P-507/2024-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Domagoju Petrinović, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 25.studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Sanje Hajnal, odvjetnice u Osijeku, te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 30.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.".

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 921,08 EUR, s ( devetstodvadesetjedan eurosamcent) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,, a koje teku:

na iznos od 8,74 € Od 01.10.2007. pa do isplate

na iznos od 8,91 € Od 01.11.2007. pa do isplate

na iznos od 8,58 € Od 01.12.2007. pa do isplate

na iznos od 8,79 € Od 01.01.2008. pa do isplate

na iznos od 8,82 € Od 01.02.2008. pa do isplate

na iznos od 8,28 € Od 01.03.2008. pa do isplate

na iznos od 8,84 € Od 01.04.2008. pa do isplate

na iznos od 8,20 € Od 01.05.2008. pa do isplate

na iznos od 8,29 € Od 01.06.2008. pa do isplate

na iznos od 8,02 € Od 01.07.2008. pa do isplate

na iznos od 8,00 € Od 01.08.2008. pa do isplate

na iznos od 7,91 € Od 01.09.2008. pa do isplate

na iznos od 7,65 € Od 01.10.2008. pa do isplate

na iznos od 8,47 € Od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 7,61 € Od 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 17,93 € Od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 17,86 € Od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 15,94 € Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 17,18 € Od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 16,32 € Od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 27,19 € Od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 25,48 € Od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 26,01 € Od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 25,79 € Od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 24,32 € Od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 24,52 € Od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 23,58 € Od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 24,19 € Od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 23,99 € Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 21,13 € Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 23,41 € Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 21,97 € Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 22,38 € Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 22,46 € Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 22,29 € Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 22,78 € Od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 20,90 € Od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 20,56 € Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 20,49 € Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 18,48 € Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 17,41 € Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 15,25 € Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 16,04 € Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 15,00 € Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 15,81 € Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 1,82 € Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 15,58 € Od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 14,59 € Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 12,90 € Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 11,16 € Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 10,17 € Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 10,03 € Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 9,51 € Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 8,30 € Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 8,15 € Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 7,28 € Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 6,90 € Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 6,00 € Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 5,53 € Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 4,84 € Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 3,98 € Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 3,48 € Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 2,71 € Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 2,09 € Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 1,37 € Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 9,92 € Od 01.03.2013. pa do isplate

Sve to u roku od 15 dana

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: " u iznosa od …….CHF (slovima: …….. CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU- 268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi:"u kunskoj protuvrijednosti iznosa od ………CHF (slovima: …….. CHF)".

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU- 268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća" te "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

VI. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti novčani iznos od 3.450,40 €, s (tritisućečetiristopedeseteuračetrdesetcenti), sa zakonskim zateznim kamatama po po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

na iznos od 3,63 € Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 2,02 € Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 3,36 € Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 11,82 € Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 9,95 € Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 14,16 € Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 42,40 € Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 35,86 € Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 58,65 € Od 01.09.2010.. pa do isplate

na iznos od 48,32 € Od 01.10.2010.. pa do isplate

na iznos od 39,38 € Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 68,34 € Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 86,23 € Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 74,08 € Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 77,99 € Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 70,24 € Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 73,35 € Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 103,07 € Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 108,47 € Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 142,83 € Od 01.8.2011. pa do isplate

na iznos od 133,26 € Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 112,82 € Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 113,23 € Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 112,09 € Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 119,95 € Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 127,62 € Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 129,06 € Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 124,95 € Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 127,17 € Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 130,47 € Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 128,87 € Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 128,96 € Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 126,75 € Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 122,96 € Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 129,03 € Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 132,43 € Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 132,10 € Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 122,99 € Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 121,53 € Od 01.03.2013. pa do isplate

Sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.437,99 EUR, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim članka 2. i čl.3.t.2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, u dijelu koji glasi: „50.000,00 …….. pedesettisuća“- odbija se.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 24.svibnja 2019.,podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je Tužitelj je sa Slavonskom bankom d.d Osijek, dana 18. 02. 2005. godine, sklopio Ugovor kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kojim se Ugovorom ista, kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, o srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, dok se žitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen govorom. Tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu protiv tuženika kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d. Osijek, obzirom da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) pripojila Slavonsku banku d.d. Osijek. Navodi da se sukladno članku 3. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunama, obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 4. predmetnog Ugovora, određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,90 % godišnje. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 4,90 %, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 4. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 1/08,125/11). Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji žitelj nije mogao utjecati. Navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču, i ne daje dovoljno točne kriterije, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Osim toga, tuženik se, kao financijska institucija, koja bi trebala uvažavati interese potrošača, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužitelja u neravnopravan položaj, iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj je predmetnim Ugovorom o kreditu, preuzeo sve eventualne rizike promjene valutne klauzule i kamatne stope. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka rana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i govorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. S tim u vezi razvidna je činjenica, kako u označenom ugovoru o kreditu postoji ne samo dan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjena kamatne stope), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim govornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, nosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri ecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne preuzeo takvu obvezu. Osim navedenog, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. j: Pž-7129/13, od dana 13. lipnja 2014. godine, u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog la u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedlila kolektivne rese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ma ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom tojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom ukom petutužene Hypo-Alpe-Adria bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da je zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo-Alpe-Adria bank d.d. trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili aktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene 10-Alpe-Adria bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju natnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena Hypo-Alpe-Adria bank d.d. tupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju 10.09.2003. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa na e protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to cima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim osima". Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog Trgovačkog suda, koji se odnosi na etnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 09. travnja 2015. godine, pod brojem Revt- 249/14. Nadalje je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od a 14. lipnja 2018. godine, u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. : P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2., 3., 4.,5.,6., i 7 izreke, m se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 01. 06. 2004. godine do 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odreedbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim metrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom govora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 zakona o zaštiti potrošača t suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07., 125/07., 5/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na govorni odnos između tužitelja i tuženika (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN. br. 1/14 i 110/15). Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku ((NN 53/91, 91/92, 8/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta soba na njih pozvati. Obzirom na sve do sada izneseno, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koja pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno govorenu kamatnu stopu od 4,90 % godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita, jer je tužitelj na dan puštanja kredita nesporno primio točno određeni iznos kuna CHF u kunskoj protuvrijednosti) obračunat upravo po tom početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi. Obzirom da tužitelj ne raspolaže cjelokupnom dokumentacijom, temeljem koje bi konkretno specificirao tužbeni zahtjev, isti je pisanom zamolbom od tuženika zatražio potrebnu dokumentaciju, na koju je dobio odgovor tuženika kako pozitivnim zakonskim propisima nije propisana obveza dostave dokumentacije vezane uz kredite po isteku govornog odnosa. Kako tužitelj u ovom trenutku nije u mogućnosti postaviti tužbeni zahtjev, na način da nože definirati svaki pojedini preplaćeni iznos razlike u kamati, te razlike tečaja u svakom pojedinom anuitetu, sukladno čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku, zadržava pravo ređenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te ostave podataka od strane tuženika, koje mu isti izbjegava dati. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti sljedeće rješenje:

I. Nalaže se tuženiku dostaviti u spis, po kreditnoj partiji Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005, dana 21. 02. 2005. godine, specifikaciju svih uplata po kreditu tužitelja, pregled prometa po kreditu tužitelja, te obavijesti svakoj promjeni kamatne stope tijekom otplate kredita, i to od dana podizanja kredita pa do konačne otplate kredita, u roku od 15 dana.

Tužitelj će, sukladno odredbi čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja na gore specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu :

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom O osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005, dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru." .

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti novčani iznos, koji će tužitelj odrediti naknadno nakon pribave dokumentacije od tuženika, te provedenog vještačenja, s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005, dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: " u iznosa od 50.000,00 CHF (slovima: pedesettisuća CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.".

IVUtvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom 0 osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005, dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi:"u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF (slovima: pedesetisuća CHF)".

V./ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom 0 osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005, dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize ma dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća" te "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti novčani iznos, koji će tužitelj odrediti naknadno nakon pribave dokumentacije od tuženika, te provedenog vještačenja, s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010440737/2005 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te utvrđenje ništetnosti dijela odredbi članka 2., čl. 3. toč. 2. i toč. 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena valutna klauzula. Također, tužitelj potražuje isplatu nespecificiranog iznosa po osnovi ništetnosti navedenih ugovornih odredbi. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik uvodno ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovorâ o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može se obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne). Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo (a o čemu tuženik predlaže dokaze u konkretnom postupku), zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Podredno, tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. 2. Dodatno, citirane zakonske odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Slijedom navedenog, pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno je bespredmetno. Tuženik uvodno ističe kako je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima. Tuženik je postupao sukladno važećem Zakonu o bankama. Naime, člankom 172. stavkom 2. navedenog zakona propisana je obveza banaka učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Također, člankom 173. propisana je obveza banaka učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, a bankama je ostavljena i mogućnost drugačijeg obavještavanja potrošača o svim relevantnim informacijama. Konačno, člankom 175. stavkom 2. određena je obveza banaka obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Svih navedenih zakonskih obveza tuženik se u potpunosti pridržavao. Tuženik je postupao i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, te je od stupanja na snagu istog zakona, potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a sve sukladno članku 308. stavku 1. navedenog zakona. Ujedno, tuženik je sukladno čl. 307. gore navedenog zakona izradio i javno, na svojim internetskim stranicama, 1. siječnja 2011. godine objavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.". Navedenom metodologijom jasno su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika. Parametri se poimence odnose na referentnu kamatnu stopu, kreditni rizik države i fiksnu maržu. Metodologijom je također jasno navedeno pojašnjenje svakog pojedinog parametra, datumi na koje tuženik utvrđuje promjene istih kao i informacija o načinu provjere vrijednosti svakog pojedinog parametra od strane potrošača, tužitelja. Tuženik se u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine određuje u članku 59. obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati i cit. „odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti". Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine mijenja gore navedenu odredbu, i to u članku 74. utoliko što pored gore navedenog sadržaja, ugovor mora sadržavati i cit.:,,U slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti.“ Predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Tuženik je u potpunosti poštovao sve odredbe prava zaštite potrošača, te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdavanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tuženika. Niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio (kako je gore obrazloženo). Tuženik, dakle, sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. S tim u vezi tuženik ukazuje na mišljenje dr. sc. RC, dipl. iur., redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kako cit. „Zakon o potrošačkom kreditiranju tek relativno odnedavno precizno uređuje materiju promjenjivih kamata u potrošačkim kreditima. Pitanje je što je s onim dogovorima koji su vrijedili i prije nego je stupio na snagu Zakon o potrošačkom kreditiranju. Postavlja se, dakle, pitanje kako je trebalo tumačiti te dogovore i što je trebalo i još uvijek treba primijeniti glede tih dogovora. Odgovor na to pitanje često se lakonski shvaća sa sadašnjih pozicija, sa pozicija sada je to tako pa je uvijek trebalo biti tako. Iskustvo nama poredbenih prava pa i našeg prava pokazuje da je pravo u velikoj mjeri više razvoj iskustva nego neke mehaničke logike. Dakle, ono što je u određenom vremenskom periodu nepošteno konkretno danas sa stajališta Zakona o potrošačkom kreditiranju! – ne mora biti nepošteno i sa stajališta vremena kad je bilo dogovoreno.“ („Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala“ iz: zbornika Tradicionalno XXIX. savjetovanje - aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 2014.g.). Konačno, ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, ugovorena kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, sukladno članku 269. stavak 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Dakle, ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužitelj je nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope. Stoga je ista i u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tuženik je očigledno imao samo gore navedene zakonske obveze, a koje je sve poštovao, stoga mu se ne može na teret stavljati navodno ugovaranje ništetnih odredbi u Ugovoru o kreditu. Tuženik dalje ističe kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Tuženik ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Podredno, tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Naime, niti sam tužitelj ne čini spornim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne bi bila jasno naznačena ili uočljiva, dok o razumljivosti iste u konkretnom slučaju evidentno svjedoči činjenica da je tužitelj Ugovor o kreditu potpisao, te da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjena od strane radnika tuženika, kreditnog referenta prilikom odobravanja Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da je radnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužitelju te je tužitelja ozbiljno i potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope. Također, poslovna praksa tuženika je prije sklapanja ugovora o kreditu s korisnikom kredita temeljito pročitati sve ugovorne odredbe i pojasniti smisao i posljedice ugovora. U svrhu dokazivanja navedenog, tuženik predlaže saslušanje radnika tuženika koji je s tužiteljem pregovarao o uvjetima kredita i istome objasnio smisao i posljedice odredbi Ugovora o kreditu, a kako bi dokazao da se u konkretnom slučaju o predmetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pregovaralo, odnosno da je ista bila pojašnjena tužitelju. Osim samim potpisivanjem Ugovora, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Dakle, javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. Pored toga, tuženik ističe i kako je javni bilježnik prilikom solemnizacije sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Sukladno članku 3. Zakona o javnom bilježništvu i članku 230. Zakona o parničnom postupku, javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javnih isprava, što znači da je sadržaj javne isprave istinit, odnosno da je istinito ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. S obzirom na navedeno, sud uzima da sadržaj javne isprave odgovora pravoj volji stranaka sve dok onaj tko osporava istinitost javne isprave ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona. Predmetni Ugovor o kreditu ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, stoga je protivno samom smislu solemnizacije utvrđivati ništetnost istog. Tako i Vrhovni sud RH, u odluci poslovni broj Rev 895/2003 od dana 9. veljače 2005. godine, prema kojoj je osoba cit. (...) potpisala kako sporazum tako i akt o solemnizaciji, što je predstavljalo odraz njezine stvarne volje. Upravo zato nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma niti za pobojnost ovoga (...)“ . Navodi tužitelja posve dovode u pitanje pravnu sigurnost pri sklapanju ugovora, ako niti solemnizacija ne bi proizvodila učinak u pravnom prometu, odnosno kada bi ista izgubila osnovni smisao. Također, Vrhovni sud RH i u presudi Revt-249/14-2 od dana 9. travnja 2015. godine navodi da: „(...) korisnici kredita očito javnim bilježnicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora." Pri tome tuženik ponovno jasno ukazuje na činjenicu da tužitelj nije iskazao svoje dvojbe pri potpisivanju akta o solemnizaciji, dok tužitelj naknadno navodi da istome odredbe Ugovora ipak nisu određene, a sve na štetu tuženika. 3. Nadalje, i Hrvatska narodna banka kao regulatorno i nadzorno tijelo poslovanja kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, pa tako i tuženika, u svojem očitovanju navodi da banke potrošačima uobičajeno svoje kredite i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu - kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke. Tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Naime, prava volja ugovornih strana je bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je očito dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama. Štoviše, tužitelj je konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora. Iz takvog postupanja tužitelja proizlazi zaključak da mu je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila prihvatljiva i da je želio ostati u takvom ugovornom odnosu. I U skladu sa svime iznesenim, tuženik u cijelosti osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bila ništetna, s obzirom na to da je ugovaranje promjenjive kamatne stope nesumnjivo odgovaralo stvarnoj volji ugovornih strana te je, suprotno tužiteljevim navodima, predmetni Ugovor o kreditu sadržavao sve pretpostavke pod kojima se kamatna stopa mogla izmijeniti, odnosno tuženik je pri sklapanju istoga postupao sukladno svim važećim prisilnim propisima, a posljedično čemu činidba iz predmetnog Ugovora o kreditu zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti. U odnosu na navod tužitelja da bi bila ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tuženik se očituje kako slijedi. Sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik uvodno ističe kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik ističe kako je kreditni referent (radnik tuženika) prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Osim navedenog, sklapanje upravo Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio upravo izbor tužitelja, jer je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nudio i druge kreditne proizvode, npr. ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili kunske kredite. Međutim, tužitelj se odlučio upravo za sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. U slučaju da bi se utvrdilo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a što se osporava, tuženik ističe kako je za utvrđenje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe. Test poštenja sastoji se od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenom. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Drugi test, koji logički slijedi tek ako je prvi pozitivan, sastoji se od utvrđenja uzrokuje li takva ugovora odredba znatnu neravnotežu „suprotno načelu savjesnosti i poštenja“ (koje mora biti shvaćeno u smislu uvjeta dobre vjere" iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ koji se nužno ne poklapa u cijelosti sa sadržajem načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima). Tek ako su oba pod- testa testa poštenja zadovoljena, određena ugovorna odredba se može utvrditi nepoštenom i stoga ništetnom. U odnosu na prvi dio testa, tuženik ističe kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Nije životno niti pravno uvjerljivo tvrditi da odredba o valutnoj klauzuli sama po sebi može prouzročiti neravnotežu između ugovornih stranaka na štetu potrošača. Odredba o valutnoj klauzuli može dovesti do toga da novčana obveza u hrvatskoj kuni bude veća ili manja za dužnika, ovisno o kretanju tečaja hrvatske kune u odnosu na stranu valutu. Podjednako je moguće da tečaj kune u odnosu na CHF poraste ili padne, što znači da je postojala jednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama. Također je potrebno uzeti u obzir da nije bilo značajnijih fluktuacija CHF sve do 2009. godine, iz čega proizlazi da tuženik, jednako kao ni tužitelj, nije imao razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF-a. S obzirom na navedeno, očito je kako niti tuženik, niti Hrvatska narodna banka, niti bilo tko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF, iz čega proizlazi kako je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Na okolnost da tuženik nije mogao pouzdano procijeniti kretanje CHF tečaja tuženik dostavlja projekcije kretanja tečaja i kamatnih stopa koje su pripremljene na temelju istraživanja trećih strana (ING, Deutsche Bank, UBS, Morgan Stanley itd.). Također, na okolnost da tuženik nije mogao. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Ovaj stav potvrdio je i Sud Europske Unije u Presudi od 20.9.2017.g., Ruxandra Paula VC i dr. protiv Banca Românească SA, C- 186/16, u t. 3. odluke gdje navodi da cit. se „nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora." .Iz navedenog razloga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Ovo shvaćanje je potvrdio i nezavisni odvjetnik Wahl u točki 69. svog mišljenja od 27.4.2017.g. u predmetu Ruxandra VC i dr. protiv Banca Românească SA, C-186/16 u kojem navodi cit.: „U ovom slučaju, u nedostatku elemenata kojima se dokazuje da je banka bila u mogućnosti predvidjeti promjenu, i to povijesnu promjenu, deviznog tečaja između rumunjskog leva i švicarskog franka u opsegu poput onoga koji je zabilježen godine 2007. i da ona o tome namjerno nije obavijestila korisnike kredita, čini mi se posve nerazumno da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da on sam snosi tečajni rizik." .Sukladno odredbi iz članka 84. ZZP/2003 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Tuženik ističe kako je odredbom iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano cit. „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hravtske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.“.Dakle, konkretna ugovorna odredba je u skladu s prisilnom propisom, Zakonom o obveznim odnosima. Navedeni stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi posl br. Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine cit. „Obzirom na rezultate provedenog postupka i utvrđenja iz pobijane presude donesene na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a prema kojima proizlazi:

- da su odredbe kojima je glavnica vezana valutnom klauzulom za švicarski franak u ugovorima o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženom razdoblju, bile jasno navedene u ugovorima, dakle takve odredbe bile uočljive, da je tekst tih ugovornih odredbi izrijekom sadržavao ugovorenu valutnu klauzulu, kojom se iznos glavnice kredita upravo vezuje uz tečaj švicarskog franka, dakle takve odredbe bile jasne i nedvosmislene, te

- da je iz takvog sadržaja ovih ugovornih odredbi a prema kojima se iznos glavnice kredita vezuje uz tečaj švicarskog franka, potrošačima bio potpuno jasan i razumljiv njihov smisao i njihova svrha, dakle takve odredbe bile razumljive,

a kod nesporne činjenice da su odredbe kojima se glavnica kredita vezuje uz švicarski franak, bile odredbe o predmetu ugovora, pravilna je ocjena iz pobijane presude da u takvim okolnostima, a polazeći od prethodno citirane odredbe čl. 84. ZZP/03 odnosno odredbe čl. 99. ZZP, nema mjesta ocjenjivati poštenost ovih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti, propisanog tim zakonskim odredbama.“.Također, Sud Europske unije u Presudi C-186/16 od 20.9.2017.g., točka 41. zauzima stav: ,,Uzimajući u obzir sva ta razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da pojam „,glavni predmet ugovora" u smislu te odredbe obuhvaća ugovornu odredbu, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, sadržanu u ugovoru o zajmu u stranoj valuti, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i u skladu s kojom se zajam mora vratiti u istoj stranoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen s obzirom na to da se tom odredbom utvrđuje bitna obveza koja određuje taj ugovor. Slijedom toga, ta odredba ne može se smatrati nepoštenom ako je jasno i razumljivo sastavljena." Radi se stoga o primjeni u pravnom prometu općeprihvaćenog pravnog instituta koji se u često koristi u drugim ugovornim odnosima. Primjerice, 81,7% ukupnih depozita kućanstva (stanovništva) u hrvatskim bankama je ili u devizama ili je zaštićeno valutnom klauzulom. Navedena ugovorna odredba je i razumljiva jer je tužitelju bilo potpuno jasno da će se tijekom otplate kredita glavnica obračunavati primjenom tečaja CHF u odnosu na kunu. Slijedom navedenog, predmetni Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena niti ništetna. Tuženik ističe kako Naslovni sud prethodno navedeni zaključak mora uzeti u obzir i kako nije dopušteno beziznimno primjenjivati utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora, a pri tome ne ispitujući njihovu primjenu na konkretna činjenična utvrđenja u svakom posebnom postupku. Takav zaključak proizlazi i iz same presude VTSRH u kojoj sud navodi da su „pojedini potrošači od banaka mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće..." Prema tome, VTSRH ističe da je on utvrđivao samo činjenice relevantne za kolektivni interes te priznaje mogućnost da se ne radi u svim pojedinačnim sporovima o jednakom činjeničnom utvrđenju, a time i da se ne može automatizmom zaključiti o nepoštenosti a time i ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, već da je test poštenosti potrebno primjenjivati u svakom konkretnom slučaju. Uostalom, navedeno proizlazi i iz prakse Suda Europske Unije, primjerice recentne presude C-51/17 OTP Bank od 20. rujna 2018., u kojoj je Sud Europske Unije naveo cit. „U ovom slučaju, s obzirom na prethodno navedeno, nacionalni sud mora uzeti u obzir, među ostalim, točku 10. predmetnog ugovora o kreditu naslovljenu „Izjava o upoznatosti s rizicima", čiji je tekst bio iznesen u točki 19. ove presude, u vezi s mogućim dodatnim informacijama pruženima prije sklapanja tog ugovora. U vezi s potonjim, iz elemenata podnesenih Sudu proizlazi da su korisnici kredita među ostalim primili obrazac s dopunskim podacima o riziku promjene tečaja, koji sadržava konkretne primjere izračuna rizika u slučaju deprecijacije mađarske forinte u odnosu na švicarski franak, što je međutim dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev. Slijedom navedenog, standarde nepoštenosti pojedine odredbe, pa tako i odredbi za koje tužitelj u predmetnom postupku tvrdi da su ništetne, treba procjenjivati u vezi s konkretnim činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku. Tuženik ističe i kako je razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli potrebno promatrati u kontekstu povijesnog monetarnog naslijeđa svake pojedine države. Naime, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli razumljiva je potrošačima u Republici Hrvatskoj i zbog toga što je njezino korištenje bilo uvriježeno u hrvatskoj povijesti (primjerice, štednje u bankama su se u pravilu ugovarale uz valutnu klauzulu, jednako kao i krediti; kupoprodajne cijene i cijene najma stambenih prostora u pravilu se ugovaraju uz valutnu klauzulu, i slično). Iracionalno je stoga očekivati da tužitelj, koji je bio punoljetna i poslovno sposobna osoba u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, nije bio svjestan značenja odredbe o valutnoj klauzuli. Također, notorna je činjenica da su devalvacije i hiperinflacije bile česte u Republici Hrvatskoj prije uvođenja stabilizacijskog programa 1993. godine. Primjerice, devalvacija jugoslavenskog dinara 1951. godine za 600 %, devalvacija jugoslavenskog dinara 1989. godine premašila je 2600% godišnje. Time što je naslijedio jugoslavenski dinar, hrvatski dinar je naslijedio i njegovu inflaciju. 1992. godine godišnja inflacija hrvatskog dinara je iznosila 938,2 %, a 1993. godine je iznosila 1149,3 %.

Tuženik ističe kako je u svojim oglasima upućenim potencijalnim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik je u svom glasilu pod nazivom „HYPO Times" iz 2005. godine upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta te slano klijentima tuženika poštom na njihove adrese. Iz navedenog jasno proizlazi da je tuženik aktivno radio na informiranju i edukaciji potrošača još u 2005. godini, odnosno i prije rasta tečaja CHF. Tako je tuženik u glasilu pod nazivom „,HYPO Times" broj 8 iz prosinca 2005. godine (XII/05) „Kretanje tečaja u CHF i EUR" cit. „Od proljeća prošle godine, kada se po prvi put u Hrvatskoj u bankarskoj ponudi našli stambeni krediti vezani uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, traje i diskusija o prednostima i nedostacima vezanja dugoročnog kredita uz tu valutu. Prošli put smo vidjeli da pri donošenju odluke o tome uz koju valutu vezati svoj kredit treba razmotriti ne samo kamatnu stopu po kojoj nam se kredit nudi, nego i mogućnost promjene tečaja valute uz koju smo kredit odlučili vezati. [...] Dakle, u posljednjih dvadesetak mjeseci kroz koje zajednički pratimo kretanje tečaja eura i švicarskog franka možemo reći da nije bilo većih, odnosno neočekivanih promjena u vrijednosti tečaja. No, što možemo očekivati? Pitanje je donekle nezahvalno, no možemo ga, pojednostavljeno, promatrati s dva aspekta. S jedne strane, zbog političkih previranja i recesije u eurozoni euru pozicija na tržištu slabi, a potražnja se seli k »starim«< valutama s dugom tradicijom koje se percipiraju kao »sigurno utočište«< (safe-haven) - kao što je švicarski franak. Time švicarski franak jača prema euru, što znači da jača i prema kuni (s obzirom na to da se vrijednost kune formira prema vrijednosti eura). Dugoročno gledano, to znači viši iznos koji treba izdvojiti u kunama za kredite čija je rata vezana uz švicarski franak. [...] Klijentima će uskoro na internetskoj stranici www.hypo-alpe-adria.hr biti dostupan kalkulator za ocjenu isplativosti financiranja putem kredita u švicarskom franku u odnosu na kredite u drugoj valuti." Dokaz: - preslika glasila „HYPO Times" broj 8. iz prosinca 2005.g. „Kretanje tečaja u CHF i EUR"; prilaže se dok je u glasilu pod nazivom „HYPO Times" broj 7. iz lipnja 2005. godine (VI/05) „Stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF" cit. ,,Kredit odobren uz valutnu klauzulu znači da je anuitet koji korisnik kredita plaća banci kunska protuvrijednost određenog iznosa valute uz koju je vezan njegov kredit. Za korisnika kredita ovdje postoji tečajni rizik, što znači da zbog promjene visine tečaja može doći do promjene u visini anuiteta koji mora platiti. Korisnik kredita mora donijeti odluku je li tijekom otplate kredita rizik rasta tečaja švicarskog franka prema kuni veći od pogodnosti niže kamate u odnosu na isti rizik koji preuzima vežući svoj kredit prema euru. Dakle, pri donošenju odluke o tome uz koju valutu vezati svoj kredit (EUR ili CHF) mora se uzeti u obzir ne samo pogodnosti niže kamate, nego i mogućnost rasta tečaja".Također, tuženik je u plaćenom oglasu u dnevnim novinama 24 sata od dana 6. rujna 2005. godine izričito naveo sljedeće cit. ,,Korisnik kredita mora sam donijeti odluku je li rizik rasta tečaja franka prema kuni veći od pogodnosti niže kamate u odnosu na rizik koji preuzima vežući svoj kredit uz EUR-o. Prije nego što odlučite uz koju ćete valutu vezati kredit mora se uzeti u obzir ne samo pogodnosti niže kamate već i mogućnosti nestabilnog tečaja." Osim navedenog, guverneri Hrvatske narodne banke su u više navrata u svojim javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za kredite vezane za valutnu klauzulu u CHF. Tuženik ističe kako je Ustavni sud Republike Hrvatske Rješenjem posl. br. U-I- 392/2011, i dr. od 13. prosinca 2016. godine odbio pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Ustavni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravni stav da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla cit.: „U vezi s navedenim, Ustavni sud ističe da je ZOO-om dopušteno ugovaranje različitih zaštitnih klauzula. Jedna od njih propisana je i osporenim člankom 22. ZOOa (prema kojoj je dopušteno vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunavati na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti) .... Slijedom navedenoga, osporeni članak 22. ZOO-a (valuta obveza) zajedno s člancima 23. (indeksna klauzula) i 24. (klizna skala) ZOO-a čine cjelinu odredaba kojima se subjektima obveznopravnih odnosa dopušta ugovaranje tzv. zaštitnih klauzula, s ciljem ostvarenja načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja u slučajevima kada je ispunjenje obveze jedne strane odgođeno.... Prema tome, osporeni članak 22. ZOO-a, tj. ugovaranje valutne klauzule, predstavlja jedan od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja odnosno činidaba. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da cilj članka 22. ZOO-a nije eventualnim porastom vrijednosti zlata ili ugovorene strane valute omogućiti vjerovniku da po dospijeću obveze ostvari uvećanu vrijednost u odnosu na vrijednost činidbe koju je sam ispunio dužniku. Svrha valutne klauzule je očuvati realnu vrijednost ispunjenja činidbe kako bi protučinidba o dospijeću imala istu vrijednost koju je činidba imala u vrijeme njezina ispunjenja. Ugovorne strane, i vjerovnička i dužnička, ugovaraju valutnu klauzulu kako bi vrijednost uzajamnih davanja koja je, kako je već navedeno, u pravilu vremenski razdvojena, zadržala punu jednakost s obzirom na ugovoreno mjerilo - vrijednost ugovorene strane valute ili cijene zlata. Na taj način ugovorne strane otklanjaju mogućnost da bi zbog moguće značajnije promjene vrijednosti domaće valute, njezinom deprecijacijom ili aprecijacijom, o dospijeću bila narušena jednakost uzajamnih davanja.“ .. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud utvrđuje da članak 22. ZOO-a ima legitiman cilj: dopuštanjem ugovaranja valutne klauzule štiti se jednaka vrijednost činidaba sudionika ugovornog ili drugog obveznopravnog odnosa zbog moguće promjene vrijednosti novca u razdoblju između nastanka novčane obveze i njezina ispunjenja (dospijeća)." . Tuženik ističe kako je nezavisni odvjetnik Wahl u točki 72. mišljenja od 27. travnja 2017. godine u predmetu Ruxandra VC i dr. protiv M

Românească SA, C-186/16 iznio mišljenje:

"...prodavatelju robe ili pružatelju usluga se ne može nametnuti da predvidi i obavijesti potrošača o nepredvidivim kasnijim promjenama, kao što su one kojima su obilježene fluktuacije deviznih tečaja o kojima je riječ u glavnom postupku, i da taj prodavatelj robe ili pružatelj usluga za njih snosi odgovornost.“.Člankom 2. Ugovora o kreditu jasno je navedeno da cit. „Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske, (...) odobrava stambeni kredit za dovršenje kuće (...), u iznosu od 50.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske Banke d.d. na dan korištenja kredita", kao i da je u čl. 3. t. 4. navedeno cit. „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po tečaju Slavonske Banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća..." iz čega je evidentno da se radi o jasnim, lako uočljivim odredbama. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa. Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. Tuženik u cijelosti osporava da bi bile ništetni dijelovi čl. 2. Ugovora o kreditu 763 (tužbeni zahtjev ad III), dio odredbe čl. 3. toč. 2. Ugovora o kreditu (tužbeni zahtjev ad IV), kao i dio čl. 3. 4. kako ga je tuženik naznačio u tužbenom zahtjevu ad V. Naime, istima uopće nije ugovore niti promjenjivost kamatne stope niti valutna klauzula, te iz historijata tužbe uopće ne proizlazi zašto bi i navedene odredbe bile ništetne. Tuženik ističe kako tužbeni zahtjev nije uredan jer tužitelj potražuje isplatu ne navodeći konkretan iznos, a pri tome niti kamate koje potražuje ne specificira prema dospijeću svakog pojedinog anuiteta. Tuženik ističe kako u predmetnoj pravnoj stvari nije dopušteno postaviti tužbeni zahtjev sukladno članku 186.b stavku 3. Zakona o parničnom postupku. Naime, člankom 186.b stavkom 3. Zakona o parničnom postupku propisano je cit. „U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.“. Tuženik ističe kako u predmetnom postupku nisu ispunjenje pretpostavke za podnošenje tužbe iz članka 186.b stavkom 3. Zakona o parničnom postupku iz razloga što tužitelj, kao korisnik kredita, raspolaže svim podacima za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Naime, u historijatu tužbe tužitelj traži da se tuženiku naloži dostava dokumentacije koju je tuženik redovito dostavljao tužitelju te kojom tužitelj raspolaže. Slijedom navedenoga, predlaže se Naslovnom sudu tužbu u cijelosti odbaciti zbog neurednosti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka i naknaditi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Predlaže se da sud navedeno primi na znanje i shodno tome postupi.

3. U pisanom podnesku od 16.ožujka 2021. (stranica 183 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke, tužitelju je omogućeno, temeljem odredbi čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu usvojiti takav tužbeni zahtjev i donijeti sljedeću presudu:

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 6.939,91 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 65,86 kn Od 01.10.2007. pa do isplate

na iznos od 67,10 kn Od 01.11.2007. pa do isplate

na iznos od 64,65 kn Od 01.12.2007. pa do isplate

na iznos od 66,22 kn Od 01.01.2008. pa do isplate

na iznos od 66,48 kn Od 01.02.2008. pa do isplate

na iznos od 62,37 kn Od 01.03.2008. pa do isplate

na iznos od 66,62 kn Od 01.04.2008. pa do isplate

na iznos od 61,77 kn Od 01.05.2008. pa do isplate

na iznos od 62,46 kn Od 01.06.2008. pa do isplate

na iznos od 60,43 kn Od 01.07.2008. pa do isplate

na iznos od 60,25 kn Od 01.08.2008. pa do isplate

na iznos od 59,62 kn Od 01.09.2008. pa do isplate

na iznos od 57,65 kn Od 01.10.2008. pa do isplate

na iznos od 63,78 kn Od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 57,33 kn Od 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 135,09 kn Od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 134,56 kn Od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 120,13 kn Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 129,46 kn Od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 122,95 kn Od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 204,85 kn Od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 191,98 kn Od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 195,98 kn Od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 194,29 kn Od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 183,26 kn Od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 184,78 kn Od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 177,69 kn Od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 182,24 kn Od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 180,79 kn Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 159,21 kn Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 176,41 kn Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 165,53 kn Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 168,64 kn Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 169,24 kn Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 167,91 kn Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 171,60 kn Od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 157,45 kn Od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 154,94 kn Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 154,36 kn Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 139,23 kn Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 131,21 kn Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 114,91 kn Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 120,84 kn Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 113,04 kn Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 119,13 kn Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 111,42 kn Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 117,41 kn Od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 109,90 kn Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 97,23 kn Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 84,10 kn Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 76,60 kn Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 75,60 kn Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 71,63 kn Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 62,53 kn Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 61,42 kn Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 54,87 kn Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 52,02 kn Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 45,20 kn Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 41,66 kn Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 36,45 kn Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 30,02 kn Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 26,21 kn Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 20,45 kn Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 15,78 kn Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 10,33 kn Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 74,75 kn Od 01.03.2013. pa do isplate

Sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: " u iznosa od 50.000,00 CHF (slovima: pedesettisuća CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi:"u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF (slovima: pedesetisuća CHF)". V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća" te "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja". VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti novčani iznos od 25.997,01 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 27,38 kn Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 15,24 kn Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 25,31 kn Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 89,04 kn Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 74,97 kn Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 106,66 kn Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 319,47 kn Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 270,21 kn Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 441,87 kn Od 01.09.2010.. pa do isplate

na iznos od 364,09 kn Od 01.10.2010.. pa do isplate

na iznos od 296,73 kn Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 514,92 kn Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 649,72 kn Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 558,17 kn Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 587,58 kn Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 529,25 kn Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 552,62 kn Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 776,57 kn Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 817,29 kn Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 1.076,17 kn Od 01.8.2011. pa do isplate

na iznos od 1.004,08 kn Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 850,02 kn Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 853,11 kn Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 844,55 kn Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 903,73 kn Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 961,54 kn Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 972,40 kn Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 941,47 kn Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 958,14 kn Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 983,01 kn Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 970,96 kn Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 971,68 kn Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 955,00 kn Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 926,44 kn Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 972,14 kn Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 997,81 kn Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 995,31 kn Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 926,70 kn Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 915,68 kn Od 01.03.2013. pa do isplate,

Sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana

4. U pisanom podnesku od 04. listopada 2024. (stranica 323 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sve iznose preplate iskazuje u valuti eur, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 euro. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.".

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 921,08 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koje teku:

na iznos od 8,74 € Od 01.10.2007. pa do isplate

na iznos od 8,91 € Od 01.11.2007. pa do isplate

na iznos od 8,58 € Od 01.12.2007. pa do isplate

na iznos od 8,79 € Od 01.01.2008. pa do isplate

na iznos od 8,82 € Od 01.02.2008. pa do isplate

na iznos od 8,28 € Od 01.03.2008. pa do isplate

na iznos od 8,84 € Od 01.04.2008. pa do isplate

na iznos od 8,20 € Od 01.05.2008. pa do isplate

na iznos od 8,29 € Od 01.06.2008. pa do isplate

na iznos od 8,02 € Od 01.07.2008. pa do isplate

na iznos od 8,00 € Od 01.08.2008. pa do isplate

na iznos od 7,91 € Od 01.09.2008. pa do isplate

na iznos od 7,65 € Od 01.10.2008. pa do isplate

na iznos od 8,47 € Od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 7,61 € Od 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 17,93 € Od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 17,86 € Od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 15,94 € Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 17,18 € Od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 16,32 € Od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 27,19 € Od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 25,48 € Od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 26,01 € Od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 25,79 € Od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 24,32 € Od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 24,52 € Od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 23,58 € Od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 24,19 € Od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 23,99 € Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 21,13 € Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 23,41 € Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 21,97 € Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 22,38 € Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 22,46 € Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 22,29 € Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 22,78 € Od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 20,90 € Od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 20,56 € Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 20,49 € Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 18,48 € Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 17,41 € Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 15,25 € Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 16,04 € Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 15,00 € Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 15,81 € Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 1,82 € Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 15,58 € Od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 14,59 € Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 12,90 € Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 11,16 € Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 10,17 € Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 10,03 € Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 9,51 € Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 8,30 € Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 8,15 € Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 7,28 € Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 6,90 € Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 6,00 € Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 5,53 € Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 4,84 € Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 3,98 € Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 3,48 € Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 2,71 € Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 2,09 € Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 1,37 € Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 9,92 € Od 01.03.2013. pa do isplate

Sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: " u iznosa od 50.000,00 CHF (slovima: pedesettisuća CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi:"u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF (slovima: pedesetisuća CHF)".

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 18. 02. 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća" te "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti novčani iznos od 3.450,40 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 3,63 € Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 2,02 € Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 3,36 € Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 11,82 € Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 9,95 € Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 14,16 € Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 42,40 € Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 35,86 € Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 58,65 € Od 01.09.2010.. pa do isplate

na iznos od 48,32 € Od 01.10.2010.. pa do isplate

na iznos od 39,38 € Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 68,34 € Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 86,23 € Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 74,08 € Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 77,99 € Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 70,24 € Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 73,35 € Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 103,07 € Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 108,47 € Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 142,83 € Od 01.8.2011. pa do isplate

na iznos od 133,26 € Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 112,82 € Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 113,23 € Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 112,09 € Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 119,95 € Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 127,62 € Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 129,06 € Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 124,95 € Od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 127,17 € Od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 130,47 € Od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 128,87 € Od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 128,96 € Od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 126,75 € Od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 122,96 € Od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 129,03 € Od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 132,43 € Od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 132,10 € Od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 122,99 € Od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 121,53 € Od 01.03.2013. pa do isplate

Sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

5.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu,sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama,Otplatni plan,Odgovor5 na zahtjev za izdavanjem dokumentacije, Izvod iz sudskog registra, Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d,Random walk model kretanja tečaja,Povijesno kretanje forecasta EUR/CHF,članak Tendencije švicarskog franka u globalnom okruženju, Mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla,Hypo alpe adria bank Stambnei kredit za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu EUR, Zapisnik Hypo Alpe Adria bank sa sjednice Kreditnog odbora –fizičke osobe održane 11.02.2005.,Kreditni prijedlog, Zahtejv za kredit, Policu osiguranja, Specifikaciju uplata, Pregled prometa za klijenta, Izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu, Obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita, Realizirani otpltni plan, proveo vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Financije j.d.o.o., saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te saslušao svjedoka SC i tužitelja u svojstvu stranke.

6. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

7.Uvidom u Ugovor o kreditu, broj 5140030242-60010440737/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ,proizlazi da je sklopljen dana 18. 02. 2005. godine, između prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora i tužitelja MC, kao korisnika kredita i založnog dužnika. Založni dužnik po navedenom ugovoru o kreditu je GC iz [adresa].

Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio stambeni kredit u iznosu od 50.000,00 CHF u protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita (čl.2.).

Člankom 3. ugovora kredit je odobren na rok vraćanja od 8 godina (toč.1.).Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF zaračunavaju se kamate od 4,90% godišnje,dekurzivno (EKS iznosi 5,28% (toč.2.). Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima,a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vri prije roka dospijeća. Prva rata dospijeva do 1.travnja 2005.Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. U razdoblju korištenja kredita do početka otplate anuiteta banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamatne stope iz toč.2. navedenog članka. Kamate se obračunavaju u CHF,a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita, što čini novu osnovicu za raspored anuiteta (toč.4.).Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz navedenog članka. Korisnik kredita je suglasan da u osnovicu za obračun kamata ulaze i sve obračunane i nenaplaćene kamate iz prethodnog razdoblja( toč. 5.). Ugovorne strane su suglasne da će se kredit staviti u korištenje tek kada korisnik kredita predoči dokaz da je u cijelosti ispunio obveze glede osiguranja kredita u skladu s navedenim ugovorom(st.6.) Člankom 4. Ugovora o kreditu korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na Ugovoru (st.1.).Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom(st.2.)

U članku 8.2 Ugovora o kreditu navodi se da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke. U članku 24. ugovora navedeno je da potpisom ugovora i potvrdom kod javnog bilježnika, stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele,te da on predstavlja njihovi pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu ,kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja ugovora (toč.1.).Potpisom na ugovoru korisnik kredita, založni dužnik i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta banke,a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije izmjene i dopune (toč.2.).

8.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-268/2005 , dana 21. 02. 2005. godine (16 spisa).

9.Nije sporno da su pravni prednici tuženika Slavonska banka d.d. Osijek te Hypo Alpe Adria Bank d.d. Dakle, tužena je pravni sljednik Slavonske banke d.d.,te je za navesti da sukladno odredbi čl.522.st.3. Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva,t e time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

10.Svjedokinja SC, izjavila je saslušana kod suda da može reći da se ne sjeća tužitelja kao osobe koja bi došla u banku podići kredit i da mu je objašnjavala uvjete kreditiranja, osim toga, ona je već 15 godina u mirovini. Inače kada svjedoči kaže da su strankama objasnili sve, iako stranke tvrde da nisu bile upoznate s ničim (stranica 334 spisa)

11.Tužitelj DC, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da je kredit podigao 2005. u tadašnjoj Slavonskoj banci. Kredit je podigao za adaptaciju obiteljske kuće. Kuću je koristio i koristi isključivo za stanovanje svoje obitelji. Nema nikakav obrt niti zanat niti firmu. Rate kredita je sam plaćao osobno svojim novcima na način da se rata kredita skidala administrativnom zabranom s njegove plaće. Kada je došao u banku tražio je kredit, a banka mu je ponudila kredit u švicarcima kao najpovoljniji. Nije razmišljao da kredit podigne u nekoj drugoj valuti, jer se vodio preporukom banke da je kredit u švicarcima najpovoljniji kredit. Nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, ugovor je bio pripremljen kada ga je došao potpisati. Nitko ništa nije pričao o tome u banci od djelatnika da može se mijenjati kamata odnosno da kamata može rasti, a isto tako da može rasti i tečaj valute u odnosu na kunu. Isto tako, nisu mu ni spominjali da bi se zbog rasta kamate i valute mogla povećati i rata njegovog kredita. Rata kredita od nekih 3.000,00 kuna narasla je do iznosa od nekih 5.000,00 kuna. Da je znao da će rata vezano za kredit u švicarcima toliko rasti sigurno ne bi podigao kredit u švicarcima. Kada mu je rata počela jako rasti otišao je u banku vidjeti o čemu se radi, i tamo su mu rekli da je to zbog kursa odnosno zbog tečaja. Ne sjeća se sada točno više da li su mu nešto ponudili vezano za njegovo pitanje oko rasta rate, međutim, to isto je bilo koliko se može sjetiti nepovoljno kao i sam kredit. Kredit je uspio na kraju otplatiti, ali nije bilo lako. Ugovor o kreditu je dobio pripremljen samo da ga potpiše, pročitao ga jeste, ali kao laik mora priznati da nije baš sve shvatio o čemu se radi, ali pouzdao se u ono što su mu u banci rekli da je točno da je kredit u švicarcima za njega najpovoljniji kredit i da je to tako. To je sve što ima za iskazati. Odgovarajući na pitanja punomoćnice, može reći da mu nitko nije predočio nikakvu odluku na koji način će se mijenjati kamatna stopa niti su ga upoznali sa parametrima promjene kamatne stope. Nisu ga upozorili na rizik sklapanja kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima (stranica 333 spisa).

12.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke koji je u nalazu i mišljenju naveo:

Tužitelj je u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu broj 140030242-60010440737/2005 od 18.02.2005. godine, kojega je tužitelj sklopio sa tuženikom, platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to:

- po osnovi promjena kamatnih stopa 6.939,91

- po osnovi tečajne razlike 25.997,01

- UKUPNO PREPLATA: 32.936,92

Tuženik je tijekom otplate kredita platio više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 32.936,92 HRK i to kako slijedi:

12.1.Vještak Lidija Balog iz Financije j.d.o.o., izjavila je saslušana kod suda da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 25. listopada 2020. U odnosu na prigovor tuženika da je iz izračuna isključen period kada je tečaj za franak bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, mogu reći da sam izračun izvršila sukladno rješenju suda kojim je određeno vještačenje, a koji navodi da je potrebno očitovati se na okolnosti utvrđivanja činjenice koliko je tužitelj obvezu po kreditu preplatio, znači potrebno je bilo izračunati iznose koje je tužitelj platio više radi povećanja tečaja, pa iznose koje je platio radi manjeg tečaja nije bilo potrebno izračunati (stranica 203 spisa).

13.Odredbom čl.103 ZOO/91 (čl.322.,čl.1163,čl.1165 ZOO/05) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.Odredbom čl.105 ZOO/91 (čl. 324. ZOO/05) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

15.Temeljem odredbe čl.109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

16.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i prednika tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 18. veljače 2005. godine. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne.

17.Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.).

18.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

19.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne ( čl.12,čl.26,čl.103,104,čl.105 ZOO/91; čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

20.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

21.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u navedenom ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi ugovora definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

22.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

23.Nadalje, za navesti je da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklapala ugovore o kreditu u periodu od 01.lipnja 2004.godine do 31.prosinca 2008.godine, koji su sadržavali ništetne odredbe vezane uz glavnicu CHF, te da je sklapala ugovore o kreditu u periodu od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008.godine koji su sadržavali ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iz čega proizlazi da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve ugovore koje je navedena banka sklapala u naznačenom periodu, pa s obzirom da je predmetni ugovor sklopljen dana 18.veljače 2005. godine, uzevši u obzir naznačeno vremensko razdoblje nepoštenog postupanja, evidentno je da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve pravne prednike tužene tj. i na Slavonsku banku d.d. koja je 2009. godine pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d (što nije sporno), te je tužena kao pravni sljednik preuzela sva prava i obveze iz tako sklopljenih ugovora, odnosno stupila u sve pravne odnose pripojenog društva.

23.1.Napomena: Županijski sud u Splitu broj Gž-1258/2020-2 od 12.studenog 2020.godine: “Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom, te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Banka ili Slavonska banka, s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.“

24. Odredbom čl. 104 ZOO/91 (323. st.1. ZOO/05) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

25.S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji izračun je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, a vještak u pisanom očitovanju i saslušana na ročištu kod suda dala stručna, jasna i logična obrazloženja, utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli

– preplatio tuženiku po osnovu promjenjive kamatne stope iznos od 921,08 EUR (6.939,91 EUR),te po povećanja tečaja iznos od 3.450,40 EUR (32.936,92 kn), to je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude ( čl.214 ZOO/91 /čl.1115. ZOO/05; čl.29.,čl.1165 ZOO/05). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ),proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

26. Dokazni prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke na način da vještak da izračun primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK (stranica 109,189 spisa),sud nije prihvatio jer takovo što nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu.

27. Za napomenuti je da s obzirom da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike, da je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev za isplatu po osnovu ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Dakle ,za navesti je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP),te je za navesti da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO/05). Također je za navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove, te je u konkretnom slučaju naloženo tuženiku vratiti tužitelju samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je to naprijed navedeno. Za navesti je i to da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP, niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO, niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje smatra da predstavljaju tzv. negativnu razliku anuiteta (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

28.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28.1.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl.245.s.t.1.ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13.lipnja 2014. a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 24.svibnja 2019. , s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

28.2.Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, te u konkretnom slučaju prigovor zastare nije osnovan.

29.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki III i IV petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 2. i čl. 3. t. 2. Ugovora o kreditu u dijelu o visini kredita, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

30. Iz dopisa tuženika od 3.svibnja 2019. (stranica 20 spisa) razvidno je da je tuženik odbio tužitelju dostaviti dokumentaciju glede predmetnog ugovora o kreditu, te je s obzirom na navedeno tužitelj u tužbi postavio deklaratorni tužbeni zahtjev te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa koje će odrediti nakon pribave dokumentacije od tuženika te provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, koji tužbeni zahtjev je specificirao u pisanom podnesku od 16.ožujka 2021. (stranica 183 spisa),te uskladio sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH u pisanom podnesku od 4.listopada 2024. (stranica 323 spisa),

pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

31.Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

32.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5.ZPP (čl.28.,čl.117.st.3.ZID ZPP/2019).

32.1.S obzirom na uspjeh u postupku naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.437,99 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr.7.t.1.),

sastav pisanih podnesaka od 10,02.2020.,15.03.2021. i 04.10.2024. . po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova,

te za zastupanja na ročištima kod ovog suda dana 20.02.2020.,22.03.2021. 07.10.2024. i 25.11.2025. po Tbr.9.t..1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV,

troška plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu do po 53,09 EUR (stranica 31,253 spisa),te troška vještačenja u iznosu od 331,81 EUR (2.500,00 kn).

33.S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23. siječnja 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika