Poslovni broj: Us I-845/2025-10
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I- 845/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu I-tužitelja mlt. BC, rođen **.**.2024., bez upisa u odgovarajuću maticu rođenih u [adresa], kojega zastupa otac ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice BCO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici dr.sc. UC, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha, Zagreb, Ulica kneza Mislava 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi upisa rođenja maloljetnog djeteta u maticu rođenih u [adresa], dana 23. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, KLASA: UP/II-223-01/24-01/16, URBROJ: 514-07-03/02-25-03 od 13. siječnja 2025. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04-21/3-24-6 od 16. listopada 2024. godine.
II. Nalaže se Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Drugom područnom odsjeku Dubrava upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta osobnog imena BC, rođenog dana **.**.2024. u mjestu ABC, Ukrajina, od roditelja ŽC i BCO, u odgovarajuću maticu rođenih u [adresa].
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu ovom sudu dana 4. ožujka 2025. godine protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, KLASA: UP/II-223-01/24-01/16, URBROJ: 514-07- 03/02-25-03 od 13. siječnja 2025. godine, kojim se odbija žalba ŽC protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04-21/3-24-6 od 16. listopada 2024. godine. Potonjim rješenjem odbijaju se zahtjevi ovdje II-tužitelja za upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta osobnog imena BC, rođenog dana **.**.2024. u mjestu [adresa], Ukrajina, od roditelja ŽC i BCO, podnesen dana 20. kolovoza 2024. godine i 14. kolovoza 2024. godine, u odgovarajuću maticu rođenih u [adresa].
2. Tužitelji u tužbi navode da je ŽC (drugotužitelj), otac maloljetnog BC (prvotužitelj), **.**.2024. predao zahtjev za upis sina, BC, rođenog **.**.2024. u državnu maticu rođenih, Matičnom uredu Pešćenica – Žitnjak, Zapoljska ulica 1, 10 000 Zagreb, KLASA: UP/I-223-06/24- 001/1169 (dalje u tekstu: Zahtjev). Trećetužiteljica je majka BC, upisana u rodnom listu, u skladu sa zakonodavstvom Ukrajine, u kojoj je BC rođen. Gospodin ŽC, kao otac maloljetnog BC, je 6. rujna 2024. zaprimio zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04- 21/3-24-2 od 30. kolovoza 2024., kojim je pozvan da u roku od 30 dana od dostave zaključka javnopravnom tijelu preda dodatnu dokumentaciju radi provedbe naknadnog upisa maloljetnog BC u državnu maticu rođenih. Obrazloženje zaključka javnopravnog tijela da se iz dostavljenog rodnog lista ne mogu sa sigurnošću utvrditi svi potrebni podaci iz članka 9. ZDM-a radi provedbe predmetnog upisa zbog činjenice da u naslovu rodnog lista BC piše „Ukrajina“ i „Ponovno“, za tužitelje je u potpunosti neosnovano. Priloženi rodni list sadrži potrebnu potvrdu “Apostille” u skladu s Konvencijom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (Haška konvencija sklopljena 5. listopada 1961.) te je izdana u skladu sa svim mjerodavnim odredbama Republike Ukrajine – domicilne države. Iz dostavljene ovjerene preslike rodnog lista i izvornika rodnog lista dostavljenog uz taj podnesak, nedvojbeno proizlazi da je, prema zakonodavstvu Ukrajine, drugotužitelj otac, a gospođa BCO (trećetužiteljica) majka maloljetnog BC rođenog **.**.2024. u [adresa]. Stoga, zahtjev javnopravnog tijela na dostavu druge dokumentacije od drugotužitelja je protivan članku 40. ZDM-a. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno je da u konkretnom slučaju, na temelju dostavljenih isprava (rodnih listova), matičar nije bio u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi sve podatke potrebne za upis činjenice rođenja, propisane člankom 9. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj: 96/93, 76/13, 98/19, 133/22; u daljnjem tekstu: ZDM) u vezi s mjerodavnim odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; u daljnjem tekstu: ObZ), a drugotužitelj, sukladno članku 47. stavku 4. ZUP-a u ostavljenom roku nije dostavio dodatne dokaze zatražene zaključkom KLASA: UP/I- 223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04/21/3-24-2 od 30. kolovoza 2024. Stoga, iako je g. BC čvrstog stajališta da je postupio u skladu s relevantnim zakonodavnim odredbama, dostavivši sve potrebno za upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta, uočavajući namjeru upravnog tijela da o njegovom zahtjevu odluči protivno pozitivnim odredbama, njihovoj svrsi i potrebi postupanja u najboljem interesu maloljetnog djeteta, odnosno pretjerano formalistički, uz žalbu je dostavio i dodatnu dokumentaciju
– ovjeren presliku akta na temelju kojeg je izvršen upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta, BC, u [adresa] te prijavu činjenice rođenja sastavljenu u bolnici na dan rođenja. Tužitelji smatraju da zaprimljenim drugostupanjskim rješenjem njihovi navodi tijekom postupka nisu istinski ispitani, zbog čega je činjenično stanje ostalo neutvrđeno, a posljedično tomu je došlo do pogrešne primjene materijalnih i procesnih pravnih pravila te povrede temeljnih ljudskih prava tužitelja, kao i temeljnih vrednota suvremenih demokratskih pravnih poredaka. Tužitelji dalje navode da se u upravnom sporu rješava o zakonitosti osporenog rješenja, pa je nesporna legitimacija i maloljetnog djeteta (prvotužitelja), o čijem pravu se negativno odlučilo u upravnom postupku, i njegove majke (trećetužiteljice), da, zajedno s ocem djeteta (drugotužitelja), pokrenu upravni spor. U konkretnom slučaju taj interes je neposredan, osobni i zasnovan na zakonu. Prvotužitelj, maloljetni BC, rođen je **.**.2024. u [adresa], u Ukrajini. U izvorniku rodnog lista navedeno je da je drugotužitelj otac, a trećetužiteljica (supruga drugotužitelja) majka prvotužitelja. Tužitelji su tijekom postupka ukazivali na brojne međunarodne dokumente zaštite djeteta i njegovog najboljeg interesa, koje su upravna tijela samo konstatirala, bez stvarnog sagledavanja ovog slučaja u kontekstu tih međunarodnih dokumenata. Primjerice, na UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta (2. rujna 1990., New York). Tužitelji su se pozvali i na brojnu praksu Europskog suda za ljudska prava. Primjerice, u predmetima Mennesson protiv Francuske, zahtjev br. 65192/11 od 26. rujna 2014. i Labassee protiv Francuske, zahtjev br. 65941/11 od 26. lipnja 2014., francuskih parova, roditelja djeteta začetog medicinski potpomognutom oplodnjom u vidu surogat majčinstva u SAD-u (francuske vlasti odbijale su upisati navedenu činjenicu), ESLJP naglasio široku marginu diskrecije državnih vlasti u ovim pitanjima. Ipak, upozorio je na potrebu sužavanja takve diskrecije kada je riječ o pitanjima koje se tiču egzistencije i identiteta osoba. ESLJP je utvrdio da je odbijanje upisa rođenja i izdavanja odgovarajućih isprava negacija identiteta, koja dovodi do različitih nesigurnosti za takvu osobu, zbog čega je utvrdio povredu prava na privatni život iz članka 8. Konvencije. Premda pravo na nacionalnost nije kao takvo zajamčeno člankom 8., ono je važan dio identiteta te osobe. ESLJP je izrazio i zabrinutost u vezi mogućnosti ove situacije da bude u skladu s najboljim interesom djeteta te naglasio biološku povezanost roditelja i djeteta (koja u predmetu tužitelja nije niti ispitana). Pravo djeteta na poštovanje njegova privatnog života, prema shvaćanju ESLJP-a, zahtijeva da domaće pravo pruži mogućnost priznavanja pravnog odnosa između djeteta rođenog u inozemstvu na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu i namjeravanog oca, ako je on biološki otac (Mennesson protiv Francuske; Labassee protiv Francuske; Foulon i Bouvet protiv Francuske). U konkretnom slučaju prvotužitelj je doveden u poziciju da jedini u obitelji ne može ostvariti upis u hrvatsku maticu rođenih, ne može steći hrvatsko državljanstvo niti ostvariti ono što je za tako malo dijete posebno važno, zdravstvenu zaštitu. Takvo stanje, koje se očito neće promijeniti, ako ostanu na snazi osporena rješenja, ne samo da nije u najboljem interesu djeteta, već je isključivo na njegovu štetu. Ne može se smatrati suglasnom članku 8. Konvencije odnosno članku 35. Ustava bezizlazno stanje u koje je osporenim upravnim aktima doveden prvotužitelj, odnosno njegovi roditelji, s obrazloženjem kakvo su nadležna tijela dala. Na stranici 3. obrazloženja rješenja Ministarstva, u drugom odlomku, u kojem se navodi da se „ne može zanemariti i obavijest veleposlanice (…), sasvim netočno se navodi: „(…) a isto tako niti žalitelj ne osporava činjenicu kako je dijete rođeno uz pomoć surogat majke, već potvrđuje isto.“ Ovo nije točno niti je ovo postupak u kojem je raspravljano o surogat majčinstvu. Ovo je postupak u kojem su tužitelji od upravnih tijela zatražila upis djeteta u odgovarajuću maticu rođenih u [adresa], na temelju službene isprave druge države. Međutim, tuženik takvim obrazloženjem grubo zanemaruje da se navedena odredba odnosi na presumpciju majčinstva koja u konkretnom postupku nije potrebna s obzirom da su tužitelji tijekom postupka dostavili inozemne isprave koje potvrđuju da je trećetužiteljica majka, a drugotužitelj otac prvotužitelja. Također, odredbe ObZ-a nikako ne mogu biti primjenjive u drugoj državi, konkretno u državi u kojoj je prvotužitelj rođen. Iz isprava dostavljenih tijekom upravnog postupka, za koje se opravdano može smatrati da su točne i izdane u Ukrajini, budući da su i službeno ovjerene, nesporno proizlazi da su roditelji maloljetnog djeteta drugotužitelj i trećetužiteljica.. Tijelo koje je provodilo postupak i koje sumnja u ispravnost u međunarodnoj ispravi navedenih podataka, dužno je eventualne sumnje ispitati u za to predviđenom postupku, a ne teret dokazivanja, izvan onoga što je propisano člankom 40. stavkom 1. ZDM-a, prebaciti na tužitelje. Takva primjena materijalnog prava i postupanje tuženika nesporno čine pobijano prvostupanjsko i pobijano drugostupanjsko rješenje nezakonitima. Arbitrarnost i nezakonitost postupanja tijekom postupka se najbolje ogleda u tome da očinstvo drugotužitelja javnopravna tijela nisu dovela u pitanje, no upis nespornog očinstva ipak je odbijen. Sve ovo potvrđuje da je očito da je osporenim upravnim aktima prvotužitelju grubo povrijeđeno pravo na privatni i obiteljski život, a roditeljima, drugo i trećetužiteljima, povrijeđeno je pravo na obiteljski život.
3. Slijedom iznesenog tužitelji predlažu da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za politički sustav i opću upravu, KLASA: UP/II-223-01/24-01/16, URBROJ: 514-07-03/02-25-03 od 13. siječnja 2025. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251- 04-21/3-24-6 od 16. listopada 2024. Nadalje, isti predlažu da sud naloži Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Matičnom uredu Dubrava upis maloljetnog LC u državnu maticu rođenih, te naloži tuženiku, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, OIB: 72910430276, naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Isti ukazuje kako nema pravnog temelja da se na temelju trenutno dostavljenih inozemnih isprava upiše činjenice rođenja maloljetnog BC u maticu rođenih u [adresa]. Naime, hrvatskim zakonodavstvom definira se pojam majke kao i tko se smatra ocem djeteta. Navedene odredbe od ključnog su značaja u hrvatskom zakonodavstvu te predstavljaju temelj obiteljskog i nasljednog prava, a također predstavljaju nacionalni i ustavni identitet Republike Hrvatske, odnosno dio su javnog poretka Republike Hrvatske. Osim toga, potrebno je ukazati kako, sukladno članku 4. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji, ista poštuje nacionalni identitet država članica, koji se odražava u njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama te Europska unija poštuje očuvanje javnog poretka nacionalnih država. Tako se u Republici Hrvatskoj odredbama Obiteljskog zakona (,,Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23. i 156/23.) jamči pravo djetetu da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko podrijetlo, što je sukladno članku 7. Konvencije o pravima djeteta. Na teritoriju Republike Hrvatske primjenjuje se hrvatski propisi te se ne mogu primjenjivati instituti koji su regulirani propisima drugih država, dok su isti zabranjeni hrvatskim propisima, a to upravo traže tužitelji u konkretnom slučaju. Imajući u vidu činjenicu o tome tko se smatra majkom djeteta sukladno Obiteljskom zakonu, kao i na činjenicu kako je u Republici Hrvatskoj člankom 31. Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (,,Narodne novine“, broj: 86/12.) propisano da je u Republici Hrvatskoj izričito zabranjeno rođenje djeteta uz pomoć zamjenskog majčinstva (surogat majke), upis činjenice rođenja djeteta, rođenog u inozemstvu uz pomoć surogat majke, u državnim maticama u Republici Hrvatskoj predstavlja kršenje propisa Republike Hrvatske. Stoga tuženik smatra kako ovakvo traženje tuženika (tužitelja!) predstavlja ruganje nadležnim tijelima i građanima koji poštuju propise ove države. U odnosu na presude Europskog suda za ljudska prava, na koje se tužitelj poziva u tužbi, tuženik smatra kako njegovim postupanjem nije došlo do povrede članka 8. Konvencije o pravima djeteta.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, KLASA: UP/II-223- 01/24-01/16, URBROJ: 514-07-03/02-25-03 od 13. siječnja 2025. godine (stranica 17- 20 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24- 001/1169, URBROJ: 251-04-21/3-24-6 od 16. listopada 2024. godine, putni list za BC od 27. kolovoza 2024. godine, zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04-21/3-24-2 od 30. kolovoza 2024. godine, te rodni list za I-tužitelja.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 13. siječnja 2025. godine, kojim se odbija žalba ŽC izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/I-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04-21/3-24-6 od 16. listopada 2024. Naime, uvidom u spis predmeta vidljivo je kako je žalitelj, ovdje drugotužitelj zatražio upis činjenice rođenja maloljetnog BC, rođenog **.**.2024. u [adresa], Ukrajina, u maticu rođenih. Uz zahtjev žalitelj je priložio rodni list, izdan u Ukrajini 23. srpnja 2024. godine, u kojem je za roditelje maloljetnog djeteta kao otac upisan ŽC, a majka BCO. Ova isprava ovjerena je štambiljem Apostille. Nadalje, odredbom članka 40. stavka 1. "
Zakona o državnim maticama („Narodne novine , broj: 96/93, 76/13, 98/19. i 133/22.) propisano je da se upis činjenice rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Prilikom upisa činjenice rođenja djeteta hrvatskog državljanina koje se rodilo u inozemstvu matičar u maticu rođenih uz podatke o djetetu upisuje i podatke o roditeljima, sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama. Navedeni podaci upisuju se na temelju strane isprave koja je priložena zahtjevu za upis. Prije samog upisa matičar mora utvrditi da li se na temelju inozemne isprave može upisati određena činjenica u državnim maticama. Pri tom provjerava i sadržaj isprave dakle, slažu li se podaci za hrvatskog državljanina s podacima u službenim evidencijama te je li moguće izvršiti upis činjenica sukladno hrvatskim propisima. Pri tome se tuženik poziva i na članak 33. navedenog Zakona, koji propisuje obvezu matičara da ispravno i uredno vodi državne matice. Razmatrajući samo priloženu inozemnu ispravu, temeljem koje se traži upis činjenice rođenja djeteta u maticu rođenih, vidljivi su podaci o ocu i majci djeteta. Međutim, tuženik ističe da se istodobno ne može zanemariti i obavijest veleposlanice Republike Hrvatske u [adresa] od 13. kolovoza 2024. godine, dostavljena elektroničkom poštom, u kojoj se ovo Ministarstvo kao i Grad Zagreb obavještava o rođenju BC u [adresa] uz pomoć surogat majke i mogućnosti izdavanja putnog lista odnosno upisa činjenice rođenja u [adresa]. Navedena obavijest nikako se ne može zanemariti prilikom ocjene zahtjeva, jer se radi o obavijesti nadležnog tijela Republike Hrvatske, a isto tako niti žalitelj ne osporava činjenicu kako je dijete rođeno uz pomoć surogat majke, već potvrđuje istu. Nesporno je kako je Konvencijom za zaštitu prava djeteta zajamčeno kako dijete odmah nakon rođenja mora biti upisano u matične knjige. Što je i napravljeno u Ukrajini. Međutim, to istodobno ne znači da rođenje djeteta mora biti napravljeno naknadno i u Republici Hrvatskoj. Naime, za razliku od upisa činjenica rođenja koje su se dogodile na teritoriju Republike Hrvatske i gdje postoji obveza upisa, kod rođenja koja su se dogodila u inozemstvu ne postoji obveza upisa, tj. roditelji koji žele mogu zatražiti upis djeteta rođenog u inozemstvu, ali i ne moraju. Tuženik napominje kako se u slučaju upisa činjenice rođenja u maticu rođenih djeteta isključivo primjenjuju propisi koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i koji su sukladno Ustavu Republike Hrvatske jednaki za sve hrvatske državljane pa tako i za žalitelja koji ima hrvatsko državljanstvo. Hrvatskim zakonodavstvom definira se pojam majke kao i tko se smatra ocem djeteta. Navedene odredbe od ključnog su značaja u hrvatskom zakonodavstvu, te predstavljaju temelj obiteljskog i nasljednog prava, a također predstavljaju nacionalni i ustavni identitet Republike Hrvatske, odnosno dio su javnog poretka Republike Hrvatske. Osim toga, sukladno članku 4. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji, ista poštuje nacionalni identitet država članica, a koji se odražava u njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama te Europska unija poštuje očuvanje javnog poretka nacionalnih država. U odnosu na tvrdnje žalitelja o nekvalitetnom obrazloženju pobijanog rješenja koje ne zadovoljava kriterije kakve propisuje Zakon o općem upravnom postupku, tuženik ističe kako se radi o paušalnim navodima. Isto tako napominje kako predmet ovog postupka nije ocjena pravilnost upisa u maticu rođenih druge djece žalitelja već samo upis u maticu rođenih BC. Točne su tvrdnje žalitelja kako nije jasno zbog čega je morao dostaviti dodatnu dokumentaciju izvan one predviđene člankom 40. stavkom 1. Zakona o državnim maticama. Navedeno bi prvostupanjsko tijelo moglo tražiti ako bi se radilo o upisu u maticu rođenih na temelju članka 40. stavka 2. Zakona o državnim maticama, ali ne i u slučaju članka 40. stavka 1. istog Zakona. Međutim, ovaj propust nije takav da bi u konačnici utjecao na donošenje drugačijeg rješenja.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio i od sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-IIIB-907/2025 od 16. prosinca 2025. godine, kojim se točkom I. izreke utvrđuje da su mlt. BC i ŽC pri donošenju rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, KLASA: UP/ll-223-01/24-01/16, URBROJ: 514-07-03/02-25-03 od 13. siječnja 2025. i rješenja Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove Grada Zagreba, Drugog područnog odsjeka Dubrava, KLASA: UP/l-223-06/24-001/1169, URBROJ: 251-04-21/3-24-6 od 16. listopada 2024. u postupovnom aspektu povrijeđena prava na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života zajamčeno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10. i 5/14.). Nadalje, prema točki II. izreke Upravni sud u Zagrebu dužan je u roku od trideset (30) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon primitka ove odluke i rješenja donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Us I-845/2025. Tako Ustavni sud navodi da je drugopodnositelj podnio je 20. kolovoza 2024. zahtjev za naknadni upis činjenice rođenja mlt. prvopodnositelja u matičnom uredu Peščenica. Prvopodnositelj rođen je **.**.2024. u [adresa], Ukrajina, te je u izvorniku rodnog lista koji je drugopodnositelj dostavio matičnom uredu Pešćenica kao otac upisan drugopodnositelj, a kao majka trećepodnositeljica, supruga drugopodnositelja. Polazeći od prigovora podnositelja i sadržaja osporenih akata, Ustavni sud je ocijenio ustavnu tužbu s aspekta članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori ", broj: 18/97, 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02, 1/06, 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija).
Tako članak 35. Ustava glasi:
"Članak 35.
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova ... obiteljskog života ...", dok članak 8. Konvencije glasi:
"Članak 8.
PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA (1) Svatko ima pravo na poštovanje svoga ... obiteljskog života ... (2) Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih."
Nadalje, Ustavni sud ocjenjuje kako je predmet ovog ustavnosudskog postupka osjetljiv s aspekta prava na poštovanje obiteljskog života drugopodnositelja koji je biološki otac, ali i s aspekta obveze države da u konkretnoj situaciji osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta (zaštita najboljih interesa djece). Naime, drugopodnositelj je uz zahtjev za upis činjenice rođenja mlt. prvopodnositelja u maticu rođenih dostavio rodni list za mlt. prvopodnositelja u kojem je kao otac upisan drugopodnositelj, a kao majka trećepodnositeljica, supruga drugopodnositelja. Međutim, neovisno o toj činjenici upravna tijela odbila su zahtjev za upis mlt. prvopodnositelja u maticu rođenih, jer je matičaru elektroničkom poštom dostavljena obavijest veleposlanice Republike Hrvatske u [adresa] od 13. kolovoza 2024. u kojoj se Ministarstvo i Grad Zagreb obavještavaju o rođenju mlt. prvopodnositelja u Ukrajini uz pomoć surogat majke. Ustavni sud ističe da je upis u maticu rođenih pravni postupak kojim se evidentiraju podaci o rođenju djeteta, uključujući informacije o roditeljima, a provodi se na temelju važećih dokumenata i propisa, pri čemu se u slučaju rođenja djeteta u inozemstvu upis vrši na temelju izvatka iz matice rođenih inozemnog tijela (članak 40. stavak 1. ZDM-a). Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je obavijest veleposlanice Republike Hrvatske u [adresa] od 13. kolovoza 2024. irelevantna za činjenicu upisa mlt. prvopodnositelja u maticu rođenih u situaciji kada je za upis u maticu rođenih dostavljen rodni list. Pritom Ustavni sud ponavlja da je pri donošenju odluka vezano za prava djeteta potrebno rukovoditi se najboljim interesima djeteta. Budući da je u konkretnom slučaju drugopodnositelj biološki otac djeteta, nije u najboljem interesu djeteta da ga se liši pravne veze takve prirode kada je biološka stvarnost takve veze uspostavljena i kada roditelj i dijete traže njegovo puno priznavanje. Konačno, Ustavni sud upućuje i na stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3881/2023 od 23. svibnja 2024., kojom je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za upis činjenice rođenja djeteta u maticu rođenih na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Stoga, na temelju svega naprijed navedenoga, Ustavni sud zaključuje da upravna tijela u konkretnom slučaju nisu postupala na način za koji bi se moglo reći da je u skladu s jamstvima koja štite prava iz članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije, i to u mjeri koja je dovela do toga da se osporenim pojedinačnim aktima vrijeđa ustavno pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života u postupovnom aspektu, a to nije ispravio ni Upravni sud u Zagrebu koji do trenutka donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o tužbi podnositelja 9. Sud smatra da pobijane odluke nisu zasnovane na zakonu, pa isti nije mogao prihvatiti stajalište prvostupanjskog upravnog tijela da je trebalo odbiti upis činjenice rođenja ovdje prvotužitelja u odgovarajuću maticu rođenih u [adresa] primjenom članka 47. stavka 4. ZUP-a, jer se u konkretnom slučaju upis činjenica rođenja nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela shodno članku 40. stavku 1. Zakona o državnim maticama. Time je prvostupanjsko tijelo nezakonito zaključkom od 30. kolovoza 2024. godine pozvalo ovdje drugotužitelja na dostavu dodatne dokumentacije, jer se sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama u maticu rođenih prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju i podaci o roditeljima. Stoga treba uputiti na točku 9. Odluke Ustavnog suda Broj: U-IIIB-907/2025 od 16. prosinca 2025. godine, u kojoj se, između ostalog, navodi da je obavijest veleposlanice Republike Hrvatske u [adresa] od 13. kolovoza 2024. godine irelevantna za činjenicu upisa ovdje prvotužitelja u maticu rođenih u situaciji kada je za upis u maticu rođenih dostavljen rodni list. Nadalje, tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su prethodno u maticu rođenih predmetnog ureda upisane činjenice rođenja ĐC, rođenog **.**.2022. u gradu [adresa] i OC, rođene **.**.2023. u gradu [adresa], Ukrajina, dok je mlt. BC „rođen nepunih deset mjeseci nakon rođenja drugog djeteta OC (točnije 9 mjeseci i 28 dana) u mjestu [adresa], Ukrajina. Treba naglasiti da Veleposlanstvo RH Kijev izdalo putni list za maloljetno dijete BC **.**.2024., uz ovjerenu bilješku: „PUTNI LIST IZDAN U SVRHU PUTOVANJA U REPUBLIKU HRVATSKU IDENTITET RODITELJA UTVRĐEN KIJEV, 27. 8. 2024.“
9.1. Nadalje, sud nije prihvatio ni stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije moguće na temelju trenutno dostavljenih inozemnih isprava upisati činjenice rođenja mlt. BC u maticu rođenih u [adresa], jer u Republici Hrvatskoj izričito je zabranjeno rođenje djeteta uz pomoć zamjenskog majčinstva (surogat majke), pa upis činjenice rođenja djeteta, rođenog u inozemstvu uz pomoć surogat majke, u državnim maticama u Republici Hrvatskoj predstavlja kršenje propisa Republike Hrvatske. Međutim, ne postoje zakonske prepreke da stanovnici [adresa] ne koriste usluge surogat majki izvan granica države, te da naposljetku takvu djecu dovedu natrag u Republiku Hrvatsku. Pojedini europski pravni sustavi normiraju gore navedeno, a namjera je obeshrabriti osobe da ne koriste usluge surogat majčinstva izvan njihove domicilne države (u pogledu reproduktivnih tehnika koje su u njihovoj zemlji zabranjene), već da koriste druge raspoložive načine za formiranje obitelji. Dakle, u Republici Hrvatskoj je surogat majčinstvo u potpunosti zabranjeno, za surogat majčinstvo se pronalazi način zaobilaska te zabrane u vidu odlaska u državu u kojoj je surogat majčinstvo dopušteno da bi se tamo obavio postupak potpomognute oplodnje, a kako bi neplodnim parovima bila omogućena realizacija roditeljstva. Tako neplodni pojedinci i parovi, zahvaljujući surogat majčinstvu imaju mogućnost osnivanja obitelji i vlastitog potomstva s kojim dijele genetski materijal. Surogat majčinstvo omogućuje ženi koja ne može iznijeti trudnoću ostvarivanje majčinstva uz pomoć umjetne oplodnje i surogat majke. Međutim, međunarodno surogat majčinstvo prouzročilo je pravne probleme, kao npr. za dijete kada stigne u državu prebivališta roditelja problemi se manifestiraju u poteškoćama pri upisu djece u matične knjige kao vlastite. Tako se Europski sud za ljudska prava (ESLJP) bavio pitanjem zaštite prava djece rođene putem surogat majčinstva, a posebice u odlukama Mennesson i Labassee protiv Francuske (broj: 65192/11 i broj: 65941/11). Njegova je osnovna zadaća osigurati poštivanje prava od strane svih država kao i poštovanje jamstva koje predviđa (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U okviru svojeg djelovanja ESLJP donosi presude koje su obvezne za sve države i rezultiraju time da pojedine države sukladno takvim odlukama moraju poduzeti određene mjere. Time država koja zabranjuje surogat majčinstvo de facto je dovedena u poziciju da priznaje međunarodna surogat majčinstva. U svezi s tim potrebito je uputiti na stajalište Ustavnog suda iz točke 9.1. Odluke Broj: U-IIIB-907/2025 od 16. prosinca 2025. godine da se pri donošenju odluka vezano za prava djeteta potrebno rukovoditi najboljim interesima djeteta. Budući da je u konkretnom slučaju ovdje drugotužitelj biološki otac djeteta, nije u najboljem interesu djeteta da ga se liši pravne veze takve prirode kada je biološka stvarnost takve veze uspostavljena i kada roditelj i dijete traže njezino puno priznavanje. Ustavni sud zaključuje da upravna tijela u konkretnom slučaju nisu postupala na način za koji bi se moglo reći da je u skladu s jamstvima koja štite prava iz članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to u mjeri koja je dovela do toga da se osporenim pojedinačnim aktima vrijeđa ustavno pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života u postupovnom aspektu. Stoga sud smatra da su u konkretnom slučaju upravna tijela prekoračila dopuštenu slobodu procjene, te su opisanim postupanjem povrijedila pravo djeteta na poštivanje njegovog privatnog života, a što predstavlja kršenje članka 8. EKLJP. Jer, upravna tijela su dala prednost javnom interesu u odnosu na interese djeteta u situaciji odbijanja upisa činjenica rođenja nastalih u inozemstvu na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Naime, članak 8. EKLJP osigurava pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, pa se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to nužno. Javna vlast se neće miješati osim ako je to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Nadalje, potrebito je uputiti i na stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3881/2023 od 23. svibnja 2024., kojom je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za upis činjenice rođenja djeteta u maticu rođenih na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Osim toga, sud je kod donošenja odluke polazio od važnosti biološkog roditeljstva kao neizostavne komponente identiteta, pa se ne može reći da je u najboljem interesu djeteta lišiti ga pravne veze biološke prirode, tim više što je biološka datost te veze već utvrđena, te su roditelji tražili njezino priznanje.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
11. Sud je dosudio tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe - 1.200,00 eura, zastupanja na ročištu dana 16. siječnja 2026. godine – 1.200,00 eura, te PDV-a
- 600,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. te Tbr. 40. i 46. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 23. siječnja 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha, [adresa] Zagreb, Ulica kneza Mislava 2
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za politički sustav i opću upravu, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
3. U spis
