Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici

Hrvatska Kostajnica, Vladimira Nazora 10

Poslovni broj: P-72/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E L J U  P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dinku Ocvareku, odvjetniku iz Siska, protiv tuženice ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od ukupno 599,98 €, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od 25.2.2023., pa do isplate, a sve uroku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VŠ (u daljnjem tekstu tužiteljica), putem punomoćnika odvjetnika Dinka Ocvareka iz [adresa] podnijela je ovom sudu tužbu 19.2.2025., protiv tuženice SŠ (u daljnjem tekstu tuženica) radi isplate.

2. U tužbi tužiteljica tvrdi da su ona i tuženica zakonske nasljednice iza njihove pokojne majke AŠ. Tužiteljica tvrdi da je majka stranaka preminula dana **.**.2023., a nakon smrti je ista sahranjena. Tužiteljica tvrdi da nakon smrti majke sttranaka je pokušala s tuženom, koja je njezina sestra, dogovoriti organiziranje sprovoda kao i plaćanje troškova sprovoda ali zbog loših odnosa sa istom, dogovor nije bilo moguće postići zbog čega je tužiteljica bila prisiljena radi hitnosti preuzeti na sebe organiziranje sahrane kao i plaćanje svih troškova sprovoda. Tužiteljica tvrdi da je ona organizirala sprovod, platila Komunalnom poduzeću Lekenik d.o.o novčani iznos od 1.019, 89 € kao i glazbu u iznosu od 180, 00 € , dakle ukupno 1.199,96 €. Tužiteljica tvrdi da ju tuženica nije niti jednom pitala koliko je plaćen sprovod niti je ponudila da sudjeluje u podmirenju troškova. Tužiteljica je putem punomoćnika poslala dopis tuženici s molbom da tužena plati tužiteljici polovicu nastalih troškova sprovoda te je ujedno dostavila račune kao dokaz o učinjenim troškovima ali je tužena odbila platiti bilo što odnosno refundirati dio učinjenih troškova. Tužiteljica tvrdi da posao organiziranja sprovoda nije trpio odgađanje što je i logično i tužiteljica nije imala izbora nego sama platiti sve troškove. Navedeno organiziranje sprovoda i plaćanje svih troškova učinjen i za korist tuženice, te je ista dužna podmiriti polovicu nastalih troškova sprovoda. Tužiteljica zahtjeva od tuženice upravo pola plaćenih troškova jer je tuženica proglašena zakonskom nasljednicom pokojne majke u polovici dijela na cjelokupnoj njezinoj imovini. Tužiteljica tvrdi da je organiziranje i plaćanje troškova sprovoda naravna i moralna obveza zakonskog nasljednika pokojnog i ako ima više zakonskih nasljednika tada je to naravna i moralna obveza svih zakonskih nasljednika jednako, a ako jedan zakonski nasljednik plati i podmiri sve navedene troškove, tada je on to učinio u korist drugih zakonskih nasljednika pogotovo ukoliko su svi proglašeni nasljednicima pokojnika i stoga isti ima pravo na povrat dijela tih troškova jer osim što je taj posao naravna i moralna obveza nasljednika organiziranja i plaćanja sprovoda je i posao koji ne trpi odgodu radi naravi tog posla. Sud ne može primijeniti Zakon o obveznim odnosima na način da samo jednom zakonskom nasljedniku, koji nije imao izbor osim da sam organizira i podmiri troškove sprovoda, nametne tu naravnu i moralnu obvezu plaćanja troškova a druge da oslobodi te naravne i moralne obveze jer konačno netko mora platiti i organizirati sprovod. Tako da to nije samo izberiva moralna ili naravna obveza koju nasljednik može ili ne mora prihvatiti po svom izboru. Tužiteljica tvrdi da je tuženica dužna sudjelovati u podmirenju dijelu troškova sprovoda jer je tužiteljica obavila taj dio posla i u ime tuženice i za njenu korist. Tužiteljica tvrdi da je nakon smrti pok. majke platila i režije za nekretninu koju su rješenjem o nasljeđivanju naslijedile stranke na jednako, ali je tuženica odbila platiti polovicu dijela tih troškova. Tužiteljica tvrdi da je nakon smrti pokojne majke platila u periodu od 21.2.2023.godine pa do 22.1.2024.godine režije na ime komunalne naknade, odvoza otpada, telefona, naknade za uređenje voda ukupan iznos od 170, 52 €, te tužiteljica potražuje iznos od 85,26 € ( 1/2 troškova koji odgovara suvlasničkom udjelu tužene na nekretnini i ostavinskoj masi pokojne). Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka pa i temeljem ogluhe donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U odgovoru na tužbu tuženica djelomično osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ne spori navode iz točke 1. tužbe. Tuženica se protivi navodima u toč. 2. tužbe, te predlaže da se tužbeni zahtjev u odnosu na tu točku tužbe odbije, a to iz razloga jer ju tužiteljica nije pozvala na dogovor oko organizacije sprovoda njihove pok. majke, kao niti na dogovor oko plaćanja troškova sprovoda, jer je iza majke ostala više nego dovoljna novčana svota namijenjena upravo za troškove sahrane, koje je majka uštedila za vrijeme života i namijenila upravo za troškove sahrane, te kako je tužiteljica imala na raspolaganju ista sredstva, to je od istih i podmirila sve troškove. Tužena osporava u potpunosti navode iz točke 2. tužbe. Tuženica , a vezano za navode iz toč. 3. tužbe, tvrdi da ju tužiteljica nije niti jednom kontaktirala, a niti davala odgovor na njene upite o sahrani i računima za troškove sahrane, te ne stoji navod tužiteljice da je odbila platiti , odnosno refundirati bilo što po osnovu učinjenih troškova sahrane. Tuženica osporava i navode iz toč. 4. ove tužbe jer ju tužiteljica izbjegavala i nije htjela s njom podijeliti informacije o organiziranju sahrane, a to iz razloga jer je raspolagala svim novčanim sredstvima koja su ostala u kući majke, te je s istim sredstvima organizirala i podmirila troškove sahrane. Tuženica osporava i navode iz toč. 5. tužbe da bi tužiteljica nakon smrti majke platila u periodu od 21.2.2023. do 22.1.2024. režije na ime komunalne naknade, odvoza otpada, telefona, naknade za uređenje voda u iznosu od 170,52 € jer su isti troškovi nastali nakon smrti njene majke, te je tužiteljica koja joj nije dozvolila niti pristup kući, iste platila također iz novca koji je zatekla u kući pok. majke, te joj 6 mjeseci nakon sahrane nije htjela dati ključ od kuće, te je jasno da nije niti imala uvida u bilo kakve račune, ako su dolazili na kućnu adresu. Tuženica, u odnosu na navode tužiteljice da je jednako naslijedila, odnosno prihvatila se nasljedstva zajedno s tužiteljicom, ističe da zbog postupanja tužiteljice nema pristup istoj imovini, niti istu može koristiti i uživati, kako nekretninu tako i pokretne stvari koje su ostale iza majke, a tu misli na vrijednije pokretnine kao što su pokretnine koje je tužiteljica odmah uzela s adrese imanja majke i odvezla svojoj kući. Tuženica tvrdi da ju tužiteljica o tome ništa nije pitala, niti se s njom dogovarala, mada su te pokretne stvari trebale biti predmet ostavine.

Tuženica prihvaća obvezu podmirivanja troškova sahrane iza njene pok. majke u visini od 599,98 €, no na podmirenje bilo kakvih drugih troškova ne pristaje jer smatra da iste nije dužna podmirivati, budući su nastali nakon smrti majke, a k tome tužiteljica joj je spriječila prilaz kući i imovini, te korištenje istih, a uz to samovoljno je prisvojila novčani iznos neutvrđenog iznosa zatečen u kući poslije majke, kao što je samovoljno prisvojila i određene pokretnine.

4. Podneskom od 4.6.2025. tuženica djelomično osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ne osporava navode iz točke 1. , te prihvaća obvezu podmirivanja troškova sahrane pok. majke u visini od 599,98 €, ali se protivi bilo kakvim drugim troškovima.

5. Podnesak tuženice dostavljen je na odgovor pun. tužiteljice koji je povukao dio tužbe i tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje iznosa od 85,26 €. Podnesak o povlačenju dijela tužbe i tužbenog zahtjeva dostavljen je tuženici koja je podneskom od 11.7.2025. predložila da sud sukladno priznanju tužene donese presudu na temelju priznanja za iznos od 599,98 €, te se protivi u cijelosti podmirivanju bilo kakvih troškova postupka jer je tužiteljica mogla naprijed navedeni spor riješiti na mirni način.

6. Budući se radi o zahtjevima kojima stranke mogu slobodno disponirati, a ispunjeni su i drugi uvjeti predviđeni člankom 331. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) i člankom 338. stavak 5. ZPP-a, sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio takav zahtjev.

7. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka budući je tužena odmah po primitku tužbe priznala dio tužbe i tužbenog zahtjeva, a tužena je povukla dio tužbe i tužbenog zahtjeva primjenom odredbe članka 157. ZPP-a.

8. Zbog svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci presude.

Hrvatska Kostajnica, 23. siječnja 2026.

Sudac

Renata Žličarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka na Županijski sud, a putem ovog suda.

Dna:

- pun. tužiteljice odvjetnik Dinko Ocvarek

- tuženica SŠ, [adresa]