Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-91/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Ulica Kardinala Alojzija Stepinca 17, Osijek, OIB: 35506269186, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., radi isplate dodatka na plaću, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 13. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Klaudia Čurine, odvjetnika u Zagrebu te punomoćnika tuženika DUR, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., odlukom objavljenom 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Ulica Kardinala Alojzija Stepinca 17, Osijek, OIB: 35506269186, isplatiti tužiteljici DU, [adresa], 31222 Satnica, OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 6.998,06 € sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 174,73 € tekućom od 7.9.2020 do isplate,

na iznos od 163,80 € tekućom od 8.10.2020 do isplate,

na iznos od 164,22 € tekućom od 6.11.2020 do isplate,

na iznos od 164,84 € tekućom od 9.12.2020 do isplate,

na iznos od 135,93 € tekućom od 11.1.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 8.2.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 5.3.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 8.4.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 7.5.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 8.6.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 6.7.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 6.8.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 7.9.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 7.10.2021 do isplate,

na iznos od 171,20 € tekućom od 8.11.2021 do isplate,

na iznos od 171,94 € tekućom od 9.12.2021 do isplate,

na iznos od 171,98 € tekućom od 10.1.2022 do isplate,

na iznos od 114,65 € tekućom od 7.2.2022 do isplate,

na iznos od 171,98 € tekućom od 7.3.2022 do isplate,

na iznos od 171,98 € tekućom od 7.4.2022 do isplate,

na iznos od 171,98 € tekućom od 6.5.2022 do isplate,

na iznos od 178,86 € tekućom od 8.6.2022 do isplate,

na iznos od 178,86 € tekućom od 6.7.2022 do isplate,

na iznos od 178,86 € tekućom od 8.8.2022 do isplate,

na iznos od 178,86 € tekućom od 7.9.2022 do isplate,

na iznos od 178,86 € tekućom od 6.10.2022 do isplate,

na iznos od 189,59 € tekućom od 8.11.2022 do isplate,

na iznos od 190,41 € tekućom od 8.12.2022 do isplate,

na iznos od 190,45 € tekućom od 9.1.2023 do isplate,

na iznos od 190,45 € tekućom od 8.2.2023 do isplate,

na iznos od 190,43 € tekućom od 7.3.2023 do isplate,

na iznos od 190,45 € tekućom od 6.4.2023 do isplate,

na iznos od 194,25 € tekućom od 8.5.2023 do isplate,

na iznos od 194,26 € tekućom od 7.6.2023 do isplate,

na iznos od 194,26 € tekućom od 7.7.2023 do isplate,

na iznos od 194,25 € tekućom od 4.8.2023 do isplate,

na iznos od 194,29 € tekućom od 6.9.2023 do isplate,

na iznos od 194,25 € tekućom od 6.10.2023 do isplate,

na iznos od 203,97 € tekućom od 8.11.2023 do isplate,

na iznos od 102,42 € tekućom od 11.12.2023 do isplate,

time da se stopa zakonske zatezne kamate za period do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u djelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Ulica Kardinala Alojzija Stepinca 17, Osijek, OIB: 35506269186, isplatiti tužiteljici DU, [adresa], 31222 Satnica, OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 1.760,77 € sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 102,44 € tekućom od 10.1.2024 do isplate,

na iznos od 105,55 € tekućom od 8.2.2024 do isplate,

na iznos od 99,83 € tekućom od 8.3.2024 do isplate,

na iznos od 145,22 € tekućom od 9.4.2024 do isplate,

na iznos od 145,22 € tekućom od 9.5.2024 do isplate,

na iznos od 145,22 € tekućom od 11.6.2024 do isplate,

na iznos od 145,58 € tekućom od 8.7.2024 do isplate,

na iznos od 145,22 € tekućom od 8.8.2024 do isplate,

na iznos od 146,73 € tekućom od 9.9.2024 do isplate,

na iznos od 145,22 € tekućom od 8.10.2024 do isplate,

na iznos od 145,22 € tekućom od 12.11.2024 do isplate,

na iznos od 142,79 € tekućom od 11.12.2024 do isplate,

na iznos od 146,53 € tekućom od 10.1.2025 do isplate,

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Ulica Kardinala Alojzija Stepinca 17, Osijek, OIB: 35506269186, da nadoknadi tužiteljici DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 553,60 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od 23. siječnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj zbog razmjernog uspjeha u ovom postupku sa zahtjevom za naknadu troškova iznad iznosa od 553,60 € do iznosa od 1.000,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 14. lipnja 2025. radi isplate dodatka na plaću. U tužbi u bitnom navodi da je dugogodišnji zaposlenik tuženika na radnom mjestu rukovoditelj odjela u Odjelu za zaštitu poljoprivrednog zemljišta, Zavod za tlo u Hrvatskom centru za poljoprivredu i hranu. Tužitelj smatra da mu je odlukom Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, koji je pravni prednik tuženika, bilo priznato u skladu s čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZR) pravo na uvećanje plaće za 10% za rad na poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada. Također smatra da je pravo za uvećanje plaće za posebne uvjete rada propisano i odredbom čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, dalje TKU/17), te čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: Narodne novine 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023, dalje TKU/22).. S obzirom da je tuženik tužitelju prestao isplaćivati uvećanu plaću po osnovi posebnih uvjeta rada započevši od plaće za mjesec kolovoz 2020., s dospijećem 7. rujna 2020., isti traži ovom tužbom da se naloži tuženiku isplata navedenog dodatka na plaću u visini od 10% za utuženo razdoblje od plaće za kolovoz 2020. do zaključno sa isplaćenom plaćom za listopad 2024.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, međutim sporno je pripada li istome pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada i to za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom. Ističe kako je prije potpisivanja i stupanja na snagu Ugovora o radu od 1. kolovoza 2020., tužitelj kao zaposlenik Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo (prednik tuženika) imao sklopljen ugovor o radu na koji se primjenjivao Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. godine, koji je u čl. 5. st. 2. propisivao isplatu dodatka na plaću u visi od 10% za rad u posebnim uvjetima. Taj Pravilnik o plaćama bio je osnova za donošenje pojedinačnih odluka o plaći koje predviđaju dodatak od 10% za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada (koje su priložene uz tužbu). Međutim, Pravilnik o plaćama iz 2010. prestao je važiti stupanjem na snagu Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima tuženika, koji je donesen 23. lipnja 2020., dalje u tekstu: Pravilnik 2020.. Tužitelj je s tuženikom zaključio Ugovor o radu za period od 1. kolovoza 2020. godine, a koji je i danas na snazi, u kojem je čl. 5. ugovora ugovoreno da se na obračun plaće, kao i na dodatke na plaću primjenjuje temeljni Kolektivni ugovor, Zakon o plaćama u javnim službama, Zakon o radu, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta agencije, kao i Pravilnik o plaćama i naknadama agencije. Nadalje, čl. 3. Pravilnika 2020. propisano je da će se naknada za odvojen život, te pravo na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim TKU/17. Nadalje, TKU/17 je sadržavao odredbe prema kojima radnik ima pravo na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, ali istim nije bilo propisano u kojoj visini, već je bilo propisano da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Kako granski kolektivni ugovor nije zaključen u razdoblju na koji se tužbeni zahtjev odnosi nije utvrđena niti visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada pa slijedom navedenog tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu takvog dodatka. Ističe kako je tek 15. studenog 2023. sklopljen Granski kolektivni ugovor, a kojim je ugovorena isplata 5% za dodatke na plaće za posebne uvjete rada bez mogućnosti retroaktivne primjene navedenog kolektivnog ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženica je na pripremnom ročištu održanom 28. listopada 2025. predložila, u cilju ekonomičnosti i smanjenja troškova postupka, da sama izvrši izračun predmetnog dodatka na plaću te je taj izračun i dostavila na sudski spis 13. studenoga 2025. (str. 376-393 spisa). Temeljem izračuna tuženice, podneskom od 24. studenoga 2025. (str. 394-398 spisa), tužitelj je uredio tužbeni zahtjev. Isti uređenim zahtjevom potražuje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor i za državne blagdane i neradne dane. Slijedom navedenog, isti prema naznačenim pojedinačnim iznosima potražuje za razdoblje od kolovoz 2020. do zaključno s plaćom za prosinac 2024. ukupni iznos od 8.758,83 EUR bruto sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kako je to i naznačeno u podnesku str. 394-397 spisa.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao: ugovor o radu str. 6-7 spisa, odluka tuženika str. 8, povijesni izvadak iz sudskog registra str. 198-213, obračunske isprave za isplatu plaće str. 218-290 i 314-327, pravilnik o radu str. 328-346, pravilnik o plaćama i naknadama str. 348-367, kolektivni ugovor str. 368- 372, prikaz razlike plaće prema izračunu tuženika za utuženo razdoblje str. 377-378, obračunske isprave za isplatu plaće 379-393.

4.1. Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Dokaze saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice nije bilo potrebno provoditi jer među strankama nije sporno da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada. Financijsko-knjigovodstveno vještačenje nije bilo potrebno provoditi jer je tuženica dostavila obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% i 10%, a tužitelj je navedeni izračun prihvatio te specificirao tužbeni zahtjev prema istom.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do zaključno s plaćom za prosinac 2024. te posljedično tome isplata razlike plaće.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu rukovoditelj odjela u Odjelu za zaštitu poljoprivrednog zemljišta, Zavod za tlo u Hrvatskom centru za poljoprivredu i hranu te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada i to temeljem odluke tuženikovog pravnog prednika od 1. lipnja 2018. (str. 8 spisa). Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.758,83 EUR-a, naznačena u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je ista u skladu s izračunom tuženice.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću od 10 % za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

8. Dovodeći u vezu činjenice koje su stranke navele kao nesporne sa sadržajem dokumentacije koju su stranke dostavile na sudski spis utvrđeno je kako slijedi :

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog 10. srpnja 2020. (str. 6-7 spisa) i to na radnome mjestu rukovoditeljOdjela, Odjel za zaštitu poljoprivrednog zemljišta, Centar za tlo u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu;

-da je čl. 5. Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. (str. 6-7 spisa) određeno da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, zatim odredbe Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizacije radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije, te Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije,

- da je odlukom tuženika od 1. lipnja 2018. (str. 8 spisa) određeno kako se plaća tužitelju uvećava za 10% obzirom da radi na poslovima za koje postoje posebni uvjeti rada, kao i da se primjenjuje ta Odluka za obračun plaće od 1. lipnja 2018.;

-da je Pravilnikom o plaćama i naknadama iz 2010. (str. 348-355 spisa) bilo određeno da djelatnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (članak 5. Pravilnika) ima pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, koji iznosi 10% od osnovne plaće;

-da je prema navodima samog tuženika iz odgovora na tužbu dana 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima koji određuje da plaću djelatnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je u čl. 3. tog Pravilnika određeno kako djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku, time da se pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljenim kolektivnim ugovorom; - da je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 1. kolovoza 2020. te je odredbom iz članka 27. normirano kako njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti pravilnici o naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika, te su ujedno stavljene izvan snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama;

9. TKU/17, koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022., čl. 54. st. 1. propisivao je da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u st. 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u članku 53. TKU/22.

10. Iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% osnovne plaće (čl. 13.).

11. Člankom 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, čl. 9. st. 3. ZOR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Prije svega treba naglasiti da je iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22 te u konačnici i odredbama ZOR-a.

14. Tuženica nije sporila navode tužitelja iz tužbe da je postojala Odluka tuženice prema kojoj je zaposlenicima tuženice ranije bilo priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10% te da je takva odluka ukinuta od strane tuženice. S obzirom da nakon ukidanja navedene Odluke tuženice visina tog dodatka nije bila definirana niti jednim drugim aktom, sud nalazi da u tom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZOR-a i to na način da za dio utuženog razdoblja, zaključno s plaćom za listopada 2023., tužitelju predmetni dodatak trebao biti obračunavan u istoj visini (10 % prema ranijoj Odluci) sve do stupanja na snagu nove odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljen 15. studenog 2023., koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće. Stoga, nije prihvatljiv ni obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% tužiteljeve bruto plaće za dio utuženog razdoblja, zaključno s plaćom za listopad 2023., koji je dostavila tuženica, jer je Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da isti stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja, što navodi i tuženica u odgovoru na tužbu.

15. U odnosu na prigovor tuženice, da je državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, sud nalazi da je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. (str. 8 spisa), koju je novim Pravilnikom iz 2020. stavio izvan snage.

16. Slijedom navedenih utvrđenja i izvedenih zaključaka, s obzirom da tuženik nije isplaćivao tužitelju nikakav dodatak na plaću za posebne uvjete rada od plaće za kolovoza 2020. do zaključno s plaćom za listopad 2023., sud smatra da tužitelju za taj period pripada dodatak od 10% prema obračunu koji je sama tuženica dostavila str. 377 spisa. Također, budući je tuženica prema Kolektivnom ugovoru za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.), sklopljenom 15. studenog 2023., od 15. studenog 2023. počela tužitelju isplaćivati predmetni dodatak na plaću od 5%, tužitelju za prvu polovicu studenog 2023. pripada pravo na razliku do 10%. S obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev prema obračunu tuženice sud je za taj period tužitelju dosudio predmetnu naknadu u ukupnom iznosu od 6.998,06 eura bruto s pojedinačnim mjesečnim iznosima koji u cijelosti odgovaraju obračunu koji je sastavila tuženica pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I. Presude.

17. Tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne bruto iznose kako je i naznačeno u točki I. izreke Presude, a što je u skladu s čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO), a koje su tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.)

18. S obzirom da je tuženica 15. studenog 2023. zaključila Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.), kojim je ugovorena isplata predmetne naknade za posebne uvjete rada u visini od 5 % plaće te da je nastavno od 15. studenog 2023. taj dodatak u visini od 5% isplaćivala tužitelju, a što je razvidno iz isplatnih lista, Sud zaključuje da za utuženi dio razdoblja od 15. studenog 2023. pa do zaključno s plaćom za prosinac 2024. tužiteljica nema pravo potraživati nikakvu razliku tog dodatka. To stoga što je citiranim Kolektivnim ugovorom na jasan način između tuženice i sindikata koji predstavlja zaposlenike tužitelja definirana visina predmetnog dodatka te je tuženica postupila po istom. Stoga je tužitelj odbijen s preostalim djelom tužbenog zahtjeva, kako je to i navedeno u točki II. izreke Presude. Pri tome treba naglasiti da je tužitelj u toj točki izreke odbijen i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamatna na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove Presude zbog razloga koji su već obrazloženi u prethodnoj točki 17. obrazloženja ove Presude.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje D. Tužitelji je uspio u postupku sa 77,68% (75,47% u odnosu na osnovu jer je njegov zahtjev osnovan za 40 mjeseci, odnosno neosnovan za 13 mjeseci utuženog razdoblja, 40/53=0,7547x100, te u odnosu na visinu 79,88 %; 6.998,06 eura / 8.758,83 eur x 100= 79,88, odnosno 75,47+79,89=155,36:2=77,68). Tuženik je uspio u postupku sa 22,32% (24,52% u odnosu na osnovu jer je tužbeni zahtjev neosnovan za 13 mjeseci; 13/53x100=24,52 i 48,39% u odnosu na visinu; 1.760,77 Eur / 8.758,83 Eur x 100= 20,11, odnosno 24,52+20,11=44,63:2=22,32). Budući je tužitelj uspio u većoj mjeri i to sa 77,68%, od njegovog uspjeha oduzima se uspjeh tuženika koji iznosi 22,32% pa je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici 55,36%.

20. Tužitelju su priznati troškovi i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 24. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer je tužitelj tim podneskom specificirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženice,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 28. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 13. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife.

Prema tome, tužitelju su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 800,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 1.000,00 eura. Naprijed priznati troškovi po ocjeni ovog suda bili su nužni za uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Budući je utvrđeni postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici 55,36%, tuženici je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 553,60 eur (55.36% od priznatih 1.000,00 Eura). Zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove postupka određene su od dana objave presude. S obzirom na utvrđeni djelomičan uspjeh tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu troška postupka iznad navedenih 553,60 eura do iznosa od 1.000,00 eura.

21. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 23. siječnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženice

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte