,
Posl.br. 9 Pob –196/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu Željko Soldo, u pravnoj stvari tužiteljice:
ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], L8K 6 K3 Ontario, koju zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženice DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po Maji Krstović, odvjetnici iz Dubrovnika, radi: utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025, donio je i javno objavio 23. siječnja 2026, odluku kojom:
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da bračnu stečevinu pok.EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok.CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], predstavlja vlasništvo 1.ETAŽE upisane u zk tijelo III - 1.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojim je povezano vlasništvo trosobnog stana na 1.katu (suterenu) u objektu A-4, površine 63,02 m2 u zgr.1891 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine,dakle polovina stana je vlasništvo ostavitelja pok.EN, OIB: [osobni identifikacijski broj]. "
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak od 21.481,81 euro i to sa zateznima kamatama uvećanim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana. "
Obrazloženje
1.U tužbi čijim podnošenjem30. prosinca 2024, je pokrenut ovaj postupak navodi se, tvrdi i predlaže kako slijedi. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, u ostavinskom postupku iza pok. EN posl.br.O-363/2023 od 2.prosinca 2024., tužiteljica je upućena u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu protiv DN radi utvrđenja da stan-trosobni na prvom katu u objektu A4 površine 63.02 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, u zgr.1891, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu EN i CN, dakle da je polovina stana vlasništvo ostavitelja EN. Zato se predlaže - pregled ostavinskog spisa O-363/2023 ovog suda. Pa, tužiteljica pokreće ovu parnicu kako bi sud odlukom utvrdio da stan-trosobni na prvom katu u objektu A4 površine 63.02 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, u zgr.1891, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu EN i CN. Sada pok.EN i CN sklopili su brak u Dubrovniku 15.ožujka 1958., potkrjepa čemu je vjenčani list u prilogu privitka tužbe. Zajednička djeca rođena u tom braku su; tuženica DN i tužiteljica ZN. Tvrdi se da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu EN i CN. Ovo stoga ,jer je tu nekretninu godine 1962. Dubrovačka banka dodijelila je kao stanarsko pravo CN na [adresa]. U tom procesu od dodijele do preseljenja, odnosno do potpisivanja ugovora i preuzimanja stana tuženica DN se udala. Ostali sudionici natječaja za dodjelu stana u Dubrovačkoj banci prigovarali su na brojčano stanje obitelji CN s obzirom da se tuženica DN udala i zahtijevali su da se taj stan oduzme pok. CN, a da joj se dodijeli manji jednosoban stan u potkrovlju. Budući da su pok. EN i CN već dobrano taj stan uredili i dosta svoga novca utrošili u preuređenje tog stana ( poseban hodnik ukopan u zemlju sa zadnje strane stana, kompletno dograđeno i uređeno dvorište sa bočnim ulazom, kuhinja prebačena u prvotno planirani ulaz u stan, posebna),negdje u ljeto 1969. pok. CN i pok. EN bili su pozvani na sastanak u Dubrovačkoj banci, sa upravom banke kao i samim direktorom Dubrovačke banke. U tim pregovorima su zajednički došli do rješenja da pok. CN uzme kredit Dubrovačke banke po povlaštenim uvjetima za zaposlenike banke, te da se tim sredstvima plati izvođača radova za trošak izgradnje tog stana, a koji bi bila platila banka da je stan dodijeljen kako je i bilo planirano na stanarsko pravo svojem zaposleniku. Taj kredit su zajedno podigli pok. CN i pok. EN i zajedno su ga i otplatili. Skoro cijela plaća pok. CN je nekoliko godina išla na otplatu tog kredita, jer je bio izuzetno visok kredit za to vrijeme, te su oni živjeli isključivo od plaće pok. EN. Desetak godina kasnije, a zbog inflacije 80-tih su taj kredit su u cijelosti i otplatili. Zaključuje se da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pok.EN i CN., a na tu okolnost predlaže; saslušanje stranaka, - pregled povijesnog zk uloška za nekretninu,
- saslušanje svjedoka po potrebi. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisan je NN kao vlasnik 1.ETAŽE upisane u zk tijelo III - 1.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojim je povezano vlasništvo trosobnog stana na 1.katu (suterenu) u objektu A-4, površine 63,02 m2 u zgr.1891 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Naime, pok.CN je za vrijeme života, točnije 25.travnja 2018.,iako je znala da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i pok . EN, tu nekretninu darovala tuženici, koja je pak istu temeljem Ugovora o kupoprodaji javnog bilježnika Luce Bronzan posl.br.OV- 6834/2021 od 25.kolovoza 2021. prenijela na svog sina BN, sve to znajući da stan predstavlja bračnu stečevinu pok. EN i CN. O potonjem potkrepa su priloženo; zemljišnoknjižni izvadak za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ugovor o darovanju posl.br.OV-2910/2018 od travnja 2018, javnog bilježnika Ivo Radović, ugovor o kupoprodaji javnog bilježnika Luce Bronzan posl.br.OV-6834/2021 od 25.kolovoza 2021. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica tvrdi da u braku su pokojni, EN i CN stekli vlasništvo 1.ETAŽE upisane u zk tijelo III - 1.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojim je povezano vlasništvo trosobnog stana na 1.katu (suterenu) u objektu A-4, površine 63,02 m2 u zgr.1891 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, te ista predstavlja bračnu stečevinu pok.EN i CN. Pok.EN je za života sastavio Oporuku, dana 22.studenog 2016., koja je pohranjena na Općinskom sudu u Dubrovniku posl.br.R2-289/16, dana 12.siječnja 2017.g. Tom Oporukom pok . EN predmetni stan na [adresa] ostavio je u vlasništvo ovdje tužiteljici. Isto tako pok . CN sastavila je Oporuku koja je pohranjena na Općinskom sudu u Dubrovniku pod posl.br.R-84/05 od 10.svibnja 2005.godine, kojom Oporukom je predmetni stan ostavila u vlasništvo ZN - tužiteljici. Priložene su ove posljednje izjave volje;Oporuka pok.EN,posl.br.R2-289/16 i Oporuka pok. CN,posl.br.R-84/05. Slijedom toga da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pok. EN i pok. CN, kao i da tužiteljica ima pravni interes na utvrđenje njihove bračne stečevine ,predlaže se presuditi; Utvrđuje se da bračnu stečevinu pok. EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], predstavlja vlasništvo 1.ETAŽE upisane u zk tijelo III - 1.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojim je povezano vlasništvo trosobnog stana na 1.katu (suterenu) u objektu A-4, površine 63,02 m2 u zgr.1891 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, dakle polovina stana je vlasništvo ostavitelja pok . EN, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak i to sa zateznima kamatama uvećanim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.
2.U odgovoru na tužbu izjavljenom 18. veljače 2025.,odgovoreno je protivljenjem tužbi i tužbenom zahtjevu kako nastavno glasi. Zatraženo je plaćanje aktorske kaucije u iznosu od najmanje od 330.000,00 eura iz razloga što tužiteljica dulje vrijeme ne živi u [adresa] i izvan je europske unije. Tvrdi se da roditelji stranaka sada pok. EN i CN nisu imali predmetni stan kao bračnu imovinu, već je stan vlastita imovina CN koja ga je kupila na kredit i EN je u sudskom postupku potvrdio da ovaj stan je vlasništvo njegove supruge CN kako je upisano u zemljišnim knjigama (kazneni postupak ovog suda K. 296/85). U odnosu na ovaj stan važeći je prijašnji zakon o braku i porodičnim odnosima o kojem se bračna stečevina smatra zajedničkim vlasništvom u udjelima koji se tek imaju odrediti u odgovarajućem postotku. Ovaj stan sada pok. CN darovala je 24. travnja 2018. svojoj kćerki sada tuženici DN i u to vrijeme je još bio živ sada pok. EN, muž CN i otac stranaka, pa je svakako bio upoznat sa ovim pravnim poslom i s njim suglasan. Razlog za ovo darivanje je u tome da je tužiteljica osiromašila svoje roditelje tako da je ovu nekretninu opteretila kreditom uz obećanje da će kredit vraćati a nakon što je odselila u inozemstvo i prestala plaćati kredit to je nekretnina morala biti prodana, jer bi u protivnom bila izgubljena u ovrsi. Nadalje, se navodi da nekretnina z.k. oznake koja je navedena u tužbenom zahtjevu u stvarnosti ne postoji zbog opsežnih preinaka nakon uknjižbe i radi se o ulaganjima treće osobe a nakon smrti EN dodatno je izmijenjena u pretežitom dijelu te kao takva više ne postoji. Zato je predložen očevid i vještačenje po vještaku građevinske struke a predložen je uvid u rješenje o izvedenom stanju, saslušanje tužene kao i saslušanje svjedoka BN. Pored ovih dokaza predložen je uvid u naprijed navedeni kazneni predmet spisa i priložene isprave iz privitka odgovora na tužbu. U odgovoru na tužbu se zaključuje da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje deklaratornog tužbenog zahtjeva kako je isti postavljen a predmetna odluka sve i kada bi bila donesena po istaknutom zahtjevu nije provediva. Zato se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz nalog tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženici uz pripadajuće zatezne kamate od presuđenja pa do plaćanja.
3. Kao u zahtjevu i odgovoru na zahtjev se raspravljalo usmeno na ročištima na glavnu raspravu i uz podnesak tužiteljice, 6. svibnja 2025, a raspravljanje je zaključeno na ročištu 10. prosinca 2024. uz obavijest pun. stranka o ročištu za objavu presude 23. siječnja 2026. Prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu 16. lipnja 2025, prihvaćanjem izvođena predloženih dokaza.
4. U dokazanom postupku su pregledane i čitane priložene isprave; rješenje ovog suda O-363/23 od 2. prosinca 2024. kojim je ZN upućena pokrenuti parnicu protiv DN radi utvrđenja da predmetni stan predstavlja bračnu tečevinu njihovih roditelja, pok. EN i CN – dakle polovina stana je vlasništvo ostavitelja, pok. RN. Priložen je vjenčani list iz kojeg je razvidno da su EN i CN sklopili brak 15. ožujka 1958. u Dubrovniku a brak je prestao smrću CN, umrla je dana 18. svibnja 2021. Izvadak iz zemljišne knjige prikazuje kako je NN, sin tuženice DN uknjižen vlasnikom nekretnine koja predstavlja predmetni stan upisane u k. o. [katastarska općina], zgr. 1891, E-1, trosoban stan na prvom katu (suterenu) površine 63,02 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a uknjiženo je i založno pravo na temelju ugovora o kreditu u korist RBA radi osiguranja otplate kredita od 117.000,00 eura. Iz ugovora o darovanju na kojem je ovjerena istinitost potpisa ugovornih strana Ov-2910/18, javni bilježnik Ivo Radović u Dubrovniku dana 25. travnja 2018. utvrditi je kako je majka CN darovala ovaj stan kćerki DN sada tuženici a kćer je sa zahvalnošću prihvatila ovog darovanje i upisano je doživotno plodouživanje u korist darovateljice. Dana 9. kolovoza 2021. sačinjen je ugovor kojim DN, sada tuženica prodaje ovaj stan svom sinu NN i prodavateljice je ovjerila istinitost svog potpisa kod javnog bilježnika Luce Bronzan dana 25. kolovoza 2021. pod posl. br. Ov-6834/21. Kupoprodajna cijena je plaćena putem kredita poslovne banke kupca (RBA) BN dok je u preostalom dijelu plaćeno izravno na račun HPB koja je imala upisanu hipoteku na ovom stanu radi osiguranja naplate kredita od tužiteljice. Uz ugovor je priložena i potvrda o isplati cjelokupne kupoprodajne cijene od 27. kolovoza 2021. na kojoj je prodavateljica DN ovjerila istinitost potpisa kod javnog bilježnika Luce Bronzan dana 3. rujna 2021. pod poslovnim brojem Ov-7041/21. Naprijed navedeni ugovor o darovanju priložile su stranke, tužiteljica uz tužbu i tuženica uz odgovoru na tužbu, a uz odgovor na tužbu priloženo je uvjerenje tadašnjeg poreznog tijela – općinska uprava duševnih prihoda kojom se potvrđuje da je CN platila poreze i doprinose, a uvjerenje se izdaje u svrhu da ona zatraži uknjižbu stana. Priložena je i izjava od CN od 8. srpnja 1980. iz koje je razvidno kako je iz odobrenog kredita kupljen predmetni stan, a sve s ciljem i svrhom njene uknjižbe. Tako je na osnovu ugovora od 3. srpnja 1980. i dodatka od 5. srpnja 1984. rješenjem ovog suda Z-294/87 od 2. ožujka 1988. dopuštena uknjižba CN na ovom stanu. Nadalje, priložena je izjava CN od 3. prosinca 2019. uz ovjeru istinitosti potpisa od Iva Radović javnog bilježnika u Dubrovniku, Ov-7565/19 od 3. prosinca 2019. u kojoj CN navodi kako je uknjižena vlasnica stana i da je u svojstvu založnog dužnika u svrhu osiguranja kredita kod HPB dopustila upis hipoteke na predmetnom stanu kao osiguranja povrata kredita čiji su korisnici kćerka ZN i njen suprug JN, a da su oni ZN i JN odselili u Kanadu i izjavili da više neće plaćati svoje kreditne obveze i istaknuto je da je stan u trenutku davanja izjave u vlasništvu njene kćerke DN sada tuženice. Iz zaključka nadležnog upravnog odjela grda Dubrovnika od 27. listopada 2021. evidentno je da se vodi postupak vezan za zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan, tzv. "legalizacija". Priložen je izvod iz kaznenog predmeta ovog suda K-296/85 i to presuda od 23. siječnja 1986. iz koje je razvidno da je nadležno državno odvjetništvo prije zaključenja glavne rasprave odustalo protiv optužbe protiv RN vezano za "nezakonitu gradnju" na predmetnom stanu upravo iz razloga što je CN potvrdila da je ona vlasnik stana te je samostalno odlučivala o gradnji iako je o tome razgovarala sa suprugom, ona je odlučila graditi dogradnju koju je organizirala i platila svojoj ušteđevinom, dok je EN tvrdio da nije sudjelovao u gradnji ni na koji način i da je njegova supruga vlasnica stana. Priložene su i isprave o stjecanju ovog stana od CN od njenog poslodavca Dubrovačke banke, ugovor od **.**.1980., CN je odobren kredit u svrhu kupnje stana, a kasnije 7. srpnja 1980. je i sklopljen ugovor o kreditu između Dubrovačke banke i CN kojim je ona zadužena za iznos od tadašnjih din. 937.164 s rokom otplate od 30 godina i kamatom od 1% godišnje. Upravo za kupnju ovog stana, a osiguranje povrata kredita je između ostalog i uknjižba založnog prava na ovom stanu. Sačinjen je aneks ugovora 5. studenog 1974. u kojem je potpunije označen predmetni stan opisom nekretnine, a pored prilaganja tog aneksa priložen je i osnovni ugovor od 3. srpnja 1980. kojim CN stječe ovaj stan plaćanjem svote jednake odobrenom kreditu kao naprijed. Priložen je zapisnik od 12. veljače 1980. o primopredaji ključeva za ovaj stan, priložena je i potvrda od 15. srpnja 1980. o plaćanju sredstava za gradnju ovog stana a koji je prema potvrdi od 14. lipnja 1978. kupila Dubrovačka banka kako bi bio dodijeljen zaposlenici CN. Uz odgovor na tužbu priložena su i rješenja nadležnih upravnih tijela o utvrđivanju iznosa komunalne naknade a koja glase na obveznika CN za predmetni stan, rješenje od 23. ožujka 2020., kao i obveza plaćanja komunalne i vodne naknade od 4. prosinca 2020., te rješenje o plaćanju naknade za uređenje voda od 1. ožujka 2006. i 22. ožujka 2018., a od 22. ožujka 2018. je i rješenje za plaćanje komunalna naknade po CN za predmetni stan. Priloženo je i očitovanje obveznika u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa od 14. rujna 2021. na ime CN vezano za tzv. legalizaciju. U tijeku postupka pribavljena je i odluka Županijskog suda u Zadru Gž-478/25 kojom je odbijena žalba KN i ZN i potvrđena presuda i rješenje ovog suda P-222/22 od 25. ožujka 2025., a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, DN i tuženicima JN i ZN naloženo da solidarno isplate utuženi iznos od 86.553,32 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i visina iznosa među strankama nije niti bila sporna, a oboje tuženika odgovaraju vjerovniku za cijeli iznos obveze kako to proizlazi iz samog ugovora iz kojeg je potvrđeno da je tuženica ZN kao solidarni dužnik izjednačena s pravnim položajem tuženika Z kao korisnik kredita. Po ispunjenju obveze prema HPB na DN su prešla prava banke sa svim sporednim pravima i promjena vlasnika nekretnine sa ranije zavodne dužnice CN ne sprječava da se postupak naplate provede protiv tužiteljice koja je postala založni dužnik i odgovara imovinom koja je dobrovoljno dana u zalog (predmetni stan). Otklonjen je prigovor radi prebijanja (procesno pravni) jer iz tužbe iz ovog parničnog postupka ( POb-196/24) proizlazi da se ne radi o potraživanju prikladnom za staviti ga u prijeboj s utuženom tražbinom.
Na ročištu 29. listopada 2025 saslušane su stranke. Pred sudom je tužiteljica ZN, kći pok. EN i CN, rođena 1972. u Dubrovniku, viša medicinska sestra, poučena nad dužnost kazivanja istine izjavila da predmetni stan u [adresa] u [adresa] je bračna imovina njenih roditelja sada pok. EN i CN i ne zna otkud tvrdnja tuženice njene sestre DN da bi to bio stan u jedinom vlasništvu njihove majke CN. Naime, ovaj stan u [adresa] su se preselili kao četveročlana obitelj iz stana u [adresa] koji je dobio m otac kao zaposlenik Elektro juga. Radilo se o malom stanu koji nije bio prikladan za stanovanje četveročlane obitelji. Tako je moj otac tražio od firme veći stan, a isto je tražila i majka. Ocu je ponuđen kao dogovor na to traženje stan u [adresa] u [adresa], a majci ovaj stan na [adresa] - jer je i majka podnosila zahtjev za većim stanom i bila je zaposlenica Dubrovačke banke. Roditelji su tako sporazumno zajednički odabrali ovaj stan na [adresa] kao bolji za familiju. Ovaj stan na [adresa] se gradio i dograđivao tako da smo su uselili u stan 1979. Sjeća se da je ona u to vrijeme postala učenica 1. razreda Osnovne škole. Ovaj stan je otac legalno proširio, mijenjao je ulaz, pregrađivao i izvodio radove u dvorištu i slične zahvate su poduzimali susjedi i rađeno je to sa susjedima u dogovoru. Ove radove su financirali zajednički roditelji sada pok. EN i CN. Roditelji su cijelo vrijeme bili zaposleni, otac je radio u Elektro jugu, a majka u Dubrovačkoj banci i u vrijeme sklapanja braka su bili zaposlenici tih firmi i umirovljeni su u tim firmama. Otac je vratio stan koji je dobio u [adresa], jer je odabir bio stan na [adresa] kao bolji i nije se moglo imati dva stana. Po iseljenju iz stana u [adresa] stan je dodijeljen nekom drugom i druga obitelj je uselila u taj stan i ponavlja da je taj stan dobio otac EN kao zaposlenik Elektrojuga. U međuvremenu se sestra DN udala i iselila iz ovog stana na [adresa], pa je obitelj od četveročlane postala tročlana i dodjelu stana su počeli osporavati zaposlenici Dubrovačke banke, jer je dodijeljen četveročlanoj obitelji, a koristi je tročlana .Roditelji su se dogovorili s Dubrovačkom bankom da oni plate odnosno naknade sredstva koje je utrošila Dubrovačka banka za ovaj stan i iz tog razloga majke je podigla kredit u Dubrovačkoj banci koji je bio povlašteni s obzirom da je ona zaposlenica banke. Roditelji „krvavo“ su otplaćivali taj kredit sve do inflacije u 80-tim godinama kada je otplata bila podnošljiva. Firma zaposlenja od oca EN, Elektrojug nije sudjelovala svojim sredstvima u kupnji ovog stana na [adresa], ona je ocu davala stan u [adresa] i roditelj sui odustali birajući bolji stan na [adresa]. Kredit o kojem je govorila isplaćivan je od plaće koju je ostvarivala majka, a živjeli su do plaće koju je dobivao otac. Na ovaj sastanak u Dubrovačkoj banci s direktorom na kojem su se dogovorili o plaćanju i kupnji kredita izišli su zajedno njeni roditelji, EN i CN, oni su već u ovaj stan uložili sredstva po osnovi preuređivanja, nadogradnje. Stan je bio dobar i htjeli su ga zadržati. Ovaj stan je upisan na vlasništvo majke, jer je stan bio Dubrovačke bake, kredit je glasio na majku, a ona je bila zaposlenica Dubrovačke banke i posebno ističe se da se sa D bakom odnosno tim razgovorima s direktorom dogovarali su se otac i majka. U ovom stanu po useljenju živjela je od 1979. zajedno s roditeljima do svoje udaje godine 2000. s tim da je i godinu prije iselila i živjela s bakom. DN nije živjela u ovom stanu, jer se ona u vrijem useljenja već bila udala i živjela na drugoj adresi. Tako da u ovom stanu od useljenja do udaje živjela je zajedno s roditeljima. Roditelji su živjeli do smrti, a oboje su umrli u svibnju 2021. u razmaku od nekih 7 dana. Sada je vlasnik ovog stana NN, sin od DN a njih bi trebalo pitati kako je došlo do ovog upisa. Roditelji su sastavili oporuke po kojima stan pripada njoj, a kasnije je majka promijenila oporuku pod utjecajem kćerke DN i svoj dio prenijela po oporuci na DN. O tome ne zna puno, nije bila tu. U Kanadu se odselila 2017. a koncem 2019. oboljela je od karcinoma na mozgu i bila podvrgnuta kemoterapijama. Može samo pretpostavljati da i prije smrti u ovom stanu je živjela tuženica s svojim suprugom E, jer po oboljenju zvala majku, ali DN joj nije dala majku na telefon i ona majci nikada nije bila u prilici reći da je bolesna. Od susjeda je saznala kroz razgovor da je moja sestra, DN u ovom stanu na [adresa] i koristi ga za stanovanje. Zadnji put je u Dubrovniku bila od 4 do 7 mjeseca 2025., bila se i zaposlila, ali zbog svog zdravstvenog stanja nje mogla raditi, nije mogla hodati i vratila se u Kanadu i očekuje je nova operacija u prosincu. Na pitanje punomoćnice tuženice, to tužiteljica odgovorila je da je točno da je gradila kuću u [adresa] i za potrebe gradnje podigla kredit i povrat je jamčila hipoteka upisana na ovom stanu. Hipoteku su dali roditelji i potpis za hipoteku je bio i od oca i od majke. Ovaj kredit ,muž i ona su uplaćivali po preseljenju u Kanadu i od napuče su čuli da se na stan u [adresa] uknjižila tuženica i unatoč tome oni su nastavili plaćati kredit, muž je kontaktirao banku a oni su odbijali razgovor s njim i oni su poslije nekog vremena odlučili prestati plaćati ovaj kredit iz razloga što ona ima polovicu prava vlasništva ovog stana koji je pod hipotekom za otplatu tog kredita. O ovome se vodio spor pred ovim sudom, spis je na Županijskom sudu odnos vezano za to upućuje na svog punomoćnika odvjetnika Dubravka Arapovića, on može dati sve informacije. U tom postupku tuže nju i muža, jer je NN kupio ovaj stan od njene sestre, svoje majke sada tuženice i traži povrat novca zbog hipoteke. Pred sudom je tuženica DN, kći pok. EN i CN, rođena 1958. umirovljenica, ekonomski tehničar, poučena na dužnost kazivanja istine upitana izjavila da radi se o stanu u [adresa] u [adresa], kbr. 75, trosoban stan s zasebnim ulazom. U taj stan su uselili njeni roditelji i sestra ZN sada tužiteljica 1989. a te godine u rujnu ona se udala tako da nikada nije stanovala u ovom stanu. Prije udaje je stanovala zajedno s sestrom i roditeljima u stanu u [adresa]. Ovaj stan je dobila majka kao zaposlenica Dubrovačke banke, ali su nastale okolnosti da je ona trebala kupiti ovaj stan i ona je htjela kupiti taj stan čemu se otac, njen muž protivio, jer je smatrao da ako je dobila stan što ga ima kupovati. Majke se zbog toga naljutila i kupila stan i uknjižila ga na svoje ime 1979. Majka je tražila da ja prolongira datum vjenčanja, da se ne bi kompliciralo vezano za ovaj stan kod nje u Dubrovačkoj banci vezano za broj članova kućanstva. U ovom stanu na [adresa] živjeli su njeni roditelji do smrti, oboje su umrli u svibnju 2021. Tužiteljica, sestra ZN je živjela u ovom stanju do udaje 2000. U ovom stanu je bilo radova gradnje, adaptacije, nadogradnje, proširivan je i troškove tih radova je snosila majka tako što je podizala kredite. Prije nego što je ZN s mužem JN odselila u Kanadu oni su podigli kredit u CHF u HPB i nisu imali nekretninu za upis hipoteku kao sredstvo osiguranja povrata kredita, već je hipoteka upisana na ovom stanu na [adresa]. Suglasnost za upis hipoteke dala je majka i ona joj je to rekla, majka je potpisala izjavu i majka je rekla da je tu suglasnost dala u dogovoru sa ocem. ZN i njen muž JN. iako su prodali kuću, nisu kako je bilo planirano i dogovoreno i očekivano zatvorili kredit novcima dobivenim iz kupoprodaje već su iselili u Kanadu i kasnije su prestali plaćati ovaj kredit. Kako se kredit nije plaćao banka je htjela aktivirati hipoteku i prodati san i naplatiti svoje dugovanje. Majka je išla u banku i molila, odlazila sam i ona sa sinom, ali banka je bila uporna da proda stani tako se naplati. Roditelji su pred kraj života bili nepokretni, a prijetila im je deložacija i ona je tražila njima drugi smještaj. Koncem 2019. ona se uselila s suprugom E u ovaj stan, bila je potreba da se skrbi o roditeljima. Majka je doživjela niz moždanih udara zbog ove situacije oko kredita i postala je nepokretna, a pred kraj je hranila oca odnosno davala mu jesti, jer on nije mogao samostalno. Kasnije je banka pristala da oni zatvore kredit, pa je njen sin NN podigao kredit u RBA i tim novcima zatvorio kredit u HPB i ona je tako prodala ovaj stan sinu i iselila iz stana. Tako je u konačnici NN upisan na ovom stanu kao vlasnik, a hipoteka je izbrisana. Napravila je ugovor o prodaji sa sinom, ugovor je prijavljen Poreznoj upravi, Porezna uprava je izašla na lice mjesta, procijenila vrijednost predmetnog stana i razrezan je porez koji je sin platio. U ovom stanu sada stanuje njen sin NN s obitelji. Ona je postala vlasnica ovog stana sklapanjem ugovora s majkom. Roditelji su tražili da se stan prepiše na nju i da ona završi posao s bankom, on su rekli da su stari i da se ne mogu nositi s tim problemom koji je nastao, jer tužiteljica nije plaćala kredit koji je osiguran hipotekom na ovom stanu. Tražila je i da otac potpiše taj ugovor, ali su rekli da ne treba da on nije vlasnik i da ugovor potpisuje samo vlasnica sada pok. majka. Njoj nije bilo poznato je li tužiteljica znala za ovaj ugovor koji je sklopila s majkom, prije toga su prekinuti odnosi, jer je tužiteljica majci govorila da će riješiti taj kredit, a majka je odlaskom u banku se uvjerila da se kredit ne plaća. Prije odlaska u Kanadu ostavili su nekih 15.000,00 kn za vraćanje kredita, a kasnije ništa. Ona ne zna da bi otac imao u ponudi od svoje firme Elektro jug stan u [adresa], samo zna da je majka tražila ovaj stan na [adresa] i kupila ga. Ponavlja da je majka htjela kupiti stan i na kraju ga je kupila, iako se otac protivio kupnji stana kada se već mogao dobiti. Na pitanje svoje punomoćnice tuženica odgovorila je kako je majka njoj darovala ovaj stan naprijed navedenim ugovorom i o tome je bio upoznat otac, oni su htjeli da taj stan prepišu na nju i to je već rekla. Na pitanje punomoćnika tužiteljice tuženica odgovorila je kako je njenoj majci dodijeljen ovaj stan na [adresa], ona ga je dobila, oni su imali stanarsko pravo, ali majka je htjela kupiti stan i kupila ga je i uknjižila na svoje ime. Pojašnjava da je majka od nje tražila da odgodi vjenčanje kako bi broj članova kućanstva bio 4 što je od važnosti za dodjelu ovog stana. Na kraju nije bilo potrebe za tim, oni su stan dobili i kasnije i kupili. Predlagala je da ako je tako da se prijavi muž i ona na adresi stanovanja na [adresa] pa bi br. članova kućanstva bio 5, ali nije bilo potrebe. Ovaj stan u [adresa] gdje su oni stanovali prije je ona misli bio dobio otac od svoje firme Elektrojug na korištenje. Roditelji su bili zaposleni, otac u Elektrojugu, majka u Dubrovačkoj banci i imali su dobre plaće. Ponovila je da je stan kupljen na kredit koji je podigla majka na svoje ime i u tome nije sudjelovao otac, a mjesečna rata je bila 1.170,00 tadašnjih dinara s tim da ne zna koliku je plaću imala majka u to vrijeme. Roditelji nisu imali odvojene financije, otac je kupio auto, imao su prvo Zastavu 101, a kasnije Juga i račune za radove koji su se izvodili na ovom stanu plaćala je majka. Misli da je majka obavijest da se kredit ne plaća dobila 2018., bila je pošla u banku, a to je bilo sve prije nego što je sklopljen ugovor o darovanju kojim je majka darovala njoj ovaj stan. OU Krce je sastavio ugovor o darovanju i od njih joj je rečeno da otac ne treba potpisivati ovaj ugovor. Sudski postupak za prisilnu naplatu nije bio pokrenut, već se radilo o opomenama prije toga. Muž od ZN je napravio oporuku koju je potpisala majka C, a ne znam je li potpisao otac EN, pohranjena je na sudu i nije ovjerena kod javnog bilježnika. Pak, na ročištu 10. prosinca 2025 svjedočile su osobe predložene za svjedoke, odazvale su se pozivu, pa saslušane pojedinačno i odvojeno, po pouci o blagodeti nesvjedočenja, kao i i tome da je lažni iskaz kazneno djelo. Pred sudom je svjedok NN, sin DN i N, rođen 1980. u Dubrovniku, sin tuženice, otklonio blagodet nesvjedočenje i po pouci o posljedici lažnog iskaza je izjavio da predmetni stan se nalazi u Dubrovniku, na adresi [adresa]. i on je vlasnik tog stana i posjednik stana i trenutno stanuje u tom stanu. To je bio stan od bake s majčine strane CN. Pojedinosti vezane za taj stan je saznao zbog situacije oko ovrhe i tada je razgovarao s majkom DN i ocem E, a isto tako i u tim razgovorima je sudjelovala baka CN i djed EN. Ovi razgovori su počeli misli on godine 2020, a situacija je riješena naredne godine 2021. U tim razgovorima je saznao da sestra od njegove majke, ZN i njen muž JN - nisu odradili obveze koje su preuzeli, nisu plaćali kredit, kredit je bio u "švicarcima", a hipoteku za taj kredit dala je baka CN i to upravo na ovaj stan. Kako JN i ZN nisu vraćali kredit, bile su pokrenut ovrhe i baka CN je imala u tim razgovorima veliku želju i da stan ostane u obitelji. Tako je on u konačnici kupio taj stan 2021. u kolovozu. Prethodno je baba CN prebacila kćerci ovaj stan na njegovu, majku DN darovanjem. Stan je i u vlasništvu bake CN, ali u svim razgovorima sudjelovao je djed EN i njihova zajednička želja je bila da se naprave ova raspolaganja kako bi stan ostao unutar obitelji. Baka i djed, CN i EN, su bili u braku i njihov brak je prestao smrću u svibnju 2021 - 15. svibnja umrla je CN, a 26. svibnja EN. Živjeli su u ovom stan neposredno do smrti s tim da su 18. svibnja CN i EN zbog zdravstvenog stanja prebačeni u Dom za starije i nemoćne u Mokošici. Ne znam točno koliko su bili u braku. Znam da je baka CN kupila ovaj stan na kredit u Dubrovačkoj banci i vidio je taj ugovor o kreditu o Dubrovačkoj banci. Baka i djed su bili zaposleni, EN je radio u Elektrojuga, a CN u Dubrovačkoj banci bila je voditeljica. Ne zna da su prije ovog imali u vlasništvu neki drugi stan. Kao dijete dolazio je kod bake i djeda u posjet u ovaj stan, a to je bilo tijekom 80-tih. U početku pored bake djeda u tom stanu živjela i tetka, ZN, ali je ona kasnije studirala u Rijeci. Tako i 90-tim u stanu su stanovali baba i djed. Kako su baba i djed zdravstveno sve bili lošiji, njegovi roditelji DN i E su dolazili kod njih i pomagali, pa su se kasnije i preselili kod njih i stanovali, a to je bilo 2018. i 2019. do smrti CN i EN u svibnju 2021. Ne zna je li ZN znala da je CN prenijela darovanjem ovaj stan na njegovu majku DN, a to nije ni on znao. U početku kada je nastala kriza zbog ovrha banka HPB nije ni dala da se on uključi i zna da je kontaktirala dužnike, ZN i JN slali su im e-mailove i tek nakon toga su rekli banci da se on može uključiti i kupiti stan. Podigao je kredit u Raiffeisen banci, rađena je procjena vrijednosti stana i novcima od kredita je zatvorio dugovanje prema HPB i nakon toga su obustavljene ovrhe i brisana je hipoteka i upisana je hipoteka kod njegove banke RBA. Ovaj kredit kod RBA ja otplaćuje i to će trajati još 15-tak godina. Prije nego što je kupio stan razgovarao je s tetkom ZN i dundom JN i osobom kojoj su oni prodali kuću u [adresa], nije bilo sluha da se problem riješi, naprotiv odgovoreno mi je prijetnjama i nisam to prijavio Policiji, jer se radi o obiteljskoj stvari i sada mi je žao što nisam napravio prijavu. Ne zna jesu li djed i baka s majčine strane imali neke druge imovine, a zna da je djed imao neke nekretnine u Veloj Luci samo to nije bilo upisano na njega, nije riješeno niti izgleda da će ikada biti riješeno. Na pitanje punomoćnika tužiteljice svjedok je odgovorio da je ovaj stan baka CN je stekla u vrijeme trajanja braka sa EN. Zna da su prije mog rođenja baka i djed živjeli u nekom stanu u [adresa]. Ne zna tko je on njih dvoje dobio taj stan u [adresa] i to nije bio stan u njihovom vlasništvu. HPB je platio za stan 652.000,00 kuna i na dan uplate je rečeno da treba još po osnovi kamata oko 4.000,00 kuna. Radi se o dugu koji je bio prema HPB. Ostatak kupoprodajne cijene je platio majci DN na njen račun. Prilikom kupnje rađena je procjena vrijednosti stana i procijenjen je na oko 160.000,00 eura. Njemu je majka prodala stan za 120.000,00 eura. Na pitanje punomoćnice tuženice odgovorio je kako su odnosi bake i djeda s njegovim roditeljima bili odlični, a kada je ZN otišla u Kanadu ispočetka se javljala svojim roditeljima, kasnije su počeli dolaziti upiti zbog ne vraćanja kredita. ZN je dogovarala da će sve biti u redu, a situacija se nije rješavala. Baka je doživjela moždani udar nakon toga ponovno i ZN se i prestala javljati tako da situacija je između bake i djeda i ZN nije bila dobra. Nakon što je kupio stan komplet je rađen, srušio je pregradne zidove, mijenjao pločice, instalacije za vodu i struju. Prije toga dugo se ništa nije radilo na stanu tako da je trebalo sve iznova. FN je susjeda s stanom ispod, s njom se samo pozdravlja, a ona je generacija s njegovom tetkom B održava s njom odnos. Nikada nije prilikom svojih dolazaka kod bake i djeda zatekao FN kod posjete u bake i djeda, niti su mi baka i djed govorili da ih ona posjećuje. ON je susjeda iz susjedne zgrade s kojom se pozdravlja i za nju isto kazao da nije dolazila kod njegove bake i djeda, isto kao što je govorio naprijed za FN. AN, je njegova sestra koja od 2019. ne razgovara s njim, niti s roditeljima. Otac E je prepisao kuću u [adresa] na njega uz obvezu da sestri AN kupi stan na području Dubrovnika, veličine 55 do 65 m2 na što ona nije pristala i u sudskom su postupku. EN je tužila majku DN, iako se majka cijelo vrijeme trudila da se održavaju odnosi unutar obitelji. U zadnje vrijeme EN i tetka ZN su postale najbolje prijateljice, a prije toga je bilo suprotno, odnosno, nije bilo tako. Njihovo prijateljstvo je počelo istodobno s ovim postupcima započetim 2019.Na pitanje punomoćnika tužitelja odgovorila je svjedok kako od 2012. do 2017. je živio u [adresa], gdje je i radio. Nije mu poznato da bi 2019. ZN dolazila iz Kanade i razgovarala o ovoj situaciji oko stana, nije je vidio niti mi je rečeno da je dolazila .Punomoćnik tužitelja prigovorio je iskazu svjedoka, a posebno u dijelu koji se tiču navoda da tužiteljica i njen suprug JN nisu plaćali rate kredita koji su uzeli, a radi osiguranja urednog vraćanja je bio opterećen predmetni stan na [adresa] - već su te rate prestali plaćati krajem 2019. nakon što je tužiteljica bezuspješno pokušala riješiti situaciju s predmetnim stanom. Pred sudom je svjedokinja ON, kći pok. R i J, rođena 1956. u Veličanima, BIH, domaćica, nesrodna sa strankama, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila je da poznaje parnične stranke ZN i DN. S njima je u normalnim odnosima. ZN zna, jer su obje živjeli na [adresa], a K poznaje unatrag par godina, prije toga nije dolazila na [adresa]. Stanuje u [adresa], na adresi [adresa], kbr. 89. i u susjedstvu je ovaj stan o kojem je spor ne zna točno broj te zgrade. Svaki ulaz od zgrade ima svoj broj. U ovaj stan na [adresa] se uselila u prosincu 1979, među, prvim stanarima i cijelo vrijeme do danas živi u tom stanu. U ovom stanu koji je predmet spora živjeli su CN i EN sa svojom kćerkom ZN, tek kasnije je saznala da CN i EN imaju još jednu kćerku. To je poslije rata jedne prilike rekla CN kad smo bile na kavi kod susjede FN, nisu znali da postoji još jedna kćer. Tada je CN rekla da je toj starijoj kćeri posudila novce koje nikada nije vratila. Tek 2015, 2016. se pojavila DN, kćer EN i CN. DN je ispočetka dolazila roditeljima u posjet a kako su bili zdravstveno slabiji počela je živjeti u tom stanu. Ne zna je li u stanu živio od F muž, E sada pokojni, a njega je poznavala s njim je svjedokinja generacija, išli su zajedno u Osnovnu školu. ZN je živjela u ovom stanu od početka a kad je završila srednju školu uputila se na studij u Rijeku, vratila se i udala. Poslije udaje nije više živjela u stanu. Nastavila je dolaziti kod roditelja u posjet i viđala sam je nju svakodnevno. ZN s mužem JN i tada malim sinom 2015. ili 2016. se pozdravila sa njom i odselili su u Kanadu. Poslije je ZN dolazila u Dubrovnik i prilikom tih dolazaka se njoj javila i popili bi kavu, a na drugi način ne održavamo kontakt. Na upit o vlasništvu predmetnog stana dogovara kako su u ovaj stan 1979 ili 1980 uselili CN i O i da je ona cijelo vrijeme držala da je to njihov stan. CN i O su umrli 2014. ili 2015. Vijest o njihovoj smrti zatekla je nju u Rijeci kod unuka i nisam mogla biti na sprovodu. Cijelo vrijeme CN i EN su živjeli u ovom stanu do smrti, bili su zaposleni. CN je radila u tadašnjoj Dubrovačkoj banci, a O u Elektrojuga. Ne zna gdje su O i CN prije useljenja u ovaj stan na [adresa] živjeli. Nakon što su O i CN preminuli u ovom stanu je živjela prvo F, a kasnije je došao i njen pok. muž E. Uvrh glave 4 godine u ovom stanu živi sin od F i N, NN. Po useljenju NN je uređivao stan što je uobičajeno kada netko useli. Trebalo je raditi izolacije, jer je sve bilo staro. U ovom stanu ja sam zadnji put bila dok su živi bili CN i O. Kasnije nije više nikada dolazila. Ne zna da je ovaj stan bio dat na hipoteku.Na pitanje punomoćnice tuženice,to svjedokinja odgovorila je da CN i ŽN u prizemlju su svakodnevno pile kavu kod PN od kada je CN otišla u mirovinu. Ona bi se pridružila jednom ili dva puta tjedno, a jedne prilike smo bili na kavi kod CN. Ovim prilikama kada su pile kavu bile su samo njih tri. PN i ona. Punomoćnica tuženice prigovarala je iskazu svjedokinje u dijelu koji je suprotan navodima tuženice. Pred sudom je svjedokinja AN, kćer DN i N, rođena 1982. u Dubrovniku, mag. poslovne ekonomije, otklonila je blagodet nesvjedočenje, pa je nakon pouke na posljedice davanja lažnog iskaza izjavila da predmetni stan u [adresa], na adresi [adresa]. je zajednički stan od bake PN i djeda EN. Oni su prije živjeli u stanu u [adresa], a stanrsko pravo koliko sam je čula iz priča bilo je na djeda EN zajedno sa svojim kćerkama DN i ZN. Ovaj stan je bio premali za četveročlanu obitelj, pa su oni tražili veći od firmi u kojima su bili zaposleni. Po kazivanju bake i djeda oboje su u svojim firmama dobili stan. Djed EN je bio zaposlen u Elektrojuga, a baka PN u Dubrovačkoj banci. Kako je upravo sada predmetni stan bio veći oni su odabrali ovaj stan u [adresa]. U ovaj stan oni su uselili prema pričanju bake PN u jesen 1979. uglavnom u vrijeme kada se njena majka udavala. Tako je u ovaj stan na [adresa] su uselili baka i djed i njihova mlađa kćer ZN. Ovaj stan baka i djed su dobili kao četveročlana obitelj. Svjedokinja kaže da njoj nije poznato tadašnje zakonodavstvo, ali po onom što joj je baka PN govorila stan se dodjeljivao za potrebe obitelji sukladno broju članova. Kako se moja majka F udala broj članova nije bio 4 nego 3.i po kazivanju bake stan je trebalo vratiti. Tada su baka i djed razgovarali s upravom banke i da bi zadržali ovaj stan jedini način je bio da ga kupe na kredit što su i učinili. Koliko se ja sjeća baka je bila upisana kao vlasnica stana, a djed kao plodouživatelj. Kredit je podignut na ime bake u banci u kojoj je ona bila zaposlenica i tako su slijedili ovi upisi vlasništva i plodouživanja. Ovaj kredit su otplaćivali baka i djed zajedno kao supružnici. Baka i djed su u ovom stanu živjeli do smrti, a s njima je živjela njihova kćer ZN, tetka sve do udaje i ona se udala prije svjedokinje tako da bi to bilo 2000. Baka i djed umrli u svibnju 2021., baka 18-og a djed 25-og. Od 2019. sam se povukla zbog odnosa u obitelji i vodim sudski postupak s majkom i bratom NN. Tako da ona ne zna tko je nastavio živjeti u ovom stanu nakon smrti bake i djeda. Ovaj stan je stavljen pod hipoteku kao osiguranje povrata kredita za koju su zaduženi moja tetka ZN i dundo JN. Za ovaj kredit je znala i u travnju 2019. je saznala da je ovaj stan na [adresa] upisan u vlasništvu njene majke DN i da je ona upisana vlasnicom od travnja 2018. Taj je podatak javila tetki ZN i ona isto nije znala za to i rekla je je da ona i njen muž JN otplaćuju kredit. Ne zna što se kasnije odgađalo s otplatom tog kredita, s tom hipotekom. Kasnije je saznala da je ovaj stan u vlasništvu njenog brata BN i to nakon smrti njihovog oca N, oni rješavaju imovinsko pravne odnose u nasljedstvu - prilikom čega je bio nuđen njoj u vlasništvo ovaj stan, iako je stan bio pod hipotekom i postoji spor u vezi tog stana između njene majke DN i tetke ZN, pa takav prijedlog njoj nije prihvatljiv. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedokinja odgovorila je da tetka ZN je godine 2019. iz Kanade došla u Dubrovnik, bila nekih 7 dana i bila je u HPB gdje je službenici banke rekla da je vlasnica ovog stana na [adresa] njena sestra F i to razgovoru sam bila nazočna i ona i predočen je i z. k. izvadak. Tetka ZN je tražila razgovor s njenom majkom DN i njenim bratom NN, ali nije mogla doći do njih i razgovarala je sa svojim roditeljima PN i EN i tim razgovorima nije nazočila. Od ZN je čula da djed EN nije bio upoznat s tim da je stan prenesen u vlasništvo njene majke F. Iz priča s bakom i djedom zna da je ovaj stan u [adresa] iz kojeg su preselili u stan na [adresa] vraćen, a imao je djed stanarsko pravo na tom stanu koji je dobio od svoje firme Elektrojug. Rečeno je da je vraćen firmi Elektrojug. Od svjedokinje majka i moj otac nisu bili u dobrim odnosima s bakom PN i djedom EN, nisu ni dolazili na [adresa], s tim da su brat NN i ona dolazili i posjećivali baku i djeda. Njena majka je bila u kontaktu sa sestrom ZN i kada je ZN s obitelji odselila u Kanadu ostavila je auto Toyota na korištenje. Na pitanje punomoćnice tuženice svjedokinja odgovorila je kako ovo o čemu je svjedočila je iz razgovora koje je vodila s bakom i djedom i to je ponavljano u više navrata ona od rođenja živi u [adresa] , tu je završila školu i studij. S bakom i djedom je razgovarala o svemu pa i o ovim odnosima. Ovaj kredit čiji je povrat osiguran hipotekom na stanu u [adresa] je uzet prije nego što tetka nije naplatila kupoprodajnu cijenu do kuće na Mečajcu. Ne zna je li bio dogovoreno da se od ove kupoprodajne cijene plati kredit. Pred sudom je svjedokinja LN, kćer PN i SN, rođena 1970. u Dubrovniku, glazbenica, nesrodna sa strankama, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila da poznaje stranke iz ovog postupka, s ZN je odrasla, a DN je kasnije upoznala. Predmetni stan se nalazi poviše stana u kojem ona živi. U ovaj stan su uselili O, PN i ZN i uselili su istodobno kada je ona s obitelji uselila u svoj stan u prizemlje godine 1979. Moguće da su oni uselili nešto kasnije. O i PN su preminuli, ne mogu se sjetiti točno godine, ali bilo je doba korone. O i PN su živjeli u ovom stanu od useljenja kako je naprijed navela do smrti. ZN je godine 2017. ili 2018 odselila u Kanadu. DN je upoznala koncem 2019 ili početkom 2020, pamti da je to bilo prije korone. Naime, DN je doselila kod majke PN i te prilike su šetali pse po [adresa]. Njena majka PN je godinu dana prije upoznala DN i u to vrijeme DN je dolazila u posjet kod svojih roditelja. Nakon smrti PN i A stan je nastavila koristiti DN, a jedno vrijeme nije stanovao nitko da bi uselio do DN sin NN s obitelji i sada oni koriste ovaj stan. Ovaj stan je sada u vlasništvu BN, prije toga je bio u vlasništvu DN, a prije DN je bilo upisano vlasništvo na ime PN. Na zgradi gdje se nalaze stanovi su se vodili radovi koncem 2020. ili početkom 2021. pa je razgovarala sa PN i ona je rekla da stan više nije u njenom vlasništvu već je vlasnica njena kćer DN, a kasnije je vlasništvo prešlo na BN. Zna da je ZN imala neki kredit i kada je odselila u Kanadu bila je u tom kreditu. Nije poznato ništa u vezi hipoteke na tom stanu. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedokinja odgovorila je kako misli da je bila godina 2016. kada je PN pozvala nju i majku PN u svoj stan . O je radio oporuku i njih dvije su bilie svjedokinje oporuke. Oporuku je potpisao O, a potpisali su njena majka i ona. Sjeća se te oporuke i po toj posljednjoj izjavi volje ovaj stan na [adresa] EN ostavlja kćerki ZN, a neko zemljište na Korčuli unuku NN i tada je prvi put čula za BN i PN joj je rekla da je to njen unuk. Ne sjeća se da je prilikom sastavljanja ove oporuke dolazio netko sa suda .Na pitanje punomoćnice tuženice svjedokinja odgovara da se ne sjeća da je prilikom potpisivanja ove oporuke bila ZN s mužem, sjeća se samo da su pored A bila PN kao i njena majka PN i ona. Ona je pročitala oporuku prije potpisa kao svjedok, jer je nju zanimalo što piše. Nije bila vlastoručno napisana oporuka već otipkana, slabo bi joj bio je čitljiv tuđi rukopis. Nije joj poznato da bi EN bilo tko pomagao u svezi pisanja ove oporuke. Nije viđala ni BN i njegovu sestru EN, a od 1993. je u Londonu s tim da dolazi u Dubrovnik i sada se vratila. Njeni dolasci iz Londona u Dubrovnik nisu imali pravilnost u trajanju i dolasku, a u vrijeme kada je bila svjedok oporuke ona je dulje boravila u [adresa]. Ne zna je li ZN bila u Dubrovniku u vrijeme sastavljanja ove oporuke, tada već nije živjela na [adresa]. ZN je živjela na [adresa] do udaje.
5. Zahtjev i odgovor na zahtjev su odredili predmetom raspravljanja je li predmetni stan u [adresa] na adresi [adresa], trosobni na 1. katu (suterenu), površine 6,02 m2, u zgr. 189 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisan u K. Gruž, E -1, bračna imovina sada pokojnih roditelja stranka, EN i CN, tada bi bio u suvlasništvu EN za ½ dijela.
Brača stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječu iz te imovine Brak je zajednica života i time i gospodarska zajednica. U konkretnom slučaju od važnosti su odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima koji je imovinu bračnih drugova svrstavao u zajedničku imovinu odnosno imovinu u kojoj su udjeli bračnih drugova odredivi, ali do njihovog sporazuma ili sudske odluke nisu i određeni. Udjele u imovini bračni drugovi mogli su odrediti sporazumno ili zatražiti da to učini sud uzimajući kao kriterij doprinos u stjecanju te imovine uz uračunavanje dugova koji tereti zajedničku imovinu. Prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 366 ObZ-a postupci o imovinskom odnosima bračnih i izvanbračnih drugova pokrenuti prije dana početka primjene tog zakona dovršiti će se prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima. Obiteljski zakon je u primjeni od 1. srpnja 1999. i promijenio je vlasničke udjele u već stečenoj imovini bračnih drugova u svim slučajevima kad bračni drugovi nisu sklopili ugovor te to pitanje drugačije odredili, ili jedan od bračnih drugova nije zatražio da sud utvrdi njegov udio u dotadašnjoj zajedničkoj imovini. Bračni drugovi koji su smatrali da suvlasništvo u omjeru pola-pola nije pravedno imali su vacacio legis koji je trajao preko 6 mjeseci i nakon 1. srpnja 1990. trebala bi se primjenjivati pravila o suvlasništvu. Roditelji stranaka, CN i EN nisu u odnosu na ovaj stan sklapali bilo kakav ugovor kojim bi uređivali bračnu imovinu niti pokretali bilo kakav postupak u svezi bračne imovine.
Tužbom za utvrđenje, a kakva je kojom je pokrenut ovaj postupak, može se tražiti utvrditi (ne)postojanje kakva prava ako tužitelj ima pravni interes da sud to utvrdi, (članak 187 ZPP-a),prema stanju u vrijeme podnošenja tužbe, a podnesena je 30. prosinca 2024.
Imovinski odnosi bračnih drugova temelje se na načelima ravnopravnosti bračnih drugova, obiteljske solidarnosti u slučaju primjene zakonskog sustava, zaštite autonomije volje stranka, zaštite prava poštenih trećih osoba. Darivanje bračne imovine je posao izvanredne uprave i traži se pristanak drugog bračnog drug, a oblik očitovanje ovisi o pravnom poslu.
Ocjenom naprijed navedenih dokaza, svakog ponaosob i svih u međusobnoj svezi, članak 9 ZPP-a utvrđeno je činjenično stanje tako da primjenom mjerodavnog prava je odlučeno odbiti tužbeni zahtjev. Nisu izvođeni daljnji dokazi kako bi to bilo suvišno, uviđaj uz sudjelovanje vještaka radi pribavljanja građevinskog vještačenja. Stranke su sestre, ZN i DN, kćeri EN i CN, supružnika od 15. ožujka 1958, a brak je prestao smrću, CN **.**.2021., dok je EN umro **.**.2021.
Predmetni stan je u vlasništvu BN sina tuženice, a uknjižen je po ugovoru o prodaji iz kolovoza 2021, po kojem je majka DN prodala sinu ovaj stan, a on kupio isplatom dijela kupoprodaje cijene izravno prodavateljici (225.624.00 kuna) i dijelom uplatom za HPB (652.136,00 kuna), radi zatvaranja dugovanja po kreditu koji je sklopila godine 2016 tužiteljica sa suprugom TN u kojem kreditnom odnosu je majka stranka, sada pokojna CN bila založna dužnica i dala je privolu za upis hipoteke na ovom stanu kao osiguranje povrata kredita.
Pak, u međuvremenu godine 2018 CN je raspolagala ovim stanom i darovala ga drugoj kćerci, sada tuženici koja se uknjižila vlasnicom stana s upisom hipoteke kao naprijed.
Tako su ovom stanu od prvo useljenja godine 1979 do smrti godine 2012, živjeli roditelji stranka EN i CN, tada sa kćerkom ZN, sada tužiteljicom, odselila po udaji godine 2000, dok je tuženica, DN se uselila sa sada pok. suprugom E godine 2019 kako bi se skrbila o roditeljima, a sada u ovom stanu stanuje sin tuženice i unuk pokojne CN i EN, vlasnik od godine 2021, NN.
Tuženica, DN je kao založni dužnik cjelokupni dug tužiteljice, ZN i njenog supruga JN, prema HPB otplatila u kolovozu 2021 tako što je ovaj stan darovan od majke, DN prodala svom sinu NN i dio cijene je izravno plaćen HPB kako bi se spriječilo aktiviranje hipoteke upisane na ovom stanu radi osiguranja povrata ovog kredita. Pravomoćno je odlukom ovog, P – 222/22 od 25. ožujka 2025 naloženo ZN i ĆN isplatiti DN ovu novčanu svotu (86.553,32 eura sa zateznim kamatama) jer je ispunjenjem obveze na nju prešla vjerovnikova tražbina (HPB).
Ovaj stan je je imao "povijest" iz vremena drugog vremena negacije vlasništva kada su poslodavci davali stanarska prava zaposlenicima, a u ovom slučaju, to nije slučaj jer njima dodijeljeni upravo ovaj stan, CN i EN sa kćerima DN i ZN, od Dubrovačke banke kod koje je radila Ž je kupljen godine 1980 na kredit od banke i ona je uknjižena godine 1988. Očito je i nepobitno kako je ovaj stan bio bračna imovina jer je stečen radom supružnika; CN je radila u Dubrovačkoj banci a EN u Elektrojuga i stečena je za vrijeme trajanja bračne zajednice, jer su brak sklopili 1958. i prestala je smrću supružnika, oboje su umrli u svibnju 2021. u razmaku od 8 dana. Supružnici su stanovali u ovom stanu kako je naprijed navedeno do svoje smrti, a ugovor o kreditu kojim je kupljen ovaj stan otplaćivali su novčanim sredstvima ostvarenim ne samostalnim radom svaki kod svog poslodavca. Samo formalno nositelj kredita je bila CN i bila je upisana vlasnicom stana pa i obveze po osnovi vlasništva slijedom tog z.k. upisa glasile su na njeno ime. Međutim, za života su raspolagali ovom bračnom imovinom i to tako da su stan založili za potrebe osiguranja povrata kredita za koji su zaduženi bili kćerka ZN s mužem JN. Upisom te hipoteke za koju je privolu dala CN kao založna dužnica iz razloga što je ona bila upisana vlasnicom dao je i EN, jer se radi o hipoteci na stanu u kojem on stanuje sa suprugom CN i koji je kupljen na kredit plaćen od sredstava zarađenim radom za plaću u vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Radi se o osiguranju kredita hipotekom i to kredita za kćerku ZN sada tužiteljicu, pa iz svega ovog je razumljivo da je EN znao za upis ove hipoteke i bio je suglasan da njegova supruga CN upisana vlasnica i u formalnom smislu izda privolu za upis založnog prava za potrebe osiguranja povrata kredita čiji je korisnik njihova kćerka ZN. Zbog neplaćanja ovog kredita dospjela neplaćena tražbina je bila pred prinudnom naplatom, pri čemu ovrha nije pokrenuta, upravo zbog naprijed navedenih okolnosti da je stan darovan 2018. drugoj kćerki ovdje tuženici DN koja se uknjižila kao vlasnica. Nastavno sasvim je uvjerljiva tvrdnja kako je EN znao bio suglasan da njegova supruga CN kćerki daruje ovaj stan kako je učinjeno takvim ugovorom o darovanju od 24. travnja 2018. Od toga dana predmetni stan nije više bračna imovina već je vlasništvo tuženice opterećeno hipotekom u korist HPB koja potražuje naplatu kredita od tužiteljice ZN i njenog supruga JN. Nastavno 9. kolovoza 2021. sklopljen je ugovor o kupoprodaji tuženice s NN svojim sinom za ovaj stan na kojem je bila upisana naznačena hipoteka i tužiteljica je kao založni dužnik otplatila dugovanje prema HPB 30. kolovoza 2021. novcima koje je kupac izravno uplatio vjerovniku plaćanjem takvog dijela kupoprodajne cijene.
Dakle, u trenutku podnošenja ove tužbe vlasnik predmetnog stana je treća osoba, a još od dana 24. travnja 2018. vlasnička prava na ovom stanu su prestala za CN koja je bila upisana za cjelinu vlasništva ovog stana koji je evidentno bračna imovina nje i supruga RN. Sada pok. supružnici su suglasno učinili raspolaganje s ovim stanom kao svojom bračnom imovinom, prvotno upisom hipoteke za potrebe osiguranja kredita njihove kćerke ZN, a potom su raspolagali stanom na način da je darovan drugoj kćerki DN, pri čemu je i dalje bila upisana naprijed navedena hipoteka. Tako nije za prihvatiti tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da je predmetni stan bračna imovina pok. roditelja stranaka, kada je on upisan kao vlasništvo treće osobe i prije toga su roditelji suglasno raspolagali ovom imovinom na način da su upisali hipoteku za potrebe osiguranja kredita od kćerke ZN, a godine 2018. su stan darovali kćerki DN, pri čemu je i dalje ostao upis hipoteke naprijed navedene. U trenutku smrti, CN je umrla **.**.2021., a EN je umro 8 dana kasnije, 26. svibnja 2021. nisu bili vlasnici predmetnog stana i tužiteljica ne može, bar, ne s uspjehom istaći tužbeni zahtjev za utvrđenje da je predmetni stan bračna imovina CN i EN na jednake djelove i istaći taj zahtjev u odnosu na svoju sestru DN, (vlasnicu stana od 2018) kada je stan sada u vlasništvu BN (vlasnik stana od 2021).
6. U odnosu na sporednu tražbinu – troškovi postupka. Odlučeno je na temelju odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155 ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora 125.000,00 eura, kao i da su tužiteljica parnicu u cijelosti izgubili. U popisu troškova koje tuženica zahtijeva zatražena je naknada za trošak zastupanja po odvjetnici prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i to: sastav odgovora na tužbu i jednog podneska (Tbr. 8 OT) kao i zastupanje na pripremnom ročištu i šest ročišta za glavnu raspravu (Tbr. 9.). Svako zastupanje na ročištima, šest i sastav odgovora na tužbu i jednog podneska su po 1.880,00 eura, ukupno 16.920,00 eura. Povrh ovoga postoji i uvećanje po osnovi 25 % PDV-a, 4.230,00 eura pa je ukupni trošak zastupanja 21.150,00 eura + pristojba za odgovor na tužbu 331,81 euro koliko je i odmjereno za tuženicu i naloženo platiti tužiteljici, članak 328, stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku 23. siječnja 2026.
Sudac:
Željko Soldo
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest)
dna računajući od dna održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za Županijski sud.
DN-a:
- pun. stranaka, uz pristojbu na presudu tužiteljici, a tuženici pristojba na odgovor na tužbu po pravomoćnosti
