Poslovni broj: UsI-890/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice ULĐ, Sevastrokratora U 12, Zemun, Batajnica, Republika Srbija, protiv tuženika, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Ulica Grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, dana 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-224-04/22-01/159, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-224-04/22-01/159, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice protiv rješenja policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, broj: 511- 13-10-UP/I-84/2022 od 6. svibnja 2022. kojim je pak odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva temeljem čl. 30. st.1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je čl. 5. st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano da osoba starija od 21 godine, rođena u inozemstvu čiji je jedan od roditelja u trenutku njena rođenja bio hrvatski državljanin, stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz čl. 8. st.1. toč. 5. zakona. Tužiteljica navodi kako se iz navedene zakonske odredbe ne može iščitati da bi dodatni uvjet za stjecanje državljanstva bilo i to da je osoba rođena nakon **.**.1991.. Zbog navedenog je u cijelosti pogrešan zaključak tuženika da je na njen zahtjev valjalo primijeniti odredbu čl. 30. st.1 Zakona o hrvatskom državljanstvu jer se činjenica da je ona upisana kao državljanka Republike Srbije ne može vezati za pravilo kontinuiteta u inozemstvu, već se odnosi samo na osobe upisane u knjigama državljana SR Hrvatske, prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, ovo sve uzimajući u obzir da je dana 8. listopada 1991. postala stranac u Republici Hrvatskoj. Tuženik je stoga u konkretnom slučaju pomiješao dva kriterija za stjecanje hrvatskog državljanstva, miješajući kriterij pravnog kontinuiteta prema ranijim evidencijama-knjigama državljana SR Hrvatske i kriterija podrijetla koje se odnosi na načelo prema kojem se državljanstvo prenosi na djecu čiji su roditelji i sami državljani određene države. Poziva se na izvješće Pučke pravobraniteljice o analizi stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj za 2022. godinu. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu n a k n a d n o g u p i s a u k n j i g u d r ž a v l j a n a propisanih odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, pozivajući se na razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja i podataka koji se nalaze u spisu predmeta. Tuženik ističe da se na tužiteljicu, kao osobu rođenu prije **.**.1991., tj. prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 70/91, - ispravak, 28/92, 113/93, 130/11,110/15 i 102/19), ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. važećeg Zakona. Tužiteljičin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva mogao se preispitati i riješiti jedino sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dakle, u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme njezinog rođenja. Tužiteljica netočno navodi kako se odredba čl. 30. st.1. zakona o hrvatskom državljanstvu odnosi na njezinu majku koja je hrvatska državljanka, odnosno da se navedena odredba i načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva odnosi samo na osobe koje su kao državljani bile upisane po ranije važećim propisima, za vrijeme postojanja SR Hrvatske. Načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva ne služi samo zaštiti stečenih prava hrvatskih državljana koje su na dan 8. listopada 1991. već imali hrvatsko državljanstvo, već se temeljem odredbe čl. 30. st.1. Zakona o hrvatskom državljanstvu provode postupci utvrđivanja hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana RH za osobe koje podnose takav zahtjev, a rođene su za vrijeme važenja prijašnjih propisa, bez obzira jesu li rođene u [adresa], Srbiji, BiH, Njemačkoj…. Ukoliko se utvrdi da osoba koja je podnijela zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva nije stekla svojstvo hrvatskog državljanina po propisima važećim do 8. listopada 1991, zahtjev se odbija rješenjem nadležne policijske uprave/policijske postaje, temeljem odredbe čl.30. st.5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao što je to bio slučaj i sa tužiteljičinim zahtjevom. Razlikovanje tko stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a na koga se primjenjuje odredba članka 30. stavka 1. Zakona, sadržano je i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1895/2002 od 16. veljače 2005., broj: U-III-16125/2005 od 16. prosinca 2009. i broj U-III-2489/2008 od 04. srpnja 2012. U odnosu na tužbene navode koji se tiču izvješća pučke pravobraniteljice za 2022. godinu tuženik navodi kako kontrolu zakonitosti upravnih akata ne vrši pučka pravobraniteljica već nadležni upravni sud putem instituta upravnog prava. Tuženik ističe kako nema nikakve diskriminacije u činjenici da se na utvrđeno činjenično stanje samo primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme rođenja osobe koja traži naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske. Kod tužiteljice je to bio Zakon o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965. godine. Točno je, ističe tuženik da su i osobe rođene u inozemstvu nakon 8. listopada 1990. već stekle drugo državljanstvo, ali to državljanstvo u odnosu na RH, više nije bilo republičko državljanstvo neke druge jugoslavenske federalne jedinice i za njih ne postoji neki drugi zakon koji je važio u vrijeme rođenja, osim Zakona o hrvatskom državljanstvu, pa se uvjeti za njihov upi u evidenciju hrvatskih državljana mogu preispitati samo temeljem odredbi čl. 4. i 5. tog zakona, za razliku od tužiteljice koja je rođena za vrijeme važenja prijašnjih propisa, te stoga ne može biti u istoj pravnoj poziciji kao osobe na koje se doista primjenjivala odredba čl. 5.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Obzirom na činjenicu da je tužiteljica na dan 8. listopada 1991. bila državljanka Republike Srbije, ne može se utvrditi da se na isti dan smatrala i državljankom Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 30. st.1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, te održavanjem javne rasprave 22. siječnja 2026., u prisutnosti opunomoćenika tuženika, te u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS).

5. Pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 16. lipnja 2021. godine, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Republici Srbiji za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, dakle u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19).

7. Iz podataka spisa razvidno je da je majka tužiteljice u trenutku rođenja tužiteljice bila upisana kao hrvatski državljanin u knjigu državljana Matičnog ureda Knin, dok otac tužiteljice nije hrvatski državljanin, te d a je tužiteljica rođena **.**.1974. upisana u knjigu državljanstva Republike Srbije, a u vrijeme rođenja tužiteljice njeni roditelji nisu imali prebivalište na području [adresa], već u Srbiji.

8. Među strankama je sporno može li se na tužiteljicu koja je rođena prije **.**.1991. primijeniti odredba članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. 1991.

9. Odredbom članka 5. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19), propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

10. Prvostupanjskim rješenjem od 31. kolovoza 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, uz obrazloženje da je po propisima važećim do 8. listopada 1991. tužiteljica stekla tadašnje republičko državljanstvo Srbije , jer se po tadašnjim propisima moglo imati samo jedno republičko državljanstvo. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu pogrešne zbog primjene propisa, tvrdeći da u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj:102/19), kojim je izmijenjen članak 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15).

11. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice, uz obrazloženje da je ista rođena **.**.1974., radi čega je prvostupanjsko tijelo u svrhu utvrđivanja hrvatskog državljanstva pravilno primijenilo Zakon o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj: 13/65), koji je važio u vrijeme njenog rođenja. Navedeni Zakon propisivao je u članku 2. da hrvatsko državljanstvo stječe dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području [adresa]. Ukoliko nije bio ispunjen koji od uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su se roditelji tako sporazumjeli. Tuženik je ocijenio da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kojim je propisano da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

12. Dakle, člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je načelo pravnog kontinuiteta državljanstva, te se sukladno istome hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 8. listopada 1991. tj. do dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91.). Navedena zakonska odredba osnova je za primjenu ranijih propisa o državljanstvu za vrijeme postojanja SFRJ. Stoga, iako su 8. listopada 1991. prestali važiti propisi o stjecanju federalnog kao i republičkog državljanstva, isti i dalje predstavljaju propise na temelju kojih se utvrđuje (republičko) državljanstvo osoba rođenih prije **.**.1991., što je u konkretnom predmetu slučaj.

13. Slijedom iznijetog, osnovano je tuženik utvrdio da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, na temelju članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer se ne može smatrati da je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 08. listopada 1991., odnosno tužiteljica hrvatsko državljanstvo nije stekla po sili zakona.

14. Pravilno je tuženik zaključio da se na tužiteljicu, rođenu **.**.1974. ne može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer je jedan od kumulativno propisanih uvjeta da se radi o osobi rođenoj u inozemstvu, što u konkretnom predmetu nije slučaj, jer je tužiteljica rođena prije **.**.1991., za vrijeme dok je Hrvatska bila u sastavu SFRJ. Stoga osnovano tuženik konstatira da se ta odredba odnosi samo na osobe koje su rođene nakon **.**.1991., odnosno za osobe rođene za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.

15. Obzirom na navedeno, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 23. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - opun. za prijem pismena tužiteljice ,

- tuženiku,

- u spis.