Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1242/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelj Flora VTC d.o.o. OIB: 54521868069, iz Virovitice, Vukovarska cesta 5, zastupanog po direktoru ĆU, protiv tuženika ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Povrv-118/2023-10 od 6. lipnja 2024., 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Povrv-118/2023-10 od 6. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u riješenu o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Naumovski iz Slatine broj Ovrv-3505/2023 od 10. kolovoza 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od ukupno 91,71 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose od po 10,19 eur, pobliže navedeno kao u izreci presude.
2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 25,00 eur s zateznom kamatom.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP)s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.
4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.
5. Žalba nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju radi se o sporu u postupku male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a.
7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP- a.
8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa tuženik u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 91,71 eur po osnovi neplaćene usluge odvoza miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u periodu od rujna 2021. do svibnja 2023. za nekretninu tuženika na adresi u [adresa].
10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. i članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
11. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznog postupku u bitnom utvrdio i zaključio:
- da je tužitelj 31. srpnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate predmetne novčane tražbine;
- da je javna bilježnica Sandra Naumovski iz Slatine donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-3505/2023 od 10. kolovoza 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju utuženi novčani iznos;
- da je tuženik protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika podnio prigovor,
- da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporava pasivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine, prigovara da isprave na temelju kojih tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi nisu vjerodostojne isprave, zatim da tuženik ističe da s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o odvozu mješanog komunalnog otpada, da tuženik nije korisnik usluge te da nije u obvezi tužitelju platiti utuženu novčanu tražbinu te nadalje da tužitelj nije tuženiku dostavio račune za odvoz komunalnog otpada za predmetnu nekretninu u utuženom vremenskom razdoblju,
- da je tužitelj osporio sve tuženikove navode iz prigovora (odgovora na tužbu) te naveo da tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan te se pozvao na odredbu članka 78. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 24/21, 142/23; dalje ZGO) te naveo da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge izjavu, slijedom čega je zaključio da tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan s obzirom na okolnost da se radi o javnoj usluzi pri čemu je sud na temelju stranačkog iskaza tuženika utvrdio i ocijenio da tuženik navodi da on inače stanuje na adresi u [adresa], gdje ima stan, dok da na adresi u [adresa] ima kuću u kojoj pored njega stanuju i članovi njegove obitelji, kćerka i supruga,
- da je tužitelj u spis dostavio cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u [adresa], zatim Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, iz siječnja 2018. i srpnja 2021., da je tužitelj, podnoseći prijedlog za ovrhu, kao vjerodostojnu ispravu kojom dokazuje svoju novčanu tražbinu priložio izvod otvorenih stavki za tuženika kao korisnika predmetne nekretnine iz koje isprave proizlazi da tuženik nije platio tužitelju uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] za period od rujna 2022. do svibnja 2023. u ukupnom iznosu od 91,71 eur odnosno iznos od 10,19 eur mjesečno.
12. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocjenjujući tuženikov prigovor zastare ocijenio da je isti neosnovan, pri čemu se pozvao na odredbu članka 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) prema kojoj zakonskoj odredbi tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu. Cijeneći da je najstarija utužena tužiteljeva novčana tražbina dospjela 31. listopada 2022. za mjesec rujan 2022., da je prijedlog za ovrhu podnesen 31. srpnja 2023. sud je zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare.
13. Sud je dalje ocijenio da je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu s obzirom da je tuženik kao vlasnik nekretnine na adresi u [adresa] u obvezi platiti tužitelju izvršenu javnu usluge bez obzira na okolnost što tuženik s tužiteljem nije sklopio pisani ugovor, dok je sud u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva utvrdio i zaključio da je tužitelj priloženim ispravama dokazao visinu tužbenog zahtjeva.
14. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
15. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude navodi da izvadak iz otvorenih stavki koji je tužitelj kao vjerodostojnu ispravu priložio uz prijedlog za ovrhu i kojom dokazuje utuženu novčanu tražbinu, nije vjerodostojna isprava jer da ne sadrži sve zakonom propisane elemente da bi kao takav bio podoban za ovrhu, pri čemu se tuženik poziva na odredbe Zakona o računovodstvu, kao i odredbe Ovršnog zakona, pri čemu posebno navodi da spisu nisu priloženi računi (tzv. R1) kao dokaz koji da su navedeni u preslici izvatka otvorenih stavki već da su priloženi nalozi za plaćanje/tzv. uplatnice tzv. akontacijske rate crvene boje koje tužitelj unaprijed šalje za cijelu godinu koje kao takve nemaju karakter vjerodostojne isprave, te smatra da tužitelj na kojem je teret dokaza u smislu odredbe članka 219. ZPP-a, ovu odlučnu okolnost, dakle da se radi o vjerodostojnoj ispravi nije dokazao.
16. Svi opisani žalbeni navodi tuženika u suštini predstavljaju žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg, kao što je to već istaknuto nije dopušteno pobijati prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti.
17. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pritom polazeći od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio izvod otvorenih stavki kojim dokazuje svoju novčanu tražbinu – neplaćene usluge odvoza mješovitog komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa], u periodu od rujna 2022. do svibnja 2023. (list 11. spisa), a iz koje isprave proizlazi da je ista pravovaljana bez pečata i potpisa pri čemu iz navedene isprave proizlazi da ukupan dug tuženika za utuženo razdoblje iznosi 91,71 eur, te se radi o valjanoj vjerodostojnoj ispravi.
19. Prvostupanjski sud je nadalje pravilno u primjeni odredbe članka 232. stavak 1. ZOO ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare, budući da je najstarija tužiteljeva novčana tražbina dospjela 31. listopada 2022. za mjesec rujan 2022. dok je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesen 31. srpnja 2023.
20. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno zaključio o neosnovanosti tuženikova prigovora promašene pasivne legitimacije pri čemu je, pravilno cijenio sadržaj odredbe članka 78. stavak 1. ZGO, kao i odredbe tužiteljevih Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog (komunalnog otpada) kojom je u članku 4. regulirano da korisnici usluge javnu uslugu ugovaraju zaključenjem ugovora sukladno odluci (stavak 1.), zatim da se ugovor smatra sklopljenim: - kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnike za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge izjavu (stavak 2.), zaključenjem ugovora korisnik usluge pristaje na primjenu odredbi Općih uvjeta (stavak 3.) te da se ugovori s korisnicima usluge zaključuju na neodređeno vrijeme (stavak 4.).
21. Slijedom citirane odredbe članka 4. Općih uvjeta kao i citirane odredbe članka 78. stavak 1. ZGO, proizlazi da prikupljanje (odvoz) miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada jest javna usluga, da je u konkretnom slučaju tuženik s tužiteljem zaključio ugovor s obzirom da iz stranačkog iskaza tuženika jasno proizlazi da se ispred predmetne kuće nalaze spremnici za primopredaju komunalnog otpada, a zaprimanjem spremnika se također smatra da je ugovor s tužiteljem sklopljen. Kada se uzme u obzir da iz stranačkog iskaza tuženika također proizlazi da on živi s ostalim članovima svoje obitelji u toj kući tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari odnosno u obvezi je platiti naknadu za odvoz miješanog komunalnog otpada u utuženom vremenskom razdoblju. Pri svemu, za ukazati je da je tužitelj priložio u spis zapisnik broj 418/09 (list 139. spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik s adresom stanovanja [adresa] obavijestio tužitelja da je preuzeo nekretninu na toj adresi na temelju darovnog ugovora sklopljenog sa svojom majkom pri čemu je navedeno da će broj članova u kući biti troje, te da se vrši promjena sa imena UU na ime tuženika (UU ŽU) što je sve učinjeno 28. kolovoza 2009. Ako bi se i prihvatili navodi tuženika da on stanuje u stanu na adresi u [adresa], tada je tuženik o toj okolnosti bio dužan obavijestiti tužitelja, te eventualno kao nove korisnike usluge za nekretninu na adresi [adresa] prijaviti članove svoje obitelji koji u toj kući stanuju.
22. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
23. Visinu tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 91,71 eur za cijelo utuženo razdoblje prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju cjenika tužitelja i druge dokumentacije u spisu.
24. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. članka 155,. ZPP-a.
25. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 23. siječnja 2026.
Sudac
Duško Abramović
