REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-504/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja PM-PUMPE d.o.o., Zagreb, Lučko 26, OIB: 66873491214, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, Lanište 26, protiv tuženika MATEJ CON d.o.o., Gornja Bistra, Zagrebačka ulica 6, OIB: 00947347341, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 86384-2025, sudski predmet:

Ovrv-4054/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-231/2025, od 21. ožujka 2025., u dijelu kojim je naloženu tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 272,61 EUR, - s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 69,10 EUR od dana 11.07.2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 43,03 EUR od dana 11.07.2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 150,60 EUR od dana 11.07.2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 9,88 EUR od dana 11.07.2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te naknaditi nastali ovršni trošak ovršnog postupka u iznosu od EUR 279,13, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. ožujka 2025. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

r i j e š i o  j e

I.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 86384-2025, sudski predmet:

Ovrv-4054/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-231/2025, od 21. ožujka 2025., u dijelu kojim se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.480,98 EUR, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 700,77 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od petnaest dana.

III.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 729,23 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, podnio je 24. veljače 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Damiru Andrašiću iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 86384-2025, sudski predmet: Ovrv- 4054/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-231/2025, od 21. ožujka 2025. Tim je rješenjem naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.480,98 EUR sa zateznim kamatama.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a sada odgovoru na tužbu, tuženik je 28. ožujka 2025. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te naveo kako tužitelj nikada nije isporučio uslugu niti je bilo kakva usluga bila naručena te da mu nije poznato na što se utuženi računi odnose.

3. Povodom tuženikova prigovora, Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću donio je 9. travnja 2025. rješenje poslovni broj posl. br. Povrv- 214/2025-2, kojim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se taj sud oglasio stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti spis ustupio ovom sudu.

4. Tužitelj je svoj zahtjev temeljio na neplaćenim računima za servis stroja Brinkman DC 450. Tvrdio je da je tuženik, kao raniji uredni platitelj usluga za isti stroj, naručio i predmetne popravke. Isticao je kako se tuženik naknadno pokušao osloboditi obveze navodeći da stroj nije u njegovu vlasništvu , iako je zakonski zastupnik tuženika ranije osobno dostavljao podatke za fakturiranje i upućivao na komunikaciju s ocem radi plaćanja. Tužitelj je naveo da je, premda je glavni dug od 1.480,98 EUR podmirila treća osoba (otac direktora tuženika) dana 13. lipnja 2025. godine , tuženik i dalje ostao u obvezi platiti dospjele zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

5. Tuženik je u cijelosti osporavao osnovu, visinu i pasivnu legitimaciju. Tvrdio je da nikada nije naručio niti primio sporne usluge, niti je stroj bio u njegovu vlasništvu. Isticao je da je usluge naručio i koristio FJ, otac direktora tuženika, koji nije bio ovlaštena osoba za zastupanje društva. Naveo je da utuženi računi nisu bili knjiženi niti potpisani od strane ovlaštene osobe , a da je glavni dug nakon pokretanja postupka podmirila upravo treća osoba (otac). Premda je priznao da je jedan raniji račun bio plaćen s računa tvrtke, tvrdio je da se radilo o jednokratnoj pozajmici ocu, a ne dokazu stalne poslovne suradnje. Smatrao je da je tužitelj propustio provjeriti tko je stvarno naručivao usluge , zbog čega tuženik nije mogao odgovarati za tuđe dugove niti snositi troškove parničnog postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvod otvorenih stavki (str. 9), račun-otpremnicu 147/1/5 od 10.10.2023. (str. 38), radni nalog servisa br. 119 (str. 39), račun 192/1/1 od 16.10.2023. (str. 40), otpremnica 207 (str. 41), radni nalog servira br. 123 (str. 42), račun otpremnica 193/1/5 (str. 43), račun otpremnica 97/1/5 (str. 44), radni nalog servisa br. 111 (str. 45), račun 122/1/1 od 7.7.2023. (str. 65), potvrda o plaćanju (str. 66), radni nalog br. 66 (str. 67). Sud je saslušao svjedokinju RJ te zakonskog zastupnika tužitelja NJ i zakonskog zastupnika tuženika F.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Tužitelj je podneskom od 11. srpnja 2025. (str 52 -54 spisa) povukao tužbu, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos glavnice od 1.480,98 EUR, a čemu se tuženik nije protivio, stoga je sud, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP - a, a u vezi s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a, u tim dijelovima ukinuo platni nalog te utvrdio da je tužba povučena.

9. Stoga, je odlučeno kao u točki I. rješenja.

10. Predmet spora je bilo plaćanje dospjelih kamata i troškova postupka nakon plaćanja glavnice duga za obavljeni servis stroja.

11. Između stranaka nije bilo sporno plaćanje glavnice od 1.480,98 EUR , ranija suradnja i plaćanje prvog servisa te točan izračun zateznih kamata.

12. Između stranaka je bilo sporno pasivna legitimacija i osnova duga. Tuženik je poricao narudžbu usluge i vlasništvo stroja , tvrdeći da je stvarni naručitelj bio otac.

13. Iz iskaza svjedokinje RJ proizlazi da je sporne račune izdala jer je predmetni stroj dva puta bio na servisu. Navela je da je prvi servis platio tuženik, zbog čega su i kasniji računi glasili na njega. Potvrdila je da je FJ pred njom potpisao račun 193/1/5 uz obećanje da će tuženik podmiriti dug. Iskazala je da ju je direktor tuženika uputio na oca radi naplate te da je otac dug podmirio tek nakon utuženja. Sud je iskaz uzeo kao logičan upravo zbog ranije suradnje među strankama, potpisa oca i uplate duga.

14. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, NJ, proizlazi da su i otac FJ i sin TJ osobno dovodili strojeve na servis. Potvrdio je da je prvi servis istog stroja plaćen s računa tuženika. Naveo je da je osobno vidio DJ kako dovozi sporni stroj. Nije provjeravao ovlaštenje za zastupanje jer je s njima ranije uredno poslovao i poznaje ih. DJ mu je u razgovoru tvrdio da mu je sin rekao da su računi već plaćeni. Iskaz je uvjerljiv jer se podudara s dokazima o prvoj uplati tuženika , priznanjem TJ o suradnji te logičnom praksom povjerenja u poznate klijente.

15. Iz iskaza TJ, direktora tuženika, proizlazi da on nije naručio sporni servis niti je stroj u vlasništvu njegove tvrtke. Naveo je da je prvi servis platio kao pozajmicu ocu, a za ostale je tražio storniranje računa i preusmjeravanje na oca. Istaknuo je da sporne račune nije knjižio niti po njima odbijao PDV. Tvrdi da nije potpisao radne naloge te da nikoga nije ovlastio za zastupanje tvrtke u ovim poslovima. R je njegov iskaz uzeo kao manje uvjerljiv jer proturječi dokumentiranoj prvoj uplati tuženika za isti stroj i iskazima svjedoka. Tvrdnja o "pozajmici" ocu je interni odnos koji ne pobija prividno zastupanje.

16. Raspravnim rješenjem od 27. studenog 2025. (str. 80 do 81 spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge , odnosno financijsko- knjigovodstvenog vještačenje s obzirom da nije sporan izračun kamata i saslušanje svjedoka DJ jer mu njegov iskaz više nije bio relevantan budući da je imao dovoljno činjenica za odlučivanje o predmetu spora.

17. Odredbom članka 309. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je zastupnik dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

18. Odredbom članka 161. st. 1. ZOO-a propisano je da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.

19. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a propisano je da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

20. Sud je utvrdio da je tužitelj uredno izvršio usluge servisa i popravka na stroju Brinkmann DC 450. Temeljni spor ticao se pasivne legitimacije tuženika, koji je tvrdio da nije naručio sporni servis niti je predmetni stroj u njegovu vlasništvu. Međutim, sud je utvrdio postojanje kontinuirane poslovne prakse jer je tuženik prethodno, bez ikakvih prigovora, podmirio račun br. 122/1/1 za servis istog stroja. Svjedokinja RJ u svom je iskazu potvrdila da je platitelj računa za prvi servis bio tuženik te da su računi na tuženika izdani jer je to bio slučaj i kod prvog servisa. Nadalje je iskazala kako je FJ (otac direktora tuženika) pred njom potpisao račun- otpremnicu i rekao da će račun biti plaćen od strane tuženika. Sud je ovakvo postupanje podveo pod odredbu o učincima zastupanja iz članka 309. stavka 3. ZOO- a, koja propisuje da ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i kad zastupnik ne obavijesti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ako je ona iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik. Zakonski zastupnik tužitelja iskazao je da su inače kod njih i FJ i TJ dovodili strojeve na servis te da je osobno vidio da je taj stroj dovezao FJ. Iako je direktor tuženika, VJ, tvrdio da je prvi račun platio samo kao pozajmicu ocu, sud je zaključio da tužitelj nije mogao znati za njihove interne dogovore. Tuženik je svojim radnjama – dopuštanjem ocu da dovozi stroj, ranijim plaćanjem identične usluge i upućivanjem djelatnika tužitelja na komunikaciju s ocem – kod tužitelja stvorio opravdano uvjerenje da otac nastupa u ime društva. Pri odlučivanju sud se rukovodio i načelom savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a. Nadalje, utvrđeno je da je tijekom parnice, dana **.**.2025., FJ u cijelosti podmirio glavnicu od 1.480,98 EUR. Sukladno članku 161. stavku 1. ZOO-a, obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.

21. Budući da je ispunjenje duga uslijedilo tek nakon dospijeća i pokretanja sudskog postupka, tuženik je temeljem članka 183. stavka 1. došao u zakašnjenje, slijedom čega je, sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, dužan platiti zatezne kamate. Stoga, tužitelj potražuje i kamate na dospjeli iznos kamata od dana podnošenja zahtjeva sudu 11. srpnja 2025. (str 52 - 54 spisa) u ukupnom iznosu od 272,61 EUR. Sud je ovaj zahtjev prihvatio temeljem članka 31. stavka 2. ZOO-a, koji dopušta zahtijevanje zateznih kamata na iznos neisplaćenih kamata od dana podnošenja zahtjeva sudu, a budući da tuženik nije osporio financijsku specifikaciju izračuna.

22. Stoga je sud održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

23. Na dosuđeni iznos od od 272,61 EUR sud je dosudio stopu zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose među trgovcima, odnosno u visini od osam postotnih poena, kako je to i tužitelj zatražio svojim podneskom (str 52 - 54 spisa), a na temelju odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a. Sud je odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno prijedlogu tužitelja i sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

24. Sud je dosudio i troškove ovršnog postupka u iznosu od 279,13 EUR i zateznu kamatu koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 21. ožujka 2025. pa do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a, i to po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, odnosno u visini od tri postotna poena, a kako je to tužitelj zatražio svojim podneskom (str 52 - 54 spisa), i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO- a. Sud je također odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno tužiteljevim podneskom (str 52 - 54 spisa) i sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

25. Stoga je sud odlučio kao u izreci presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, i to u odnosu na vrijednost predmeta spora (1.480,98 EUR) koja je vrijedila sve do trenutka djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva (str 52 - 54 spisa), iz razloga jer je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je i na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora, od trenutka povlačenja tužbe (272,61 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

27. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav obrazloženog podneska od 12. svibnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 bodova), sastav obrazloženog podneska od 11. srpnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 bodova), zastupanje na ročištu 23. srpnja 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu 27. listopada 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu 27. studenoga 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 25 bodova). Zbroj bodova 2x100+3x25 iznosi 275, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 550 EUR. Na navedeni iznos dodaje se, zatraženih 25 % PDV-a (137,50 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 687,50 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na presudu od 13,27 EUR (Tar. br. 2.1. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 700,77 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

28. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 23. siječnja 2026., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, za ostale odnose u visini tri postotna poena, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u svom podnesku (str 52 – 54 spisa) zatražio rok za izvršenje činidbe, u ovom slučaju troška parničnog postupka, osam dana, dok je sud dosudio rok za izvršenje od petnaest dana sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

30. Tužitelj je troškovnikom od 27. studenoga 2025. (str 84 spisa) zatražio naknadu parničnog troška u visini od 1.430,00 EUR. S obzirom na to da je vrijednost predmeta spora do trenutka djelomičnog povlačenja iznosila 1.480,98 EUR sud je do tog trenutka priznao tužitelju zatraženih 400,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 12. svibnja 2025. i sastav obrazloženog podneska od 11. srpnja 2025. sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a. Za sve ostale troškove sud je primijenio vrijednost predmeta spora u iznosu od 272,61 EUR, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te ga je odbio za trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25 EUR, s obzirom da na to ročište nije prisupio, odnosno odbio ga je za iznos od 729,23 EUR.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Martina Barić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik

Filip Baburak