REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-536/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika LAGOSTA d.o.o., Žabica, Žabica 19, OIB: 53183690466, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku iz Rijeke, Ivana Grohovca 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Antoniu Šćulacu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LAGOSTA d.o.o., Gospić, Žabica 19, OIB: 23759810849, isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 iznos od 1.216,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 965,44 EUR od 23. studenoga 2021. do isplate, a na iznos od 250,58 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.542,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. listopada 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 1.216,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. U tužbi navodi da je 1. lipnja 2021. oko 10,00 sati na 34 km + 750 k, II. dionice državne ceste D-25, kod mjesta Sušanj Cesarički došlo do prometne nezgode na način da je vozač SZ upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] iz smjera Gospića u smjeru Karlobaga, te da je na kolnik s lijeve strane iz područja kojim gospodari tuženik iznenada skočila divlja životinja-srndać. Tada da je došlo do udara prednjim lijevim bočnim djelom vozila u divljač koja je oborena na kolnik, nakon čega se ista udaljila u smjeru iz kojeg je došla. Nadalje, navodi da je na dan štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja MOJ AUTO broj 0440929685 max., temeljem koje police je oštećenom PBZ leasing d.o.o. na ime nastale imovinske štete na vozilu 22. studenoga 2021. isplatio iznos od 7.274,12 kuna/965,44 EUR[1] , a 25. studenoga 2021. iznos od 1.888,01 kuna/250,58 EUR. Stoga, a budući da tuženik gospodari lovištem IX/10 - Ramino Korito unutar kojeg se nalazi mjesto na kojem se dogodila prometna nezgoda, da je tužitelj stekao pravo regresa prema tuženiku. Ističe da je tuženik, odnosno osiguratelj tuženika odbio poziv na isplatu predmetnog iznosa u mirnom postupku, pa predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što predmetna cesta nije označena prometnim znakom opasnosti od pojave divljači na cesti iako je upozoravao na tu opasnost. Stoga, a s obzirom da je do prometne nezgode došlo na javnoj cesti, treba odgovarati osoba koja upravlja tom prometnicom, budući da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom. Navodi i da osporava nastanak štetnog događaja na način kako to tužitelj navodi u tužbi, te postojanje bilo kakve odgovornosti tuženika za štetni događaj jer ne postoji ni jedan dokaz koji potvrđuje sudjelovanje bilo kakve divljači u prometnoj nezgodi, budući da je izuzeta samo jedna dlaka jer se životinja udaljila, a da se i ta jedna dlaka mogla nalaziti na automobilu od prije.

3. Na ročištu 24. travnja 2024., a temeljem izjave o miješanju dane na ročištu 13. veljače 2024. od strane trgovačkog društva EUROHERC osiguranja d.d., sukladno odredbi članka 211. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), dopušteno je sudjelovanje umješača na strani tuženika, budući da je Ministarstvo poljoprivrede imalo sklopljenu policu osiguranja s EUROHERC osiguranjem d.d. u vrijeme kada se dogodila predmetna prometna nezgoda.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo da je netočna tvrdnja tuženika kako nema dovoljno dokaza da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta na divljač već da se moglo raditi i o nekoj drugoj životinji, budući da je povodom štetnog događaja obavljen očevid od strane policijskih službenika policijske postaje Karlobag kojom prilikom su na vozilu osiguranika pronađeni tragovi dlake srndaća, te je dlaka izuzeta. Istaknuo je i da je vozač predmetnog vozila SZ nepristrani svjedok, koji nije imao razloga izmisliti da se radi o naletu na divljač jer bi šteta na vozilu svakako bila nadoknađena, s obzirom da je vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, a temeljem koje je pokrivena šteta i kada se ne radi o naletu na divlju životinju, pa čak i ako je vozač kriv za prometnu nezgodu. Također, tužitelj napominje da činjenica što divljač nije pronađena nakon nezgode ne znači da vozilo nije udarilo u divljač, tim više što je na području gdje se dogodila prometna nezgoda prema karakteristikama predmetnog djela ceste velika vjerojatnost prelaska divljih životinja preko predmetne prometnice. Istaknuo je i da je nesporno da je divlja životinja na cesti opasna stvar, za koju odgovora vlasnik stvari, odnosno lovačko društvo po načelu objektivne odgovornosti, odnosno načelu uzročnosti bez obzira na krivnju temeljem odredbi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da se iz potvrde MUP-a od 22. listopada 2021. jasno i nedvosmisleno proizlazi kako je divlja životinja (srndać) istrčala iz područja kojim gospodari tuženik, te kako navedena potvrda predstavlja javnu ispravu koja u sebi sadrži presumpciju istinitosti.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao na prigovoru da je sporno je li u prometnoj nezgodi sudjelovala divljač jer, iako je u potvrdi MUP-a naznačeno da je dlaka izuzeta, da nije navedeno o kojoj dlaci se radi, pa da se moglo raditi o nekoj drugoj životinji koja je prelazila cestu, slijedom čega da nije dokazano da je uzrok nesreće zbiljski udar u divljač koja je na cestu dospjela iz lovišta pod ingerencijom pasivno legitimiranog u ovome sporu.

