Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Psp-2/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika CC iz [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, 23. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tuženik CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i stvarnom suposjedu nekretnine, i to na dijelu nekretnine, koji je na skici očevida stalnog sudskog vještaka Andreje Omić, mag.ing.geod. et geoinf. iz tvrtke CADCOM d.o.o., Zagreb, od dana 24. listopada 2025., broj elaborata KA_25139, a koja skica očevida je sastavni dio ovog rješenja, označen točkama E-F-G-H, na način da je dana 10. veljače 2025., parkirao kombi vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] te je na taj način onemogućio tužiteljici nesmetano korištenje i pristup njezinom dvorištu i radioni u [adresa] te izlazak iz njih te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice.

II.Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.

III.Nalaže se tuženiku CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.085,93 EUR sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica kuće i radione koji se nalaze na adresi [adresa], kao i dvorišta oko kuće i radione. Tuženik je vlasnik i posjednik kuće i dvorišta na adresi [adresa] koje neposredno graniči sa dvorištem i okućnicom tužiteljice. Dana 10.02.2025. tuženik ili netko po njegovom nalogu i odobrenju parkirao je kombi vozilo slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tvrtke tuženika na dvorno mjesto tužiteljice, na prolaz između radione i kuće tuženika, a tužiteljica je to primijetila isti dan oko 17,50 sati kada je nazvala i policiju. Vozilo je stajalo na dvornom mjestu tužiteljice cijeli dan, te na taj način onemogućavalo tužiteljici izlazak na teren sa vozilima njezine tvrtke. Dana 11.02.2025. oko osam sati tužiteljica je radnicima naložila da se kombi vozilo makne te je isto pomaknuto ispred ulaza u radionu dalje na njezino dvorište i dalje od puta kako bi se moglo izaći sa službenim vozilima te je kombi vozilo tuženika ostalo u dvorištu tužiteljice. Obzirom tuženik nije imao nikakvu pravnu osnovu za ostavljanje kombi vozila ispred radione tužiteljice niti je ikada na taj ili bilo koji drugi način koristio to zemljište tužiteljice, to je smetao tužiteljicu u posljednjem i mirnom posjedu njezine nekretnine, dvornog mjesta, kuće i radione u [adresa]. Stoga podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i stvarnom posjedu predmetnog dijela nekretnine tužiteljice, na način da je dana 10. veljače 2025. parkirao kombi vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dvorno mjesto tužiteljice u [adresa] te ispred radione ta da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice, kao i da mu se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni predmetno kombi vozilo sa tog dijela nekretnine tužiteljice.

2. U odgovoru na tuženik navodi da je vlasnik sljedećih nekretnina, i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Gmajna, površine 234 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak Gmajna, površine 421 m2, i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak Gmajna, površine 424 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada kbr. 38, pomoćna zgrada i dvorište, površine 1806 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj vlasnik sljedećih nekretnina, i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 3316 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi poslovna zgrada i dvorište u [adresa], površine 1827 m2, upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Između predmetnih čestica u vlasništvu tužitelja i tuženika, odnosno duž međe istih čestica, prolazi pristupni put, a koji u naravi dijelom prolazi česticama u vlasništvu tužitelja, a dijelom česticama u vlasništvu tuženika. Upravo na tom putu, i to na dijelu puta koji je u vlasništvu tuženika, navodno se dogodio čin navodnog smetanja tužiteljevog posjeda kako je opisano u tužbi. Stoga, tuženik smatra da je opravdano postaviti pitanje, kako je tuženik mogao smetati posjed tužitelju činom koji je počinjen na čestici koja je tuženikovo vlasništvo? Stoga, tuženik navodi da je netočan navod tužitelja da bi se navodni čin navodnog smetanja posjeda dogodio na nekretnini u vlasništvu tužitelja, odnosno da bi tuženik kombi parkirao na “...dvorno mjesto tužiteljice…”, a s obzirom da nije riječ o dvorištu tužitelja, već o “zajedničkom” putu. Ipak, a prejudicirajući tužiteljeve prigovore da je čin tuženika zahvatio i nekretninu u vlasništvu tužitelja, tuženik u nastavku iznosi bitne, odlučne i svakako relevantne činjenice koje se odnose na spornu situaciju od dana 10.02.2025., a na koje tužitelj (iz posve očitih razloga) propušta ukazati u tužbi. Naime, dana 10.02.2025. tužitelj je kombijem pokušao proći po zajedničkom putu iza svoje kuće na dio čestice u svom vlasništvu na kojoj se nalaze kotlovnica, septička jama, vrt/njiva te stepenište i ulaz u dio kuće gdje stanuju sin i snaha tuženika, a do kojeg dijela čestice može doći jedino i isključivo predmetnim zajedničkim putom. Međutim, po dolasku na dio puta koji skreće prema stražnjem dijelu kuće tuženika (a koji je nedvojbeno u njegovu vlasništvu), tuženik navodi da nije mogao kombijem nastaviti dalje iz razloga što je tužitelj (ili netko po njegovu nalogu, pretpostavlja se – HC) isti prolaz blokirao željeznim kolima/prikolicom (a koju je prethodno tuženik upravo i maknuo s te površine) te je time, zapravo, upravo tužitelj (ili netko po njegovu nalogu) smetao posjed tuženiku, a ne vice versa. Iz navedenog razloga, upravo je tuženik (a ne, kako se lažno navodi u tužbi, tužitelj) kontaktirao policiju zbog smetanja njegovog posjeda te je policija izlaskom na teren utvrdila upravo gore iznesene činjenične navode tuženika - da je, prethodno, HC (suprug tužitelja) smetao posjed tuženiku i to blokiranjem tuženikova pristupa stražnjem dijelu svoje kuće, odnosno dijelu svoje čestice, željeznim kolima/prikolicom. Dakle, ne može biti govora o smetanju posjeda od strane tuženika dana 10.02.2025. kada je upravo tuženik prijavio smetanje posjeda od strane tužitelja (ili nekoga po njegovom nalogu). Nadalje, djelomično je točan navod tužitelja da je predmetno vozilo “...stajalo na dvornom mjestu tužiteljice cijeli dan, te na taj način onemogućavalo tužiteljici izlazak na teren sa vozilima njezine tvrtke…”. Isti navod netočan je u pogledu “stajanja” vozila na “dvornom mjestu tužiteljice”, a sve iz gore navedenih razloga da nije riječ o “dvornom mjestu tužiteljice”, već o zajedničkom prilaznom putu, odnosno dijelu puta u vlasništvu i posjedu tuženika. Navod je netočan i u pogledu da bi to vozilo, navodno, “...onemogućavalo tužiteljici izlazak na teren sa vozilima njezine tvrtke…”. Ako je išta (primarno) onemogućavalo tužitelju izlazak na teren s vozilima njegove tvrtke, onda su to željezna kola/prikolica ostavljena upravo od strane supruga tužitelja, HC. Iz navedenog, zapravo, proizlazi zaključak da je tužitelj sam, odnosno netko po njegovom nalogu, smetao svoj posjed. Dakle, do smetanja posjeda na način kako to opisuje tužitelj zasigurno nije došlo činom tuženika, već jedino i isključivo činom samog tužitelja (odnosno njegova supruga). Međutim, onaj dio gore citiranog navoda tužitelja koji je točan jest taj da je predmetno vozilo “...stajalo na…” spornoj poziciji “...cijeli dan…”. Ipak, bitna činjenica koju tužitelj prešućuje u tužbi jest to da predmetno vozilo nije niti moglo biti maknuto, iz razloga što je upravo tužitelj, ili netko po njegovom nalogu (pretpostavlja se - HC ili netko od njegovih radnika) oštetio, odnosno “probušio” prednji desni pneumatik vozila, a što je utvrđeno i od strane policije, uslijed čega isto nije moglo biti pomaknuto prije izlaska vučne službe na teren, a imajući u vidu opasnost od daljnje štete koja bi vozilu mogla nastati nestručnim premještanjem. Nadalje, tuženik ističe da je, suprotno navodima tužbe, upravo tužitelj (ili netko po njegovom nalogu, a svakako njegov suprug HC), taj koji kontinuirano i učestalo, od svibnja 2024. godine do danas, smeta posjed tuženiku, i to kako postavljanjem već spomenutih željeznih kola/prikolice na dio puta u vlasništvu tuženika, odnosno na prolaz prema stražnjem dijelu kuće/čestice u vlasništvu tuženika (koja kola/prikolicu potom tuženik i članovi njegova kućanstva premještaju na dvorište tužitelja, no tužitelj ih konstantno vraća), tako i parkiranjem kombija na taj prostor. Nadalje, potpuno je netočan navod tužitelja da bi “...Dana 11.02.2025. oko osam sati tužiteljica je radnicima naložila da se kombi vozilo makne te je isto pomaknuto ispred ulaza u radionu dalje na njezino dvorište i dalje od puta kako bi se moglo izaći sa službenim vozilima te je kombi vozilo tuženika ostalo u dvorištu tužiteljice…”. Da je predmetni navod potpuno netočan i neodgovarajuć činjeničnom stanju proizlazi i iz samih dokaza (fotografija) priloženih uz tužbu iz kojih je posve razvidno da ne samo da kombi nije pomaknut “dalje na dvorište” tužitelja, odnosno da je “ostalo u dvorištu” tužitelja, već je isti pomaknut još više na dio “zajedničkog” puta, odnosno čestice u vlasništvu tuženika. Uzevši u obzir sve gore navedeno, tuženik smatra da su potpuno neosnovani navodi tužitelja o smetanju posjeda od strane tuženika te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U podnesku od 3. studenog 2025. tužiteljica je konačno postavila zahtjev prema dostavljenoj skici geodetskog vještaka time da konačno traži utvrđenje čina smetanja posjeda uz zabranu takvog ili sličnog smetanja posjeda.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u u neslužbene kopije za zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], fotografije na listu 10-14, dokumentaciju s lista 9, predračun na listu 24, račun na listu 25, izvod iz katastarskog plana na listu 26, izvadak iz zemljišne knjige za zkul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], dokumentaciju na listu 33-34, te 36-75, mail na listu 85, reproducirane su snimke sa CD i sticka, proveo očevid na licu mjesta 22. listopada 2025., saslušao stranke te svjedoke: HC, ZC, FC, IC, JC, VC, RC, UC, proveo geodetsko vještačenje po CADCOM d.o.o. u osobi vještaka Andreje Omić, dok odbijen prijedlog tuženika radi dopune geodetskog vještačenja obzirom je prijepor određeno prikazan na skici očevida geodetskog vještaka te označen slovima.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Prema odredbi članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, a na ovaj prekluzivni rok sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije sporno da je tuženik 10. veljače 2025. ostavio parkiran kombi na spornoj lokaciji pa kada je tužitelj podnio tužbu 17. veljače 2025., tužba je podnesena je u prekluzivnom roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda i počinitelja.

8. Obzirom je nesporno da je 10. veljače 2025. tuženik ostavio kombi na spornom dijelu nekretnine, neodlučne su, za ovaj postupak radi smetanja posjeda, činjenice tko je konkretni slučaju prijavio policiji, što su stranke problematizirale dostavom policijskih potvrda o dojavi za dan 10. i 11. veljače 2025.

9. Na očevidu 22. listopada 2025. uz geodetskog vještaka Andreju Omić iz CADCOM sud je na licu mjesta identificirao prijepor koji je prikazan na skici očevida geodetskog vještaka od 24. listopada 2025. (strana 109 spisa) tako što je točkama EFGH označena pozicija spornog kombija, a točkama ABCD, pozicija željeznih kola.

10. Kombi je na naznačenoj poziciji ostavio tuženik, a željezna kola, suprug tužiteljice HC.

11. Geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se prilazni put koji počinje od asfaltirane ceste i završava u asfaltiranom dvorištu tužiteljice, koji je na skici očevida prikazan plavim crtama, nalazi na katastarskim česticama u vlasništvu tužiteljice i tuženika, tako da su, gledano s ceste, desno nekretnine u vlasništvu i posjedu tužiteljice, a desno u vlasništvu i posjedu tuženika.

12. Prema identifikaciji geodetskog vještaka, kombi se nalazio na katastarskoj čestici u vlasništvu tužiteljice (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a željezna kola većim dijelom na nekretnini tuženika (kčbr. [katastarska čestica]) time da je sud, neposrednim opažanjem, na licu mjesta, utvrdio da je kombi bio ostavljen na prilaznom putu koji u naravi služi kao pristupni put između nekretnina stranaka.

13. Iako se kombi nalazio na zemljištu u vlasništvu tužiteljice, u postupcima radi smetanja posjeda nije odlučna okolnost pitanje vlasništva nekretnine obzirom sud pruža zaštitu prema posljednjem mirnom posjedu pa ja u postupku valjalo utvrditi tko se služio predmetnim prilaznim putem, odnosno tko je bio u faktičnom posjedu predmetnog dijela prilaznog puta.

14. Naime, odredbom članka 22. stavak 2. ZV propisano je da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjeda, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

15. Kako je već navedeno, nije sporno da je tuženik počinio čin smetanja, ostavljenim kombijem na poziciji EFGH.

16. Sud je na licu mjesta ocijenio, a to je prikazano i na skici očevida, da je ostavljanjem kombija na poziciji EFGH, tužiteljici bilo onemogućeno korištenje prilaznog puta na spornom dijelu obzirom zbog kombija nije mogla provoziti u i iz asfaltiranog dvorišta oko kojeg su objekti koje tužiteljica koristi za obavljanje svoje poslovne djelatnosti. Skicom je precizno označen prijepor pa je odbijen dokazni prijedlog tuženika da se provede dodatno geodetsko vještačenje.

17. Dakle, na skici očevida geodetskog vještaka jasno je prikazano da zbog položaja ostavljenog kombija tužiteljica nije mogla provoziti prijepornim dijelom puta prema svom asfaltiranom dvorištu.

18. Nemogućnost izlaska vozila radnika tužiteljice na teren sljedećeg dana ujutro, 11. veljače 2025. potvrdili su redom u svojim iskazima djelatnici firme tužiteljice koji su suglasno iskazali da taj dan nisu išli na teren jer zbog kombija nisu mogli vozilima firme izaći iz dvorišta. Saslušani kao svjedoci radnici tužiteljice, i to ZC, radnik u firmi tužiteljice i nećak tuženika, SC, IC i JC potvrdili su u svojim iskazima da su 11. veljače 2025. trebali vozilima ići na gradilište, ali su zbog kombija ostali raditi poslove koje su mogli napraviti u radionicama.

19. Među strankama nije sporno da se prilaznim putem od asfaltirane ceste pa do dvorišta ispred kuće tuženika (na kčbr. [katastarska čestica]) obje strane faktično služe tako da prolaze i provoze, što znači da se na tom dijelu puta nesporno nalaze u suposjedu.

20. Prema utvrđenju ovog suda, stranke su se nalazile u suposjedu i u nastavku tog puta, tj. na spornom dijelu puta, na kojem se nalazi pozicija kombija označena EFGH, obzirom su tim dijelom:

- tuženik i članovi njegovi obitelji prolazili i provozili do stražnje strane kuće tuženika obzirom je sud na licu mjesta utvrdio da je s te strane ulaz u kotlovnicu i ulaz u dio kuće tuženika u kojem stanuje sin tuženika

- tužiteljica i članovi njene obitelji te njeni radnici prolazili su i provozili spornim dijelom do asfaltiranog dvorišta u posjedu tužiteljice oko kojeg se nalaze objekti koji služe za obavljanje poslovne djelatnosti tužiteljice.

21. Utvrđenje ovog suda, da su se tuženik i članovi njegovi obitelji služili prilaznim putem radi prolaza i provoza i u dijelu koji je u ovom postupku sporan (na poziciji EFGH), proizlazi ne samo iz okolnosti da se s te strane nalazi ulaz u kotlovnicu i ulaz u dio kuće koji koristi tuženik, nego i iz okolnosti da je upravo iz toga razloga suprug tužiteljice počeo ostavljati željezna kola na poziciji ABCD kako bi tuženiku i članovima njegove obitelji onemogućio provoz na spornom dijelu.

22. Saslušan kao svjedok, HC, suprug tužiteljice iskazao je da se tuženik i njegova obitelj služi prilaznim putem i preko spornog dijela radi prolaza i provoza unatrag četiri godine te je iskazao da je tuženik spornim dijelom provozio i traktorom, a da je željezna kola postavio kako bi tuženiku i njegovoj obitelji priječio put.

23. Stoga je sud povjerovao tuženiku i svjedocima koji su članovi njegove obitelji, VC, supruga tuženika, i RC, sin tuženika, koji su u svojim iskazima potvrdili da su se prijeporom provozili od stražnje strane kuće tuženika obzirom je s te strane ulaz u kotlovnicu i ulaz u dio kuće u kojem stanuje sin tuženika, a tuda su provozili i traktorom na njivu.

24. Stoga je ovaj sud utvrdio da su stranke bile u suposjedu prilaznog puta i na spornom dijelu.

25. Sporno je jesu li stranke ostale u suposjedu prilaznog puta i na spornom dijelu nakon što je suprug tužiteljice počeo ostavljati željezna kola na poziciji ABCD od svibnja 2024. obzirom bi u tom slučaju tuženik faktično izgubio suposjed na spornom dijelu ako zbog željeznih kola ne bi mogao provoziti.

26. Međutim iz iskaza svjedoka VC i RC, supruge i sina tuženika te iskaza tuženika, sud je utvrdio da su tuženik i članovi njegove obitelji, po potrebi, kada su nešto dovozili, pomicali željezna kola da bi prošli vozilom, iako je nakon toga suprug tužiteljice opet vraćao željezna kola na istu poziciju. Pomicanjem željeznih kola da bi se provezao, tuženik je svaki put vraćao suposjed prilaznog puta. Pritom je sud utvrdio da tuženiku i članovima njegove obitelji prilaz sa stražnjeg dijela kuće nije neophodan svakodnevno, nego za potrebe kotlovnice i dovoženja težih stvari do ulaza i dio kuće koji koristi sin tuženika obzirom tuženik ima pristup stražnjem dijelu kuće i preko dvorišta ispred kuće pa okolo kuće do njenog stražnjeg dijela. Zbog toga okolnost što su željezna kola stalno na poziciji ABCD, nije tuženiku oduzela suposjed prijepora jer se i ranije nije provozio tim dijelom puta svakodnevno nego po potrebi. Kada je nastupila takva potreba u razdoblju kada su željezna kola već ostavljena na poziciji ABCD, tuženik bi ih pomaknuo dok bi se provezao i time je, prema utvrđenju ovog suda, ostao i u suposjedu prijepora jer bi se u takvim slučajevima poslužio institutom samopomoći, micanjem željeznih kola.

27. Stoga, kada je 10. veljače 2025. opet zatekao željezna kola na prijeporu (pozicija ABCD), tuženik je, ostavljanjem kombija na poziciji EFGH, počinio smetanje suposjeda predmetnog dijela nekretnine.

28. U zahtjevu jednog od suposjednika, prema drugom suposjednika za predaju u posjed zajedničke nekretnine, sadržan je i zahtjev za predaju u suposjed, pa sud, primjenjujući ovo pravilo na postupak radi smetanja posjeda, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora, nije prekoračio tužbeni zahtjev kada je utvrdio okolnost smetanja suposjeda obzirom je zahtjev radi smetanja suposjeda sadržan u zahtjevu radi smetanja posjeda.

29. Za smetanje suposjeda mjerodavne su odredbe članka 24. stavak 1. ZV kojom je, između ostalog, propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Stavkom 2. istog članka propisano je da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

30. Obzirom u konkretnom slučaju nisu ispunjene okolnosti iz stavka 24. stavak 2. ZV jer u ovom postupku nije bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka, to su se, prema utvrđenju ovog suda, ispunile pretpostavke za zaštitu suposjeda tužiteljice koju je tuženik, kako drugi suposjednik, ostavljanjem kombija na utuženoj poziciji, u potpunosti isključio iz dotadašnjeg način obavljanja faktične vlasti na spornom dijelu obzirom se tužiteljica i njeni radnici po njenom nalogu, zbog kombija kojeg je na prijeporu ostavio tuženik, nisu mogli provoziti radi obavljanje poslovne djelatnosti.

31. Okolnosti je li guma na kombiju bila namjerno probušena nakon što je kombi ostavljen na poziciji EFGH ili je guma sama ispustila, nije bila odlučna okolnost u ovom postupku radi smetanja posjeda obzirom je, neovisno o tome, i prije tih okolnosti, tuženik ostavio kombi na prijeporu iz sasvim drugih razloga, jer mu tužiteljica brani pristup sa stražnje strane kuće tuženika željeznim kolima koje na prijeporu ostavlja suprug tužiteljice.

32. Stoga, fotografije i video snimke te potvrde policije o konkretnom slučaju sud nije smatrao potrebnim ocijeniti radi utvrđenja tih okolnosti obzirom nisu bitne, odnosno odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

33. Video snimke potvrdile su tvrdnje tužiteljice, a i tuženik je u svom iskazu naposljetku priznao da su radnici tužiteljice po nalogu tužiteljice naposljetku odvukli kombi s prijepora pa se tužiteljica poslužila dopuštenom samopomoći kada je uklonila kombi s prijepora.

34. Prema odredbama članka 22. stavka 1. ZV sudska zaštita se pruža utvrđenjem čina smetanja (su)posjeda, naredbom radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja (su)posjeda ubuduće.

35. Obzirom se tužiteljica poslužila institutom samopomoći u zakonskom roku od trideset dana kada je uz pomoć svojih radnika uklonila kombi s lica mjesta 12. veljače 2025., tada je tužiteljica, nakon čina smetanja posjeda, a prije podnošenja tužbe poduzela radnje kojima je uspostavljeno stanje posjeda kakvo je bilo prije čina smetanja.

36. Stoga je u podnesku od 3. studenog 2025. tužiteljica smanjila zahtjev tako da sudsku zaštitu traži samo u dijelu da se utvrdi čin smetanja posjeda uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda i pritom se poziva na pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1225/2022-2 od 16. svibnja 2023., koje glasi: „Prema ocjeni revizijskog suda, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. ZVDSP nije isključena nakon što su se tužitelji poslužili dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja naprijed navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuju zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti.“.

37. Obzirom na izloženo pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, tužiteljica, nakon što se poslužila institutom samopomoći radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja, ima i dalje pravo na sudsku zaštitu koja se sastoji od utvrđenja čina smetanja suposjeda i zabrane svakog takvog ili sličnog smetanja suposjeda ubuduće koja joj je dosuđena, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zaštitu samostalnog posjeda.

38. Tužiteljici pripada naknada troškova prema odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) obzirom je djelomično uspjela s konačno postavljenim zahtjevom, koji uspjeh sud ocjenjuje u omjeru od 50% (50% visina + 100% osnov =150 : 2 = 75% - 25% uspjeha tuženika = 50%).

39. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to troška jednokratne nagrade za zastupanje u postupcima radi smetanja posjeda koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.2. (četiri radnje: tužba, podnesak od 15.5.2025., zastupanje na ročištima 3.6.2025. i 1.7.2025.), a za svaku daljnju radnju iznos od 100,00 EUR prema Tbr.7.t.2., i to za zastupanje na očevidu 22.10.2025., sastav podneska od 3.11.2025., zastupanje na ročištu 5.12.2025., zatim za trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja do lica mjesta i natrag u trajanju od dva sata (a ne tri sata) u ukupnom iznosu od 100,00 EUR, za pristup na ročište za objavu presude 50,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za pripadajući PDV od 25% prema Tbr.42., trošak plaćene pristojbe na tužbu 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda 26,54 EUR, što iznosi 1.227,31 EUR, a prema uspjehu u sporu od 50%, iznosi 613,66 EUR. Ovom iznosu treba pribrojiti trošak prijevoza sudske komisije 24,64 EUR, trošak izlaska sudske komisije na očevid 49,48 EUR, trošak geodetskog vještačenja 398,15 EUR, u cijelosti koji bili neophodni troškovi bez obzira na uspjeh u sporu, što ukupno iznosi 1.085,93 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužiteljici, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja sudske odluke.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Karlovcu 23. siječnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu odluke uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu odluke (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti odluku na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje odluka mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave odluke (čl. 335 st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn, odvjetnica iz Karlovca

2. Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu