Poslovni broj: Povrv-42/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko stambeno gospodarstvo Velika Gorica d.o.o., OIB: 15860024937, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Ana Reljić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Klafurić odvjetnik u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 9. prosinca 2025. nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-6175/2023 donesenom 6. studenoga 2023. od strane javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, a kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 793,28 eura za zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 10,20 eura od 16. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 25. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 25. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. studenoga 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. studenoga 2021. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 1. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 1. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. kolovoza 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. kolovoza 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. listopada 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. listopada 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. studenoga 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. studenoga 2022. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 1. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 1. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. travnja 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. travnja 2023. do isplate

- na iznos od 10,20 eura od 16. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. lipnja 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. lipnja 2023. do isplate

- na iznos od 10,25 eura od 16. srpnja 2023. do isplate

- na iznos od 14,54 eura od 16. srpnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-6175/2023 kojeg je dana 6. studenoga 2023. donio javni bilježnik Marko Jurlina iz Velike Gorice u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 59,73 eura sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura/188,36 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 6. studenoga 2023., te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 627,32 eura sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja protiv ovršenika, sada tuženika javni bilježnik Marko Jurlina iz [adresa], donio je 6. studenoga 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6175/2023 na temelju vjerodostojne isprave. Protiv navedenog rješenja, tuženik je pravovremeno uložio prigovor u kojem je u bitnom istakao da osporava u cijelosti rješenje o ovrsi te ističe prigovor krivo naplaćene pričuve za garažni prostor. U daljnjem nastavku postupka tuženik je istakao prigovor zastare.

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-42/2024-2 od 6. ožujka 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline poslovni broj Ovrv- 6175/2023 od 6. studenoga 2023. te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka tužitelj se očitovao na navode tuženika, te istakao da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene doprinose za zajedničku pričuvu, a koju je tuženik zakonski dužan plaćati – budući je isti suvlasnik nekretnine i to:

- 150. Suvlasnički dio: 1992/866006 etažno vlasništvo (E-150) - poslovni prostor LG1 u razizemlju, ulaz [adresa], površine 19,92 m2, (dalje: Prostor LG1) te

- 151. Suvlasnički dio: 1990/866006 etažno vlasništvo (E-151) - poslovni prostor LG2 u razizemlju, ulaz [adresa], površine 19,90 m2, (dalje: Prostor LG2).

3.1. Tuženik je predmetne prostore kupio od dvaju različitih vlasnika (od Marka Bajte 1984. te Zdravka Trošelja 1997.) koji su tada, u trenutku kupovine bili označeni kao garaže. No, potom je 2012. godine izvršeno etažiranje nekretnine, a u sklopu kojeg su prostori koji su bili predmeti potonjih kupoprodaja, prenamijenjeni te etažirani kao poslovni prostori LG1 te LG2. Dakle, tuženik je vlasnik posebnih dijelova nekretnine - Prostor LG1 površine 19,92 m2 te Prostor LG2 površine 19,90 m2. Ukupno, tuženik je suvlasnik 39,82 m2 nekretnine.

3.2. Temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom tuženika na adresi [adresa] u [adresa], broj 54-04/97-01, sklopljenim 8. prosinca 1997. (dalje: Ugovor o upravljanju), suvlasnici stambene zgrade u [adresa], poslove upravljanja zgradom povjerili su upravo tužitelju, kao upravitelju. U tom smislu postoji i obveza svih suvlasnika, a time i tuženika, da temeljem računa upravitelja, ovdje tužitelja, plaća mjesečnu naknadu, koja uključuje i poslove redovnog održavanja i hitnih radova. Odredbom članka 13. Ugovora o upravljanju predviđeno je da će se iznos naknade usklađivati Programom rada za pojedine godine. Definicija Programa rada kao i način njegovog usvajanja sadržani su u odredbi članka 8. Ugovora o upravljanju. Tako su u konkretnom slučaju suvlasnici usvojili Redovni program rada 2016. – 2026. za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2026. (dalje: Redovni PR), kao i Izvanredni program rada 2016.

– 2026. od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2026. (dalje: Izvanredni PR). Dodatno, člankom 13. Međuvlasničkog ugovora utvrđeno je kako će se godišnjim ili višegodišnjim programom utvrđivati sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanje zgrade (sredstva zajedničke pričuve) te tko i kako njima raspolaže. Također, suvlasnici na adresi [adresa] odlučili su podnijeti prijavu na natječaj za sufinanciranje, bespovratnim sredstvima, energetske obnove zgrade (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost). Slijedom toga, suvlasnici su donijeli 2. veljače 2016. Odluku kojom su utvrdili način na koji će, među ostalim, financirati dio projekta energetske obnove koji ni u kojem slučaju neće moći biti podmiren iz bespovratnih sredstava ako budu dodijeljena te utvrdili da povećavaju mjesečnu pričuvu na iznos od 5,20 kuna/m2 za redovitu i izvanrednu pričuvu, počevši od trenutka otplate kredita pa sve do njegove konačne otplate.

3.3. U odnosu na utužene iznose od 19,91 eura s dospijećem od 2. siječnja 2021., iznos od 19,91 eura s dospijećem na 12. lipnja 2021., te isti iznos s dospijećem na 16. lipnja 2022. tužitelj ističe da se ti iznosi odnose na troškove ovrha prema tuženiku iz 2021. godine kao i 2022. godine.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga -23/0000001 od 22. rujna 2023. (list 54-55 i 112-113 spisa), u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Kupoprodajni ugovor od 6. veljače 1984. (list 137-138 spisa), u Ugovor od 17. veljače 1997. (list 139 spisa), tlocrt razizemlja u Zagrebačkoj 128 (list 140 i 148 spisa), izvod iz elaborata etažiranja od srpnja 2007. (list 141 spisa), potvrdu Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, ispostava [adresa] od 20. kolovoza 2007. (list 142-146), u tehnički opis izvoda iz elaborata etažiranja posebnih dijelova stambeno-poslovne zgrade od 10. travnja 2012. (list 146 -147 spisa), u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 8. prosinca 1997. (list 152-153 spisa), u Dodatak ugovoru o upravljanju stambenom zgradom od 16. travnja 2014. (list 154 spisa), u Međuvlasnički ugovor od 12. veljače 1997. (list 155-156 spisa), popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (list 157 spisa), u redovni program rada 2016-2026 (list 158 spisa), izvanredni program rada 2016. -2026. (list 159 spisa), u Odluku broj 1-EOZ/2016 od 2. veljače 2016. (list 160-165 spisa), u iskaz tužitelja saslušanog na ročištu 9. prosinca 2025. (list 172 spisa), u iskaz svjedokinje NR danog na ročištu 9. prosinca 2025. (list 173 spisa).

5. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužba djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 793,28 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na ime zajedničke pričuve za poslovni prostor LG1 i LG2 za razdoblje od prosinca 2020. do srpnja 2023., te zahtjev za isplatu iznosa od 59,73 eura na ime troškova ovrhe iz 2021. i 2022. godine.

8. Prema odredbi članka 85. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

9. Prema odredbi članka 89. stavak 1. ZVDSP, troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drugačije određeno. Sukladno stavku 2. iste odredbe doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose također svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drugačije određeno.

10. Prema odredbi članka 90. stavak 1. ZVDSP zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanje nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da zajedničku pričuvu čine novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11. Odredbom članka 93. stavak 1. ZVDSP propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

12. Smislenim tumačenjem navedenih odredaba zakona, podrazumijeva se ovlast upravitelja u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.

13. Odredbom članka 375. stavak 1. ZVDSP propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom stavak 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

14. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 12. veljače 1997. i popis suvlasnika koji je sastavni dio tog Međuvlasničkog ugovora utvrđeno je da ga je sklopila većina suvlasnika nekretnine pa je takav Međuvlasnički ugovor zakonito sklopljen i valjan te odluke koje iz njega proizlaze obvezuju sve sadašnje i buduće suvlasnike neovisno o tome jesu li ih i oni potpisali, a što propisuje članak 375. ZVDSP-a.

15. Stoga tako sklopljen Međuvlasnički ugovor obvezuje i tuženika.

16. Prema odredbi članka 14. Međuvlasničkog ugovora kod obračuna troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi razdioba troškova obavlja se prema članku 10. ugovora uz korekcioni koeficijent, te je svaki suvlasnik obvezan plaćati pričuvu do 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja obvezni su plaćati zakonske zatezne kamate.

17. Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], utvrđeno je da iz istog proizlazi obveza svih suvlasnika zgrade da plaćaju doprinos u zajedničku pričuvu za pokriće troškova upravljanja i naknadu upravitelju, ovdje tužitelju.

18. Saslušan kao stranka tuženik je iskazao da je predmetne nekretnine stekao temeljem kupoprodajnih ugovora i to kupoprodajnog ugovora od 6. veljače 1984. sklopljenog sa RR, te kupoprodajnog ugovora od 17. veljače 1997. sklopljenog sa MR. Međutim, nekretnina koja je kupljena od RR predstavlja poslovni prostor, dok nekretnina kupljena od SR predstavlja garažni prostor a ne poslovni prostor, kako tvrdi tužitelj. Nadalje, tuženik navodi da, kada tužitelj za navedenu nekretninu obračuna mu pričuvu kao za garažni prostor, tada će plaćati pričuvu. Isto tako, ne zanima ga što je upisano u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu i je li u odnosu na predmetnu nekretninu izvršena prenamjena nekretnine iz garažnog prostora u poslovni prostor, kako to proizlazi iz etažnog elaborata, budući da je tražio da se izvrši upis garaže i odbijen je.

18.1. Tijekom postupka saslušana je svjedokinja NR, zaposlenica tužitelja, koja je u bitnome iskazala da se suvlasnicima nekretnina, doprinos za zajedničku pričuvu određuje temeljem dostavljene dokumentacije odnosno temeljem kupoprodajnog ugovora, rješenja o nasljeđivanju, darovnog ugovora i dr. Konkretno tuženiku se doprinos za zajedničku pričuvu naplaćuje u odnosu na poslovni prostor LG1 i LG2 temeljem dostavljene dokumentacije, prema koeficijentu koji je isti i za poslovni prostor i za garažu i za stambeni prostor, te redovna pričuva iznosi 2,15 kuna/m2, a izvanredna pričuva iznosi 3,05 kuna/m2, odnosno sveukupno 5,20 kuna/m2. Naime, za nekretnine na adresi [adresa], sklopljen je program za energetsku obnovu temeljem kojeg se suvlasnicima pored redovne pričuve naplaćuje i izvanredna pričuva. Redovna pričuva služi za obavljanje nužnih stvari na predmetnoj nekretnini, npr. manji popravci, trošak električne energije na zajedničkim dijelovima nekretnine, osiguranje nekretnine, deratizacija, naknada upravitelju itd., a izvanredna pričuva je zaseban program za energetsku obnovu koja najčešće službi za obnovu ovojnice zgrade (fasade), radi toplinske izolacije ili izolacije ravnog krova. U konkretnom slučaju je za izvanredni program dignut kredit kod Zagrebačke banke d.d. koji se djelomično sufinancirao iz europskih sredstava.

19. Sud iskaz svjedokinje NR ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim jer je u skladu sa materijalnom dokumentacijom. Poklanjajući vjeru iskazu tuženika u dijelu koji je potvrđen kupoprodajnim ugovorima kao materijalnim dokazima u spisu ovaj sud nalazi utvrđenim da na adresi [adresa], postoje dva prostora, da je za iste prostore, kupoprodajne ugovore sklopio tuženik. Uvidom u kupoprodajne ugovore utvrđeno je da je sklopljen 6. veljače 1984. između RR kao prodavatelja i GR kao kupca za garažu, površine 21 m2, kao i ugovor o kupnji nekretnine sklopljen 17. veljače 1997. između SR kao prodavatelja i ĐR kao kupca za poslovni prostor, površine 20 m2.

20. Uvidom u Potvrdu Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 20. kolovoza 2007. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o dva različita prostora i to poslovni prostor LG1 površine 19,92 m2 koji je prenamijenjen iz prvobitne garaže G1 u poslovni prostor i LG2 površine 19,90 m2 koji je također prenamijenjen iz prvotne garaže G2, u poslovni prostor (list 146 spisa).

21. S obzirom da tuženik ne spori vlasništvo dva prostora, za koje je izvedenim dokazima utvrđeno da je izvršena prenamjena te da se radi o dva poslovna prostora za koje je u konkretnom slučaju izvršen obračun, to je po utvrđenju ovog suda tuženik obveznik plaćanja utuženog potraživanja.

22. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u Programe rada i izvadak iz poslovnih knjiga.

23. Uvidom u Redovni program rada 2016. – 2026. za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2026. (dalje: Redovni PR) utvrđeno je da je točkom 7. istog određena visina pričuve u iznosu od 2,15 kuna po m2 mjesečno. U konkretnom slučaju površina poslovnog prostora je prema evidenciji tužitelja 35,92 m2 pa je pravilno utvrđena visina pričuve u iznosu od 77,22 kuna / 10,25 eura mjesečno. Izvanrednim programom rada 2016. – 2026. od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2026. (dalje: Izvanredni PR) visina izvanredne pričuve određena je u iznosu od 3,05 kuna po m2 mjesečno. U konkretnom slučaju površina poslovnog prostora je 35,92 m2, pa je pravilno utvrđena visina pričuve u iznosu od 109,55 kuna / 14,54 eura mjesečno. Nadalje, suvlasnici na adresi [adresa] su donijeli 2. veljače 2016. Odluku broj 1-EOZ/2016 kojom su utvrdili način na koji će, među ostalim, financirati dio projekta energetske obnove te utvrdili da povećavaju mjesečnu pričuvu na iznos od 5,20 kuna/m2 za redovitu i izvanrednu pričuvu, počevši od trenutka otplate kredita pa sve do njegove konačne otplate.

24. Slijedom navedenoga utvrđeno je da je prema programima rada u utuženom razdoblju od prosinca 2020. do srpnja 2023. pravilno određena obveza tuženika na ime neplaćenih sredstava pričuve. Tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz o plaćanju potraživanja na ime zajedničke pričuve, a niti je tijekom postupka predlagao dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužitelja na okolnost osnovanosti i visine utuženog potraživanja (članak 219. stavak 1. ZPP).

25. U odnosu na utužene iznose od 19,91 eura sa dospijećem 2. siječnja 2021., od 19,91 eura sa dospijećem 12. lipnja 2021. i iznos od 19,91 eura sa dospijećem 16. lipnja 2022., tužitelj je naveo da se navedeni iznosi odnose na troškove ovrha. Tuženik je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti, dok tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo njegovo potraživanje na ime troškova ovrhe prema tuženiku. Naime, tužitelj je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga, međutim valja reći da se radi o jednostranoj ispravi koja predstavlja knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istom ne može dokazati postojanje tražbine tužitelja. Izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), ali ista nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenoga, valjalo je u tom dijelu ukinuti platni nalog.

26. Sukladno odredbi članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) za tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima, propisan je trogodišnji zastarni rok. Najstarije potraživanje odnosi na pričuvu za prosinac 2020., a sukladno članku 14. Međuvlasničkog ugovora svaki suvlasnik obvezan je platiti pričuvu upravitelju do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Budući da je ovršni postupak pokrenut u rujnu 2023. prigovor zastare nije osnovan.

27. Dakle, tuženik je iznos od 793,28 eura u obvezi podmiriti tužitelju i to zajedno sa zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u točki I. izreke ove presude do isplate. Naime, na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP valjalo je održati na snazi platni nalog za iznos od 793,28 eura, a ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline poslovni broj Ovrv-6175/2023 od 6. studenoga 2023. za iznos od 59,73 eura i odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

28. Sukladno zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP, a trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 22. ožujka 2024. (Tbr. 8.1) te trošak zastupanja na ročištima od 23. rujna 2025. i 9. prosinca 2025. (Tbr. 9.1), u iznosu od 150,00 eura za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46), iznosi ukupno 562,50 eura. Također, priznat mu je trošak određen rješenjem o ovrsi u iznosu od 25,00 eura (trošak naknade javnog bilježnika) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura, odnosno sveukupno iznos od 627,32 eura. Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO, a teku od 23. siječnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate (točka III. izreke presude).

Velika Gorica, 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud. Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).

Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.