6. Na ročištu održanom 13. veljače 2024. umješač na strani tuženika je u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije naveo da tužitelj nije dokazao da bi se šteta dogodila u lovištu kojim gospodari tuženik, jer dostavljena karta lovišta i ispis iz lovne evidencije nisu dovoljni da bi se utvrdilo konkretno mjesto nastanka štetnog događaja unutar područja lovišta kojim gospodari tuženik. Također je istaknuo, da, suprotno navodima tužitelja, potvrda MUP-a u dijelu u kojem se navodi naziv lovačkog društva koje gospodari lovištem koje se nalazi uz cestu na kojoj se dogodio štetni događaj, u tom dijelu nema snagu javne isprave, budući da policijski službenici ne raspolažu informacijama vezanim uz granice pojedinog lovišta i nazivima lovoovlaštenika.

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka EZ, AZ i SZ, te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing. Alberta Grabovca i očitovanje vještaka.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.216,02 EUR s osnove regresnog zahtjeva, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku PBZ leasing d.o.o., podružnica Gospić, i to 22. studenoga 2021. iznos od 7.274,12 kuna/965,44 EUR, a 25. studenoga 2021. iznos od 1.888,01 kuna/250,58 EUR, na temelju police osiguranja MOJ AUTO broj 04400929685 s trajanjem od 16. studenoga 2020. do 16. studenoga 2021., a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koja se dogodila 1. lipnja 2021. uslijed naleta vozila na divljač – srndaća.

10. Među strankama nije sporno pravo tužitelja da zahtjeva isplatu s osnove regresnog zahtjeva onog iznosa koji je isplatio svom osiguraniku PBZ leasing d.o.o., podružnica Gospić, temeljem police osiguranja MOJ AUTO broj 04400929685, budući da tuženik nije osporio da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja temeljem ranije navedene police osiguranja, kao i da je svom osiguraniku 22. studenoga 2021. i 25. studenoga 2021. isplatio iznos od 1.216,02 EUR. Navedeno proizlazi i iz police osiguranja MOJ AUTO broj 04400929685 (list 11-12 spisa) i prometa izvadaka po zadanim uvjetima (list 127-130 spisa).

11. Stoga je, a temeljem odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) koja propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, tužitelj bio ovlašten podnijeti tužbu protiv tuženika, a isplatom osigurnine nastupila je subrogacija na temelju zakona.

12. Također, među strankama nije sporno, a budući da tuženik to tijekom postupka nije osporio, da se prometna nezgoda dogodila u mjestu Sušanj Cesarički, na području II. dionice Državne ceste D-25.

13. Međutim, među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, način nastanka štetnog događaja, opseg i visina štete, te odgovornost, odnosno suodgovornost vozača vozila.

14. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva, i to kao objektivna odgovornost, uređena je odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje ZL), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (1. lipnja 2021.). Odredbom članka 80. stavka 1. ZL-a propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo zakonom propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

15. Nadalje, odštetna odgovornost tuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, odnosno odredba članka 1045. stavka 3. ZOO-a, koja propisuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama članka 1063. - 1067. ZOO-a, budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:

U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u nizu njegovih odluka (npr. poslovni broj Rev-1816/90 i poslovni broj Rev-2070/92). Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa tuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga se odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva. Drugim riječima, kako u ovom slučaju tuženik odgovara prema načelu kauzaliteta (objektivne odgovornosti), tužitelj je bio dužan dokazati da je šteta nastala i da potječe od opasne stvari (divljači). S druge strane, tuženik se mogao osloboditi odgovornosti, pod uvjetom da je dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju ona nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 2. i 3. ZOO-a). U tom smislu napominje se da za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11,18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje ZC).

