REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5339/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 (OIB:84397956623), protiv tuženika Generali osiguranja d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b (OIB:10840749604), kojeg zastupa Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 1.118,69 eura sa zateznom kamatom od 1.6.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da u 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 370,00 eura sa zateznom kamatom od 24. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12.8.2025. podnio regresnu tužbu protiv tuženika kao osiguratelja motornog vozila koje je skrivilo prometnu nesreću od 23.12.2018. u kojoj je teško ozlijeđena osiguranica tužitelja RĐ, kojoj je radi posljedica te nesreće rješenjem br. 293319 od 2.2.2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane bolešću u omjeru od 70 % i 30 % zbog ozljede izvan rada u navedenom štetnom događaju. Isplatom priznate mirovine osiguraniku RĐ za tužitelja nastaje šteta pa od tuženika za isplatu mirovine u razdoblju od 1.1.2023. do 30.4.2025. traži iznos isplaćene invalidske mirovine od 1.118,69 eura (razmjerno omjeru uzroka invalidnosti od 30% ukupno isplaćenog iznosa od 3.728,96 eura) i pozivajući se na čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže zahtjev usvojiti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, niti činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, ali osporava osnovu i visinu zahtjeva. Smatra da se u konkretnoj situaciji imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da je tužitelj po čl. 27. st. 3. ZOOP-a dužan dokazati u čemu se sastoji šteta koju trpi, odnosno postoji li razlika koja bi predstavljala štetu za tužitelja. Osim toga, osporava da je tužiteljevoj osiguranici pravo na invalidsku mirovinu priznato zbog posljedica iz štetnog događaja od 23.12.2018. Predlaže zahtjev odbiti.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao: rješenje tužitelja od 2.2.2021., podatke o isplati mirovine i drugu dokumentaciju u spisu i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
4. Predmet postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplate koje je na ime invalidske mirovine isplaćivao u razdoblju od 1.1.2023. do 30.4.2025. svom osiguraniku RĐ, nastradaloj u štetnom događaju 23.12.2018. krivnjom osiguranika tuženika u omjeru od 30% ukupno isplaćenog iznosa (razlog umirovljenja zbog ozljede izvan rada kao posljedice ovog štetnog događaja prema rješenju tužitelja jest 30 %).
5. Nije sporan nastanak navedene prometne nesreće 23.12.2018. Nesporno je, a proizlazi i iz obračuna isplata i izvatka iz banke podataka tužitelja u spisu, da je u utuženom razdoblju tužitelj svom osiguraniku uplatio ukupno 3.728,96 eura, od čega od tuženika ovom tužbom potražuje 1.118,69 eura.
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva.
7. S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju se utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (1.7.2019. do 30.6.2021.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 470/22, Rev 12/22, Rev- 5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020.
8. Naime, tuženikova pasivna legitimacija izvire upravo iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom. Po čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzeti iz ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.
9. Razmjerni iznos mirovine određuje se po čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Prema tome, prema citirani zakonskim odredbama obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
11. Međutim, iz dokumentacije koja je dostavljena u spis (koju stranke nisu osporile) i dokaza koje su predložile sud nije mogao utvrditi postoji li razlika u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a koja bi za tužitelja predstavljala štetu jer se iz tih dokaza ne može izračunati razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja zbog povrede izvan rada i bolesti i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da je bila riječ o ozljedi na radu. S obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza ove činjenice, nije predložio dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi postoji li, i u kojem iznosu ova razlika, njegov je zahtjev po čl. 221.a ZPP-a odbijen.
12. Tuženiku je po čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosuđen parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 20.1.2026. od po 150,00 eura (tbr 8/1, 9/1), ukupno 300,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 75,00 eura iznosi 375,00 eura. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a
Zagreb, 23. siječnja 2026.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku po pun.
