Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1215/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković u pravnoj stvari tužitelja HEP – TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društvo Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1119/2022 od 30. travnja 2025., 23. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1119/2022 od 30. travnja 2025. u točki I, III i IV izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-237/2022 od 29. ožujka 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 iznos od 902,58 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 104,00 EUR od 28. veljače 2019.,

-na iznos od 60,01 EUR od 23. ožujka 2019.,

-na iznos od 49,63 EUR od 24. travnja 2019.,

-na iznos od 36,71 EUR od 21. svibnja 2019.,

-na iznos od 31,52 EUR od 25. lipnja 2019.,

-na iznos od 8,22 EUR od 23. srpnja 2019.,

-na iznos od 8,79 EUR od 24. kolovoza 2019.,

-na iznos od 8,22 EUR od 25. rujna 2019.,

-na iznos od 8,22 EUR od 25. listopada 2019.,

-na iznos od 30,11 EUR od 26. studenoga 2019.,

-na iznos od 47,65 EUR od 21. prosinca 2019.,

-na iznos od 77,78 EUR od 25. siječnja 2020.,

-na iznos od 89,34 EUR od 26. veljače 2020.,

-na iznos od 54,93 EUR od 25. ožujka 2020.,

-na iznos od 44,89 EUR od 24. travnja 2020.,

-na iznos od 28,76 EUR od 22. svibnja 2020.,

-na iznos od 13,25 EUR od 25. lipnja 2020.,

-na iznos od 8,22 EUR od 23. srpnja 2020.,

-na iznos od 8,22 EUR od 22. kolovoza 2020.,

-na iznos od 8,22 EUR od 23. rujna 2020.

-na iznos od 8,96 EUR od 23. listopada 2020.,

-na iznos od 23,96 EUR od 25. studenoga 2020.,

-na iznos od 59,16 EUR od 22. prosinca 2020.,

-na iznos od 83,81 EUR od 27. siječnja 2021.,

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-237/2022 od 29. ožujka 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 iznos od 183,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 8,22 EUR od 26. listopada2018.,

-na iznos od 31,52 EUR od 28. studenoga 2018.,

-na iznos od 57,41 EUR od 22. prosinca 2018.,

-na iznos od 85,90 EUR od 24. siječnja 2019.,

III. Nalaže se tuženiku ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 trošak postupka u iznosu od 431,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv citirane presude u odnosu na točku I, III i IV izreke pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog postojanja bitnih povredaba odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U bitnome tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) jer da o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nisu navedeni jasni i potpuni razlozi slijedom čega da se ne može niti ispitati pravilna primjena materijalnog prava.

4. Navodi nadalje u žalbi da je među strankama bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva te je li potraživanje u zastari te da sud prvog stupnja u pogledu tih pitanja nije dao valjane razloge zbog čega se odluka ne može ispitati. Tvrdi da tijekom postupka tužitelj nije dostavio dokaz o pravnom sljedništvu Hrvatske elektroprivrede do Hep-Toplinarstva niti je dostavio ugovor o potrošnji toplinske energije. Tvrdi nadalje da tužitelj nije dostavio niti jedan akt koji je između njega i korisnika uređen poslovni odnos sukladno Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom.

5. Tvrdi tuženik nadalje u žalbi da sud prvog stupnja ne obrazlaže kako je to tužitelj za isti prostor mogao biti evidentiran pod dvije šifre koja je navedena u izvješću od 22. studenog 2017. u točki 14. obrazloženja i to pod brojem 2585717 dok da prema podacima o krajnjem kupcu toplinske energije od 20. studenog 2017. u točki 5. obrazloženja se navodi šifra 2585958, zatim da nije obrazložio koja je poveznica tuženika sa korisnikom ĆŽ kada je tuženik nesporno vlasnik prostora od izgradnje zgrade i da pri tome nikada nije bio u nikakvom poslovnom niti osobnom odnosu sa tom osobom.

6. Dalje navodi tuženik u žalbi da zaključci i shvaćanja suda prvog stupnja su suprotni odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1862/2013 od 18. studenog 2015. jer da tužitelj nije dokazao postojanje duga za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor tuženika jer da tužitelj za individualizirani poslovni prostor nije dokazao u kojoj količini i u kojem razdoblju je tuženiku isporučena toplinska energija.

7. Također se poziva i na odluku Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-909/2020 od 30. rujna 2020. iz koje proizlazi da stranka koja se je izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava ne treba platiti cjelokupni dug jer da bi to predstavljalo nerazmjeran teret te da bi se to reflektiralo kao nepošteno postupanje prema njemu kao potrošaču i da je to protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima, a koje pravno shvaćanje je izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.

8. Dodaje tuženik u žalbi da već trideset godina zbog neispravnosti instalacija unutar zgrade zbog čega je i uklonjen radijator i grijanja na drugi alternativni način tužitelj nije pružio uslugu isporuke toplinske energije.

9. Navodi nadalje tuženik da je predložio provođenje strojarskog vještačenja na okolnosti ispravnosti sustava grijanja i mogućnosti isporuke toplinske energije do radijatora ali da je sud prvog stupnja odbio taj prijedlog bez obrazloženja.

10. Tvrdi tuženik nadalje da sud prvog stupnja o prigovoru zastare ne navodi razloge iako je jedan dio tužbenog zahtjeva odbio ali u odnosu na usvajajući dio da ne navodi razloge da li je taj dug u zastari.

11. Odgovor na žalbu nije podnesen.

12. Žalba je osnovana.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor u [adresa] za razdoblje od rujna 2018. do prosinca 2020., a između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li potraživanje u zastari.

14. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja odnosno da li je tužitelj bio opskrbljivač toplinske energije sud prvog stupnja utvrđuje da iz priležeće dokumentacije proizlazi ovlaštenje tužitelja kao energetskog subjekta za pružanje usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom sukladno Općim uvjetima za opskrbu, toplinskom energijom (Narodne novine broj 129/06 i 35/14; dalje Opći uvjeti) te Odluci o iznosu o tarifni stavki i tarifnom sustavu za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom za energetski subjekt Hep-Toplinarstvo d.o.o. (Narodne novine broj 134/12). Utvrđeno je nadalje uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 14. veljače 2022. i prijepise računa da je kao krajnji kupac odnosno korisnik usluge tužitelja naveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2585958, da računi su izdati na ime tuženika kao fizičku osobu te da se utuženo potraživanje odnosi za razdoblje od rujna 2018. do prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 1.085,63 eur.

15. Zatim uvidom u ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije broj 5102 utvrđeno je da taj ugovor zaključen 30. rujna 1993. između Hrvatske elektroprivrede d.d. Direkcije za proizvodnju – Sektor za toplinsku djelatnost kao davatelja usluge i stambene zgrade [adresa] ([adresa] KD-4) Zagreb po potpisniku kućnog savjeta kao korisnika kojim ugovorom su utvrđena međusobna prava i obveze glede isporuke i korištenja toplinske energije za prostor korisnika u stambeno-poslovnom objektu u [adresa] u [adresa].

16. Nastavno uvidom u izvješće od 2. studenog 2017. sud navodi da su radnici tužitelja u suradnji sa predstavnikom suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] gospodinom MŽ i predstavnikom suvlasnika stambene zgrade [adresa] gospodinom GŽ izvršili provjeru poslovnih prostora i korisnika prostora na terenu te da je tako utvrđeno da je korisnik poslovnog prostora šifre 2585717 na adresi M. [adresa], trgovačko društvo Sergio d.o.o., a da je vlasnik prostora ŠŽ ovdje tuženik.

17. Nadalje uvidom u podatke o krajnjem kupcu toplinske energije od 20. studenog 2017. utvrđuje da je predstavnik suvlasnika TŽ svojim potpisom i pečatom predstavnika suvlasnika potvrdio da je tuženik vlasnik tog poslovnog, a korisnik trgovačko društvo Serio d.o.o. prostora površine 21,05 m2 na adresi [adresa] mjerno mjesto MA068 pod šifrom krajnjeg kupca 2585958 te da je ujedno izvršena promjena sa ranijeg korisnika OŽ.

18. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da tuženik tijekom postupka nije dokazao primjenom odredbe članka 219. ZPP-a da je tužitelju podnio prigovor da u predmetnom poslovnom prostoru ne dolazi do isporuke toplinske energije kao niti dokaze na koje se poziva u odgovoru na tužbu odnosno da je od tužitelja koji mjeri očitanje potrošnje ishodio potvrdu da se za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka ne vrši mjerenja kao i dokaz da su djelatnici tužitelja nekoliko puta bili na očevidu u predmetnom poslovnom prostoru te da su utvrdili da postoji problem sa grijanjem.

19. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud prvog stupnja utvrđuje da nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora na koji se odnosi utuženo razdoblje te da je sklopljen ugovor o isporuci korištenju toplinske energije za predmetnu zgradu u kojoj se nalazi poslovni prostor, da je predmetni poslovni prostor spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije te prihvaća djelomično tužbeni zahtjev tužitelja i održava na snazi djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovr- 237/2022 od 29. ožujka 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 902,58 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate. Poziva se na članak 2. točka 5. Općih uvjeta u kojima je propisano da je kupac toplinske energije pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju, da je člankom 88. stavak 10. Općih uvjeta propisano da je obveznik plaćanja računa iz stavka 8. i 10. istog članka vlasnik nekretnine, a od korisnik nekretnine kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika nekretnine pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije odnosno opskrbljivač toplinskom energijom, dok da je člankom 11. Općih uvjeta propisano da je obveznik plaćanja računa iz stavka 8. i 9. tog članka svaka osoba koja koristi prostor i bez valjane pravne osnove ako se tom prostoru uredno isporučuje toplinska energije.

20. Također se sud poziva na odredbu iz članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 152/22; dalje ZOO) navodeći da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje, a da je sukladno članku 342. stavak 1. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a da je tuženik dužan ispuniti je savjesno i u svemu kako glasi.

21. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da je podmirio dug za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje da je iz izvatka ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepisa računa koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu za koju se veže presumpcija istinitosti i čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 902,58 eur te je primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a djelomično održa citirani platni nalog dok odbija tužbeni zahtjev za iznos od 183,05 eura i za taj iznos ukida citirani platni nalog.

22. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a te obvezuje tuženika da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 431,66 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

23. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama o tome da li je tuženiku pružena usluga toplinske energije za predmetni poslovni prostor u cijelosti, posebno ako se uzmu u obzir navodi iz dopisa tužitelja na listu 113. spisa, da je u poslovnom prostoru u [adresa] u [adresa] mjerno mjesto MA068 šifra 2585717 utvrđeno da je korisnik strojarski ispravno otpojio jedno ogrjevno tijelo i da je sačinjena nova energetska suglasnost te da korisnik ima pravo na plaćanje smanjene snage i obračuna kod naplate s početkom od 1. studenog 2003., te se stoga ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava

24. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će utvrditi da li je tuženik kupac toplinske energije za predmetnim poslovni prostor u cijelosti ili djelomično ako je izdvojen krajnji kupac iz zajedničkog toplinskog sustava jer je tada naplata uređena Zakonom o tržištu toplinske energije prema tada važećoj odredbi članka 45. prema kojoj iznimno od odredbi tog zakona krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije se može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava i da je krajnji kupac u obvezi plaćati tzv. fiksnu naknadu za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 784/2021).

25. Isto tako odluka suda prvog stupnja ne sadrži razloge o istaknutom prigovoru zastare koji ističe tuženik tijekom postupka te se stoga odluka ne može niti u tom pravcu ispitati.

26. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka o prigovoru zastare navesti razloge i odlučiti da li i u kojem iznosu navedeni platni nalog održava na snazi.

27. U odnosu na prigovor aktivne i pasivne legitimacije navodi se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da postoji aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika jer da je tužitelj ovlašten kao energetski subjekt za pružanje usluga energetskih djelatnosti proizvodnje distribucije i opskrbe toplinskom energijom sukladno Općim uvjetima i navedenoj odluci o iznosu tarifnih stavki da je zaključen ugovor o opskrbi toplinske energije sa prednikom tužitelja da je za predmetnu zgradu izdata energetska suglasnost, da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora pa da je stoga i pasivno legitimiran u ovom postupku.

28. Nakon što sud prvog stupnja u nastavku postupka otkloni navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ponovno će odlučiti o tome da li su ispunjene zakonske pretpostavke da se citirani platni nalog održi u cijelosti ili djelomično na snazi za iznos od 902,58 eura te će odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

29. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja.

30. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković