Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-233/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćnici Neli Bezjak odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene KI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćnicima odvjetniku Luki Božiću i drugi iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke, Ribarska 4, radi isplate, vrijednost predmeta spora 19.362,00 eura, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 4. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice NI, punomoćnice tužiteljice NI i punomoćnika tužene KI, dana 23. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tužena KI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) je dužna tužiteljici NI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti iznos od 19.362,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje od 10.10.2008.g. do 30.06.2011.g., nakon toga po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; potom od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
II. Tužena KI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) je dužna tužiteljici NI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) na iznos glavnice od 23.000,00 eura isplatiti zakonske zatezne kamate po stopi od 14% godišnje od 19.06.2008. godine do 22.08.2008.g. i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
III. Tužena KI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) je dužna tužiteljici NI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) na iznos glavnice od 21.518,00 eura isplatiti zakonske zatezne kamate po stopi od 14% godišnje od 22.08.2008. godine do 30.06.2011. godine i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
IV Nalaže se tuženoj KI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici NI iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A (čiji je OIB: 23057039320) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.843,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 23. siječnja 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužiteljica NI odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica NI u tužbi od dana 02. svibnja 2013. godine navodi da joj se sredinom 2008. godine u mjesecu lipnju obratila tužena KI koja da se u neformalnom razgovoru predstavila kao osoba koja se bavi financijskim ulaganjima i preko koje je bilo moguće vršiti određena ulaganja. Na temelju njenog jamčenja i uvjeravanja da se radi o sigurnom poslu i da se ne mora brinuti o legalnosti i sigurnosti posla tužiteljica NI tvrdi da je dana 19. lipnja 2008. godine tuženoj KI na ime tzv. ulaganja predala iznos od 23.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Erste banke na dan uplate i to na način da je 20.000,0 eura predstavljalo ulog a 3.000,00 eura naknadu odnosno proviziju na ime ulaganja a o čemu da je izdana uplatnica. Nadalje, 22. kolovoza 2008. godine tužena KI da je tužiteljice NI na ime tzv. dobiti isplatila iznos od 1.482,00 eura a 10. listopada 2008. godine, iznos od 2.156,00 eura, odnosno ukupno 3.638,00 eura, navodeći da je taj iznos predstavlja dobit na ime uloženih sredstava i da s njom komunicira u svezi predmetnog ulaganja. Nadalje, tijekom studenog 2008. godine tužiteljica NI je tvrdi da je od strane tužene KI obaviještena da je došlo do blokade sredstava i da se ista sredstva ne mogu isplaćivati do daljnjeg, te da će biti obaviješten od tužene KI na koji će način će dalje ići poslovanje sa uloženim sredstvima. U siječnju 2009. godine tužena KI da je uručila tužiteljici NI certifikat kojim se potvrđuju uložena sredstva u financijsko poslovanje kao i iznos koji predstavlja ostvarenu dobit kroz poslovanje. Tužiteljica NI naglašava da je tužena KI rekla da je predmetno ulaganje osigurano, da ista jamči da je sve u redu i da se ona ne mora bojati za uložen novac, budući tužena KI jamči isplatu. Tužiteljica NI tvrdi da je više puta kontaktirala tuženu KI, kao i sa njezinog sina ZI i svaki puta da joj je tužena KI spomenula da se ne brine, da je sve pod kontrolom, ali da je novac zablokiran, te da je problem sa isplatom, ali da je siguran i da jamči za isplatu uloženog novca. Tužiteljica NI tvrdi da je utvrdila da od strane tužene KI nikada nije bilo ulaganja na financijska tržišta Forex, da se radi o lažnom prikazivanju poslovanja, ulaganja na financijskom tržištu, kao i da je ista zadržala predmetne uplate za sebe, a da je tužiteljici NI povrat dijela njezinog novca prikazivala kao dobit. Povrat dijela novca u kolovozu i listopadu 2008. godini da je prekinuo zastaru koji rok da je počeo teći ispočetka. Stoga tužiteljica NI predlaže da sud obveže tuženu KI na isplatu iznosa od 19.362,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose do isplate uz nadoknadu parničnog troška.
2. Tužena KI je u odgovoru na tužbu porekla tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da od tužiteljice NI nikada nije zatražila niti primila novac, te nikada nije jamčila nikakvu dobit od uloženog niti je primila uplate tužiteljice NI, i ulagala njezin novac u svoje ili njezino ime. Naime, tužiteljica NI je bila u pravnom i ugovornom odnosu sa stranom tvrtkom, a ne sa tuženom KI, te tužena KI nikada tužiteljici NI nije isplaćivala neku dobit na ime ulaganja. Preslike potvrda o uplati da ukazuju da je tužiteljica uplaćivala neke iznose u Grazu stranoj firmi a ne tužiteljici kako to navodi u tužbi. Priloženi certifikat da nije nikakva potvrda o uplati već se radi o ispravi koja nije prevedena pa tužena KI tvrdi da se ne radi o potvrdi nego o obavijesti o očekivanju dobiti koja je izdana od strane firme s kojom tužena KI nema nikakve veze pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da tužiteljica NI nije predočila dokaze u pravcu odgovornosti tužene KI za bilo kakvu obvezu prema tužiteljici NI. Stoga, predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u preslike isplatnice od dana 22. kolovoza 2008. godine i 10. listopada 2008. godine, te uplatnicu od dana 19. lipnja 2008. godine, ovjereni prijevod na hrvatski jezik dopisa Komisije za vrijednosnice i terminsko poslovanje od dana 02. kolovoza 2013. godine te u Certifikat - Potvrdu u sudjelovanju u dobiti na ime tužiteljice i dopis Certifikat Future Trend Investment Holding Limited tužiteljici s prijevodom na hrvatski jezik. Također su provedeni dokazi saslušanjem svjedoka HI i ČI, te parničnih stranaka.
4. Tužena KI je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila u spis ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik dopisa odvjetnika Milenka Škrleca od dana 07. svibnja 2014. godine, ponude FTIH na ime tužiteljice, zahtjeva za obračun likvidnosti tužiteljice NI, zapisnika o primopredaji, Ugovora o preuzimanju duga zaključenog između FTIHL i Mat.Investment Group dana 20. siječnja 2009. godine, potvrde o osnivanju društva i obrasca o osnivanju društva. Sud je prihvatio ove dokazne prijedloge sukladno odredbi čl. 299.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14 – ZPP te izvršio uvid u ovu dokumentaciju tuženice, iako je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je utvrđeno da tužena KI istom nije raspolagala tijekom trajanja prethodnog postupka, obzirom da je bila zastupana po drugom punomoćniku u toj fazi ovog postupka, a sadašnji punomoćnik je ovu dokumentaciju zatražio dana 25. studenog 2014. godine, a nakon što je tužena KI istog opunomoćila za zastupanje u ovom predmetu, dana 20. studenog 2014. godine (list 58 spisa).
5. Ističe se da iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi činjenica je tužiteljica NI predala, a tužena KI primila iznose od 1.482,00 eura, dana 22. kolovoza 2008. godine, 2.156,00 eura dana 10. listopada 2008. godine i 23.000,00 eura dana 19. lipnja 2008. godine, o čemu su tužiteljici NI izdane potvrde (list 6 spisa) koje su ovjerene pečatom i potpisom Mat.Investment Group CO. Ove iznose je tužiteljica NI predala tuženoj KI u zgradi Jadroagenta u Rijeci, u kancelariji u kojoj je poslovala tvrtka sina tužiteljice NI Prosperus d.o.o., iako tužena KI nikada nije zaposlenik te firme.
6. Ove činjenice proizlaze i iz uplatnice br. 31-MAT-SH-II od dana 19. lipnja 2008. godine kojom je potvrđeno da je tužiteljica NI predala iznos od 23.000,00 eura Mat Investment Group CO te je ista i ovjerena njegovim pečatom (list 6 i 52 spisa) i to iznos od 20.000,00 EUR kao ulog i 3.000,00 EUR na ime provizije od 15%.
7. Tuženica KI je ujedno u svom iskazu navela da je tužiteljici NI izdala potvrdu o uplati koje je prethodno primila bjanko potpisanu od strane SI, zastupnika N.Investment Group. Također je istaknula da se provizija od 15% uvijek plaćala u korist ove firme, radi troškova poslovanja, jer je ista bila posrednikom na deviznom tržištu Forex, pa da su ovu proviziju plaćali svi ulagači. Tužena KI tvrdi da nije nastupala kao zakonski zastupnik N.Investment Group jer da s istim nije bila u ugovornom odnosu kao niti s FTIHL, već da je radila uslugu ulagačima koji su htjeli uložiti novac a da od toga nikada nije imala korist. Ujedno da je primala novac, a ujedno i vršila isplate još 15-16 ljudi no da se radi o članovima njezina obitelji i prijateljima.
8. Svjedok VI je u svom iskazu naveo da je kontaktirao tuženu KI prije ulaganja jer da je ona jedna od prvih ulagača pa da je u tome bila iskusna, te da ga je uputila da svoj novac može uplatiti na račun tvrtke koja je posrednik temeljem njezine preporuke te da je to učinio uplatom na račun posrednika Mat Project a nakon što je ispunio obrazac te tvrtke kojega je primio od tužene KI. U razgovoru s tuženom KI da nije dobio dojam da je ona zaposlenica te firme već da mu je samo dala informaciju o ulaganju kao iskusni ulagač te da nije imala nikakvu novčanu korist od toga, jer da joj on za to nije platio. Pritom, da mu je objasnila da se dobit ostvaruje ovisno o kretanju na burzi. Potvrdio je ulaganje tužiteljice NI na način da je ista predala tuženici novac na ruke a što da je bila druga varijanta ulaganja, osim uplatom na račun posrednika, o čemu da ga je također obavijestila tužena KI a nakon čega da je tužena KI taj novac uplaćivala u korist Mat grupacije koju je kasnije preuzela FTIHL grupacija. Smatra nemogućim da je tužena KI zadržala utuženi novac za sebe iz razloga što je svaki ulagač za svoju uplatu tražio potvrdu te da je on primio Certifikat kao i tužiteljica NI, a nakon što mu je isti predočen na listu 48 spisa. Dobit da se ostvarivala ovisno o tome koliko se ulagalo. Također je u iskazu naveo da je isprva bio samo ulagač a kasnije da je dobio mogućnost davanja preporuke drugim ulagačima, te da je, kao i tužena KI, dobio certifikat od Mat grupacije s ovlaštenjem da predstavlja njihove financijske proizvode u Republici Hrvatskoj, odnosno da informira buduće ulagače o načinu ulaganja na burzu, sve sa svrhom istraživanja tržišta i mogućnosti budućeg zaposlenja u slučaju otvaranja predstavništva te grupacije u Republici Hrvatskoj. Pritom da, jednako kao i tužena KI, nije imao novčanu niti drugu korist od toga, jer da predmetni sistem ulaganja nije podrazumijevao dodatnu dobit od uključivanja novih ulagača u proces ulaganja. Pritom, da je bio zaposlen u Mat Projekt d.o.o. Matulji čija je djelatnost bila istraživanje financijskog tržišta u Republici Hrvatskoj kao priprema za osnivanje budućeg predstavništva Mat grupacije, a budući da je s Mat grupacijom imao zaključen ugovor o suradnji za istraživanje tržišta temeljem kojeg je primao iznos od 5.000,00 eura kvartalno za troškove poslovanja i plaće, a da tužena KI nikada nije bila zaposlena u tom trgovačkom društvu. Također da se protiv njega vode neki parnični postupci u identičnoj pravoj stvari.
9. Nadalje, tužena KI je u spis dostavila Ugovor o preuzimanju duga zaključen između Mat Investment Group i Future Trend Investment Holding Limited, Hong Kong, od dana 20. siječnja 2009. godine (list 76 spisa) kojim su ove stranke ugovorile da novi dužnik FTIHL stupi u obveze društva Mat Investment Group preuzimanjem dugova u cijelosti, s danom 20. siječnja 2009. godine te preuzima ispunjenje dugova.
10. Pritom, iz potvrde o osnivanju društva (list 106 spisa) proizlazi da je FTIH, društvo s ograničenom odgovornošću osnovano u [adresa] osnovano dana 29. prosinca 2008. godine.
11. U Zapisniku o primopredaji kompletnog poslovanja između društava Mat Investment Group i Future Trend Investment Holding sa danom 19. siječnja 2009. godine, koji je potpisan od strane Mat. Investment Group CO i po tužiteljici NI kao partneru, potvrđuje se da s tim danom sva prava i obveze koje proizlaze iz dosadašnjeg poslovanja MAT-a s poslovnim partnerima prelaze u ukupnom volumenu na FTIH.
12. Obzirom na ovu činjenicu, FTIHL je nakon opisane uplate tužiteljici NI, kao agent pologa na čuvanju, izdao i uručio putem tužene KI Certifikat odnosno Potvrdu o sudjelovanju u dobiti od dana 19. siječnja 2009. godine. (list 48-49 spisa). Ovaj certifikat je izdan na ime tužiteljice NI, rođ. **.**.1956., identifikacijski broj 008107 a kojom se potvrđuje njezino sudjelovanje u dobiti u iznosu od 21.000,00 EUR, dok se u dopisu FTIHL koji je prilog istog, potvrđuje da Certifikat o sudjelovanju u dobiti izdan od strane investicijske kuće FTIH te predstavlja međunarodno priznat pravno važeći dokument koji potvrđuje da je od 19. siječnja 2009. godine ukupni volumen tužiteljici NI aktivan na tržištu kapitala i vezan minimalno dvije godine, a prinosi da su raspoloživi svaka dva mjeseca. Prvi obračun realizacije da će se izvršiti do ožujka 2009. godine, a nakon toga da slijede dvomjesečni obračuni. Vremenski period od obračuna do isplate da iznosi maksimalno 14 dana te da će se u budućnosti osnovati i regionalni uredi o čemu da će pravovremeno biti obaviještena. Među strankama nije sporno da je ovaj certifikat tužiteljica NI primila od tužene KI.
13. Pritom, iz dopisa koje je tužiteljica NI dostavila u spis (list 36-37 spisa) u ovjerenom prijevodu, a koji dopis je odgovor na pritužbu HI na tvrtku Future Trend Investment Holding Limited d.o.o. proizlazi da imenovana pravna osoba nije registrirana pri Komisiji za vrijednosnice i terminsko poslovanje, a da je adresa predmetnog društva u Hong Kongu adresa koja pripada poslovnom centru, međutim ova činjenica ne dovodi u pitanje činjenicu osnivanja FTIHL-a, a budući da ova činjenica proizlazi iz obrasca o osnivanju društva (list 107-108 spisa) već činjenicu njegove valjane registracije, a zbog čega Komisija za vrijednosnice i terminsko poslovanje i navodi da će istu staviti na svoj popis za upozorenja za neregistrirana društva.
14. Nije sporno da je tužena KI predala tužiteljice NI u dva navrata iznos od po 1.482,00 i 2.156,00 eura a što proizlazi iz dvije isplatnice od dana 22. kolovoza 2008. godine i od 10. listopada 2008. godine i što je prikazano kao dobit tužiteljice NI od njezinog ulaganja te je tužiteljica NI i potpisala primitak tog novca.
15. Međutim, tužiteljica NI je u svom iskazu navela da je nakon primitka Potvrde o sudjelovanju u dobiti FTIHA od istog obaviještena da treba popuniti aplikaciju odnosno obrazac preko interneta što da je i učinila te da je ostvarivala dobit nakon ulaganja tijekom 2009. godine i to u ožujku u iznosu od 218,40 eura, te u travnju i svibnju u iznosima od po 105,00 eura, i u listopadu u iznosu od 84,00 eura, koju dobit da nije podizala. Pritom da ju je tužena KI uvjeravala da se glavnica neće nikada mijenjati, odnosno da je ista zagarantirana, te da ju je upozoravala jedino na rizik u dobiti, a u suprotnom da ne bi uložila novac. Osim toga da je u više navrata tražila od tužene KI da joj omogući isplatu glavnice, no da ju je ista uvjeravala da pričeka jer da će doći do promjene investicijske kuće.
16. Tužena KI je dostavila u spis dokumentaciju za koju tvrdi da se istom potvrđuje činjenica da je tužiteljica NI bila u ugovornom odnosu sa FTIHL.
17. Iz ove dokumentacije proizlazi da je tužiteljica NI prihvatila Ponudu FTIHL-a i time prihvatila Opće uvjete poslovanja imenovanog društva.
18. U ponudi se nudi pet varijanti ulaganja i isplate dobiti u svrhu nadoknade izgubljenih sredstava pomoću srednjoročnih rehabilitacijskih programa, posebnih paketa i uporabom međunarodnih državnih obveznica, a iz ove ponude proizlazi da je tužiteljica NI prihvatila jednu od ponuđenih varijanti povrata sredstava i to isplatu 100% stvarno traženog iznosa bez otpisa, sa plaćanjem paušalnog iznosa za četiri godine do 01. listopada 2015. godine.
19. Općim uvjetima koje je tužiteljica NI prihvatila, propisano je da je nakon primitka odgovora na ponudu, FTIH smatra ovaj slučaj zaključenim bez prava na unošenje promjena te postupak prema odabranoj varijanti a u slučaju da se ne prihvati jedna od sljedećih varijanti, i ne primi odgovor u roku od 30 dana, tada se otkazuje slučaj. Pritom, nije moguće provesti drugu varijantu od onih koje su ponuđene. Ponuda za realizaciju likvidnosti šalje se na osobnu adresu elektroničke pošte klijenta koja je navedena u zahtjevu za obračunom i podliježe obvezi povjerljivosti podataka za obje strane. javno otkrivanje ponude stoga je zabranjeno i smatra se kršenjem obveze o povjerljivosti podataka, a u slučaju kršenja ovih odredbi ponuda će se neopozivo opozvati. Odabirom jedne od varijanti prihvaćaju se ponuđeni uvjeti društva FTIH Gmbh i nema se mogućnost promjene odabira sa svijesti da se odabirom jedne od varijanti otpisa, prihvaća gubitak u danom postotku jer su otpisani iznosi ireverzibilni. Slanjem odgovora na ponudu prihvaćaju se svi uvjeti ponude i odustaje se od prava na kasnija potraživanja od trgovačkih društava ili pojedinaca.
20. Ovu ponudu je tužiteljica NI u cijelosti prihvatila obzirom da je odabrala opciju "DA", potvrđujući time da je pročitala, razumjela i da se u potpunosti slaže i prihvaća sve gore navedene uvjete odabranih varijanti.
21. Tužiteljica NI je također podnijela zahtjev za obračun likvidnosti (list 63- 66 spisa) u kojem su navedeni njezini identifikacijski podaci, podaci o bankovnim računima te podaci o ukupnim uplatama i isplatama, koji su sukladni materijalnoj dokumentaciji priloženoj u spis te iskazu tužiteljice NI.
22. Uvidom u ovjereni prijevod dopisa Komisije za vrijednosnice i terminsko poslovanje od 2. kolovoza 2013.g. upućeno HI (list sudskog spisa broj 26 i 27) utvrđeno je da mu se obraćaju vezano za njegovu pritužbu te mu se objašnjavaju postupci i nadležnost te Komisije kod postupanja s javnim pritužbama. Ta Komisija imenovala je odbor za nadzor pritužbi koji odbor će se usmjeriti na određivanje je li ciljano društvo poštovalo sva pravila i propise Komisije za vrijednosnice i terminsko poslovanje. Ispitani su podaci te se navodi da društvo Future trend investment holding limited d.o.o. nije registrirano kod te Komisije ni u jednom svojstvu te će ga Komisija uvrstiti na svoj popis upozorenja za neregistrirana društva. Naime, adresa predmetnog društva u Hong Kongu pripada poslovnom centru. Popis upozorenja Komisije sadrži podatke o neregistriranim društvima o kojima imaju saznanja. Mnogi od njih navode poslovanje u Hong Kongu koristeći adresu poštanskih ureda ili upravljaju poslovima putem bankovnih računa, a da uopće ne posluju u Hong Kongu. Neka se čak koriste lažnim i nepostojećim adresama. Ako takva društva nemaju fizičko sjedište poslovanja u Hong Kongu, malo je vjerojatno da će Komisija biti nadležna za ista. Stoga se nadaju da će time što ih uvrste na listu upozorenja, pozvati investitore na pažnju kad ih budu kontaktirali predstavnici tih društava. U slučaju dodatnih informacija da se slobodno može obratiti. U potpisu je voditelj vanjskih odnosa korporativnih poslova FI.
23. Uvidom u ovjereni prijevod s njemačkog i engleskog jezika isprava predanih na ročištu od 10. veljače 2015.g. utvrđeno je da se radi o Izjavi o preuzimanju duga (tekst na hrvatskom jeziku list 67, a tekst na engleskom jeziku list 105). Uvidom u prijevod razvidno je da se kao ugovorne stranke navode Future trend investment holding limited s adresom Hong Kong te Mat. Investment group s adresom 42060 Revolution Avenue Victoria Mahe. Navodi se da društvo Future trend investment holding Hong Kong izjavljuje da kao novi dužnik stupa u uspostavljene obveze društva Mat investment group preuzimanjem dugova u cijelosti s 20. siječnja 2009.g. Ovim ugovorom društvo Future trend investment holding limited preuzima obvezu sukladno prilogu 1 kao novi dužnik preuzimanjem ispunjenja. Mjerodavno pravo da je K. Datum zaključenja 20. siječanj 2009.g., te prileže nečitki potpisi i pečati navedenih ugovornih stranaka.
24. Potom slijedi Potvrda o osnivanju društva (tekst na hrvatskom jeziku na listu 106). U istoj se potvrđuje da je društvo Future trend investment holding limited osnovano dana 29. prosinca 2008.g. u Hong Kongu prema Zakonu o trgovačkim društvima (poglavlje 32) i da je društvo s ograničenom odgovornošću. Na potvrdi se nalazi nečitak potpis.
25. Treća isprava je obrazac o osnivanju društva u kojem se navodi rečeni naziv društva Future trend investment holding limited te adresa u Hong Kongu ( prijevod na listu 107). Također nečitak potpis.
26. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 4021/2015 od 8. svibnja 2015. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice NI te je istoj naloženo da i isplati tuženoj KI prouzročeni parnični trošak. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-264372015-9 od 5. siječnja 2017. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4021/2015 od 8. svibnja 2015 te je predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 264372015-9 od 5. siječnja 2017. citiraju se žalbeni navodi tužiteljice NI te se upućuje prvostupanjski sud da upotpuni činjenično stanje i provjeri sve navode, a kako bi se uz pravilnu primjenu materijalnog prava mogla donijeti nova i na zakonu utemeljena odluka.
27. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1552/2021-9 od 11. studenog 2021. u točki I. izreke određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a u točki II. izreke odlučeno je da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno okonča kazneni postupak koji se vodi kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-Us-18/19 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na pravomoćni završetak toga postupka. U obrazloženju rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1552/2021-9 od 11. studenog 2021. se između ostaloga navodi: „…..5. Naime, prema utvrđenju ovoga suda pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem K-Us- 18/19 u tijeku je kazneni postupak protiv tužene KI iz ove parnice i to zbog kaznenih dijela iz čl. 333 st. 1. i 3. (Udruživanje za počinjenje kaznenih djela) te čl. 224 st. 1. i 4. (Prijevara) tadašnjeg Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012 te u daljnjem tekstu skraćeno: KZ) a kojim kaznenim djelima pored brojnih oštećenih osoba je oštećena i tužiteljica NI, a što je predmet i ovoga parničnog postupka. Prema tvrdnjama tužiteljice NI novac koji je uručen tuženoj KI na ime tobožnjih ulaganja na financijska tržišta je tužena KI prijevarno zadržala za sebe tako da se radi o stjecanju bez pravne osnove. Da li je tužena KI prijevarnim putem za sebe stekla bez pravne osnove imovinsku korist koja je predmet ovoga parničnog postupka nedvojbeno će se utvrditi u kaznenom postupku koji se vodi kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-Us-18/19 te je slijedeća rasprava zakazana za dan 15. prosinca 2021. Posebno se napominje da eventualno pravomoćna presuda kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog dijela i eventualne kaznene odgovornosti tužene KI u smislu citiranog čl. 12. st. 3. ZPP-a će obvezivati i parnični sud u ovoj parnici. Također valja naglasiti da obje stranke žele da sveobuhvatno utvrditi činjenično stanje te su predložile i nove svjedoke ali je sud takve dokazne prijedloge morao odbiti budući su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a same stranke nisu niti tvrdile, a niti su bilo čime pokušali dokazati da te svjedoke nisu mogli predložiti do zaključenja prethodnog postupka u ovoj parnici. Međutim, nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-Us-18/19 ovaj sud će moći izvršiti uvid u taj spis te koristiti cjelokupnu dokumentaciju iz toga kaznenog spisa. Osim toga valja napomenuti da i u parnicama drugih oštećenih (koje je tada zastupao isti punomoćnik odvjetnik Miroslav Vitaljić) protiv tužene KI također je prekinut parnični postupak do okončanja kaznenog postupka protiv tužene KI iz ove parnice (list sudskog spisa od broj 605 do 608). Točna je tvrdnja tužiteljice NI da je građanskopravna odgovornost puno šira od kaznene odgovornosti tako da je moguće da tužena KI bude odgovorna za stjecanje bez pravne osnove imovinske koristi na štetu tužiteljice NI iako ne bude utvrđena njezina kaznena odgovornost. Međutim, da li će tužena KI biti oslobođena neke kaznene odgovornosti to ovaj sud za sada ne zna odnosno da to zna ne bi niti prekinuo ovaj parnični postupak. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
28. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-57/2022-2 od 11. siječnja 2024. uvažena je žalba tužiteljice NI te je ukinuto prethodno citirano rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1552/2021-9 od 11. studenog 2021. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-57/2022-2 od 11. siječnja 2024. se između ostaloga navodi: „…7. Naime, s pravom se u žalbi tužiteljice navodi da se u ovom predmetu radi o potraživanju povrata novca za koji tužiteljica tvrdi da je 19. lipnja 2008. dan tuženici koja se u neformalnom razgovoru lažno predstavila kao osoba koja se bavi financijskim ulaganjima i predmetnu uplatu zadržala za sebe, ta da postojanje kaznene odgovornosti ne predstavlja prethodno pitanje bitno za ovaj parnični postupak u kojem se od tuženice potražuje isplata danog iznosa. 7.1. Za isplatu pak navedenog iznosa tužiteljici, kako to i prvostupanjski sud navodi, tuženica može biti obvezana i ako ne bude utvrđena njezina kaznena odgovornost. Iz navedenih razloga uvažavanjem izjavljene žalbe ukinuo je pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak….“
29. Valja primijetiti da Županijski sud u Osijeku u obrazloženju svoga ukidnog rješenja poslovni broj Gž-264372015-9 od 5. siječnja 2017. u smislu čl. 375. st. 4. ZPP-a nije uopće naveo koje radnje prvostupanjski sud treba izvesti u ponovnom postupku, a da bi se upotpunilo činjenično stanje. Valja naglasiti da parnični sud ne može provoditi neke dokaze po službenoj dužnosti, a niti same stranke su u smislu čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a ovlaštene iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a bez da prethodno dokažu da ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Dakle, da bi se upotpunili činjenično stanje po prosudbi ovoga suda bilo je jedino moguće da se sačeka okončanje kaznenog postupka. Ovaj parnični spis je potom dobio poslovni broj P-233/2024.
30. Na ročištu dana 11. studenog 2021. ovaj sud je odbio prijedlog tužene KI za saslušanjem još novih troje svjedoka JI, DI, ČI i PI, koji su predloženi na ročištu 12.listopada 2021. iz razloga što prethodni postupak u ovoj parnici je zaključen 22.10.2013.g., a stranke niti tvrde, a niti bilo čime dokazuju da te svjedoke nisu mogli predložiti do zaključenja prethodnog postupka u ovoj parnici. Prihvaćen je jedino prijedlog tužene KI za dopunskim saslušanjem stranka na kojeg se je međutim odzvala samo tužiteljica NI ali ne i tužena KI iako je pozivana u više navrata. Naime, tužena KI je stalno dostavljala medicinsku dokumentaciju te tražila odgode ročišta neposredno prije zakazanog ročišta. Na ročištu dana 11. studenog 2025. punomoćnik tužene KI se je očitovao da tužena KI ne želi da se nju saslušava u njezinom stanu a također nije niti voljna podmiriti nekakve troškove radi njenoga vještačenja ukoliko je ona raspravno nesposobna.
31. Na ročište dana 4. prosinca 2025. godine u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio punomoćnike stranka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 4. prosinca 2025. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (osim prijedloga punomoćnika tužene KI da se dopunski sasluša njegova stranka, a što je ovaj sud odbio budući je tuženoj KI u bezbroj navrata dana mogućnost za davanjem njezinog dopunskog iskaza) to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnica tužiteljice NI je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice NI u cijelosti dok j punomoćnik tužene KI predložio odbijanje istog kao neosnovanog.
32. Po provedenom dokaznom postupku, sud je ocjenom svih provedenih dokaza, utvrdio da je tužiteljica NI predala utužene iznose tuženoj KI u svrhu ulaganja i ostvarivanja dobiti te da se je tužena KI predstavila da zastupa interese tvrtke Mat Investment Group, koja je nastupala kao posrednik u ulaganju u financijsko tržište Forex, a koju je kasnije preuzela FTIH grupacija. Po prosudbi ovoga suda iz priložene uplatnice, bez obzira što postoji pečat tvrtke Mat. Investment Group CO, razvidno je samo to da tužiteljica NI je predala tuženoj KI dana 19. lipnja 2008. godine iznos od 23.000,00 eura a ničim se ne dokazuje da su ta sredstva stvarno i uplaćena na račun navedene tvrtke. Svu dokumentaciju koju je sukcesivno prilagala tužena KI u smislu postojanja Mat. Investment Group, zatim o navodnom preuzimanju duga Future Trend Investment Holding Limited od ranijeg dužnika Mat. Investment Group, potom certifikat Future Trend Investment Holding Limited itd. obzirom na osporavanje tužiteljice NI ovaj sud ne može prihvatiti kao vjerodostojne. Naime, strana javna isprava u Republici Hrvatskoj smatra se vjerodostojnom ako je propisno ovjerena ili legalizirana, odnosno apostillirana. Za uporabu u Hrvatskoj strana isprava mora biti opremljena apostille pečatom prema Haškoj konvenciji („Apostille“) od 5. listopada 1961. (Nar. nov., Međunarodni ugovori 4/94). Apostille potvrđuje istinitost potpisa, pečata ili žiga na javnoj ispravi i ukida potrebu za daljnjom legalizacijom u tijelima primateljske države. Ako država izdavateljica nije stranka Haške konvencije, primjenjuje se uredba Europske unije o pojednostavnjenom postupku uzajamnog priznavanja isprava između država članica (ako je dostupna) ili bilateralni sporazumi.
33. Iskaz saslušanog svjedoka ČI ovaj sud ne prihvaća kao istinit budući je i on sam jedan od posrednika koji je na isti način kao i tužiteljica NI zaprimao novac od klijenata koje je uspio nagovoriti na neka ulaganja, a sve bez dokaza gdje je taj novac nakon što ga je on zaprimio završio. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice NI kao i saslušanog svjedoka HI budući su isti uvjerljivi a kako je prije objašnjeno tužena KI ničim nije dokazala da je ona novac koji je primila dalje proslijedila bilo kome. Primjera radi tužena KI tvrdi da Mat. Investment Group je prestala postojati 2006. godine dok uplatu od tužiteljice NI u iznosu od 23.000,00 eura je primila dana 19. lipnja 2008. te je između ostaloga pečat Mat. Investment Group. Osim toga tužena KI je prilikom preuzimanja novca od tužiteljice NI dana 19. lipnja 2008. na ime navodnih ulaganja dala i svoju vizit kartu (list sudskog spisa broj 126) na kojoj pored broja mobitela i e-adrese tužene KI se navodi da je ona direktor Mat. Investment Group te se navodi sjedište te tvrtke u Londonu. Ovome sudu je potpuno neprihvatljivo tumačenje tužene KI da je ta visit karta dana tužiteljici NI samo radi davanja broja mobitela i e-adrese budući je to tužena KI mogla napisati na bilo kojem papiru zašto ne bi utrošila više vremena od jedne minute. Po prosudbi ovoga suda tužena KI je to učinila isključivo da dovede tužiteljicu NI u zabludu te da se bez pravne osnove domogne njezinog novca. Iz navedenog razloga po prosudbi ovoga suda tužena KI je dužna vratiti tužiteljici NI novac kojeg je primila bez pravne osnove, sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj. 35/05., 41/08. – u daljnjem tekstu ZOO-a). Rečena odredba Zakona propisuje u stavku 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka, obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
34. Ukoliko tužena KI nije imala prijevarnu namjeru to također po prosudbi ovoga suda ne znači da bi ona mogla zadržati novac kojeg je nesporno primila od tužiteljice NI. Naime, takav poslovni odnos stranaka, prema pravnom stajalištu ovog suda, u smislu čl. 286. st. 1. i čl. 287. st. 4. ZOO-a imao bi značaj zaključenja (usmenog) ugovora kojim tužiteljica NI ulaže novčani depozit radi trgovanja njihovim novčanim sredstvima na inozemnom deviznom tržištu valuta, dok tužena KI preuzima obvezu trgovati depozitima na međunarodnom tržištu. Takav ugovor, međutim, nema značaj zaključenja ugovora kojim se tužiteljica NI obvezuje obavljati jednu od osnovnih financijskih usluga određenih čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj: 117/08., 74/09., 153/09. – u daljnjem tekstu ZKI), čijim pružanjem se bave financijske institucije, definirane odredbom čl. 9. ZKI kao pravne osobe koje nisu kreditne institucije i čija je isključiva ili pretežna djelatnost stjecanje udjela u kapitalu, odnosno pružanje jedne ili više osnovnih financijskih usluga. Naprotiv, takav ugovor odgovara definiciji ugovora o novčanom pologu (u smislu čl. 990. ZOO) jer je tužiteljica NI predala tuženoj KI određeni iznos novca na kojem je tužena KI stekla pravo raspolaganja i ulaganja u tržište novca, uz obvezu vraćanja i plaćanja naknade, u smislu čl. 997. ZOO, koja mora biti u obliku kamata. Riječ je, dakle, o ugovaranju bankovne usluge u smislu čl. 4. ZKI prema kojem su bankovne usluge primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun. Prema odredbi čl. 56. ZKI bankovne usluge na području Republike Hrvatske može pružati kreditna institucija sa sjedištem u [adresa] koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga, kreditna institucija države članice koja u skladu s tim zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske i podružnica kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske. Odredbom čl. 57. ZKI propisano je da depozitna i druga povratna sredstva u javnosti u Republici Hrvatskoj ne smiju primati druge osobe osim osoba iz čl. 56. tog zakona, a odredbom čl. 364. st. 5. ZKI propisana je i prekršajna odgovornost i novčana kazna za fizičku osobu ako prikuplja depozite ili druga povratna sredstva od javnosti suprotno zabrani iz članka 57. ZKI. Dakle slijedom navedenih utvrđenja, radi se o zaključenju ugovora koji je protivan prisilnom propisu, a time i o ništetnom ugovoru u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, zbog čega je svaka ugovorna strana, kako to nalaže čl. 323. st. 1. ZOO-a, dužna vratiti drugoj strani sve što je primila na osnovi takvog ugovora.
35. Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema utvrđenju ovoga suda tužena KI je dana 19. lipnja 2028. predala tuženoj KI iznos od 23.000,00 eura da bi joj dana 22.8.2008. bilo vraćeno 1.482,00 eura tako da je osnovano potraživanje tužiteljice NI u točki 2. njezinog tužbenog zahtjeva kojim se traži da joj tužene KI isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 23.000,00 eura od dana 19. lipnja 2008. do dana 22. kolovoza 2008. godine budući je u tom periodu raspolagala bez pravne osnove s njezinim novcem. Nakon toga preostao je dug tužene KI prema tužiteljici NI u iznosu od 21.518,00 eura kojeg je tužena KI djelomično umanjila budući je dana 10. listopada 2008. isplatila tužiteljice NI iznos od 2.156,00 eura tako da je ostala nevraćeni dug tj. glavnica u iznosu od 19.362,00 eura. Ovaj sud prihvaća pravni stav tužiteljice NI da ona ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 21.518,00 eura od 22. kolovoza 2008. do dana 10. listopada 2008. godine do kada se je bez pravne osnove tužena KI koristila za svoje potrebe njezin novac. Na preostali nevraćeni iznos od 19.362,00 eura koji joj nije nikada vraćen tužiteljica NI ima pravo da joj se taj iznos vrati zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 10. listopada 2008. pa do isplate. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude od točke I. do III.
36. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga tužiteljici NI je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: 1) za sastav tužbe tužiteljice NI od 14.3.2013. po Tbr. 7. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 eura, 2) za pristupe ročištima punomoćnika tužiteljice NI dana 22.10.2013., 12.10.2021., 11.11.2021. i 03.09.2024. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 250,00 eura za svako od tih ročišta, 3) za pristupe ročištima punomoćnika tužiteljice NI dana 21.01.2014., 24.03.2015., i 04.12.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 eura za svako od tih ročišta, 4) za pristupe ročištima punomoćnika tužiteljice NI dana 23.04.2014., 08.12.2014., i 17.07.2024. koja su bila odgođena prije početka raspravljanja po Tbr. 9. toč. 5. važeće odvjetničke tarife iznos od 100,00 eura za svako od tih ročišta, 5) za sastave podnesaka tužiteljice NI od 07.04.2015. i 05.11.2021. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 eura za svako od tih podnesaka, 6) za sastav žalbe tužiteljice NI od 09.08.2015. po Tbr. 10. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 625,00 eura i 7) za sastav žalbe tužiteljice NI od 06.12.2021. po Tbr. 10. toč. 4. važeće odvjetničke tarife iznos od 250,00 eura odnosno ukupno .175.00 eura. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.293,75 eura tako da ukupni odvjetnički troškovi zastupanja tužiteljice NI iznose 6.468,75 eura. Ovaj sud nije priznao zatraženi trošak tužiteljice NI za sastave njezinih podnesaka od 23.11.2025., 07.01.2016. i 13.01.2016. koji su pisani nakon što je već prošao rok za žalbu na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4021/2015 d 8. svibnja 2015. dok je spis bio na rješavanju kod Županijskog suda u Osijeku. i koji je donio svoje ukidno rješenje poslovni broj Gž-2643/2015-9 od 5. siječnja 2017. Također ovaj sud nije priznao tužiteljice NI zatraženi trošak za sastav podneska od 22.10.2017. i 11.10.2021. budući se ponavljaju već ranije izrečeni navodi tako da su isti nepotrebni dok priložena dokumentacija se je mogla dostaviti sudu i bez podneska. Neke zatražene troškove sudskih pristojbi tužiteljica NI nije niti imala u ovoj parnici budući je oslobođena od plaćanja istih (list sudskog spisa broj 32, 33 i 34) dok na ročište dana 15.10.2025. punomoćnica tužiteljice NI nije niti pristupila. Nadalje prema čl. 158. st. 1. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Iz navedenih razloga svi podnesci i ročišta koja su održana u svezi prijedloga tužiteljice NI za povratom u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta dana 15. siječnja 2018. padaju na teret tužiteljice NI. Iz navedenih razloga tuženoj KI su priznati troškovi njezinog zastupanja na ročištima dana 15.01.2018., 16.07.2020., 24.09.2020. i 15.10.2020. po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife u iznosu od 250,00 eura kao i za sastav podneska tužene KI od 24.01.2018. po Tbr. 8. toč. 4. važeće odvjetničke tarife iznos 550,00 eura odnosno ukupno 1.300,00 eura. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 325,00 eura tako da ukupni odvjetnički troškovi zastupanja tužene KI iznose 1.625,00 eura. Ovaj sud nije priznao tuženoj KI zatraženi trošak odgovora na prijedlog tužiteljice NI z poratom u prijašnje stanje od 29.03.2018. i 30.03.2018. i odgovora tužene KI na žalbu tužiteljice NI od 18.12.2020. budući je smatrao da isti nisu potrebni. Iz svih navedenih razloga kada se prebiju priznati parnični troškovi tužiteljice NI u iznosu od 6.468,75 eura i priznati parnični troškovi tužene KI u iznosu od 1.625,00 eura to proizlazi da je tužena KI dužna tužiteljici NI podmiriti razliku na ime parničnog troška u iznosu od 4.843,75 eura te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV.
U Rijeci 23. siječnja 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice NI i
- pun. tužene KI.