REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 2431/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ME, rođ. **.**.1958., državljanin Ruske Federacije, trenutno s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, zastupanog po opunomoćenici UE, pravnici u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica RE, radi međunarodne zaštite, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/1465, URBROJ: 511-01-212-25-18 od 12. svibnja 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći UE, pravnici u udruzi "Bez granica" isplati iznos od 1.000,00 eura (tisućueura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/1465, URBROJ: 511-01-212-25-18 od 12. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te mu je određena dužnost u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točke I. i II. Izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, navodi da je rješenje nezakonito jer je protivno odredbama članka 5., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a obrazloženje rješenja nije sastavljeno u skladu sa zahtjevima iz odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a. Osporava zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju da njegovi navodi nisu dosljedni, a nisu izneseni razlozi niti radi čega se isti ne smatraju uvjerljivima.

2.1. Naglašava kako dostupne i opće objektivne informacije o situaciji u zemlji podrijetla potvrđuju kako u Ruskoj Federaciji ne postoji mogućnost slobodnog izražavanja političkog mišljenja, niti postoji mogućnost javnog i slobodnog kritiziranja nacionalne politike i donošenja odluka od strane vladajućih, a zbog čega je tužitelj imao problema i bio primoran napustiti zemlju podrijetla. Navodi da je bio prisiljen napustiti Rusku Federaciju, budući da mu je život bio izravno ugrožen, a na što je bio izravno upozoren od strane pripadnika FSB-a, iako mu nije poznat sadržaj izvještaja kojima su raspolagali pripadnici FSB-a u pogledu njegovog djelovanja, ima opravdanih razloga za vjerovati da su isti upravo povezani s njegovim aktivnim djelovanjem u vezi kritika nacionalne politike. Nadalje, ističe da je bio aktivan putem svoje organizacije „NART" koja je osnovana 1991. u Maikopu, Ruska Federacija, a 2002. je otvoren i ured u Švicarskoj. Misija organizacije „NART" upravo je povezana i s javnim istupima i djelovanjima tužitelja u pogledu nacionalnih politika vezano za položaj manjinskih naroda u Ruskoj Federaciji. Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije ranije podnosio jer je bio u mogućnosti na druge načine regulirati svoj boravak u inozemstvu i posjedovao je dovoljnu količinu novaca, a putovnica koju je priložio u spis tuženika nesporno potvrđuje istinitost njegovih tvrdnji o brojnim putovanjima i boravcima u drugim zemljama u razdoblju od 2014. pa sve do dolaska u Hrvatsku.

2.2. Navodi da je tuženik izvršio površnu analizu općeg stanja u zemlji podrijetla, pri čemu uopće nije proveo analizu glede opasnosti od proganjanja u odnosu na političke neistomišljenike u zemlji podrijetla, a što je ključna činjenica koju je bilo potrebno utvrditi u upravnom postupku. Osporava zaključak tuženika da se „tražitelj nije bavio antivladinim djelovanjem već striktno promicanjem čerkeskih narodi, običaja i kulture zbog čega ne bi došao u fokus snaga sigurnosti jer je navedeno zajamčeno zakonodavstvom zemlje podrijetla", te je tuženik u potpunosti zanemario širi kontekst djelovanja tužitelja u zemlji podrijetla, a koji je obuhvaćao brojne djelatnosti i javne istupe, među kojima se izdvajaju i njegova izlaganja u Europskom parlamentu, pred komisijom njemačkog Bundestaga, stranke zelenih i pred tijelima Ujedinjenih naroda.

2.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su netočni navodi tužitelja, s obzirom da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice, te je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Ističe kako tužitelj za svoje tvrdnje da je bio proganjan u zemlji podrijetla nije dostavio dokaze, niti se može u konkretnom slučaju primijeniti blagodat sumnje budući da nije utvrđena opća vjerodostojnost iskaza. Zemlju podrijetla tužitelj je napustio 2014. godine zbog navodnog proganjanja, a međunarodnu zaštitu zatražio je tek 2024. godine. Obrazloženje da je tada imao dovoljno novaca te da je bez problema dobivao vize, a da je međunarodnu zaštitu zatražio tek kada je izgubio legalni boravak nije zadovoljavajući. Tuženik predlaže da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenje. Takvo rješenje zauzeto je i Visoki upravni sud u presudu Usž- 4354/19-3 od kolovoza 2002. godine.

3.1. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 16. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te prevoditelja za ruski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj uz prevoditelja za ruski jezik.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 31. siječnja 2024. (zapisnik KLASA: UP/I- 216-03/24-06/1465, URBROJ: 511-01-213-24-3 od 31. siječnja 2024.), a isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/1465, URBROJ: 511-01-213-24-15 od 17. rujna 2024.

9.1. Tuženik obrazlaže nakon navođenja razloga napuštanja zemlje podrijetla (2014. godina) kako činjenica da je M, kao i ostalim manjinama u području sjevernog Kavkaza osigurana autonomija u smislu dobivanja vlastitih republika unutar Ruske Federacije, kao i činjenica da je tužitelj nakon navodnih pokušaja ubojstva 2004. i 2006. te pokušaja trovanja, a što nije potkrijepio nikakvim materijalnim dokazima, ostao živjeti u zemlji podrijetla potvrđuje nepostojanje proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ- a, a da organizacija koju je osnovao International Charity Non-Government Organization „NART“ 2010. s ciljem oživljavanja i razvoja kulture i duhovne baštine U, ni na koji način s obzirom na ciljeve udruge nije usmjerena na anti - rusku politiku zbog čega bi tužitelj došao u fokus snaga sigurnosti. Tuženik zaključuje kako je zahtjev za međunarodnu zaštitu tužitelj podnio kako bi regulirao svoj boravak, a ne zbog straha od proganjanja, jer je nakon što je napustio zemlju podrijetla 2014. godine, a prije podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu živio u mnogobrojnim zemljama Europske Unije bez da je tražio zaštitu. U Republiku Hrvatsku ušao je prvi puta 25. svibnja 2023. te je odmah otišao u Švicarsku, iz koje je vraćen po dublinskom postupku.

9.2. U procjeni budućeg rizika, a s obzirom na navode tužitelja, ističe se da R u [adresa] imaju autonomiju, a kroz domove kulture njeguju i štuju svoju kulturu. Ističe se da je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno što ne bi mogao da je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili da je tražen od strane snaga sigurnosti, također se nije bavio antivladinim djelovanjem već striktno promicanjem čerkeskih narodnih običaja i kulture zbog čega ne bi došao u fokus snaga sigurnosti jer je navedeno zajamčeno zakonodavstvom tražiteljeve zemlje podrijetla. Sve navedeno potvrđuje da R u zemlji podrijetla imaju osiguranu zaštitu kao nacionalna manjina, a ne proganjanja i diskriminaciju.

9.3. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 38. stavka 1. točke 3. u vezi sa člankom 20. i 21. ZMPZ-a, a u odnosu na obvezu napuštanja EGP-a tuženik obrazlaže da je određeni rok primjeren s obzirom na osobne okolnosti, prije svega činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi koja posjeduje putnu ispravu, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22 i 151/22) unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite ima dovoljno vremena za napuštanje EGP-a.

10. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. ZMPZ-a ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane propise, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te iste doveo u vezu sa činjenicama utvrđenima iz izvješća međunarodnih organizacija vezanima za opće i sigurnosno stanje u zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloge.

15. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. ZMPZ-a, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. ZMPZ-a, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

15.1. Imajući u vidu navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred upravnim tijelom te podatke sadržane u spisu sud zaključuje da je tuženik imao osnova odbiti zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16. Za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, izjavama tužitelja, evidentiranima u zapisnicima u upravnom postupku, te stanju u zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloga traženja međunarodne zaštite.

17. Ispitan pred ovim sudom tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod svih navoda koje je iznosio pred tuženikom a koji su evidentirani u zapisnicima koji priležu spisu tuženika, s time da je iskazao da je govorio istinu ali nije zapisano u zapisnicima korektno. Osporava da bi odbijao odgovarati na pitanja gdje je bio i kamo se kretao s obzirom na to da je dostavio putne isprave.

17.1. Odgovarajući na upit suda u kojim državama je boravio, te od kada do kada, a nakon napuštanja zemlje podrijetla tužitelj je iskazao da je od 2014. godine kada je zajedno s nećakom deportiran iz Krasnodara u Tursku da su bili u Bugarskoj, na Cipru, Americi, Švicarskoj, dugo je živio i u Francuskoj te je bio i u Njemačkoj, ne zna vremenska razdoblja, ali je u putovnicama potvrda svakog ulaska i izlaska. Od 2014. nije bio u Rusiji.

17.2. Na upit suda zašto je međunarodnu zaštitu zatražio s tako velikim odmakom od napuštanja zemlje podrijetla (2014.) te da li je međunarodnu zaštitu tražio u državama u kojima je boravio tužitelj je iskazao da u Ženevi od 2002. ima registriranu dobrotvornu organizaciju u UN-u te je bio materijalno osiguran i nije imao nikakvih problema od strane švicarskih organa vlasti, ali su kasnije počeli ti problemi jer su mu rekli da govori protiv Z i ako ne „začepi“ da će odjaviti njegovu organizaciju u UN-u. 2023. godine je u Švicarskoj tražio azil, ali je deportiran u Hrvatsku 23. siječnja 2024. godine, a organizacija i dalje radi.

17.3. Na poseban upit suda da konkretizira kada su "kasnije počeli problemi" tužitelj je iskazao da su ozbiljniji i žešći problemi počeli od 2020. godine, u početku su to bile jednostavnije ili manje neke primjedbe ili prigovori vezani za njegovu djelatnost ali je odvjetnik koji je bio djelatnik odjela za pitanja NGO (non goverment organization) u UN-u za ta pitanja prešao na drugu stranu te su prijetnje postale ozbiljnije i traju do današnjeg dana. Na upit suda da konkretizira o kakvim prijetnjama se radi tužitelj je iskazao da se prijetnje odnose na to da će im zatvoriti račun organizacije što je i napravljeno kao i njegov osobni račun uz obrazloženje banke kako se njihovi politički stavovi ne podudaraju politikom banke. Isto tako u Americi ima podružnicu, u New Yorku nema problema, svi problemi su vezani za Ženevu. Ima papir od banke da je račun zatvoren, iz kojeg se vidi na temelju čega.

17.4. Na upit suda vezano za okolnosti trovanja i pucanja na njega, tužitelj je iskazao da je pucanje bilo 2008. i 2010. a što se tiče trovanja 2012., 2011., ne zna točno, njegov otac je bio glavni liječnik u republici i rekao mu je da mu je netko dao otrov koji izaziva spazam, pitao je susjeda s kojim je bio zašto je to napravio, a on je rekao da je bio prisiljen. Navedeni događaj nije prijavio policiji, zato što su prethodno pucali na njega, otvarali Internet stranice u njegovo ime (dvije web stranice), njegov nećak je pisao i u ministarstvo unutarnjih poslova i u državno odvjetništvo i u istražni odbor međutim oni su nakon istrage napisali da to nije bilo ništa i da je sve u redu i zatvorili su postupak jer nisu ništa našli. Dokaze o navedenim postupcima nema kod sebe. Upitan da opiše okolnosti u kojima je pucano na njega (tko je pucao, kada i da li je zatražio zaštitu) tužitelj je iskazao da se obraćao policiji, jednom je pucanje bilo noću kada je prolazio auto iz kojeg su iskočila dvojica i pucala na njega, a drugi puta je bilo također navečer, žena i muškarac i tada je žena pucala. Odgovor policije bio je „ živ si, dobro je“.

17.5. Odgovarajući na upit suda o političkoj aktivnosti, tužitelj je iskazao da je bio aktivan od 1991. do deportacije do 2014., bio je rukovoditelj međunarodnog dobrotvornog fonda. Upitan da objasnim svoj iskaz da se bavio politikom od 2014., a s obzirom da je u zapisniku iskazao da se politikom bavio do 2010. te kako to da se politikom nastavio baviti i nakon događaja o kojima je prethodno iskazivao (pucnjava i trovanje) iskazao je da se u domovini bez obzira na opisane događaje politikom bavio do 2014. dakle do deportacije, ali on se i dalje bavi politikom, zbog toga ga je Švicarska deportirala, zbog toga mu je zatvoren račun. Odgovarajući na upit kako se bavi politikom iskazao je da je organizirao prosvjede i provodio konferencije, nastupao na TV u Europskom parlamentu u UN-u i Bundestagu i istupao za Ukrajinu te se svađao sa svim "dobrim rusima" poput O i T, a iskaznuo je kao glavno da se susreo i sa državnim tajnikom [adresa], L kao i sa trojicom generala od kojih je jedan bio obavještajac i sa kim da se susreo i kamo god da bi otišao rekli su mu da je pripadnik Mosada, izraelske obavještajne službe. Navedeni sastanci 2000. godine, nisu nikako povezani sa zahtjevom za azil ali je to razlog zašto ga Rusija ne voli i truje.

17.6. Na upit suda da opiše okolnosti u kojima je napustio zemlju podrijetla, (tko mu je prijetio, kako su mu prišli), uz objašnjenje tužitelju da odgovara konkretno na postavljeno pitanje, iskazao je da su prijetili njemu i kćeri to je bio FSB bez obzira što nisu bili u uniformama, skinuli su ga s leta za Biškeg Kirgistan, te su ga odvezli u Krasnodar kamo su dovezli i njegovog nećaka te su im čak i kupili i karte i deportirali ih u Tursku, prijetnje su stalne. Odgovarajući na upit suda kako sada iskazuje da su prijetili i njegovoj kćeri jer o navedenom nema podataka o zahtjevu u zapisniku, iskazao jest da je o svemu tome govorio, a na daljnji upit vezano za to da je potpisao zapisnik odgovorio je pitanjem, što bi se promijenilo da nije potpisao.

17.7. Na poseban upit suda što bi mu se dogodilo da se vrati u Rusiju tužitelj je iskazao da nikada nije bio niti u južnoj niti sjevernoj Osetiji, niti u Chinvalu, niti u Čečeniji, niti u Ingušetiji, niti je ikada išao na tu stranu, a isto tako u Rusiji su bila na njega dva pokušaja atentata te vjeruje da bi u slučaju povratka završili cijeli postupak sa njim.

17.8. Odgovarajući na upit opunomoćenice tužitelja da objasni djelovanje organizacije NART, tužitelj je iskazao da se organizacija koja bavi zaštitom i interesom malih naroda, malobrojnih naroda te naroda koji su podvrgnuti genocidu i etnocidu i od 1999. godine surađuje sa američkim organizacijama – Indijancima. U svom djelovanju je otvoreno, stalno, do danas kritizirao Rusiju, a upitan za primjere iskazao je da je istupao u Europskom parlamentu, Komisiji Bundestagu, u UN-u, to je bilo 2014. godine prije olimpijade u siječnju. Organizirao je sastanak, dvoje ljude iz Europarlamenta, njih 12 kao i rukovoditelje UN-a i Unesca te se održao sastanak na čerkeškom jeziku, a vezano za položaj čerkeške manjine u Rusiji, tužitelj je iskazao da je isti kao i svih 97 manjina, sada ih šalju na ratište u Ukrajinu.

17.9. Iskazao je da nije napustio Rusiju nakon pokušaja ubojstva, on je iz Ruske Federacije odlazio i vraćao se natrag, bilo je slučajeva da je bio odsutan godinu, godinu i pol, pa se vratio natrag, situacija se poboljšavala stalno i kada se pojavio pravni nihilizam, to je bilo to. Da bi zaštitio svoj život zadnje dvije godine nije bio dva puta, ni noćio na istom mjestu.

17.10. Odgovarajući na upit zašto misli da ga FSB želi ubiti iskazao je da je FSB samo instrument, on je istupao protiv mafije i regionalnih vlasti te su FSB-ovci samo izvršitelji, a kćeri i njemu su prijetili fundamentalisti, oni bradati. Nisu ga ubili kada je bio zadržan od strane FSB-a prije deportacije, te su mu omogućili legalno napuštanje zemlje jer je bio pomoćnik zamjenika glasnogovornika državne DUME, te je zahvaljujući Čelengarovom živ, on je kao i N njegov prijatelj i kolega.

17.11. Upitan da strane opunomoćenika tuženika da objasni svoj iskaz pred sudom o tome da je pucnjava bila 2008. i 2010., a na zapisniku u upravnom postupku je iskazao da je to bilo 2004. i 2006. tužitelj je objasnio da je govorio isto kao i na raspravi pred sudom, a što je zapisano je sasvim druga stvar. Nakon konstatacije tuženika da je iskaz tužitelja kontradiktoran zapisniku i u dijelu koji se odnosi na okolnosti odlaska i tri dana prije toga, odgovarajući na upit tuženika gdje mu je kćer i ima li problema, tužitelj je iskazao da je stalno teroriziraju, ona je u Maikopu kao i njegova bivša žena od koje sam se rastao prije 44 godine, nigdje je neće zaposliti. Na konstataciju tuženika o kontradiktornosti iskaza tužitelja pred sudom u odnosu na navod u zapisniku o okolnostima napuštanja zemlje podrijetla i situaciju sa FSB-om tužitelj je iskazao da nije govorio na zapisniku kako je zapisano.

17.12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke spora izvođenje daljnjih dokaza nisu predložile.

18. Iskaz tužitelja sud nije prihvatio takvim da bi doveo do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Imajući u vidu podatke i izjave koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred tuženikom, kao i u postupku pred sudom. U svom iskazu tužitelj nije bio jasan, određen i siguran, iskazivao je bez navođenja konkretnih detalja događaja, pa svojim navodima u tužbi niti iskazom ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku niti do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Pored navedenog, tužitelj nije odgovarao konkretno na postavljena pitanja, već je iskazivao na način da iznosi, odnosno ponavlja navode već ranije rečene. Uočene kontradiktornosti u svojim izjavama tužitelj nije na sudu prihvatljiv način otklonio uvjerljivo, a obrazloženje tužitelja da kontradiktornosti proizlaze iz netočno navedenih njegovih izjava u zapisniku sud nije prihvatio osnovanim. Ovo zato, jer je uvidom u zapisnike upravnog postupka utvrđeno kako je tužitelj iste bez primjedbi potpisao. Saslušanje je provedeno uz tumača za jezik koji tužitelj govori i razumije, pa obrazloženje tužitelja cijeni usmjerenim odugovlačenju postupka.

18.1. Okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj kada je naveo kako smatra da bi bio ubijen da se vrati u Rusiju, odnosno da bi prethodni pokušaji atentata bili dovršeni, sud također nije prihvatio osnovanima. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze kojima bi dokazao da se navedeno dogodilo, a pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima, o kojima se očitovao tuženik te razloge ne prihvaćanja valjano obrazložio, stoga takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Za zaključke tuženika postoji uporište u činjenicama konkretnog predmeta, posebno imajući u vidu okolnosti da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla, da je od 2014. godine boravio u brojnim državama u kojima nije tražio međunarodnu zaštitu, a razloge ne traženja obrazložio je time da je imao novaca, sud nije prihvatio valjanim obrazloženjem. Pored navedenog, međunarodnu zaštitu nije zatražio niti kada je došao u Republiku Hrvatsku, već je njegov zahtjev podnesen i razmatran nakon što je po dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku. Sud prihvaća obrazloženje tuženika, imajući u vidu razloge traženja međunarodne zaštite, te razloge napuštanja zemlje podrijetla tužitelja, kao ih je opisa, da u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti i razlozi koji bi opravdavali primjenu instituta međunarodne zaštite, azila ili supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja, u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a.

19. Navod tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti načelo blagodati sumnje iz odredbe članka 29. ZMPZ-a, sud nije prihvatio osnovanima.

19.1. Naime, tim je člankom propisano da da će se iskaz tražitelja smatrat se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata

4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

19.2. Imajući u vidu podatke spisa predmeta i zaključak upravnog tijela da je iskaz tužitelja u bitnome nevjerodostojan, utvrđeno je kako uvjeti iz prethodno citiranog članka za primjenu načela blagodati sumnje u konkretnom predmetu, nisu ispunjeni.

19.3. Opsežni citati međunarodnih izviješća o stanju u Ruskoj Federaciji, na koje se poziva tužitelj, imajući u vidu individualne i konkretne podatke koji se odnose na tužitelja, kao i razloge napuštanja zemlje podrijetla, te znatan odmak od napuštanja zemlje podrijetla do podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom, kao i nevjerodostojnost iskaza tužitelja, ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20. Stoga sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima se osporava zakonitost osporenog rješenja, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešno izvedenih zaključaka o odlučnim činjenicama.

20.1. Razloge koje u tužbi iznosi tužitelj, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je cijenio tuženik kada je zaključio da nema osnova za usvajanje zahtjeva tužitelja za međunarodnom zaštitom, azilom ili supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

20.2. Povrede odredaba članka 8. i 9. ZUP-a kojim je propisano načelo utvrđivanja materijalne istine te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, sud nije našao.

20.3. Rješenje je sastavljeno u cijelosti u skladu s odredbama članka 98. ZUP-a, a povrede odredaba koje se odnose na valjanost obrazloženja nisu počinjene.

21. Sukladno članku 37. stavku 1. ZMPZ-a, odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučit će se i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

21.1. Člankom 53. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu. Stoga je pravilno tužitelju osporenim rješenjem određeno i napuštanje EGP-a na način kako je to izrekom u točki II. riješeno.

22. Obrazloženje tuženika i u dijelu koji se odnosi na određivanje roka za napuštanje EGP-a, budući da je isti određen u skladu s odredbama članka 183. i 184. Zakona o strancima i valjano obrazložen, prihvaća i ovaj Sud, a za zaključak tuženika da se ne radi o osobi koja je pripadnik ranjive skupine u smislu odredaba Zakona o strancima ili ZMPZ-a, prihvaća i ovaj Sud.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

23.1. Napominje se da u konkretnom predmetu, Sud nije cijenio opravdanim imajući u vidu sadržaj dokumentacije koju je tužitelj dostavio po zaključenju rasprave, preotvoriti raspravu, jer dostavljena dokumentacija, prema ocjeni suda, nije od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Radi se o dokumentaciji organizacije NART, te prijevodu dokumenta koji je tužitelj pribavio tijekom rasprave na kojoj je saslušan (o zatvaranju računa organizacije od strane banke), uvidom u koji je utvrđeno kako se navodi „Nakon analize vašeg predmeta, došli smo do zaključka da se naša poslovna orijentacije ne podudara s poslovnim modelom vaše organizacije te nismo u mogućnosti osigurati ispunjavanje obveza postupanja s dužnom pažnjom koje su nam propisane“. Imajući u vidu ovakav sadržaj navedene isprave, prema ocjeni suda ista ne dokazuje razloge o kojima je tužitelj iskazivao na raspravi, odnosno da bi račun bio zatvoren zbog neslaganja banke s radom organizacije NART, u smislu iznošenja kritika vlasti u Ruskoj Federaciji. Budući da sud može preotvoriti raspravu, u skladu s odredbom članka 96. stavka 2. ZUS-a, prema ocjeni suda uvjeti iz te odredbe u konkretnom slučaju nisu ostvareni.

24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

25.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Pored navedenog, ispitan na raspravi tužitelj je iskazao da ima 67 godina te nema mogućno zaposliti se, prema podacima koje je dobio od Hrvatskog zavoda za zapošljavanjem, u ovom trenutku ne raspolaže nikakvim novčanim sredstvima.

26.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

26.2. Sud nije cijenio opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora za sastav podneska predanom sudu na ročištu, jer je tužitelju odobren trošak zastupanja na ročištu, na kojemu je opunomoćenik imao mogućnost iznijeti i sadržaj priloženog podneska, slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom IV.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. UE, pravnica u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis