Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-29/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ER, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenog putem branitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-845/2025-19 od 1. prosinca 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ER kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-845/2025-19 od 1. prosinca 2025. okrivljenik ER oglašen je krivim zbog učina kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ i čl. 179. a. KZ u svezi čl. 51. KZ (uz opoziv ranije izrečenih uvjetnih osuda navedenih u izreci prvostupanjske presude) te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku ER u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca uračunava se vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2025. pa nadalje.

1. 2. Na temelju odredbe čl. 69. KZ okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1. 4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP okrivljenik ER dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 654,00 (šestopedesetčetiri) EUR-a, od čega se iznos od 504,00 (pestočetiri) EUR-a odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića, dok se iznos od 150,00 (stopedeset) EUR-a odnosi na paušalnu svotu, koji iznos odgovara složenosti i duljini trajanja ovog kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Carmen Ivančević Marinković, odvjetnice u OD Ivančević Marinković i partneri d.o.o. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presuda preinači na način da okrivljeniku izrekne blaža sankcija, odnosno da se primjene odgovarajuće sigurnosne mjere liječenje koje su u konkretnom slučaju primjerenije i svrhovitije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni, pobijana presuda nije nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, nije utvrđeno da presuda uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, već je presuda jasna i razumljiva te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude u svim dijelovima, pa tako i u pogledu odluke o kazni.

6. 1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

6. 2. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 58. st. 2. i 3. KZ sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine, pri čemu će raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno djelo, odnosno kazne za nova kaznena djela, uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema pravilima kaznenog zakona o stjecaju. Dakle, opozivom uvjetne osude u pobijanoj presudi nije ostvarena povreda kaznenog zakona jer isti propisuje upravo takvu mogućnost, pa je neosnovana žalba okrivljenika i u tom pravcu. Opozivom uvjetne osude ne ostvaruje se povreda načela ne bis in idem jer u tom slučaju uopće ne bi bilo moguće opozivati uvjetnu osudu, a upravo pravomoćnost ranije presude koja se opoziva je conditio sine qua non opoziva uvjetne osude.

7. 1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se samo opozivom ranije uvjetne osude i izricanjem bezuvjetne zatvorske kazne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ. Naime opozvanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-685/2024 okrivljenik je osuđen da je počinio istovrsna kaznena djela koja su mu stavljena na teret u ovom kaznenom postupku, a presuda zbog tih kaznenih djela postala je pravomoćna 2. kolovoza 2024. godine. Dio izrečene zatvorske kazne iz te presude od 9 (devet) bio mu je uvjetovan na rok provjeravanja od tri godine. Okrivljenik je taj uvjet prekršio svega 11 mjeseci nakon pravomoćnosti te ranije presude tako da je opravdano prvostupanjski sud odlučio opozvati tu uvjetnu osudu i izreći mu novu jedinstvenu zatvorsku kaznu.

7. 2. Okolnost da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola uslijed čega je po vještaku psihijatru bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, nikako ne može predstavljati olakotnu okolnost kako to pogrešno smatra obrana jer je je riječ o samoskrivljenom stanju koje nije uzrokovano nikakvim objektivnim bolestima ili duševnim stanjima.

8. Konačno, mišljenje je i ovog suda da će boravkom u zatvoru u okviru kojeg će se provoditi sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ najbolje ostvariti svrha izricanja te sigurnosne mjere, a kako ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene sankcije kako to predlaže obrana to je trebalo, a sukladno čl. 482. ZKP odlučiti kao u izreci i odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

U Zadru, 23. siječnja 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković