Posl. broj. Povrv-96/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika Marijana Belušića, iz Labina, Sv. Katarina 14, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika HŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Mileta, odvjetnici u Odvjetničkom društva Vidmar i partneri j.t.d., Zagreb, Medulićeva 24, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 19. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, te tuženika osobno uz zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Vidaka, odvjetnika u Labinu, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević posl.br. Ovrv-1673/24, UPP/OS-Ovrv-138/2024 od 15.4.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju odvjetniku Marijanu Belušiću iz Labina, Svete Katarine 14, OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju vjerodostojne isprave – račun br. 63/100/001 isplati iznos od 1.368,50 eura (tisuću tristo šezdeset osam eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević posl.br. Ovrv-1673/24, UPP/OS-Ovrv-138/2024 od 15.4.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju odvjetniku Marijanu Belušiću iz Labina, Svete Katarine 14, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 809,00 eura koja teče od 17. siječnja 2024. pa do 15. travnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević posl.br. Ovrv-1673/24, UPP/OS-Ovrv- 138/2024 od 15. travnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju odvjetniku Marijanu Belušiću iz Labina, Svete Katarine 14, OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju vjerodostojne isprave – računa br. 63/100/001 isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.177,50 eura za razdoblje od 3. rujna 2023. pa do 16. siječnja 2024.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević posl.br. Ovrv-1673/24, UPP/OS-Ovrv- 138/2024 od 15. travnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju odvjetniku Marijanu Belušiću iz Labina, Svete Katarine 14, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati troškove postupka u iznosu od 275,00 eura.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 809,00 eura( osamsto devet eura), te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević posl.br. Ovrv-1673/24, UPP/OS-Ovrv-138/2024 od 15.4.2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju odvjetniku Marijanu Belušiću, Labin, Sv. Katarine 14, OIB [osobni identifikacijski broj] namiri tražbinu u iznosu od 809,00 (osamsto devet) eura.

II. Nalaže se tuženiku HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju odvjetniku Marijanu Belušiću iz Labina, Svete Katarine 14, OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.039,05 eura (tisuću trideset devet eura i pet centi), sa zateznom kamatom koja teče od 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 63/100/001 od 3.08.2023. s dospijećem u roku od 30 dana, radi naplate iznosa od 2.177,50 eura, a koji iznos se odnosi na neplaćeni iznos računa za pravnu uslugu – zastupanje u upravnom sporu kod Upravnog suda u Rijeci, posl.br. UsI-107/2022 prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Snježane Nazarević posl.br. Ovrv-1673/2024-10, UPP/OS-Ovrv-138/2024 od 15. travnja 2024., a kojim je tužitelju priznat i ovršni trošak u iznosu od 275,00 eura.

3. Pravodobnim prigovorom, ovršenik (sada tuženik) je osporio osnovu i visinu utuženog potraživanja. Navodi da je po primitku Obavijesti od 25.3.2024. djelomično podmirio račun br. 63/100/001 i to u iznosu od 809,00 eura, a koji nesporni iznos je ovršenik 16.4.2024. uplatio na račun ovrhovoditelja. U preostalom dijelu osporava dostavljeni račun br. 63/100/001 od 3.8.2023. temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi. Ovrhovoditelj nije dostavio nikakvu drugu adekvatnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje, odnosno nikakav dokaz da su odvjetničke radnje specificirane u računu doista izvršene, te da je ovršenik opunomoćio ovrhovoditelja za poduzimanje istih u naznačenom upravnom sporu posl.br. UsI-107/22, niti je dokazao da visina odvjetničkog honorara obračunata u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Račun ovrhovoditelja je ovršenik prvi put zaprimio tek u siječnju 2024., u prilogu opomene/poziva na plaćanje od 5.1.2024. koji je punomoćnik ovrhovoditelja – odvjetnik Radivoj Mačešić – Biscuoli uputio ovršeniku i istog pozvao da u roku od 8 dana podmiri dugovanje ovrhovoditelju. Ovršenik osporava da bi mu predmetni račun bio dostavljen po izdavanju, odnosno osporava da je sporni račun izdan još 3.8.2023. Iako se ovršenik nakon zaprimanja poziva na plaćanje putem punomoćnice 22.1.2024. obratio punomoćniku ovrhovoditelja i uložio reklamaciju na predmetni račun, zatražio dostavu preslika fakturiranih odvjetničkih radnji, ovrhovoditelj nije ovršeniku dostavio traženu dokumentaciju, već se na dopis oglušio i pokrenuo predmetni ovršni postupak. Po primitku obavijesti naslova, ovršenik je osobno pristupio u prostorije Upravnog suda u Rijeci i izvršio uvid u predmetni spis, nakon čega je ovrhovoditelju na ime odvjetničkog honorara podmirio nesporni iznos od 809,00 eura, dok u preostalom dijelu osporava utuženi račun ovrhovoditelja. Smatra da ovrhovoditelj nije dokazao utemeljenost potraživanja, niti osnovu i visinu koju djelomično osporava. Ulaže prigovor, predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i obveže ovrhovoditelja na plaćanje troškova postupka ovršeniku.

4. Po prigovoru ovršenika, sada tuženika, rješenjem suda posl.br. Povrv- 96/2024-6 od 15. listopada 2024. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ).

5. U tijeku postupka pročitani su račun (stranica 7 spisa), dopis (stranica 29-32 spisa), tužba (stranica 51-53 spisa), odgovor na tužbu (stranica 54-56 spisa), podnesak (stranica 57 spisa), zapisnik (stranica 58 do 59 spisa), žalba (stranica 60-61 spisa), rješenje (stranica 69-72 spisa), izvod iz računa (stranica 73 spisa), obračun (str. 74 spisa), pročitan je spis Upravnog suda u Rijeci UsI-107/2022, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti u pogledu glavnice, te djelomično neosnovan u pogledu zakonske zatezne kamate koju tužitelj potražuje.

7. Predmet ovog spora je naplata troškova za pružene odvjetničke usluge. Između stranaka sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj je podneskom od 3.4.2025. (stranica 48-50) učinio nespornim da je tuženik 16. travnja 2024. djelomično podmirio svoju obvezu prema tužitelju plaćanjem iznosa od 809,00 eura, pa u tom dijelu glavnice tužitelj povlači tužbu i predlaže da sud u tom dijelu ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, ali potražuje na navedeni iznos zakonske zatezne kamate koje teku do dana isplate.

9. Podneskom od 31.7.2025. tuženik je osporio navod tužitelj da bi predmetni račun zaprimio prije 17.1.2024. (kada je zaprimio dopis – poziv na plaćanje od strane punomoćnika tužitelja od 5.1.2024.) s obzirom da bi u protivnom tužitelju uputio pisanu reklamaciju na račun. S obzirom da je ovdje tuženik gotovo u cijelosti uspio u upravnom postupku koji je prethodio, on je ovdje tužitelju sukladno dogovoru 21.9.2020. za zastupanje u istom postupku isplatio iznos od 5.693,59 kuna, odnosno 10% od isplaćenog novčanog iznosa 59,593,94 kn, a koji iznos je od strane Općine Raša 21.9.2020. uplaćen na račun tužitelja. Nakon što je doneseno rješenje RH, Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Klasa: UP/II-363-03/19-03/05, Urbroj: 2163/1- 18-09/2-20/19 od 30.4.2020. tužitelj je savjetovao tuženika da pokrene upravni spor protiv tuženika RH, Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula kako bi se pored već dosuđenih iznosa ovdje tuženiku od strane Općine Raša ishodila isplata daljnjih novčanih iznosa i to: zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđene glavnice od 44.668,82 kn počevši od 10.11.2014. do 10.3.2017. i daljnjih troškova postupka u iznosu od 5.937,50 kuna. Stranke su istovjetno kao i ranije dogovorile da će u slučaju uspjeha u sporu i usvajanja tužbe tuženik tužitelju podmiriti iznos od 10% ostvarenog novčanog iznosa, odnosno naplata je vezana uz uspjeh u predmetnom postupku Usi-757/2020. S obzirom da utužene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 10.11.2014. do 10.3.2017. iznose 9.597,94 kn, što uvećano za troškove postupka iznosi 15.535,44 kuna, dok fakturirani odvjetnički troškovi u navedenom postupku iznose ukupno 2.177,50 eura, nije jasno koji bi bio interes tuženika za pokretanje postupka s obzirom da bi odvjetnički honorar bio veći od utužene tražbine. Iz utuženog računa je vidljivo da je tužitelj obračunao trošak pojedine odvjetničke radnje sukladno Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao da se radi o neprocijenjivom predmetu, ali je istom odredbom propisano da se kod procjenjivih predmeta nagrada obračunava po Tbr. 7. t. 1., a koji iznos bi imajući u vidu navedenu vrijednost predmeta spora od 44.668,82 kn i važeću Tarifu iznosio 132,73 eura po radnji, a ne 331,81 eura kako je to zatraženo računom. Tuženik tužitelju nije potpisao punomoć za podnošenje odgovora na tužbu zainteresirane strane i nije bilo potrebe da takav odgovor sastavlja i dostavlja. Nije bilo potrebe za sastavom podneska od 1.2.2021. Što se tiče podnesene žalbe od 20.5.2021., tužitelj kao punomoćnik nije tražio od tuženika suglasnost za podnošenje žalbe, niti je tuženika obavijestio o troškovima sastava iste. S obzirom da je tuženik sukladno savjetima tužitelja pristao da tužitelj 23.6.2020. pokrene upravni spor, tuženik je tužitelju platio nesporni iznos od 809,00 eura.

10. Tužitelj saslušan u postupku naveo je da je račun temeljem kojeg je pokrenut ovaj postupak izdan za pravnu uslugu zastupanja u upravnom sporu kod Upravnog suda u Rijeci. Radilo se o računu za sastav tužbe, odgovora na tužbu, sastava jednog podneska, zastupanja na jednom ročištu, te za sastav žalbe na presudu. Dva su upravna postupka bila spojena i to tužba kojom su tražili da se tužitelju prizna novčani iznos na ime pogrešno računate zatezne kamate, a drugi postupak vođen je po tužbi Općine Raša radi poništenja drugostupanjske odluke vezano za povrat razmjernog dijela komunalnog doprinosa. Tuženik je bio obaviješten o svim radnjama koje su poduzete. Prije podnošenja bilo koje radnje tuženik i ja smo razgovarali, te bi mu tuženik rekao da će se još dodatno konzultirati i na tome je inzistirao. Kad je donesena drugostupanjska odluka u postupku koji se vodio za povrat razmjernog dijela komunalnog doprinosa tuženik mu je rekao da je dobio savjet da se ne bi radilo o nadležnosti upravnog suda, već o nadležnosti općinskog suda, pa je po punomoći ovdje tuženika pokrenuo parnicu koja se vodila pod brojem P-298/2019. Tužba je povučena. Zastupanje u upravnom predmetu preuzeo je još 2017., te su u postupku potraživali kamate od 2014. kad je tužitelj prvi put postavio zahtjev Općini Raša. Tuženik mu je dao kopiju podneska kojim je pokrenut postupak iz 2014., ali nije dao dokaz da je dopis sa zahtjevom upućen Općini Raša. Kada je donesena drugostupanjska odluka kojom je odbijena žalba, kao i žalba Općine Raša u upravnom sporu, tuženik mu je rekao da je ipak pronašao potvrdu o predaji preporučene pošiljke i tada je dao prijedlog za obnovu upravnog postupka koji je prvostupanjskom odlukom prihvaćen, ali je po žalbi Općine Raša drugostupanjskom odlukom odbijen. Kada je došla ta drugostupanjska odluka i postupak je dovršen, zvao je tuženika da dođe i da se dogovore oko plaćanja troškova. Kad je zaprimio drugostupanjsku odluku kojom je odbijena njihova žalba, kao i žalba Općine Raša, računao je da je postupak gotov, ali kako je tuženik tada pronašao potvrdu o predaji preporučene pošiljke koja je bila upućena Općini Raša, nisu ništa konkretno dogovorili za troškove, već je dao prijedlog za obnovu postupka, ali nakon zaprimanja drugostupanjske odluke kojom je odbijen zahtjev za obnovu postupka tuženik je došao kod njega u ured i rekao mu je da mu on nema što plaćati, neka mu pripremi predmet i da će se konzultirati. Opovrgava navod tuženika da su imali dogovor da će mu isplatiti postotak isplaćenog novčanog iznosa jer oni tako nešto nisu nikada dogovorili. Ako takav način isplate dogovori sa strankama, ugovori isključivo u pisanom obliku. Tih 5.900,00 kuna koje tuženik spominje odnosili su se na troškove upravnog postupka i to sastava 3 žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna za svaku, sastav jednog podneska kojim se očitovao na nalaz vještaka u iznosu od 1.000,00 kuna, sve uvećano za troškove PDV-a. U tužbi u upravnom sporu potraživali su isplatu upravo tog iznosa obzirom da nije prihvaćen u upravnom postupku. Tužitelj se nije protivio poduzimanju bilo koje radnje jer takvu radnju svakako ne bi poduzeo. Prema Zakonu u upravnom sporu vrijednost predmeta spora je neprocijenjiva i na taj je način obračunavao svoje radnje. Nije imao pisanu uputu na koji će način obračunavati troškove i nagradu, već je troškove i nagradu obračunavao u skladu s odvjetničkom tarifom. Tužba u upravnom sporu je pokrenuta protiv drugostupanjske odluke Istarske županije kojom je izmijenjeno rješenje Općine Raša i tužitelju je priznato pravo na povrat dijela komunalnog doprinosa. Prije podnošenja tužbe rekao je tuženiku da postoji mogućnost da ako Općina Raša pokrene upravni spor, da može doći do poništenja odluke kojom je tuženiku isplaćeno to što je isplaćeno. Općina Raša je pokrenula postupak, pa je pokrenuo i tuženik. Račun je tuženiku poslao poštom. U vrijeme vođenja postupka tuženik je radio u Vodovodu Labin kao voditelj odvodnje, a tužitelj je tada zastupao Vodovod i tjedno je tamo bio barem dva puta i redovito je komunicirao s tuženikom, neposredno, siguran je da mu je dao presude i da ga je upoznao da je bio na sudu, ali ne zna je li mu dao zapisnike.

11. Tuženik je u svojem iskazu naveo da je još 2014. poslao Općini Raša dopis radi povrata razmjernog dijela komunalnog doprinosa, ali nije mogao pronaći povratnicu. S obzirom da Općina nije odgovarala, angažirao je ovdje tužitelja da tuži Općinu Raša, te mu je odvjetnik rekao da će ga zastupati, ali da neće od njega tražiti troškove, već da će ih naplatiti od druge strane. Odvjetnik ga je doista redovito obavještavao o predmetu i na kraju mu je rekao da mu presudom ne priznaju odvjetničke troškove. Ne sjeća se točno tijeka ali znam da je tužitelju platio 10% iznosa kojeg je dobio. Nije znao da treba pokretati drugi postupak. On je pronašao povratnicu dopisa od 2014. i pitao je odvjetnika ima li smisla sad potraživati naknadu za razdoblje od 2014. do 2017. na što je on rekao da apsolutno, da mu pošalje, ali nije rekao da je potrebno nešto platiti. Točno je da je potpisao 2-3 punomoći in bianco. Njemu je odvjetnik u 7-8 mjesecu rekao da će mi ispostaviti račun na oko 2.000,00 eura, ali ga on nikada nije dobio, a to je učinio zbog nesuglasica koje su se javile između njih, nevezano za ovaj postupak. Kad je dobio dopis odvjetnika tužitelja, on se konzultirao sa svojom nećakinjom koja je odvjetnica i zastupa ga u ovom postupku. Ona je tada tražila od odvjetnika tužitelja da dostavi dokumentaciju za koju je račun ispostavljen, a kako odvjetnik nije odgovorio, on je osobno otišao u Rijeku, fotokopirao što je trebalo i po savjetu nećakinje platio je oko 800,00 eura. Ne zna što je platio, ali njemu je nećakinja rekla da se radi o realnim troškovima koje je odvjetnik imao. Odvjetnik Belušić ga je tijekom cijelog upravnog spora obavještavao o svojim radnjama, ali tuženik ne zna razliku između postupaka, a kad mu je tužitelj rekao da ide u Rijeku i što će tamo raditi, nikada mu nije spominjao troškove. On tužitelja nikada nije pitao da li mu treba nadoknaditi putne troškove niti je on rekao da mu ih mora platiti. Nisu se dogovarali oko podnošenja prijedloga za obnovu postupka. Tužitelj mu je govorio da ide u Rijeku, ali je cijelo vrijeme mislio da se radi o postupku po tužbi Općine Raša. Ne zna koliko je postupaka vođeno pred Upravnim sudom u Rijeci i tužitelj mu to nije objasnio, a tuženiku je to sve isto.

12. Sud je pročitao upravni spis UsI-107/2022 iz kojeg proizlazi da je Općina Raša 10. lipnja 2020. podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske, Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak Pula, radi poništenja rješenja UP/II-363-03/19-03/05 kojim je ovdje tuženiku priznato pravo na povrat razmjernog dijela komunalnog doprinosa u iznosu od 44.668,82 kn sa zateznom kamatom počevši od 11.3.2017., a ovdje tuženiku priznati su troškovi upravnog postupka u visini 5.525,00 kuna na ime provedenog vještačenja, a spis se vodio pod brojem UsI-715/2020. Rješenjem suda posl.br. UsI-715/2020-3 od 9. srpnja 2020. tužba je dostavljena na odgovor zainteresiranoj osobi, ovdje tuženiku HŽ. Ovdje tuženik dostavio je sudu odgovor na tužbu zainteresirane osobe 14.9.2020. (str. 33 do 37) putem punomoćnika Marijana Belušića, ovdje tužitelja.

12.1. Istovremeno se po tužbi od 23.6.2020. tužitelja HŽ (ovdje tuženika), zastupanog po punomoćniku odvjetniku Marijanu Belušiću kod Upravnog suda u Rijeci, pod posl.br. UsI-757/2020 protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, vodio postupak radi naplate zatezne kamate na isplaćeni iznos od 44.668,82 kn, te troškova postupka zastupanja u iznosu od 5.937,50 kuna. Spisu prileži punomoć od 18. lipnja 2020. kojom je HŽ za zastupanje u upravnom sporu opunomoćio odvjetnika Marijana Belušića (stranica 27).

12.2. Rješenjem suda 9 UsI-715/2020-6 od 7. siječnja 2021. spojeni su predmeti Upravnog suda koji se vode pod posl.br. 9 UsI-715/2020 i 9 UsI-757/2020 i donošenja zajedničke odluke te se spor nastavlja voditi pod posl.br. 9 UsI-715/2020 u kojem [adresa] i HŽ imaju status tužitelja. Iz spisa proizlazi da je 14.1.2020. punomoćnik ovdje tuženika zaprimio poziv za ročište određeno 3.2.2021., na koje punomoćnik nije pristupio i ročište se održalo u njegovoj odsutnosti (stranica 56 spisa), ali je punomoćnik u spis prethodno dostavio podnesak od 1.2.2021. (stranica 54 spisa) kojim se očitovao na navode iz tužbe Općine Raša i predložio da sud naloži Općini Raša dostavu dokumentacije, a sukladno prijedlogu iz podneska sud je rješenjem naložio Općini dostavu predložene dokumentacije (raspravno rješenje od 3. veljače 2021). Iz raspravnog rješenja od 17. ožujka 2021. (stranica 92 upravnog spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelj odvjetnik Marijan Belušić ovdje tuženika zastupao na ročištu, te je na ročištu predao i troškovnik kojim potražuje trošak sastava tužbe, sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 1.2.2021., pristupa ročištu 17.3.2021., s pripadajućim PDV-om, ukupno 12.500,00 kuna. Presudom posl.br. UsI- 715/2020-23 od 24. ožujka 2021. odbijen je tužbeni zahtjev Općine Raša, kao i tužbeni zahtjev tužitelja HŽ, a odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (stranica 118-138 spisa). Na navedenu presudu pravodobnu žalbu 24.3.2021. uložio je tužitelj HŽ putem punomoćnika (stranica 146 do 148 upravnog spisa), koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda 22.10.2021.

(stranica 156 do 162 spisa).

13. Člankom 95. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:

1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva;

3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

13.1. Iz punomoći koja prileži spisu UsI-757/2020 (stranica 27) proizlazi da je tuženik opunomoćio ovdje tužitelja za zastupanje u Upravnom sporu kod Upravnog suda u Rijeci, radi povrata razmjernog dijela komunalnog doprinosa, te da je punomoćnika ovlastio da ga u postupku zastupa u cijelosti i bez ograničenja. Iz punomoći također proizlazi da nije potpisana na standardnom unaprijed formiranom obrascu i da bi datum bio nadopisan rukom, već je sastavljena na računalu, datirana 18. lipnja 2020., te sastavljena isključivo za zastupanje u upravnom sporu, pa sud ne ocijenjuje istinitim navod tuženika da je tužitelju potpisao nekoliko in bianco punomoći i da nije znao da treba pokrenuti još jedan postupak, već zaključuje da je tuženik ovdje tužitelja 18. lipnja 2020. opunomoćio upravo za zastupanje u upravnom sporu za kojeg mu je tužitelj obračunao uslugu za zastupanje.

13.2. Ovdje tužitelj je na temelju punomoći od 18. lipnja 2020. a sukladno čl. 95. ZPP-a, poduzeo sljedeće radnje: sastavio je tužbu od 19. lipnja 2020. (1-5 spisa UsI- 757/2020), sastavio je odgovor na tužbu od 14. rujna 2020. (str. 33 - 37 spisa UsI- 715/2020), sastavio je podnesak od 1.2.2021 (str.34 spisa UsI-715/2020)., zastupao je ovdje tuženika na ročištu održanom 17.3.2021 (str. 92 spisa UsI-715/2020), te je sastavio žalbu od 20.5.2021. (str. 146-148 spisa UsI-715/2020). Upravnom spisu prileži i prijedlog za obnovu spora (str. 168-170), ali sastav tog prijedloga nije predmet ovog postupka. Također je razvidno da je ovdje tužitelj po zaključenju raspravljanja popisao parnični trošak (troškovnik na stranici 94 spisa) i to za prethodno opisane radnje, za svaku radnju iznos od po 2.500,00 kuna (osim, logično, troška sastava žalbe, a koji trošak je ovdje tužitelj potraživao u žalbi), uvećano za trošak PDV-a, ukupno 12.500,00 kuna (1.659,04 eura)

14. Tuženik je u postupku tvrdio da nije dužan platiti nikakve usluge zastupanja tužitelju, jer da prilikom potpisivanja punomoći između njih nije bilo govora o plaćanju usluga zastupanja, da mu je tužitelj rekao da će se on naplatiti od druge strane, a da mu je na kraju javio da mu presudom ne priznaju odvjetničke troškove. On ga nikada nije pitao da li mu je dužan nešto platiti ili mu treba naknaditi putne troškove, iako je bio obaviješten da tužitelj ide u Rijeku kako bi ga zastupao na ročištu.

15. U odnosu na navod tuženika da nije ništa dužan platiti tužitelju, jer da s njim nije ugovorio plaćanje nikakvih troškova i da o tome nije niti bilo govora, ovaj sud napominje da je samim potpisivanjem punomoći od 18. lipnja 2020. tuženik preuzeo obvezu podmiriti tužitelju troškove koji će mu nastati za radnje zastupanja.

15.1. Naime, potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, te su prava i obveze odvjetnika i stranke regulirani tim institutom. Odredbom članka 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) određeno je da se nalogoprimac obvezuje prema nalogodavcu za njegov račun poduzeti određene poslove, da nalogoprimac ovlašćuje nalogodavca na poduzimanje tih poslova, te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili to proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

15.2. U konkretnom slučaju tuženik kao nalogodavac ovlastio je ovdje tužitelja

- odvjetnika kao nalogoprimca da ga zastupa u upravnom sporu radi povrata razmjernog dijela komunalnog doprinosa. Odvjetnik kao punomoćnik tj. nalogoprimac izvršavao je nalog tj. zastupanje prema primljenim uputama. Tuženik je u iskazu potvrdio da ga je ovdje tužitelj redovito obavještavao o radnjama koje je poduzeo u predmetu, kao i da bi mu rekao da će otići u Rijeku na ročište u predmetu i što će tamo raditi.

15.3. Odredbom članka 776. ZOO određeno je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći (članak 779. stavak 2. ZOO). Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao po radnjama koje su za stranku opravdano poduzete. Navedeno pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1932/2020 od 24. ožujka 2021., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1541/11 od 8. siječnja 2014.

15.4. Ugovor o nalogu je naplatni pravni posao, naime odredbom članka 776. stavak 1. ZOO-a je propisano ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, pa ne stoji navod tuženika prema kojem nije ništa dužan tužitelju jer da se on trebao naplatiti od druge strane, kao ni da bi su ugovorile plaćanje 10% od ostvarenog novčanog iznosa , jer da je takav dogovor postojao to su stranke trebale posebno ugovoriti, a takav dogovor među strankama nije postojao s obzirom da iz iskaza stranaka proizlazi da između njih nije zaključen ugovor o zastupanju u pisanom obliku, u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu (NN-9/4, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21, dalje ZO), kojim bi bila ugovorena nagrada ovdje tužitelju za rad u razmjeru s uspjehom u upravnom sporu.

15.6. Dakle, da je među strankama postojao bilo kakav drugi vid naplate odnosno izostanka naplate, tada je morao postojati takav pisani dogovor između stranaka, a takvog dogovora nije bilo. Nije niti životno, a niti logično, pa niti uobičajeno da bi ovdje tužitelj kao odvjetnik koji živi od svoje djelatnosti, tuženika zastupao besplatno, pa čak niti na ime dugogodišnje poslovne suradnje i prijateljskih odnosa. Prema tome, tuženik je u obvezi podmiriti tužitelju radnje koje je obavio zastupajući ga u upravnom sporu.

16. Nadalje spornim se ukazuje je li tužitelj ispravno obračunao nagradu za zastupanje sukladno odredbama Tarife važećim u trenutku poduzimanja svake pojedinačne radnje. Dakle, obračun nagrade valjalo je izvršiti po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022– dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, a koja je, sukladno čl. 79. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017, 110/2021, 36/2024) neprocjenjiva, pa je tužitelj po ocjeni ovog suda svoje radnje pravilno obračunavao prema Tbr. 23.1. Tarife.

17. Po ocjeni ovog suda, ovdje tužitelj je pravilno u računu br. 63/100/001, sukladno Tbr. 23.1. Tarife obračunao trošak sastava tužbe, sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 1.2.2021. u iznosu od po 250 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi 2.500,00 kuna / 331,81 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu sukladno Tbr. 23. 2. Tarife u iznosu od po 250 bodova, što uvećano za vrijednost boda iznosi 2.500,00 kuna / 331,81 eura, kao i trošak sastava žalbe prema Tbr. 23.3. u iznosu od 414,76 eura. Ovdje tužitelj je sukladno Tbr. 42. Tarife pravilno na označene iznose obračunao i porez na dodanu vrijednost.

18. Sud nije ocijenio osnovanim navod tuženika iz podneska od 31. srpnja 2025. da sastav podneska od 1.2.2021. nije bio potreban za vođenje upravnog spora jer je u podnesku tužitelj istaknuo novi dokazni prijedlog, koji je sud na raspravnom zapisniku i prihvatio, a vidljivo je da je podnesak podnesen prije održavanja ročišta 3.2.2021. na koje ovdje tužitelj zbog ekonomičnosti postupka nije pristupio. Također nije osnovan navod tuženika da ovdje tužitelj nije imao ovlaštenje za podnošenje žalbe od 20.5.2021. jer je temeljem izdane punomoći od 18.6.2020. ovdje tužitelj bio ovlašten takvu žalbu podnijeti.

19. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao niti je dostavio dokaze na okolnost utvrđivanja činjenice da nije u obvezi isplatiti tužitelju troškove zastupanja. S obzirom da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te kako tuženik nije dokazao da bi isplatio troškove zastupanja, odnosno da bi s tužiteljem imao pisani dogovor oko načina plaćanja računa, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti kao pod točkom I. izreke presude.

20. Ovaj postupak pokrenut je podnošenjem prijedloga za ovrhu 19.3.2024., a tuženik je obavijest (str. 14-15 spisa) primio 25.3.2024. Rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv- 1673/2024-10 doneseno je 15.4.2024. Nije sporno da je tuženik 16.4.2024., nakon proteka roka od 15 dana od dana zaprimanja obavijesti od 19.3.2024. i nakon donošenja rješenja o ovrsi, na račun ovdje tužitelja uplatio 809,00 eura, čime je djelomično pomirio tražbinu iz računa br. 63/100/001, pa je tužitelj podneskom od 3.4.2025. djelomično povukao tužbu, ali ustrajao je kod potraživanja zatezne kamate na iznos od 809,00 eura koje teku do dana isplate, sve s obzirom da je tuženik taj iznos platio nakon donošenja rješenja o ovrsi. Sukladno prethodnoj točki, tuženiku je na iznos od 809,00 eura dosuđena zakonska zatezna kamata od 17. siječnja 2024. pa do isplate 15. travnja 2024. (t. II. presude).

21. Iz spornog računa proizlazi da je izdan 03.08.2023. u 13:47h, sa dospijećem u roku 30 dana, pa tužitelj potražuje zateznu kamatu na glavnicu od 3.9.2023. do isplate. Tuženik je osporio da bi račun zaprimio, već tvrdi da je tek 17. siječnja 2024. zaprimio račun, u prilogu opomene/poziva na plaćanje od 5.1.2024. Prema čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. S obzirom da nema dokaza da je tuženik do 17. siječnja 2024. (t. II. podneska tuženika na str. 65 spisa) zaprimio sporni račun, kao datum dospijeća obveze uzima se navedeni datum, pa je tužitelju na iznos glavnice dosuđena i zakonska zatezna kamata od 17. siječnja 2024. ( t. I. presude) pa do isplate, te je za utuženu zakonsku zateznu kamatu na glavnicu za razdoblje od 3.9.2023. do 16.1.2024. ukinut platni nalog (t. III presude).

22. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupaka (odluka iz točke IV. izreke).

23. Tužitelj je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva u cijelosti uspio u parnici, dok nije uspio samo u pogledu zatezne kamate na glavnicu i to za razdoblje od rujna 2023. do siječnja 2024., odnosno nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno da je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi troškove postupka tužitelju. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, 154/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

24. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 200,00 eura, uvećano za 25% PDV-a, dakle 250,00 eura, te trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura (čl. 7. Pravilnika), za sastav podneska od 3.4.2020. iznos od 250,00 eura (Tbr. 8. t . u vezi s Tbr. 46 Tarife), za zastupanje na ročištima 28.10.2025. i 19.12.2025. iznos od po 250,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 46 Tarife), odnosno ukupno 1.012,50 eura. Tužitelj osnovano potražuje i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura, obzirom da tužitelj ima mogućnost platiti polovicu sudske pristojbe u roku od tri dana od dana primitka presude.

25. Tužitelju je ukupno priznato 1.039,05 eura na ime troškova ovog postupka, a koji iznos mu je dužan naknaditi tuženik, u roku od 15 dana, sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

Labin, 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud, kao drugostupanjski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.