REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10083/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupana po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju ĆL i zamjenika punomoćnika tuženika, Ive Pletikose odvjetnika, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 1.191,59 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da nadoknadi tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, parnične troškove u iznosu 625,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15.12. 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik PL doživjela kao suputnik u automobilu prometnu nesreću u sudaru sa tramvajem 18.2.1996. te zadobila teške tjelesne ozljede. Odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđen je u postupku pred Općinskom građanski sudom u Zgrebu, pravomoćnom presudom, poslovni broj PN-3818/96. Odgovornost tuženika utvrđena je i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3967/00 od 28.2.2008. u parnici koja se vodila između tužitelja i tuženika rad iste pravne i činjenične osnove za drugo razdoblje isplate invalidske imovine osiguranici PL. Zbog posljedica navedenog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 26182 od 2.2. 1999. osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu od čega je na invalidnost u visini od 70% utjecala predmetna prometna nesreća, a u preostalom dijelu bolest. Nadalje navodi kako je tuženik za prva razdoblja isplate tuženik namirio štetu u mirnom postupku. Za razdoblje od 1.10.2013. do 31.12.2014. vodio se postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1239/15 koji je okončan pravomoćnom presudom u korist HZMO-a, budući je tuženik u mirnom postupku štetu namirio samo u dijelu. Daljnjom isplatom invalidske mirovine tužitelju je nastala nova šteta u razdoblju od 1.11. 2018. do 31.10. 2020. u iznosu od 24.264,98 kuna, što je 70% od iznosa ukupne štete. U mirnom postupku tuženik je podmirio 15.286,94 kuna, dok je nepodmireni dio ostao u iznosu od 8.978,04 kune. Stoga tužitelj potražuje iznos od 1.191,59 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe do isplate. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj ni pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva te ističe zastaru potraživanja. Tuženik ističe kako tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskim osiguranju, ali kada se potražuje naknada štete vezana za prometnu nesreću tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje navodi kako je izvršenom isplatom, koju tužitelj ne spori, već naknadio štetu u cijelosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovosudnu Dopunsku presudu, poslovni broj Pn-3818/96 od 6.6.1997. (list 4-6), presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-9350/98 od 2.2.1999. (list 7-9), ovosudnu presudu poslovni broj P- 3967/00 od 28.2.2008. (list 10-14), pravomoćno rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja, Područna služba Zagreb, broj 26182 od 2.2.1999., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1239/2015 od 25.1.2019. (list 17-23), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2322/2019 od 3.8.2020. (list 24-28), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3277/16 od 2.2.2018. (list 29-32), presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-1800/2018-2 (list 33-35), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-804/2019 od 11.11.2020. (list 36-38), presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-352/2021-2 od 15.9.2021. (list 39-43), obračun isplata tužitelja (list 44) i zahtjev za mirno rješenje spora (list 45-46), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1354/2016-2 (list 53-56), sudsku praksu (list 57- 67) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 208-214).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku PL za razdoblje od 1. 11. 2018. do 31. 10. 2020. u iznosu od 1.191,59 EUR.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja Branka Petković 918.2.1996. ozlijeđena u prometnoj nesreći kao suputnik u automobilu, kada je u sudaru s tramvajem zadobila teške tjelesne ozljede, kao ni pasivna legitimacija.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 164. stavak 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Nasuprot tome, članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05..; dalje: ZOOP), propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pravno pitanje, temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.

10. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. U tom smislu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.o radi utvrđenja razlike između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

12. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije u spisu i uvida u predmet tužitelja. Iz nalaza vještaka proizlazi da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja određena u visini najniže mirovine, obzirom bi invalidska mirovina prema ostvarenim plaćama i stažu iznosila manje od najniže mirovine. Vještak nadalje izlaže način obračuna ukoliko bi se isplaćivala invalidska mirovina radi ozljede na radu. Konačno vještak u mišljenju navodi da je iznos isplaćene mirovine osiguraniku PL u razdoblju od 1.11.2018. do 31.10.2020. iznosio 34.664,26 kuna. Nadalje navodi da bi pod pretpostavkom da osiguranik ima pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u razdoblju od 1.11.2018. do 31.10.2020. ukupno procijenjeni iznos invalidske mirovine iznosio 53.732,56 kuna. Dakle, tužitelj je osiguraniku isplatio manji iznos invalidske mirovine u odnosu na invalidsku mirovinu koju bi osiguraniku isplatio po osnovi ozljede na radu i to u iznosu od 19.068,30 kuna odnosno 2.530,80 EUR.

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je isti jasan i neproturječan, kako sam sebi tako i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Uostalom, tuženik nije imao prigovora na točnost izračuna vještaka, dok je tuženik naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te da je iz istog jasno vidljivo da tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku nije nastala nikakva šteta.

14. U odnosu na prigovor tužitelja valja napomenuti da je takov prigovor irelevantan. Naime, vještak je nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom pa kako je prigovor tuženika u tom pravcu primarno pravne naravi, to se ponovno upućuje na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020.

15. Slijedom svega navedenog, kako je provedenim vještačenjem utvrđeno kako bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja određen u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje na temelju rješenja od 2.2. 1999. jasno je da tužitelj izvršenim isplatama nije pretrpio nikakvu štetu slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Tuženiku je stoga uz primjenu članka 151., članka 154. i 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa) dosuđena naknada za sastav podneska od 9.5. 2025. i 20.6. 2025. u iznosu od 150,00 EUR ( Tbr. 8/1.Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 18.12. 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9/1. Tarife), što uvećano za 25%PDV-a iznosi ukupno 375,00 EUR. Tuženiku pripada i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR. Dakle, sveukupno je dosuđen trošak tuženiku u iznosu od 625,00 EUR. Podnesak od 27.8.2025. ne prileži spisu, pa je tuženikov trošak u tom dijelu neosnovan.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin