REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2566/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, naknadi tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, iznos od 137,92 EUR sa zateznim kamatama počev od 18. lipnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku počev od 23. siječnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničkog postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. svibnja 2025. nastala šteta na vozilu, marke i tipa OPEL ASTRA, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika GR iz [adresa]. Ističe da je predmetnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio 17. lipnja 2025. te da su djelatnici tuženika procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 258410510672. Ukazuje da visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenika, što sam tuženik navodi u izvidu štete. Navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, međutim, tuženik je samo djelomično podmirio štetu. Pojašnjava da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Oštećenik, kao potrošač, ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će popraviti svoje vozilu i ne treba odabrati za popravak vozila servis koji je ugovorni partner tuženika. Takav stav zauzela je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Stoga je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke i za popravak vozila ispostavio račun br. 414/01/02 u ukupnom iznosu od 2.450,33 EUR, unutar kojeg iznosa je uključen PDV. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku, putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio, odnosno likvidirao račun na iznos od 2.312,41 EUR. Razliku od 137,92 EUR tuženik nije platio jer osporava da je to cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje. Pojašnjava da je razlika u cijeni rada predmet ovog spora. Ukazuje da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Navodi da osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, što je suprotno Zakonu o zaštitu tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama. Poziva se na čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje na primjenu pravnog stava iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3749/2012, Pž- 1749/23 i Pž-387/2024. Poziva se na stav Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske klasa: 034-08/18-01-093 od 20. ožujka 2020. Zbog navedenog, predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 137,92 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Poziva se na odluke Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- 910/19 i Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Gž-2944/14 (vjerojatno omaškom naveden ili sud i/ili poslovni broj. Poziva se na čl. 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je mogao izvršiti popravak u drugim servisima. Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-292/86 od 19. studenoga 1987. i Rev x-256/12-12 od 12. prosinca 2012. te Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1105/19 od 21. siječnja 2012. Poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-76/2025 od 14. travnja 2025. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je pročitao račun tužitelja br. 912/01/2 od 17. lipnja 2025. (list 9. spisa), izvid štete (list 10. spisa), izračun štete tužitelja (list 11. spisa), zahtjev za naknadi izvid štete (list 12. spisa), obrazložena ponuda (list 13. spisa), e-mail korespondenciju (list 14., 19. i 20., 28., 52. i 53., spisa), prometnu dozvolu (listovi 15. i 16. spisa), presliku osobne iskaznice HR (listovi 17. i 18. spisa), cjenik tužitelja (list 21. spisa), ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopljen između HR i tužitelja (listovi 22. – 25. spisa), notifikaciju o ustupu tražbine radi ispunjenja (listovi 26. – 27. spisa) te dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (listovi 54. – 57. spisa).

4. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-914/2024- 2 od 18. ožujka 2024. (listovi 29. 34. spisa), Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (listovi 35. – 42. spisa), Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 43. – 47. spisa), Pž- 1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 58. – 62. spisa), Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 63. – 68. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 48. – 51. spisa),

5. Raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2025. (list 83. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Valja navesti da sud nije koristio navode i dokaze uz podnesak tužitelja od 12. prosinca 2025. Navedeno stoga jer se radi o maličnom sporu dok je naznačeni podnesak tužitelj predao na samom pripremnom ročištu (čl. 461.a st. 10. ZPP-a) – list ovi 82. u vezi s listovima 88. – 96. spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 137,92 EUR, koji iznos predstavlja razliku između neplaćenog iznosa naknade štete do punog iznosa nastale štete, a koji se odnosi na cijenu radnog sata za obavljene limarske i lakirerske radove, koje je obavio tužitelj, popravljajući vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. svibnja 2025., a po polici obveznog osiguranja štetnika koju je oštećenik imao sklopljenu za predmetno vozilo s tuženikom.

8. Između stranaka nije sporno da je oštećenik HR vlasnik vozila marke OPEL ASTRA, reg. oznaka [registarska oznaka]. Između stranaka nije sporan nastanak štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 16. svibnja 2025., kao i činjenica da je tuženik isplatio oštećeniku iznos od 2.312,41 EUR po izdanom računu za popravak vozila, a koji iznos predstavlja dio iznosa računa izdanog za popravak vozila u predmetnoj prometnoj nezgodi. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u predmetnoj prometnoj nezgodi vrati u prvobitno stanje (ukupno 1,40+2,70 radnih sati).

9. Između stranaka je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, odnosno je li oštećenik HR na tužitelja prenio utuženi iznos potraživanja, odnosno je li s tužiteljem sklopio ugovor o ustupanju tražbine. Između stranaka je sporno imali li pravo oštećenik slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi, odnosno ima li tužitelj pravo na višu cijenu rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo. Između stranaka je sporna dinamika nastanka prometne nezgode, odnosno između stranaka je sporno je li za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika koji s tuženikom ima sklopljen ugovor o obveznom automobilskom osiguranju.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. lipnja 2015. (listovi 52. i 53. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

11. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 54. – 57. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

12. Iz računa tužitelja br. 912/01/02 od 17. lipnja 2025. (list 9. spisa), vidljivo je da je tužitelj obračunao za autolimarske i autolakirerske radove iznos od 43,00 EUR po satu rada, uvećano za PDV-e. Kao što je već navedeno, a između stranaka nije sporno, jednak je broj radnih sati za limarske i lakirerske radove iz utuženog računa i izvida štete (usporedba listova 9. i 10. s 11. spisa).

13. Iz izvida štete br. 258410510672 (list 10. spisa) vidljivo je da je već na sam dan izvida štete tuženik evidentirao potreban broj sati za limarske radove u količini od 1,40 i potreban broj sati za lakirerske radove u količini od 2,70 sati (jednak broj limarskih i lakirerskih sati naveden je i u računu tužitelja od te između stranaka nije uopće sporan broj potrebnih limarskih i lakirerskih radova).

14. Iz izvida štete vidljivo je da je na memorandumu tuženika sačinjen izvid štete br. 258410510672. Vidljivo je da je tuženik sačinio izvid štete za vozilo, reg. oznaka [registarska oznaka], a za koje vozilo je i izdan utuženi račun. U izvidu štete naznačen je datum prometne nezgode i to upravo 16. svibnja 2025. dok je pregled vozila izvršen 17. lipnja 2025. Ujedno su naznačeni podaci oštećenika HR. U izvidu štete naznačeno je i po kojoj polici je vršen pregled vozila (068400718676). Istaknuto je da se radi o djelomičnoj šteti te izvid štete potpisan po procjenitelju, a koju ispravu tuženik, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, ne osporava tijekom postupka. Izvid štete je naslovljen kao "oštećenja na vozilu".

15. Uvidom u dopis tuženika naziva "obrazložena ponuda " od 20. lipnja 2025 2025. (list 13. spisa) vidljivo je da se tuženik obraća oštećeniku HR za njegovo vozilo, reg. oznaka [registarska oznaka], za prometnu nezgodu, koja se dogodila 16. svibnja 2025., povodom odštetnog zahtjeva od 16. svibnja 2025. te pod brojem štete 258410510672. U dopisu tuženik oštećeniku ističe da će isplatiti štetu po računu ukoliko bude sukladan izvidu štete u slučaju da oštećenik nije suglasan s obrazloženom ponudom, to ima pravo na prigovor u roku od 8 dana.

16. Nadalje, uvidom u cjenik tužitelja vidljivo je da je izrađen na memorandumu tužitelja, da je cijena autolimarskih i autolakirerskih radova naznačena u iznosu od 43,00 EUR, bez PDV-a (list 21. spisa). Cjenik je u primjeni od 7. siječnja 2025., čime je primjenjiv upravo u ovom sporu i na račun koji je izdan u ožujku 2025. Cjenik je ovjeren potpisom i pečatom tužitelja (list 22. spisa).

17. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja vidljivo je da je sklopljen između oštećenika HR, kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja. Navedenim ugovorom HR ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 137,92 EUR, a koji iznos predstavlja neplaćeni iznos računa tužitelja br. 912/01/02. Ugovor je potpisan po HR i tužitelju (listovi 22. – 25. spisa). O ugovoru o ustupu obaviješten je tuženik (listovi 26. – 28. spisa).

18. Zbog navedenog valja zaključiti da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom postupku, suprotno osporavanju tuženika. Valja navesti da se radi o novčanoj tražbini, a koja se može prenositi.

19. Prema odredbi iz čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

20. S obzirom na to da između stranaka nema spora o broju radnih sati limarskih i lakirerskih radova, a koji su potrebni da se oštećeno vozilo dovede u stanje prije nego što je šteta nastala, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan. Naime, stav je ovog suda da oštećenik ima pravo izabrati gdje i kod koga će popraviti svoje oštećeno vozilo, sve kako bi se vozilo vratilo u prvobitno stanje u kakvom je i bilo prije oštećenja, suprotno osporavanju tuženika.

21. Na dosuđeni iznos glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 18. lipnja 2025., a kako to potražuje tužitelj, sve primjenom odredbi iz čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje u tekstu ZOOP), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, suprotno osporavanju tuženika. Zatezne kamate valjalo je dosuditi po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koje se primjenjuju u ostalim odnosima.

22. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

23. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 12. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 12. prosinca u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, te troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV. Tužitelju je ujedno valjalo priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Zbog navedenog, tužitelju je valjalo ukupno dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate po čl. 151. st. 3. ZPP-a i stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

24. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR jer tužitelj potražuje troškove sudske pristojbe u većem iznosu od iznosa koji je na ime sudske pristojbe platio u ovom postupku. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana