Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: P-504/2024.-24.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja KH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine protiv tuženika PORSCHE MOBILITI društvo s ograničenom odgovornošću za usluge (OIB 36514183925) kojeg zastupa punomoćnik K, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan članak II i III ugovora o kreditu broj 02465 koji su 18. lipnja 2008. sklopili tužitelj KH i tuženik Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb i točka 5.1. Uvjeta ugovora a kojim je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovorne odredbe kojima kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

II Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb da tužitelju KH isplati iznos od 8.274,13 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 29,41 eur od 31. listopada 2008.,

- na iznos od 11,11 eura od 2. prosinca 2008.,

- na iznos od 33,29 eura od 31. prosinca 2008.,

- na iznos od 37,80 eura od 4. veljače 2009.,

- na iznos od 39,88 eura od 4. ožujka 2009.,

- na iznos od 29,45 eura od 3. travnja 2009.,

- na iznos od 33,22 eura od 5. svibnja 2009.,

- na iznos od 28,17 eura od 2. lipnja 2009.,

- na iznos od 26,21 eura od 14. srpnja 2009.,

- na iznos od 24,50 eura od 5. kolovoza 2009.,

- na iznos od 22, 82 eura od 10. listopada 2009.,

- na iznos od 22,82 eura od 10. listopada 2009.,

- na iznos od 24,34 eura od 8. studenog 2009.,

- na iznos od 24,38 eura od 10. prosinca 2009.,

- na iznos od 32,29 eura od 10. siječnja 2010.,

- na iznos od 38,32 eura od 12. veljače 2010.,

- na iznos od 36,44 eura od 12. ožujka 2010.,

- na iznos od 43,16 eura od 11. travnja 2010.,

- na iznos od 51,19 eura od 11. svibnja 2010.,

- na iznos od 58,43 eura od 11. lipnja 2010.,

- na iznos od 70,37 eura od 13. srpnja 2010.,

- na iznos od 58,79 eura od 11. kolovoza 2010.,

- na iznos od 85,05 eura od 14. rujna 2010.,

- na iznos od 72,95 eura od 12. listopada 2010.,

- na iznos od 75,74 eura od 10. studenog 2010.,

- na iznos od 91,45 eura od 14. prosinca 2010.,

- na iznos od 95,81 eur od 18. siječnja 2011.,

- na iznos od 87,46 eura od 15. veljače 2011.,

- na iznos od 93,41 eur od 10. ožujka 2011.,

- na iznos od 85,94 eura od 13. travnja 2011.,

- na iznos od 103,48 eura od 17. svibnja 2011.,

- na iznos od 120,85 eura od 9. lipnja 2011.,

- na iznos od 148,15 eura od 19. srpnja 2011.,

- na iznos od 149,11 eura od 27. srpnja 2011.,

- na iznos od 129,99 eura od 10. rujna 2011.,

- na iznos od 120,90 eura od 20. listopada 2011.,

- na iznos od 127,13 eura od 8. studenog 2011.,

- na iznos od 131,16 eura od 14. prosinca 2011.,

- na iznos od 136,49 eura od 20. siječnja 2012.,

- na iznos od 137,82 eura od 9. ožujka 2012.,

- na iznos od 135,93 eura od 23. ožujka 2012.,

- na iznos od 134,03 eura od 18. travnja 2012.,

- na iznos od 139,48 eura od 23. svibnja 2012.,

- na iznos od 136,57 eura od 28. lipnja 2012.,

- na iznos od 137,35 eura od 8. kolovoza 2012.,

- na iznos od 133,08 eura od 24. kolovoza 2012.,

- na iznos od 136,33 eura od 25. listopada 2012.,

- na iznos od 136,33 eura od 25. listopada 2012.,

- na iznos od 135,31 eur od 20. prosinca 2012.,

- na iznos od 125,38 eura od 25. siječnja 2013.,

- na iznos od 128,45 eura od 21. veljače 2013.,

- na iznos od 132,02 eura od 22. ožujka 2013.,

- na iznos od 132,02 eura od 22. ožujka 2013.,

- na iznos od 120,01 eur od 3. srpnja 2013.,

- na iznos od 123,25 eura od 18. srpnja 2013.,

- na iznos od 122,90 eura od 20. srpnja 2013.,

- na iznos od 122,90 eura od 20. srpnja 2013.,

- na iznos od 115,33 eura od 15. kolovoza 2013.,

- na iznos od 128,47 eura od 3. rujna 2013.,

- na iznos od 136,18 eura od 19. prosinca 2013.,

- na iznos od 134,77 eura od 21. prosinca 2013.,

- na iznos od 134,77 eura od 21. prosinca 2013.,

- na iznos od 133,24 eura od 4. siječnja 2014.,

- na iznos od 139,31 eur od 4. ožujka 2014.,

- na iznos od 132,47 eura od 6. lipnja 2014.,

- na iznos od 132,47 eura od 6. lipnja 2014.,

- na iznos od 133,79 eura od 19. lipnja 2014.,

- na iznos od 138,02 eura od 17. srpnja 2014.,

- na iznos od 139,89 eura od 13. rujna 2014.,

- na iznos od 146,15 eura od 15. studenog 2014.,

- na iznos od 145,93 eura od 30. prosinca 2014.,

- na iznos od 145,93 eura od 30. prosinca 2014.,

- na iznos od 145,93 eura od 30. prosinca 2014. i

- na iznos od 1.091,76 eura od 30. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb da tužitelju KH naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.692,15 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 23. siječnja 2026., a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 24. lipnja 2024. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 02465 dana 18. lipnja 2008., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost 37.253,71 CHF, da je člankom III ugovora ugovorena otplata kredita u 84 mjesečna obroka od 566,82 CHF, da se prema točki 5.1. uvjeta ugovora rate plaćaju u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, da prije sklapanja ugovora tuženik nije tužitelja informirao o svim posrednim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnog ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je takva odredba ugovora nepoštena i ništetna, da je tužitelju sklapanje ugovora ponuđeno na obrascu koje je unaprijed formulirao tuženik, da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, da je tužitelj plaćao veće iznose anuiteta od onih koje bi plaćao prema tečaju u vrijeme sklapanja ugovora i da je uplatio iznos od 7.949,30 eura više nego što bi platio da je kredit otplaćivao prema početnom otplatnom planu. Predlaže da se utvrdi da su ništetni članak II i III ugovora o kreditu broj 02465 koji su 18. lipnja 2008. sklopili tužitelj i tuženik i točka 5.1. Uvjeta ugovora kojima je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 7.946,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od uplate svakog pojedinog anuiteta uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj u potpunosti bio informiran o bitnim ugovornim odredbama, da je tužitelju istaknut rizik radi promjene tečaja te da je valutna klauzula dopuštena ugovorna odredba. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor zastare i mjesne nenadležnosti ovog suda.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu broj 02465 od 18.6.2008., otplatni plan, vještačenjem po vještaku financijske struke Vlatku Panjkoviću, saslušanjem svjedoka BH i saslušanjem tužitelja.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 18.6.2008. sklopili ugovor o kreditu kojim se tuženik Porsche mobiliti d.o.o. obvezao tužitelju KH, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 37.253,71 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb važeće na dan korištenja kredita i da je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 7,25% godišnje. Dalje je člankom III ugovoreno da se kredit otplaćuje 84 mjeseca, a točkom 5.1. da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativa u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

6.Tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja smatrajući da se u ovom postupku ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

7.Člankom 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U svojoj izjavi tužitelj je naveo da u vrijeme sklapanja ugovora i tijekom njegove otplate nije imao registriran obrt ili firmu, da je radio kao vozač kamiona i da je kredit podigao radi kupovine osobnog automobila koji je služio za potrebe njegove obitelji. Prihvaćajući izjavu tužitelja kao istinitu (tuženik nije predložio dokaze kojima bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao svojstvo potrošača slijedom čega je i aktivno legitimiran u ovom postupku.

8.Dalje je sporno je je li točka članak II i III i točka 5.1. sklopljenog ugovora ništetna.

9.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je odredba ugovora kojom se ugovara otplata kredita u kunama prema tečaju CHF na dan plaćanja jasna i dopuštena odredba iz koje je tužitelj mogao zaključiti da će se isplata vršiti u protuvrijednosti ugovorene valute slijedom čega ugovaranje valutne klauzule nije dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. istog članka bilo je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je podigao kredit radi kupovine automobila, da je ugovor dobio u auto kući, da mu nitko nije objasnio što znači valutna klauzula i da je sve poslove vezane za sklapanje ugovora vodila auto kuća. Svjedokinja BH potvrdila je izjavu tužitelja navodeći da im je objašnjeno samo to da je kredit u švicarskim francima najpovoljniji. Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena valutna klauzula prema kojoj će se za obračun anuiteta koristiti tečaj važeći u vrijeme plaćanja dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Pored toga odredba o primjeni tečaja važećeg na dan dospijeća anuiteta tuženiku, koji raspolaže potrebnim znanjima o prilikama na financijskom tržištu, sigurno je bila jasna. Međutim, tužitelju koji vrlo vjerojatno ne raspolaže takvim znanjem (tuženik nije dokazao suprotno budući da nije dokazao da je službenik tuženika uopće razgovarao s tužiteljem o odredbama ugovora) nije moglo biti poznato što to znači u odnosu na konačan iznos anuiteta koji će morati platiti svakog mjeseca. Da je tuženik o tome u potpunosti informirao tužitelja moglo bi se smatrati samo u slučaju da je od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznat o tome što će to značiti i o mogućnosti da dođe do znatnog odstupanja u pogledu tečaja u budućnosti u odnosu na trenutno važeći tečaj, a što tuženik nije dokazao. Slijedom toga očito je da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio u neravnopravnom odnosu prema tuženiku te da je ugovor sadržavao nepoštene odredbe.

12.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u stavku I presude, a temeljem članka 102. Zakona o zaštiti potrošača.

13.Tužitelj je dalje u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 7.946,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake uplate anuiteta do isplate. Podneskom od 8. prosinca 2025. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev na iznos od 8.274,13 eura.

14.Vještačenjem po vještaku financijske struke Vlatku Panjkoviću, a čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, utvrđeno je da suma pozitivnih iznosa tečajnih razlika iznosi 8.395,08 eura, a negativna 8,99 eura. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, a temeljem članka 323. stavak 1., članka 1111. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

15.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.

16.Člankom 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Člankom 323. stavak 1. istog zakona propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. S obzirom da je tuženik temeljem ništetne odredbe primio od tužitelja iznos od 8.395,08 eura dužan je taj iznos vratiti tužitelju s tim da njegova obveza nastaje nakon što se utvrdi da je odredba temeljem koje je primio taj iznos ništetna. Dakle, zastarni rok bi počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako odluka o utvrđenju ništetnosti još uvijek nije postala pravomoćna, zastarni rok nije počeo teći slijedom čega nije mogla nastupiti zastara.

17.Tuženik je dalje istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

18.Uvidom u ugovor utvrđeno je da je u ugovor o kreditu, a koji je očito unaprijed formuliran, unesena i odredba o nadležnosti suda u sjedištu kreditora za slučaj spora.

19.Člankom 97. tč.19. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07.) istog zakona propisano je da bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. tog zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Udaljenost [adresa] i [adresa] je nešto više od 100 km što bi za tužitelja, radi evidentnih troškova te potrebnog vremena za putovanje, otežalo ostvarivanje prava pred sudom osobito kada se ima u vidu da je rijetko da se postupak dovrši na jednom ročištu, a što dalje znači da bi tužitelj nekoliko puta morao putovati u Zagreb. To bi sigurno dovelo do otežanog ostvarivanja prava pred sudom slijedom čega bi tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika.

20.Kako je odredba ugovora o mjesno nadležnosti suda ništetna dolazi do primjene članak 19.l. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16.) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. S obzirom da je tužitelj pokrenuo postupak kod suda na čijem području on ima prebivalište očito je da je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda neosnovan.

21.Tužitelj je tijekom postupka povećao tužbeni zahtjev, a tuženik se povećanju nije protivio slijedom čega je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva dopuštena temeljem članka 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

22.Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupak koji se odnose na sastav tužbe 200,00 eura, sastav tri podneska po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na tri ročišta po 200,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu 62,96 eura i presudu 129,19 eura i troškove vještačenja 300,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime sastava tužbe priznat iznos od 200,00 eura (Tar.br.7.1.), sastav podnesaka od 10.2.2025. i 8.12.2025. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 24.2.2025., 9.4.2025. i 9.12.2025. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime pristojbe na tužbu iznos od 62,96 eura, pristojbe na presudu 125,91 eur i na ime troškova vještačenja 300,00 eura. Naknada za sastav podneska od 7.7.2025. nije priznata budući da taj podnesak nije od značaja za postupak. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove u iznosu od 1.692,15 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

U Novskoj 23. siječnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika