REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1268/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja BLT ENERJI ELEKTRIK ENERJISI TOPTAN SATIS SANAYI VE TICARET ANONIM SIRKETI, INONU CADDESI 2, Gaziantep, Republika Turska, OIB: 31390535150, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Ivančić, odvjetnik iz OD Ostermann Ivančić d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GEOEN d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 59, OIB: 38872670168, radi isplate i opravdanja privremene mjere R1-238/2024, 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.158.919,45 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2021. do isplate i to od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.663,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da pred naslovnim sudom doneseno rješenje o osiguranju polovni broj. R1-238/2024 od 29. travnja 2025. kojim je, radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 16.011.036,55 EUR, određena privremena mjera. Ističe da je tužitelj, kao zajmodavac, s tuženikom, kao zajmoprimcem sklopio Okvirni ugovor o zajmu od 18. lipnja 2015. (dalje: Okvirni ugovor o zajmu) kojim se tuženiku obvezao staviti na raspolaganje novčani iznos do najviše 2.000.000,00 eura, dok se tuženik obvezao iznos zajma uvećan za ugovorene kamate vratiti najkasnije do 18. lipnja 2017. Navodi da je Okvirni ugovor o zajmu aneksiran je u više navrata u pogledu visine danog zajma i roka vraćanja zajma, i to Aneksima od 13. ožujka 2016., 18. lipnja 2017.,10. siječnja 2018., 30. travnja 2018., 24. rujna 2018. i 17. lipnja 2019. godine. Konačno, Aneksom 5. od 24. rujna 2018. izmijenjen je Okvirni ugovor o zajmu na način da se predlagatelj osiguranja obvezao protivniku osiguranja staviti na raspolaganje iznos od 25.000.000,00 eura, dok je Aneksom 6. od 17. lipnja 2019. Okvirni ugovor o zajmu izmijenjen na način da tražbina na ime povrata glavnice zajma uvećana za pripadajuće ugovorne kamate dospijeva 18. prosinca 2021. Ističe da je iznos zajma uplaćen s tužiteljeve strane te je djelomično vraćen s tuženikove strane, a da iz dostavljene dokumentacije, potvrda o uplatama i izvješća o stanju zajma i kamata, proizlazi navedeno, posebice iz izvješća o stanju zajma koje je izradilo trgovačko društvo za pružanje računovodstvenih usluga koje također prilaže uz tužbu. Tvrdi da je tuženik djelomično otplatio pozajmljeni iznos te mu tuženik u ovom trenutku duguje 16.011.036,55 eura na ime glavnice zajma, dok 3.147.882,90 eura iznose neplaćene ugovorne kamate.

Dodatno ističe da je tužiteljev zajam evidentiran u revidiranim financijskim izvještajima tuženika. Naime, predmetni zajam je evidentiran kao dugoročna obveza tuženika u Izvješću revizora i Godišnjim financijskim izvještajima za godinu koja je završila 31. prosinca 2020. (u daljnjem tekstu: „Izvješće revizora Geoena za 2020.“) u kojem je navedeno postojanje „obveze za zajam od društva BLT Turska u visini od 156.117.912,00 kn“. (list 349 spisa)

Navodi da je tužiteljev zajam evidentiran je i u Godišnjem izvješću tuženika za 2020. u kojem je navedeno da „dug prema bivšem suvlasniku – tvrtki BLT, dospijeva krajem 2021. godine“ (list 373. spisa)

2. Tužitelj je uz tužbu priložio rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj: R1- 238/2024 (list 6. - 21. spisa), okvirni ugovor o zajmu od 18. lipnja 2015. uz Anekse od 13. ožujka 2016., 18. lipnja 2017.,10. siječnja 2018., 30. travnja 2018., 24. rujna 2018. i 17. lipnja 2019. (list 22. – 29. spisa), potvrde o uplatama zajma uz ovjereni prijevod (list 30. – 230. spisa), potvrde o djelomičnom povratu zajma uz ovjereni prijevod (list 231. – 299. spisa), izvješće društva LORCA d.o.o. Zagreb o stanju zajma i kamata (list 300. – 302. spisa), tuženikovo izvješće revizora i godišnji financijski izvještaj za 2020. (list 303. – 368. spisa), tuženikovo godišnje izvješće za 2020. (list 369. -374. spisa).

3. Rješenjem ovoga suda, poslovni broj P-1268/2025-2 od 14. svibnja 2025. tuženik je pozvan u roku od 45 dana podnijeti odgovor na tužbu uz upozorenje donošenja presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (presuda zbog ogluhe), u slučaju da u ostavljenom roku ne podnese sudu odgovor na tužbu. U točki III. tog rješenja od 14. svibnja 2025., a budući da tuženik nije u sustavu e-komunikacije, je upozoren na posljedice iz članka 133. stavkom 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Tuženik je predmetno rješenje i tužbu s prilozima uredno zaprimio 19. svibnja 2025. i u dodijeljenom mu roku nije dostavio pisani odgovor na tužbu (list 378. spisa).

4. Sud je nakon izvršenog uvida i ocjene dokaza priloženih tužbi, imajući na umu da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako upozoren na posljedice nedavanja istog, našao udovoljenim zakonske uvjete iz članka 331. b ZPP-a, a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa je slijedom navedenoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

5. Prema odredbi članka 499. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. U članku 500. ZOO-a je propisano da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Prema odredbi članka 501. stavka 1. ZOO-a zajmodavac je dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.

6. Iz stanja spisa predmeta i dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac s tuženikom kao zajmoprimcem 18. lipnja 2015. sklopio Okvirni ugovor o zajmu na temelju kojeg se tuženiku obvezao staviti na raspolaganje financijska sredstva u iznosu do 2.000.000,00 eura, dok se tuženik obvezao isplaćeni iznos zajma uvećan za ugovorne kamate vratiti najkasnije do 18. lipnja 2017. Pripadajućim Aneksima Okvirnog ugovora od 13. ožujka 2016., 18. lipnja 2017.,10. siječnja 2018., 30. travnja 2018., 24. rujna 2018. i 17. lipnja 2019. ugovorne stranke su mijenjale odredbe o visini ukupnog zajma kojeg se tužitelj obvezao tuženiku staviti na raspolaganje te odredbe o roku vraćanja zajma pa je tako Aneksom br. 5. od 24. rujna 2018. Okvirni ugovor je izmijenjen na način da se tužitelj obvezao tuženiku staviti na raspolaganje iznos do najviše 25.000.000,00 eura, dok je Aneksom br. 6. od 17. lipnja 2019. Okvirni ugovor izmijenjen na način da se tuženik obvezao primljenu glavnicu uvećanu za pripadajuće ugovorne kamate vratiti do 18. prosinca 2021.

U prilog tužbenim tvrdnjama tužitelj prilaže revidirana financijska izvješća tuženika iz kojih proizlazi da je predmetni zajam evidentiran kao dugoročna obveza tuženika, i to u Izvješću revizora i Godišnjim financijskim izvještajima za godinu koja je završila 31. prosinca 2020. (list 303.-374. spisa).

7. Iz članka 2. Okvirnog ugovora o zajmu proizlazi da su ugovorne strane ugovorile ugovornu kamatu uz godišnju kamatnu stopu od 7% na pozajmljeni iznos iz tog ugovora. Iz Izvješća o stanju zajma i kamata koje je na zahtjev tužitelja izradilo društvo Lorca d.o.o. Zagreb proizlazi da je prema Okvirnom ugovoru o zajmu tužitelj stavio na raspolaganje pozajmljeni iznos uz godišnju kamatu od 7%, dok je to društvo za svoj izračun koristilo obračun kamata jednaku onima koje je ministar financija kroz godine propisivao za kamate na pozajmice između povezanih osoba, a ugovorne kamate su obračunate do 17. prosinca 2021., s obzirom na to da je zajam dospio 18. prosinca 2021. U prilog izračunu ugovornih zateznih kamata izrađena je tablica koja se nalazi na listu 301. spisa, i to je za krajnje stanje bilance za iznos od 16.011.036,55 EUR obračunata kamata koja ukupno iznosi 3.147.882,90 EUR. Budući da su glavnica i ugovorna kamata dospjele 18. prosinca 2021., od 21. prosinca 2021. do trenutka naplate zajma obračunava se zatezna kamata tekuća od 21. prosinca 2021. do trenutka naplate zajma, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a.

8. Tužitelju je, sukladno članku 154. stavak 1. i članak 155. ZPP -a, dosuđena naknada troškova zastupanja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora. Stoga, tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 25.000,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023) te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 331,81 EUR (Tar. br. 2. stavak 2. Uredbe o Tarifi sudske pristojbe u vezi s člankom 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj 11/2018, 51/2023). Stoga, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 25.663,62 EUR. U preostalom dijelu previsoko zatražen trošak sudske pristojbe je odbijen kao neosnovan.

9. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku