REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-808/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 12. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, [adresa], OIB: 8439756623 isplati iznos od 2.903,88eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište promjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i daljnje troškove sudskog postupka, zajedno s zateznom kamatom sve u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d. za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. travnja 2025. ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 1. lipnja 2017. došlo do prometne nesreće koju je prouzročio RD kao vozač automobila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom broj [broj police], na način da je pretjecao kamion s prikolicom te je pri pretjecanju udario u stražnji dio kamiona koji je vozio TD. Ističe da je u navedenoj prometnoj nesreći smrtno stradao osiguranik tužitelja MD, kao i da je RD pravomoćnom presudom proglašen krivim za izazivanje navedene prometne nezgode. Tužitelj nadalje navodi da je rješenjem broj 169236 od **.**.2018. PD, izvanbračnoj supruzi JD i njihovom djetetu ID JD priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 18. lipnja 2017. Ističe da je u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 2.903,88 EUR, a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 2.903,88 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od dana 01. lipnja 2017. godine te činjenicu da je tužitelj obitelji pok. osiguranika MD priznao pravo na obiteljsku mirovinu, ali da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem smrtnog lista (list 5 spisa), rješenja pod brojem 369236 od 3. kolovoza 2018. (list 6-13 spisa), nalaza i mišljenja vještake (list 15-22 i 38 spisa), presude Okružnog suda u Kopru (list 23-25 spisa), zapisnika (list 26-33 spisa), obračuna isplata na teret HZMO (list 63-78 spisa) i zahtjeva za naknadu štete s povratnicom (list 79-81 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4.1. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga te da predlažu donošenje odluke na temelju stanja spisa.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 2.903,88 EUR obitelji osiguranika MD koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. lipnja 2017., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda izvan rada.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja te isplata obiteljske mirovine obitelji osiguranika tužitelja u iznosu od 2.903,88 EUR.

7.1. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine obitelji osiguranika tužitelja).

8.1. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

8.2. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

9. Ovdje prvenstveno valja reći da je u pravilu obiteljska mirovina zbog smrti izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog smrti izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare. Međutim, tužitelj nije predložio financijsko vještačenje na okolnost razlike između mirovine određene rješenjem i one koja bi bila određena u slučaju ozljede na radu.

9.1. U takvoj situaciji, kada tužitelj ne predlaže financijsko vještačenje, a niti tuženik na okolnost pozitivne razlike ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, o tome je valjalo odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, ovaj sud smatra da je glede dokazivanja navedene razlike teret dokaza na tužitelju, koji je trebao dokazati da ta razlika postoji, jer je u pravilu obiteljska mirovina zbog smrti izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog smrti izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare.

9.2. Slijedom navedenog, sud je utvrdio (primjenom pravila o teretu dokazivanja – 221.a ZPP-a), da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene obiteljske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, slijedom čega je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

10. S obzirom da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale prigovore tuženika.

11. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tuženika (list 269 spisa).

12.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2025. u visini od 100 boda (Tbr. 9. st. 1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 EUR. Dakle, tuženiku pripada naknada troškova u ukupnom iznosu od 250,00 EUR.

12.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2025., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Naime, tuženik je navode iz navedenog podneska mogao iznijeti već u odgovoru na tužbu ili na raspravi.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.