2008.

1.12. Na utuženi iznos od 2.169,76 eura, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu, sukladno članku 1115. ZOO-a u visini utvrđenoj sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

1.13.U prilog svojih činjenih tvrdnji i navoda iznesenih u tužbi tužitelj je uz tužbu dostavio:

-Ugovor o kreditu broj 312686 i osiguranju novčane zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10.06.2008. solemniziran pred javnim bilježnikom u Zagrebu Obrenija Ribarić dana 24.07.2008. godine pod brojem OV-10438/2008;

-Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 312686 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 22.01.2016. godine, solemniziran pred javnim bilježnikom u Splitu Vedrana Bilan dana 01.02.2016. godine pod brojem OV-486/16;

-podatke iz Sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj,

-izvadak iz zemljišne knjige;

-otplatni plan po kreditu 312686;

4.

-Kartica prometa po kreditu 312686 (listovi 7-63 spisa).

2.U odgovoru na tužbu (list 47-54 spisa) tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o biti ovog spora, istakao prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Makarskoj, zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Člankom 10. Ugovora o kreditu br. 312686, sklopljenog 10.6.2008. (dalje u tekstu „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“) ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora, pozivajući se na odredbu članka 70 ZPP.

2.1.Tužitelj ničim nije potkrijepio svoje tvrdnje da je ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu te da se o mjesnoj nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo, a s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje isključive mjesne nadležnosti drugog suda, tuženik predlaže naslovnom sudu da se oglasi mjesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu te da dostavi predmet na postupanje stvarno nadležnom sudu u Zagrebu.

2.2. Tuženik navodi da je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. Tužitelj je istakao prigovor zastare navodeći da se utvrđenja iz parnice potrošač ne primjenjuju na ugovorni odnos koji je predmet tužbe. Dalje se navodi da naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna suprotno navodima tužitelja. Tužitelj spori visinu tužbenog zahtjeva.

2.3. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da se utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet:

2.4.Naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna suprotno navodima tužitelja

2.5.Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja, budući da spornu visinu tužbenog zahtjev može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo neovisni i nepristrani sud u okviru parničnog postupka.

3.Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao:Ugovor o kreditu broj 312686 i osiguranju novčane zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10.06.2008. solemniziran pred javnim bilježnikom u Zagrebu Obrenija Ribarić dana 24.07.2008. godine pod brojem OV-10438/2008;Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 312686 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 22.01.2016. godine, solemniziran pred javnim bilježnikom u Splitu Vedrana Bilan dana 01.02.2016. godine pod brojem OV-486/16;podatke iz Sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, izvadak iz zemljišne knjige; otplatni plan po kreditu 312686; karticu prometa po kreditu 312686 (listovi 7-63 spisa), saslušan je tužitelj kao parnična stranka (list 81 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Milenku Galiotu (list 97-99 spisa).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Analizirajući provedene dokaze svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno:

5.1. -da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka dana 10. 06. 2008 godine sklopili ugovor o kreditu broj 310686 i osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige ( u daljnjem tekstu ugovor o kreditu) a temeljem kojeg ugovora je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 151.170,00 CHF na rok od 30 godina (listovi 7-28 spisa);

-odredbom članka 9 točka 21 ugovora o kreditu je ugovoreno kako korisnik k kredita može vratiti kredit prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno odluci 9o kamatama i naknadama;

5.

-da su tužitelj i tuženik sklopili aneks broj 1 ugovor o kreditu broj 312686 dana 22. 01. 2016 godine temeljem kojeg ugovora je preostala neotplaćena glavnica kredita u iznosu od 84.801,21 EUR (listovi 24-28 spisa);

-u Aneksu ugovora ugovorne strane su navele da sve one ugovorene odredbe koje nisu navedene u aneksu a ugovorene su u ugovoru o kreditu ostaju kao ugovorene;

-da je prema kartici prometa o kreditu 312686 korisnika LL dana 03. 09. 2011 godine izvršena uplata za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 16.348,08 KN;

-iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Milenka Galiota koji nalaz i mišljenje je dato temeljem podataka iz spisa (kartice prometa po kreditu) utvrđeno je da je tužitelj na ime troška prijevremene otplate kredita odnosno prijevremenog zatvaranja kredita uplatio tuženiku iznos od 2.169,76 EUR ( 16.348,00 KN).

-iz iskaza tužitelja kao parnične stranke utvrđeno je da prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj kao jedna od ugovornih stranaka nije bio upozoren na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita;

6. Nisu osnovani prigovori tuženika, prigovor mjesne nenadležnosti a sve sukladno odredbi članka 81 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

6.1. Također nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika a sve sukladno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020 godine.

7. Provedenim dokazima (saslušanjem tužitelja kao parnične stranke) a za potrebnim je navesti da tuženik na tu okolnost i činjenicu nije predlagao dokaze sud je utvrdio da ugovorne stranke nisu pregovarale posebno o odredbi ugovora kojim je ugovorene naknada za otplatu prijevremenu otplatu kredita kao ni njenu visinu. Budući da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru kreditu koji je od strane davatelja kredita formuliran takva se odredba smatra nepoštenom.

7.1. Odredbom članka 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), važećeg u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu propisano je de se ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 81 stavak 2 Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 81 stavak 4 Zakona o zaštiti potrošača je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati. Člankom 87 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije osporavao da se u ovoj pravnoj stvari radi o standardnom ugovoru o kreditu koji je formuliran od strane tuženika. S obzirom na to tuženik je sukladno članku 81 stavak 4 Zakona o zaštiti potrošača bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kreditu i njezinoj visini.

8.1 Kako je prethodno već u obrazloženju već navedeno tuženik tijekom postupka nije to dokazao, dapače nije ni ponudio dokaze.

9. Ugovaranjem naknade za privremenu otplatu kredita tužitelj je stavljen u poziciju da mora platiti naknadu na koju opće nije mogao utjecati a posebno nije mogao utjecati na

6.

njegovu visinu iz kojeg razloga je ugovaranjem takve ugovorne odredbe ugovorena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja.

10.Slijeodm iznijetog odlučeno je kao u točci 1 izreke presude.

11. Odredbom članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi.

12. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Što se tiče navoda tuženika o njegovoj savjesnosti odnosno nesavjesnosti ili poštenju u kontekstu navedene odredbe, za ukazati je da je s obzirom na razloge nevaljanosti predmetnih odredbi, a koji razlozi su detaljno objašnjeni kako u navedenim presudama povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, tako ponovljeni i u obrazloženju ove presude, razvidno da od samog početka postoji nesavjesnost na strani tuženika budući da tužitelj kao potrošač nije informiran dovoljno o rizicima ugovaranja ovakve klauzule, a što je od samog početka bilo poznato tuženiku.

13.Slijedom naprijed navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom 2. utvrđujući da su ništetne odredbe iz ugovora o kreditu navedene u članku 1 ugovora o kreditu i članku 3 ugovora o kreditu te je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom 3. koji se odnosi na isplatu više plaćenog iznosa kredita kao posljedici ništetnosti ugovornih odredbi.

14.Sukladno članku 164. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 155/2023) dalje ZPP, o troškovima postupka odlučuje se na zahtjev stranke.

15.Tužitelj zastupan po punomoćniku-odvjetniku popisao troškove postupka (list 107 spisa), i to za sastav tužbe, pristup na četiri ročišta koja su održana, sastav podneska od 07. 05. 2024 godine, za svaku radnju po 100 bodova, sve uvećano za PDV-25%, više troškovi vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te pristojba na tužbu i presudu.

15.1. Parnični troškovi, sukladno članku 151. su izdaci učinjeni u tijeku ili povodom postupka a parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sukladno članku 155. ZPP-a sud je odredio naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17.1.Vrijednost predmeta spora je 2.169,76 EUR.

17. 2.Tužitelju zastupanom po punomoćniku priznati su troškovi sastava tužbe sukladno tarifnom broju 7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 nastavno Tarifa) 100 bodova. Za pristup na četiri ročišta na kojima se raspravljalo sukladno tarifnom broju 9 u svezi s tarifnim brojem 7 Tarife za svaku radnju po 100 bodova. Za sastav podnesaka od 07. 05. 2024. godine sukladno tarifnom broju 8 u svezi tarifnog broja 7 Tarife 100 bodova.

17.3.Sveukupno su tužitelju za zastupanja po punomoćniku priznati troškovi 600 bodova.

17.4.Sukladno tarifnom broju 54. Tarife vrijednost boda 2,00 EUR što daje iznos 1.200,00 EUR.

7.

17.5. Sukladno tarifnom broju 46 Tarife odvjetnik obračunava PDV (25%) što daje iznos od 300,00 EUR.

17.6. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te troškovi pristojbi na tužbu u iznosu 68,15 EUR i presudu u iznosu od 68,15 EUR odnosno u ukupnom iznosu od 126,30 EUR.

18.Budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari u cijelosti uspio valjalo je sukladno članku 154 stavak 1 ZPP-a odrediti da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.926,30 EUR (točka 3. izreke presude).

U Imotskom, 23. siječnja 2026. godine.

S u d a c :

Ante Knezović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri j.t.d. u Splitu

2. Mihovilu Graniću-odvjetnik u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32