16. Neosnovano tuženik i umješač tijekom postupka ističu prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Tužitelj je u odnosu na navedeno uz tužbu dostavio kartu lovišta IX/10 - Ramino Korito kojim gospodari tuženik, te ispis iz lovne evidencije za navedeno lovište (list 9-11 spisa), dok je umješač naveo da isto nije dovoljno da bi se utvrdilo da se predmetna prometna nezgoda dogodila da području lovišta kojim gospodari tuženik. Radi odluke o navedenom, sud je u tijeku postupka proveo dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika LZ (list 222-223 spisa) koja je jasno iskazala da se prometnica na kojoj se dogodila prometna nezgoda nalazi unutar područja lovišta kojim upravlja tuženik. Stoga je sud navedeni prigovor utvrdio neosnovanim.

17. Nadalje, nije sporno da prometnica na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije bila označena prometnim znakom opasnosti od pojave divljači na cesti. U tom smislu, točan je navod tuženika da u slučaju kada je do prometne nezgode došlo na javnoj cesti, treba odgovarati osoba koja upravlja tom prometnicom, budući da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, ali navedeno samo u slučaju kada javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom, sukladno članku 50. stavku 2. ZC-a. Teret dokaza propusta prave osobe koja upravlja javnom cestom, a koji je vezan uz nepostavljane prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici, unatoč zahtjevu tuženika da ga postavi, je na tuženiku, odnosno dužnost je tuženika dokazati da je tražio od pravne osobe koja upravlja državnom cestom, postavljanje prometnog znaka opasnost „divljač na cesti“. Iz iskaza zastupnice po zakonu LZ (list 222-223 spisa) proizlazi da je tuženik 2022. poslao e-mail društvu Lika ceste d.o.o. da bi se trebalo pojačati osiguranje na predmetnoj dionici, a da je tuženik 2023. vlastitim sredstvima u suradnji s Lika ceste d.o.o., na svim dijelovima ceste od Brušana prema Karlobagu, postavio reflektirajuće prizme. Međutim, istaknula je i da je tuženik prije 2022. samo putem Facebooka upozoravao na opasnost od divljači na cesti u sezoni parenja, ali da se nije službeno obraćao nadležnom za održavanje cesta.

18. Sukladno navedenom, tuženik nije dokazao propust prave osobe koja upravlja javnom cestom vezano uz nepostavljane prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici, budući da iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika proizlazi da postavljanje takvog znaka tuženik od osobe koja upravlja predmetnom prometnicom, prije predmetne prometne nezgode koja se dogodila 2021., nije uopće tražio. S tim u vezi, prema stavu ovoga suda, niti radnje poduzete od strane tuženika nakon prometne nezgode, odnosno tijekom 2022. i 2023., ne bi predstavljale radnje u smislu zahtjeva tuženika za postavljanjem znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici.

19. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je sporno je li do prometne nezgode došlo naletom vozila na divljač – srndaća ili se radilo eventualno o nekoj domaćoj životinji, sud je proveo dokaz saslušanjem vozača SZ (list 214 spisa) i putnice u vozilu EZ (list 221-222 spisa), te vještačenje po vještaku prometne struke. U svojem iskazu vozač SZ je naveo da je predmetne zgode vozio iz smjera Gospića prema Karlobagu, a do predmetne nezgode da je došlo otprilike 10 km prije Karlobaga, na način da mu je iznenada s lijeve strane sa stijene skočila srna na cestu ispred vozila, te da ju je vozilom udario desnom stranom. Navodi da je divljač u prvom trenutku bila onesviještena ispred vozila, ali da se potom ustala i otišla u šumu. Napominje da se vozilo kretalo brzinom između 60 i 70 km/h. Svjedokinja NZ u svojem iskazu je navela da je bila putnica u vozilu kojim je upravljao SZ i da su poslovno išli na teren u Karlobag. Na dionici iznad Sušnja sa lijeve strane da je sa brda izletjela srna pod kotač. Navela je da je vidjela srnu krajičkom oka, te upozorila vozača na srnu, ali da je to bilo kad se ista već krenula spuštati prema cesti, pa da je njezino upozorenje bilo prekasno. Navodi da su se kretali brzinom od 60 km/h. Kad su izašli iz automobila glava od srne da je bila zaglavljena između kotača i branika, ali da se srna ustala i pobjegla u lijevo iz smjera iz kojeg je i došla, u brdo. Policija da je po dolasku izuzela dio branika na kojem je bilo tragova krvi i dlake od srne. Iz nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Alberta Grabovca (list 245-255 spisa), te očitovanja vještaka na primjedbe tuženika (list 277-278 spisa) proizlazi da je vještak u odnosu na navedenu okolnost naveo da ne može utvrditi da je uzrok prometne nezgode zbiljski udar u određenu vrstu, te da nalaz ne može potvrditi da je došlo do naleta na divljač, ali da niti ne osporava postojanje naleta na divljač.

20. Sukladno navedenom, a iako se vještak nije mogao sa sigurnošću izjasniti je li do nezgode došlo uslijed udarca u divlju životinju, navedeno zajedno s iskazima svjedoka SZ i EZ, koji iskazi su u potpunosti suglasni, te su oboje na uvjerljiv, životan i logičan način opisali kako samu dinamiku nastanka štetnog događaja, tako i da se radilo o naletu na divlju životinju srnu/srndaća, te primjenom pravila o teretu dokazivanja koja se, a s obzirom na to da tuženik nije predlagao dokaze kojima bi dokazao svoje (suprotne) tvrdnje, odnosno da bi se radilo o udaru u neku drugu životinju, upućuju na zaključak da se prometna nezgoda dogodila upravo uslijed udarca vozila kojim je upravljao SZ u divlju životinju – srnu/srndaća. Pri tome, a u odnosu na vjerodostojnost iskaza svjedoka valja navesti da je u trenutku nastanka prometne nezgode predmetno vozilo bilo osigurano policom kasko osiguranja koja pokriva nastanak štete čak i uslijed krivnje vozača, stoga sud smatra kako vozač i suvozačica nisu imali razloga navoditi kako se radi o srnećoj divljači, ukoliko to nije bilo točno, jer bi polica kasko osiguranja u svakom slučaju pokrila pretrpljenu štetu na vozilu.

21. Također, tuženik je istaknuo prigovor suodgovornosti vozača vozila, odnosno da je vozač pridonio nastanku i visini same štete. Iz nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Alberta Grabovca proizlazi kako se mjesto prometne nezgode, odnosno točnog naleta na divljač ne može sa sigurnošću utvrditi jer nema pokazatelja koji bi upućivali na mjesto naleta na divljač, kao i brzinu kretanja vozila u momentu nailaska na divljač. Međutim, istaknuo je, iako je nejasno je li put naveden u zapisniku policije u dužini od 45 m zaustavni put ili je vozilo pomaknuto nakon zaustavljanja, da položaj vozila i iskaz vozača ukazuju da se radi o zaustavnom putu, te da se u tom slučaju vozilo u momentu naleta na divljač kretalo brzinom do oko 77 km/h. Naveo je i da je, ukoliko se vozilo kretalo brzinom oko 77km/h u momentu naleta, za vrijeme reagiranja kočenjem (1 sekunda), vozač imao na raspolaganju svega 21,4 m, a da zaustavni put za brzinu 77 km/h iznosi 67 m. Naveo je i da za brzinu kretanja 60 km/h, zaustavni put iznosi 49 m, a što ukazuje da vozač nije bio u tehničkoj mogućnosti zaustaviti se do divljači u slučaju kretanja brzinom od 60 km/h. Stoga, zaključuje da je za vozača pojava divljači na cesti predstavljala iznenadnu opasnost, koju nije mogao izbjeći ni na koji način, jer da neovisno je li se radilo o brzini kretanja od 77 km/h, 70 km/h ili dopuštenih 60 km/h, vozač nije imao dovoljan zaustavni put za zaustavljanje svog vozila do mjesta naleta. U konačnici, napomenuo je da je, unatoč činjenici da je do prometne nezgode došlo za vrijeme danjeg svjetla i na mjestu gdje je cesta u ravnici i pregledna, moguće da vozač nije primijetio dolazak srne sa lijeve strane iz razloga što je bio skoncentriran na vožnju i gledao ispred sebe.

22. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se tuženik podneskom od 21. siječnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje navodeći da iz nalaza i mišljenja proizlazi da se vozač u trenutku naleta na divljač kretao brzinom od 77 km/h, što nesporno predstavlja prekoračenje dopuštene brzine kretanja od 60 km/h, a s obzirom da je nepoznato točno mjesto naleta na divljač, kao i točna udaljenost zaustavljanja, odnosno put dužine kočenja, da postoji hipotetska, a i realna mogućnost da je brzina kretanja vozila bila i veća od 77 km/h. Naglasio je i da iz nalaza i mišljenja proizlazi da su u vrijeme nastanka prometne nezgode bili idealni uvjeti za odvijanje redovnog prometovanja, pa da ostaje nejasno kako vozač nije uočio divljač s lijeve strane kolnika, iako je za to bio u tehničkoj mogućnosti, što je potvrdio i vještak. Stoga, da u prilog zakašnjele reakcije vozača, uz evidentno prekoračenje brzine, govore i dijelovi iskaza saslušanih svjedoka koji su naveli da su u vrijeme nastanka prometne nezgode pričali. Sve navedeno da ukazuje da sud treba uzeti u obzir odredbu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da u slučaju kad je oštećenik pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio potječe od oštećenikove radnje ili propusta, da će sud dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

23. U svom očitovanju od 7. srpnja 2025., te na ročištu 27. studenoga 2025. na kojem je vještak usmeno iznio nalaz i mišljenje, isti je istaknuo kako je u policijskom zapisniku navedeno da je vozač pomaknuo vozilo za 45 m od mjesta naleta na divljač, ali da se vozilo tehnički nije moglo zaustaviti u mjestu naleta, već da je potreban zaustavni put. Rastojanje od 45 m, koje se navodi u zapisniku da je zaustavni put vozila, te da su s tim u skladu i iskazi svjedoka da se vozilo kretalo 60 km/h, odnosno između 60 i 70 km/h. Navedeno da potvrđuje da se radilo o zaustavnom putu. Navodi i da u slučaju pomicanja vozila, vozač isto čini jer želi nešto napraviti: maknuti vozilo s kolnika radi nesmetanog prometa, vozilo zaustaviti uz desni rub kolnika ili pomaknuti radi preglednosti, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj jer je vozilo ostalo na pravcu, na desnoj prometnoj traci, na preglednom kolniku i nije učinjeno ništa što je produkt pomicanja. Također je naveo da bi u principu šteta na vozilu mogla biti manja da se vozilo kretalo u skladu s ograničenjem, ali da je na to teško odgovoriti jer da postoje situacije gdje je brzina kretanja vozila bila veća, a šteta manja. Naveo je i da postoji mogućnost da kočenja nije bilo, ali da vozilo ima ABS sustav, što znači da se tragovi kočenja neće vidjeti, kao i da je u nalazu uzeo u obzir usporenje od 5,5 m/s, a što je maksimalno usporenje bez tragova kočenja. U konkretnom slučaju da se ne može znati je li bilo forsiranog kočenja, ali da se u situaciji suhog kolnika i forsiranog kočenja uzima usporenje od 7,5 m/s. Zaustavni put od 45 m pri brzini od 77 km/h da se odnosi ukoliko je vozač usporavao, a ne poduzeo radnju forsiranog kočenja.

24. Sukladno navedenom, iako iz nalaza i mišljenja vještaka, koji je u odnosu na navedenu okolnost uzeo u obzir sve dostupne i relevantne činjenice u ovome predmetu, kao i stručna znanja i iskustvo vezano za ocjenu dinamike nastanka predmetne prometne nezgode (vrijeme potrebno za zaustavljanje vozila pri određenoj brzini kretanja, posebno uzimajući u obzir stanje kolnika, vremenske uvjete, kao i načine reagiranja, odnosno poduzimanja radnje kočenja vozača) posebno u odnosu na činjenicu je li, u policijskom zapisniku navedeno pomicanje vozila za 45 m, zaustavni put ili pomicanje vozila, proizlazi da se vozač vozila predmetne zgode kretao brzinom od 77 km/h, odnosno brzinom iznad dopuštene brzine kretanja od 60 km/h. Međutim, za postojanje suodgovornosti vozača, odnosno njegova doprinosa nastanku i visini štete između njegove radnje kretanja brzinom iznad dopuštene i samog nastanka i visine štete mora postojati uzročno posljedična veza. Tuženik navedeno nije dokazao, budući da je vještak u nalazu i mišljenju, koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka je sud prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke, te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio i detaljno odgovorio na primjedbe tuženika, da neovisno je li se radilo o brzini kretanja od 77 km/h, 70 km/h ili dopuštenih 60 km/h, vozač nije imao dovoljan zaustavni put za zaustavljanje svog vozila do mjesta naleta, pri čemu je također, jasno i logično obrazložio razloge zbog koji put od 45 m predstavlja zaustavni put vozila, a ne pomicanje vozila nakon prometne nezgode.

25. Također, iako je vještak naveo da postoji mogućnost da bi, u slučaju da je brzina kretanja vozila bila u skladu s ograničenjem, šteta na vozilu bila manja, to ne čini utvrđenim postojanje doprinosa vozača visini štete, budući da je takav navod vještak utemeljio na pretpostavci, pa je tako iznio i da postoje situacije kada je brzina puno veća, a šteta manja, jer da primjerice da je brzina kretanja vozila bila veća da bi možda srna preletjela preko vozila i nastala bi manja šteta ili da možda ne bi ni došlo do nesreće.

26. S tim u vezi, neosnovani su i navodi tuženika da bi doprinos vozača predstavljala činjenica da je isti u vrijeme nastanka prometne nezgode pričao sa suvozačicom, što je posljedično moglo dovesti do smanjenja dužne pažnje. Naime, vođenje razgovora za vrijeme vožnje vozača i suvozača u automobilu predstavlja redovito i uobičajeno ponašanje tih sudionika u prometu, te navedeno nije zabranjeno niti jednom zakonskom odredbom. Zato je na tuženiku bio teret dokaza da je isto dovelo do smanjenja dužne pažnje vozača, na način da je to u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nezgode, odnosno s mogućnosti vozača da pravovremeno uoči divlju životinju i reagira, a što isti nije dokazao.

27. Iz tako utvrđenih okolnosti nastanka štetnog događaja sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na području kojim gospodari tuženik, da je nezgoda prouzrokovana istrčavanjem divlje životinje – srne/srndaća na cestu, te da ne postoje okolnosti prema kojima bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu, kao ni doprinos vozača nastanku prometne nezgode ili visini nastale štete.

28. Što se tiče visine utužene tražbine, napominje se da se šteta kao posljedica ovog štetnog događaja sastojala u materijalnoj šteti na automobilu osiguranom od strane tužitelja i troškovima popravka automobila. Visina nastale štete proizlazi iz prometa izvadaka po zadanim uvjetima (list 127 - 130 spisa) iz kojeg je razvidno da je tužitelj isplatio oštećenom PBZ leasing d.o.o. na ime nastale imovinske štete iznose od 7.274,12 kuna/965,44 EUR i 1.888,01 kuna/250,58 EUR. Također, nastalu štetu na vozilu procijenio je i vještak na temelju cijene dijelova vozila u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, pa je s obzirom na protek vremena od vremena nastanka nezgode do vremena izrade ponude za popravak (list 254 spisa) utvrdio da utuženi iznos odražava stvarnu visinu štete na vozilu. Sud nije imao razloga posumnjati u stručnost, objektivnost i ispravnost danog nalaza i mišljenja te utvrđenu visinu nastalih troškova, a niti su stranke stavile, u tom dijelu, stavile primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj opravdano svom osiguraniku isplatio utuženi iznos, a posljedično tome i osnovano postavio zahtjev po osnovi zakonske subrogacije prema tuženiku, slijedom čega je, a primjenom odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 1063., 1064. i 1066. stavka 1. ZOO-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

30. Kako su na osiguratelja prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu (tuženiku), tako je na njega prešlo i pravo potraživati od tuženika zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos koji je dospio u trenutku kada je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku, odnosno na iznos od 965,44 EUR od 23. studenoga 2021., a na iznos od 250,58 EUR od 26. studenoga 2022. (članak 1086. ZOO-a u vezi s člankom 963. stavkom 1. ZOO-a). Stoga je prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

31. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

32. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), sastav podnesaka od 22. studenoga 2023., 11. ožujka 2024. i 8. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR, za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, zastupanja na ročištima 13. veljače 2024., 24. travnja 2024., 9. srpnja 2024., 27. studenoga 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 300,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova prometnog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, te pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 EUR, te trošak pristupa svjedoka SZ po rješenju od 28. kolovoza 2025. u iznosu od 153,00 EUR (list 283-286 spisa) i svjedoka EZ po rješenju od 28. kolovoza 2025. u iznosu od 157,00 EUR (list 279-282 spisa). Stoga tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.542,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 151. stavka 3. ZPP-a.

33. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 2. studenoga 2023., 17. srpnja 2024., 4. studenoga 2024., 2. prosinca 2024., 4. ožujka 2025, 1. travnja 2025. i 8. rujna 2025. jer je navedenim podnescima tužitelj samo obavijestio sud da je izvršio naložene mu uplate, odnosno predložio zakazivanje ročišta, te stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

34. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude

U Rijeci, 23. siječnja 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).