Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-106/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u OD Owens, Houška i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika FR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Povrv-143/2022 od 30. listopada 2024., 23. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Povrv-143/2022 od 30. listopada 2024. uz istovremeni ispravak uvoda te presude na način da u uvodu presude ima stajati ime i prezime sutkinje „Jasni Vehtersbah-Stojan“ u točkama I. i III. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Jalšovec iz [adresa] u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata od 16,63 HRK i troška ovršnog postupka u iznosu od 375,00 HRK s kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke djelomično je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naložena isplata iznosa glavnice od 480,00 HRK sa zateznim kamatama i odmjerenim troškovima postupka te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. U točki III. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku troškove postupka od 163,27 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj pobija presudu u njezinim točkama I. i III. izreke pozivajući se na ostvarenu apsolutnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22.- dalje ZPP) uz tvrdnju kako su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, jednako kao i izreka presude, što da je bilo od utjecaja na pravilnost u primjeni materijalnog prava prilikom odbića zahtjeva po osnovi uglavničenih kamata i troška ovršnog postupka u točki I. izreke. Stoga predlaže da se uvaženjem žalbe presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem.

3. Tuženik nije u odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate RTV pristojbe za razdoblje srpnja do prosinca 2021. sa zateznima kamatama. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu potraživao iznos od 480,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne obroke od 80,00 kn od dospijeća kako je ono navedeno u prijedlogu za ovrhu pa do isplate, zajedno sa troškovima ovršnog postupka od 375,00 HRK. Javni je bilježnik 21. srpnja 2022. izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku da namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s troškovima postupka. Tijekom je postupka tuženik namirio glavnicu tražbine i prema tvrdnjama tužitelja dio zatezne kamate sukladno čemu je tužitelj u većem dijelu povukao tužbeni zahtjev podneskom od 22. studenog 2022. i zahtijevao isplatu iznosa od 13,63 kn na ime uglavničenih zateznih kamata, te je ustrajao kad zahtjeva za naplatu troškova ovršnog postupka od 375,00 kn sa zateznom kamatom.

6.Tuženik se u podnesku od 15. prosinca 2022. usprotivio povlačenju tužbe, pa je sud prvog stupnja utvrđujući ove činjenice o zahtjevu prihvaćenom u rješenju o ovrsi odlučio na meritoran način time što ga je djelomično odbio u točki II. izreke. U odnosu na zahtjev radi isplate preostale zatezne kamate koju je tužitelj uglavničio, sud je utvrdio kako se obračuni kamata iz specifikacije duga sačinjene 10. svibnja 2022. i tvrdnje tužitelja o preostaloj kamati koju bi tuženik bio dužan isplatiti a radi se o 13,63 kn razlikuju, pa te proturječnosti navode sud na zaključak kako nema osnove za usvajanje zahtjeva. Sve to tim više što se obračun kamata temelji na ničim dokazanoj tvrdnji o datumu dospijeća mjesečne obveze, a niti bi rok za ispunjenje proizlazio iz Zakona o HRT, zbog čega sud ocjenjuje kako tuženik nije mogao doći u zakašnjenje u ispunjenju obveze. K tome je još sud utvrdio da je tuženik uplatama sačinjenim 22. i 29. srpnja 2022., iako se one odnose na drugo vremensko razdoblje, podmirio dugovanje iz točke I. izreke o kojem je odlučeno u visini različitoj od one potraživane (13,63 HRK).

7. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presude proturječi razlozima o visini uglavničene kamate. Sud odlučuje o zahtjevu koji nije postavljen, umjesto o onom od 13,63 kn pri čemu raspravlja o osnovanosti ovog potonjeg. Nadalje, sud prvog stupnja spominje obračune tužitelja o visini uglavničene kamate uz utvrđenje da se razlikuju i da su osporeni, pri čemu ostaje nejasno na koje to obračune sud misli. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je podnio specifikaciju duga sačinjenu 10. svibnja 2022. iz koje proizlazi da kamata iznosi 15,21 kn, dok je prilikom djelomičnog povlačenja zahtjeva dostavio obračun zateznih kamata (list 56 spisa) sačinjen 22. studenog 2022. iz kojeg proizlazi da se kamate obračunavaju na dan tuženikove uplate glavnice 31. svibnja 2022. S obzirom na vremenski odmak prilikom računanja visine kamate (prije i poslije plaćanja glavnice) ostaju nejasni razlozi za zaključak suda o postojanju dva različita obračuna. Obračuni i jesu različiti jer obuhvaćanju različito vremensko razdoblje, pa kako je sud prvog stupnja pošao od pogrešne pretpostavke da bi jedan obračun dovodio u pitanje drugi, presuda se u tom dijelu kao proturječna sadržaju isprava u spisu ne može ispitati.

8. Nadalje, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je utvrđenje suda u svezi dospijeća mjesečnih obveza proturječno. Sud prvog stupnja utvrđuje kako tuženik nije pao u zakašnjenje budući tužitelj nije dokazao da bi tužitelja pozvao na ispunjenje obveze prije nego li je tuženik platio utuženu glavnicu od 480,00 kn. Prije svega je za reći kako bi iz izvoda iz poslovnih knjiga proizlazilo da je naveden datum dospijeća mjesečnih obveza, da bi iz obračuna zateznih kamata na listu 56 spisa proizlazio datum dospijeća mjesečnih obveza, da tijekom postupka tuženik nije tvrdio da ne bi zaprimio uplatnice na ime RTV pristojbe, pa ostaje nejasno iz kojih bi to razloga tužitelj morao naknadnom radnjom pozivati tuženika na ispunjenje obveze pored nesporne činjenice da je tuženik raspolagao podacima potrebnim za plaćanje utuženih računa s obzirom je na temelju tih podataka i izvršio plaćanje 31. svibnja 2022. Utoliko je za zaključiti da za sada ne postoje okolnosti koje bi otklanjale primjenu odredbe čl. 173. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 126/21. dalje: ZOO) o ispunjenju obveze u roku kojeg je vjerovnik naznačio na uplatnicama.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje kako je tuženik, neovisno o svemu prednje narečenom, uplatama koje je izvršio 22. i 29. srpnja 2022. platio tražbinu po osnovi uglavničenih kamata pri čemu se sud poziva na odredbu čl. 171. st. 1. ZOO. Međutim, sud prvog stupnja ne analizira na pravilan način navedene uplate tj. da se iste odnose na drugo vremensko razdoblje (tako naznačeno na uplatnicama), te da ne bi proizlazilo da bi na uplatnicama bila evidentirana izjava dužnika o uračunavanju ili plaćanju točno određene obveze u smislu odredbe čl. 171. st. 2. ZOO zbog čega je i ovo utvrđenje suda prvog stupnja kao nejasno neprihvatljivo. Naime, sud prvog stupnja obrazlaže kako ispunjenje obveze primjenom pravila o uračunavanju temelji na tuženikovoj tvrdnji, što ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti jer izjava dužnika o uračunavanju obveze mora biti dana prilikom njezina ispunjenja a ne nakon toga.

10. S obzirom na ostvarenu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 11. ZPP presudu suda prvog stupnja u njezinoj točki I. izreke zajedno sa razlozima o odlučnim činjenicama nije moguće ispitati pa ju je uvaženjem žalbe tužitelja u smislu odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti.

11. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja odlučiti o zahtjevu radi isplate uglavničene kamate na način kako je postavljen podneskom od 22. studenog 2022., pri čemu će vodeći računa o uputi iz ovog ukidnog rješenja, na temelju izvedenih dokaza izvesti nove, jasne i neproturječne zaključke o odlučnim činjenicama.

12. Kako je ukinuta oduka u točki I. izreke prvostupanjske presude valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. izreke sukladno odredbi čl. 380. st. 3. ZPP budući je ista u ovisnosti od uspjeha stranaka u ponovljenom postupku. No, za reći je kako je sud donoseći odluku o troškovima postupka analizirao procesno ponašanje stranaka, čemu se žalitelj protivi tvrdeći da je donošenje navedene odluke isključivo odlučan trenutak podnošenja prijedloga za ovrhu koja je radnja prethodila plaćanju glavnice. Međutim, prema stajalištu ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 154. i 158. ZPP postupio kada je analizirao sve okolnosti slučaja sukladno meritornoj odluci o tužbenom zahtjevu.

13. Budući je očitom omaškom u pisanju u uvodu presude izostavljeno ime sutkinje koja je potpisala pobijanu presudu valjalo je u primjeni odredbe čl. 342. ZPP izvršiti ispravak presude kao u izreci ovog rješenja.

14. Prvostupanjska presuda u njezinoj točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Tajana Polić