REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-871/2025-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AUTO NEVEN d.o.o., OIB 37049719486, Samoborska cesta 52, Rakov Potok, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Brdarević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SPORT-MARE d.o.o., OIB 36227442891, Sisačka cesta IV. odvojak 55, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 15. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, posl. br. Ovrv-1029/2023, posl. br. sudskog predmeta Ovrv-71391/2023, jedinstveni identifikator prijedloga: 330449-2023 od 16. studenoga 2023. kojim je naloženo tuženiku SPORT-MARE d.o.o., OIB 36227442891, Sisačka cesta IV. odvojak 55, Zagreb, naknaditi tužitelju AUTO NEVEN d.o.o., OIB 37049719486, Samoborska cesta 52, Rakov Potok, u roku od 8 dana iznos od 4.479,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2020. do isplate, kao i kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenoga 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, posl. br. Ovrv-1029/2023 od 16. studenoga 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 497,71 EUR, kao i zatezne kamate koje teku na iznos od 4.977,11 EUR za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 30. studenoga 2020., te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku SPORT-MARE d.o.o., OIB 36227442891, Sisačka cesta IV. odvojak 55, Zagreb, naknaditi tužitelj AUTO NEVEN d.o.o., OIB 37049719486, Samoborska cesta 52, Rakov Potok, troškove parničnog postupka u iznos od 1.596,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1029/2023 od 16. studenoga 2023.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor zbog čega je javni bilježnik proslijedio spis sudu te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje, posl. br. Povrv-391/2024-3 od 20. ožujka 2024. kojim se oglasio stvarno nenadležnim, te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

3. U nastavku postupka ovaj sud donio je rješenje posl. br. Povrv-685/2024-8 od 1. srpnja 2024. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

4. Tuženik je u prigovoru (sada odgovoru na tužbu – listovi 33. i 34. spisa) navodi da je došlo do oštećenja robe, tj. broda u transportu za koji je izdan račun br. 220/VP1/101 od 31. listopada 2020. Ističe da je šteta na plovilu premašila iznos prijevoza. Šteta se primijetila već drugi dan kod iskrcaja plovila zbog čega je nastala kod transporta. Predlaže ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Ističe prigovor zastare.

5. Tužitelj u podnesku od 7. kolovoza 2024. ističe da oštećenje nije prijavljeno i da nema o tome saznanja. Navodi da tužitelj ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za takve slučajeve. Osporava prigovor zastare. Navodi da je tuženik priznao dug i tražio obročnu otplatu u ratama od 663,61 EUR / 5.000,00 kn. Ističe da do danas tuženik nije podmirio utuženo potraživanje.

6. Prvenstveno valja navesti da je ovaj sud već donio presudu, posl. br. Povrv- 685/2024 od 7. veljače 2025. (listovi 73. – 79. spisa). Tužitelj je podnio prijedlog za ispravak presude 10. veljače 2025. (listovi 86. i 87. spisa). Rješenjem od 20. veljače 2025. sud je odbio prijedlog za ispravak, kao neosnovan (listovi 88. – 90. spisa). Stoga je tužitelj podnio žalbu 20. veljače 2025. (listovi 91. – 93. spisa). Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i tuženik 4. ožujka 2025. (listovi 108. – 113. spisa). Odlučujući o žalbama stranaka, Visoki trgovački sud RH je donio rješenje, posl. br. Pž-1424/2025- 2 od 27. kolovoza 2025. (listovi 134. – 139. spisa) kojim je ukinuo presudu ovog suda od 20. veljače 2025. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tuženik je u žalbi od 4. ožujka 2025. naveo da su podnesci tužitelja, kao i činjenice i dokazi istaknuti u podnescima od 7. kolovoza 2024. i 9. rujna 2024. nepravovremeni, zbog čega ih sud nije trebao uzeti u obzir. Ujedno je tuženik naveo da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio prigovor zastare. Pozvao se na odluku Ustavnog suda RH, posl. br. U-III-2100/2020 te rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-389/2017-2 od 10. rujna 2019. Naveo je da je potraživanje tužitelja zastarjelo.

8. Tijekom postupka sud je pročitao račun br. 2020/VP1/101 od 31. listopada 2020. (list 8. i 19. spisa), račun br. 681/VP1/101 od 13. travnja 2019. (list 9. i 20. spisa), karticu partnera na dan 23. kolovoza 2023. (list 7. i 18. spisa), e-mail korespondenciju između stranaka s dokazom o plaćanju od 5. prosinca 2022. (listovi 54. – 56. spisa), saslušao svjedoka VU na glavnoj raspravi 23. siječnja 2025. (listovi 67. i 68. spisa) te saslušao zakonskog zastupnika tužitelja SU na glavnoj raspravi 23. siječnja 2025. (listovi 68. i 69. spisa).

9. Raspravnim rješenjem od 15. prosinca 2025. (list 154. spisa) sud je odbio sve preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Također, sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka OU (listovi 153. i 154. spisa). Ovo stoga jer je taj dokazni prijedlog tuženik istakao na ročištu za glavnu raspravu 15. prosinca 2025. dok je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen na pripremnom ročištu 4. prosinca 2024. (list 62. spisa). Sud nije prihvatio navedeni dokazni prijedlog po čl. 461.a st. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), a o čemu je donio raspravno rješenje 15. prosinca 2025. (list 154. spisa).

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022. i 114/2022. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za platež iznosa od 4.977,11 EUR na ime naknade za obavljenu uslugu prijevoza od strane tužitelja za tuženika.

12. Između stranaka sporan je osnov. Sporno je je li došlo do oštećenja robe koja se prevozila, odnosno je li došlo do oštećenja broda. Sporna je zastara, odnosno je li došlo do prekida zastare.

13. Prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Prema odredbi iz čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Iz kartice partnera tužitelja na dan 23. kolovoza 2023. (list 7. i 18. spisa) vidljivo je da je u navedenoj knjigovodstvenoj ispravi tužitelj evidentirao dva računa, pa tako račun br. 681/VP1/101 od 13. travnja 2019. na iznos od 1.824,94 EUR i račun br. 2020/VPI/101 od 31. listopada 2020. na iznos od 3.152,17 EUR s dospijećem 30. studenoga 2020. U ovoj pravnoj stvari tužitelj utužuje upravo iznos od 4.977,11 EUR na temelju vjerodostojne isprave izvoda iz poslovnih knjiga u kojem je evidentiran račun na utuženi iznos.

17. Uvidom u račun br. 2020/VP1/101 od 31. listopada 2020. (list 8. i 19. spisa) vidljivo je da je izdan za uslugu prijevoza plovila CS 45 na relaciji Velika Mlaka Novi Vinodolski na ukupan iznos od 3.152,17 EUR s dospijećem 30. studenoga 2020. Datum dospijeća i datum izdavanja računa isti je kao i u izvodu iz poslovnih knjiga koji se nalazi na listu 7. spisa.

18. Iz računa br. 681/VP1/101 od 13. travnja 2019. (list 9. i 19. spisa) vidljivo je da je tužitelj izdao tuženiku račun na iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn s dospijećem 13. svibnja 2019. U izvodu iz poslovnih knjiga evidentiran je i ovaj datum i dospijeće navedenog računa ali u iznosu od 1.824,94 EUR. Time sud zaključuje da tužitelj od tuženika potražuje manje po računu iz 2019. za 165,90 EUR.

19. Nadalje, uvidom u e-mail korespondenciju između stranaka s dokazom o plaćanju iznosa od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 5. prosinca 2022. (listovi 54. – 56. spisa) vidljivo je da tuženik tužitelju dostavlja dokaz o plaćanju navedenog iznosa s datumom valute i izvršenja 5. prosinca 2022. U potvrdi o plaćanju nije naznačen poziv na broj primatelja dok je kao opis plaćanja naznačeno uplata duga. Nije naznačeno što se plaća uplatom iznos od 663,61 EUR. Ujedno iz e-mail korespondencije proizlazi da tužitelj odgovara tuženiku, nakon što mu je tuženik dostavio dokaz o uplati navedenog iznosa, da će dug biti riješen na način da se svaki tjedan uplati isti iznos. Iz e-mail korespondencije nije vidljivo da je tuženik tužitelju naveo što je platio i/ili djelomično podmirio uplatom iznosa od 663,61 EUR.

20. E-mail korespondencija zajedno s dokazom o plaćanju (listovi 54. – 56. spisa) dostavljena je uz podnesak tužitelja od 7. kolovoza 2024. (listovi 52. i 53. spisa) tuženiku te ju je tuženik uredno zaprimio 17. prosinca 2024. (potvrda o otpravku između listova 56. i 57. spisa) ali je u nastavku postupka nije osporio, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, zbog čega je sud o navedenom odlučio primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Dakle, valja ponoviti, da iz dokaza o uplati iznos od 663,61 EUR, kao i e-mail korespondencije između stranaka, ne proizlazi što je tuženik podmirio kada je platio navedeni iznos.

21. Stoga je sud primijenio odredbu o uračunavanju ispunjenja iz čl. 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

22. U spisu prileže, kao što je prethodno obrazloženo, dva računa koja je tužitelj izdao tuženiku. Račun br. 220/VP1/101 izdan je 31. listopada 2020. te dospijeva 30. studenoga 2020. Račun br. 681/VP1/101 izdan je 13. travnja 2019., a dospijeva 13. svibnja 2019. Time račun br. 681/VP1/101, koji je izdan na iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn predstavlja stariju obvezu. Kako prilikom djelomičnog ispunjenja obveze, odnosno prilikom plateža iznos od 663,61 EUR, tuženik nije naveo što tim plaćanjem podmiruje, to je pravilnom primjenom odredbi iz čl. 171. st. 1. i 2. ZOO-a valjalo zaključiti da je plaćanjem iznosa od 663,61 EUR tuženik djelomično podmirio račun br. 681/VP1/101 od 13. travnja 2019. i to upravo u iznosu od 663,61 EUR, kao stariju obvezu prema tužitelju. Stoga je preostala obveza tuženika prema tužitelju po računu br. 681/VP1/101 iznos od 1.327,23 EUR (1.990,84 – 663,61 = 1.327,23). Iz kartice partnera, na temelju koje vjerodostojne isprave tužitelj i traži ovrhu u ovom predmetu, vidljivo je da tužitelj potražuje na ime računa br. 681/VP1/101 iznos od 1.824,94 EUR (dakle, tužitelj po računu br. 681/VP1/101 ne potražuje puni iznos od 1.990,84 EUR već potražuje iznos od 1.824,94 EUR, a koji iznos je umanjen za samo 165,90 EUR, a nije umanjen za djelomično plaćen iznos od 663,61 EUR). Valja navesti da tužitelj tijekom postupka, odnosno konkretno do zaključenja prethodnog postupka, ne obrazlaže i ne dokazuje zašto potražuje od tuženika isplatu iznosa umanjenog samo za 165,90 EUR, a zašto ne isplatu iznosa umanjenog za plaćeni iznos od 663,61 EUR, odnosno ne obrazlaže te s time u vezi i ne dokazuje na što se odnosi razlika između 165,90 EUR do 663,61 EUR (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. sve u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Zbog navedenog, sud je ukupno potraživanje po dva utužena računa i to br. 2020/VP1/101 i br. 681/VP1/101 umanjio za iznos koji je tuženik podmirio (i dokazao da je podmirio, a što je priznao i sam tužitelj) od 663,61 EUR.

23. Sud je saslušao svjedoka VU na glavnoj raspravi 23. siječnja 2025. (listovi 67. i 68. spisa), koji je radio kao vozač kod tužitelja, a sada više nije na tom radnom mjestu. Objasnio je da je on izvršio uslugu prijevoza. Istakao je da u prijevozu nije došlo do oštećenja robe. Nije bilo nikakve prijave oštećenja. Između stranaka je bilo više prijevoza, a većinom se roba kretala iz Mlake u Rijeku ili Pulu. Prevozio je u ime tužitelja, a za tuženika, polupodmornicu, odnosno brod sa staklenim dnom. Svaki prijevoz uredno je prijavljen Ministarstvu prometa. Za svaki prijevoz znao je zz tuženika.

24. Sud je saslušao i zakonskog zastupnika tužitelja SU na istoj glavnoj raspravi (listovi 68. i 69. spisa) koji je rekao da su stranke bile u ugovornom odnosu. Objasnio je da se svaki prijevoz mora prijaviti Ministarstvu prometa. Da bi se izvršila takva prijava mora postojati neka isprava koja obavlja funkciju narudžbe prijevoza. U ovom slučaju postojali su mailovi tuženika. Prijevoz se prijavljivalo jer se radilo o van gabaritnom prijevozu. U cijelosti je potvrdio iskaz svjedoka VU. Istakao je da je tuženik na ime cjelokupnog dugovanja uplatio 663,61 EUR / 5.000,00 kn ali se ta uplata ne odnosi na iznos utužen u ovom predmetu.

25. Sud je prihvatio, kao istinite, iskaze svjedoka VU i zakonskog zastupnika tužitelja SU jer su iskazivali suglasno ispravama u spisu te jedan drugom, dok istovremeno tuženik nije stavio dokazne prijedloge koje bi osporile isprave i iskaze dane u ovom predmetu.

26. Stoga je sud ocjenom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu polupodmornica, odnosno brodova sa staklenim dnom, da je tužitelj tuženiku izdao prvo jedan račun 13. travnja 2019., a zatim i račun 31. listopada 2020. za izvršene prijevoze, da je tuženik tužitelju na ime cjelokupnog dugovanja uplatio iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn, a da do zaključenja glavne rasprave nije uplatio iznos utuženog računa od 4.479,40 EUR. Ujedno, sud je utvrdio da nije bilo oštećenja na robi koja se prevozila. Sud je ovakav zaključak donio na temelju odredbe o temelju dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a jer tuženik nije, sukladno odredbi iz čl. 291. st. 1. ZPP-a pružio ni jedan dokaz iz kojeg bi sud mogao utvrditi da je došlo do oštećenja robe i da je podnesena prijava o oštećenju robe. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu prijevoza, a da ju tuženik nije platio tužitelju upravo u iznosu od 4.479,40 EUR. Takav zaključak sud je izveo jer dva utužena računa glase na iznose od 3.152,17 EUR / 23.750,00 kn i 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn dok je plaćen iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn (3.152,17 EUR + 1.990,84 EUR – 663,61 EUR = 4.479,43 EUR).

27. Prema odredbi iz čl. 214. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

28. Prema odredbi iz čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

29. Prema odredbi iz čl. 228. st. 1. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

30. Prema odredbi iz čl. 288. st. 2. ZOO-a zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

31. U ovoj pravnoj stvari radi se o ugovoru o prijevozu sklopljenom između dva domaća trgovačka društva u kojem se roba prevozila s jedne lokacije u Republici Hrvatskoj na drugu lokaciju u Republici Hrvatskoj.

32. Zbog navedenog, na konkretan pravni odnos treba primijeniti odredbe ZOO-a.

33. Zastara je počela teći jedan dan nakon dospijeća računa, točno 1. prosinca 2020. za račun br. 2020/VP1/101 od 31. listopada 2020. U odnosu na račun br. 681/VP1/101 od 13. travnja 2019. zastara je počela teći 14. svibnja 2019. Prijedlog za ovrhu podnesen 16. studenoga 2023. (list 1. spisa), zbog čega od početka zastare za račun iz 2020. nije protekao trogodišnji zastarni rok. U odnosu na račun iz 2019. do utuženja jest protekao trogodišnji zastarni rok, međutim, sam tuženik je naveo i dokazao, a tužitelj priznao, da je plaćen iznos od 663,61 EUR čime je radnjom plaćanja tuženik priznao dug prema tužitelju u po starije računu (prethodno obrazloženo, prema pravilima uračunavanja) te je time prekinuta zastara, a radi čega je plaćanjem zastara ponovno teći te do utuženja ni po ovom računu nije pretekao trogodišnji zastarni rok. Plaćanje iz izvršeno 5. prosinca 2020. (listovi 54. – 56. spisa) te je nakon izvršenog plaćanja zastara počela ponovno teći.

34. Prema odredbi iz čl. 666. ZOO-a prijevoznik je dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju.

35. Prema odredbi iz čl. 671. st. 1. ZOO-a pošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom.

36. S obzirom na to da je sud utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o prijevozu stvari, kao i da je sud utvrdio da je tužitelj za tuženika izvršio prijevoz, dok istovremeno nije utvrdio da je bilo ikakvih oštećenja robe, koja se prevozila, to je tuženik na temelju odredbi iz čl. 671. st. 1. u vezi s čl. 9. ZOO-a valjalo podmiriti naknadu za izvršenu uslugu prijevoza.

37. Na dosuđeni iznos glavnice od 4.479,40 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 1. prosinca 2020. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje na ostale odnose, a kako to tužitelj i potražuje.

38. U odnosu na navode tuženika, istaknute u žalbi i na glavnoj raspravi, valja navesti da jest točno da se u ovom sporu radi o maličnom predmetu (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Time je točno i da se na takve postupku primjenjuju odredbe o postupcima u sporovima male vrijednosti (počev od čl. 457. do 467. ZPP-a). Također, točno je i da tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora, odnosno od dostave rješenja kojim je stavljeno van snage rješenje o ovrsi iznijeti sve činjenice i sve dokaze (čl. 461.a st. 6. ZPP-a). Međutim, odredba čl. 461.a st. 6. ZPP-a ne propisuje posljedicu ukoliko tužitelj ne postupi na takav način. Istovremeno, odredba iz čl. 461.a st. 10. ZPP propisuje posljedicu ako stranke ne predlože pravovremeno dokaze – a to je da sud neće uzeti u obzir. Stoga je sud pravilno uzeo u obzirom navode iz dva podneska tužitelja, suprotno prigovorima tuženika. Ovo stoga jer se ne radi o navodima i dokazima predanim na pripremanom ročištu.

39. Nadalje, u odnosu na navode tuženik o održavanju ročišta u malici, valja navesti da je sud smatra potrebni održati ročište po čl. 461.a st. 4. ZPP-a, sve radi pravičnog vođenja postupka.

40. Stoga je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u t. I. izreke.

41. Međutim, tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos glavnice počev od 1. studenoga 2020., a kako iz izvoda iz poslovnih knjiga i utuženog računa proizlazi da je dospijeće utuženog računa 30. studenoga 2020., to je valjalo na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog u dijelu koji se odnosi na platež zateznih kamata koje teku na iznos od glavnice počev od 1. studenoga 2020. do 30. studenoga 2020. te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Također, valjalo je ukinuti platni nalog u odnosu na iznos od 497,71 EUR, a s obzirom na to da je ukupno plaćen iznso od 663,61 EUR (dok tužitelj umanjuje svoje potraživanje samo za 165,90 EUR). Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

42. O troškovima postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife) te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021, 18/2022 i 154/2022 – dalje u tekstu: Pravilnika).

43. Stoga, a kako tužitelj nije u sporu uspio u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a), tužitelju je valjalo priznati nastale troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu, zajedno s PDV-om, u iznosu od 124,38 EUR na temelju Tbr. 11.1. Tarife, kao i trošak predujma naknade javnog bilježnika, zajedno s PDV-om, u iznosu od 12,50 EUR te ostatka naknade, zajedno s PDV-om, u iznosu od 12,50 EUR, sve na temelju čl. 5. Pravilnika. Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na cjelokupni nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR. Na dosuđene ovršne troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 16. studenoga 2023. do isplate na temelju odredbe iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - odluka USRH, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje u tekstu: OZ).

44. Nadalje, u odnosu na potrebne parnične troškove, valjalo je tužitelju priznati trošak sastava podneska od 7. kolovoza 2024. i 9. rujna 2024., svaki u iznosu od 200,00 EUR, na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i trošak zastupanja, po punomoćnici, na ročištima 4. prosinca 2024., 23. siječnja 2025. i 15. prosinca 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 10.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 96,42. Stoga je tužitelju valjalo ukupno dosuditi troškova parničnog postupka u iznosu od 1.596,42 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz razliku pristojbe za presudu u iznosu od 69,88 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana